REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1293/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Gumzej, na prijedlog više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja BELPOD d.o.o., OIB: 45065218066, Kutina, Ulica sv. Martina 13, kojeg zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica u Kutini, Kolodvorska 3/1, protiv tuženika HGSPOT d.o.o., OIB: 65553879500, Zagreb, Avenija Dubrovnik 46, kojeg zastupa Marina Konrad, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege u Zagrebu, Vlaška 50A/4, radi isplate iznosa od 1.359,62 EUR, nakon javne glavne rasprave zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Nalaže se tuženiku Hgspot grupa d.o.o., Av. Dubrovnik 46, Zagreb, OIB: 65553879500 isplatiti tužitelju Belpod d.o.o., Ulica sv. Martina 13, Kutina, OIB: 45065218066 iznos od 9.684,07 kn zajedno sa zateznim kamatama od 07.04.2021. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena pa do isplate, u roku 8 dana.

2. Nalaže se tuženiku Hgspot grupa d.o.o., Av. Dubrovnik 46, Zagreb, OIB: 65553879500 isplatiti tužitelju Belpod d.o.o., Ulica sv. Martina 13, Kutina, OIB: 45065218066 iznos od 560,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

280,00 kn od 03.03.2021.,

280,00 kn od 02.04.2021.,

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, pa do isplate, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.625,00 (tisućušestodvadesetipet) EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 16. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 (tristotine) EUR kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.266,58 (dvijetisućedvjestošezdesetišest eura i pedesetiosam centi) EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 5. svibnja 2021. i dalje tijekom postupka u bitnome navodi da je 24. studenog 2020. kod tuženika kupio računalo s opremom u iznosu od 3.641,43 EUR (ranije: 27.436,35 kuna). Nadalje, da je predmetno računalo kupio za radnika na radnom mjestu voditelja gradilišta, a na kojem radnom mjestu da je zaposlen AJ, te na računalu instalirao posebne programe za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta i to Lumion 11 Pro, Bricscad Pro v.21 i SketchUp Pro. Da bi mogao raditi sa ovim specijaliziranim programima, tužitelj je kupio računalo navedenih specifikacija i komponenti, a koje podržava i omogućava rad instaliranih programa. Također, da je radnik AJ na projektu na kojem je tužitelj radio bio jedino i isključivo zadužen za izradu nacrta i projekata na specijaliziranim programima na računalu. Međutim, da je 1. ožujka 2021. došlo do kvara na računalu, o čemu da je tužitelj odmah izvijestio tuženika te na zahtjev tuženika 2. ožujka 2021. računalo donio na adresu tuženika radi popravka u okviru dobivenog jamstva. Na računalu da je utvrđen kvar na procesoru te da je izvršena zamjena istog, a tužitelj je nakon popravka obaviješten o mogućnosti preuzimanja računala. Tužitelj ističe da, unatoč tome što je tuženik bio dužan o svom trošku preuzeti i dostaviti računalo tužitelju nakon izvršenog popravka, isto nije učinio već je zahtijevao da tužitelj donese računalo na popravak, da preuzme računalo na adresi tuženika ili da potpiše izjavu kojom preuzima odgovornost za štetu u slučaju da ista nastane prilikom slanja. Tužitelj da je 1. travnja 2021. osobno preuzeo računalo. Nadalje, da je tužitelj za mjesec ožujak radniku IJ isplatio plaću u bruto iznosu 1.285,30 EUR (ranije: 9.684,07 kuna), iako radnik nije mogao obavljati posao bez računala opremljenog posebnim programima za rad. Time da je tužitelj zbog neispravnosti računala te trajanja popravka pretrpio štetu u visini isplaćene bruto plaće radnika. Nadalje, da je tužitelj računalo dovezao na adresu tuženika te nakon popravka isto preuzeo, pri čemu je tužitelju za dolazak iz sjedišta tužitelja do adrese tuženika na koju je predao računalo nastao trošak putovanja (gorivo, cestarina) u iznosu od 18,58 EUR (ranije: 140,00 kuna) u jednom smjeru, što ukupno za dva putovanja u oba smjera iznosi 74,32 EUR (ranije: 560,00 kuna). Što se tiče Općih uvjeta, ističe da je u njima navedeno da se u slučaju reklamacije proizvoda zbog nedostataka ili skrivenih mana proizvod pošalje na adresu reklamacijskog odjela i servisnog centra ili da se kontaktira tuženik na broj telefona, ali da se u Općim uvjetima ništa ne govori o vraćanju proizvoda kupcu nakon popravka. Navodi da je tuženik u telefonskom razgovoru obavijestio tužitelja da ne preuzima odgovornost u slučaju slanja proizvoda poštom, već da tužitelj osobno donese računalo, a što je tužitelj radi hitnosti i učinio. Isto je napravljeno i prilikom preuzimanja računala nakon popravka. Tužitelj da se obratio tuženiku s prijedlogom nagodbe radi postizanja sporazuma, međutim tuženik je odbio prijedlog tužitelja. Ističe da, čak i da je tuženik izvršio popravak u razumnom roku, da zahtijeva naknadu štete zbog toga što je bio lišen uporabe stvari od trenutka traženja popravka do preuzimanja, a sve sukladno članku 424. ZOO-a. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos od 1.359,62 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate te trošak parničnog postupka, također uvećan za zakonske zatezne kamate.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu od 25. lipnja 2021. prije svega istaknuo prigovor stvarne i mjesne nenadležnosti te predložio da se predmetni postupak ustupi na postupanje Trgovačkom sudu u Zagrebu. Tuženik je priznao kao nesporne sljedeće činjenice: da je tužitelj 24. studenog 2020. kupio od tuženika računalo u iznosu od 3.641,43 EUR, da je 1. ožujka 2021. tužitelj obavijestio tuženika da je došlo do kvara na računalu te da je 2. ožujka 2021. računalo donio na adresu tuženika radi popravka u okviru pripadajućeg jamstva. Nadalje, da je utvrđeno da se u konkretnom slučaju kvar računala odnosi samo na kvar procesora, da je tuženik odmah idućeg dana 3. ožujka 2021. predao na slanje procesor ovlaštenom dobavljaču i serviseru Elkotex d.o.o. radi popravka/ zamjene istog. Potom, da je nakon ugradnje novog procesora tuženik 25. ožujka 2021. obavijestio tužitelja da je računalo popravljeno i da je tuženik računalo preuzeo u poslovnici tuženika 1. travnja 2021., dakle 7 dana od obavijesti da je računalo popravljeno. Iako je cjelokupan postupak po jamstvu završen u razumnom roku, da je tužitelj navedenim postupanjem pridonio produljenju roka za preuzimanje. Tuženik ukazuje da sukladno odredbi članka 423. stavka 2. ZOO-a, a koja odredba regulira jamstvo za ispravnost prodane stvari (garancija), ako prodavatelj jamči ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar. Iz navedene odredbe da nedvojbeno proizlazi da kupac mora prilikom aktivacije jamstva slijediti točan redoslijed prava: prvo zahtijevati popravak, pa tek ako isti u razumnom roku ne bude učinjen, ima pravo zahtijevati da mu umjesto te stvari preda ispravnu stvar. Nadalje, da tek u slučaju da prodavatelj u razumnom roku ne izvrši popravak ili zamjenu stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene i tek u tom slučaju ima pravo na popravak štete (čl. 426. ZOO-a). Slijedom navedenoga, da tuženik nije u obvezi naknade štete s obzirom na to da je u razumnom roku izvršio popravak predmetnog računala, pri čemu razumni rok ustanovljen u samoj praksi iznosi 45 dana. U odnosu na navode tužitelja da radnik AJ za vrijeme trajanja popravka računala nije mogao obavljati posao bez istog računala opremljenog posebnim programima za rad te da je zbog toga tužitelj pretrpio štetu u visini isplaćene bruto plaće navedenog radnika, tuženik ističe da nije odgovoran što tužitelj svom radniku nije osigurao potrebne uvjete za rad, odnosno drugo računalo na kojem bi mogao obavljati poslove za koje je plaćen. Također, ističe da tuženik kao prodavatelj računala ne odgovara za software, odnosno programe naknadno instalirane na predmetno računalo, kao ni za visinu plaće koju tužitelj isplaćuje pojedinom radniku budući da je isto dio ugovornog odnosa tužitelja i radnika. Osim toga, navodi da je iz obračuna plaće radniku IJ vidljivo da je isti zaposlen na radnom mjestu voditelja gradilišta, a što da upućuje na zaključak da je njegov opis posla puno širi od služenja računalom, stoga da nedostatak jednog računala za kojeg se ne može ni utvrditi tko se njime služi ne utječe na rad navedenog radnika i plaću koja mu se treba isplaćivati za obavljeni rad. Nadalje, glede potraživanja na ime troškova za transport računala pri njegovoj predaji na popravak te pri preuzimanju nakon popravka, tužitelj ističe kako je isti u cijelosti neosnovan, a obzirom da se na predmetni odnos kupoprodaje primjenjuju Opći uvjeti poslovanja koji su javno dostupni na Internet stranici tuženika (https://www.hgshop.hr/web/uvjeti-poslovanja/578), a iz kojih jasno proizlazi postupak za slanje proizvoda na servis i preuzimanje. Ističe se i da je tužitelj u cijelosti otklonio opciju slanja računala putem prijevoznika/kurirske službe te si sam prouzrokovao navedene troškove. U Općim uvjetima poslovanja tuženika je jasno navedeno pod odlomkom naslovljenim Reklamacije proizvoda sljedeće: „U slučaju reklamacije proizvoda zbog nedostataka ili skrivenih mana, proizvod pošaljite na adresu reklamacijskog odjela i servisnog centra: HGSPOT Grupa d.o.o.…“, a pod odlomkom naslovljenim Izjava o jamstvu i servisni uvjeti: „U slučaju kvara i drugih mogućih nedostataka obavezujemo se da ćemo izvršiti popravak ili zamjenu proizvoda u razumnom roku sukladno Zakonu o obveznim odnosima.“ Nadalje, da je čl. 427. ZOO propisano da je prodavatelj dužan o svom trošku prenijeti stvar do mjesta gdje se treba popraviti, odnosno zamijeniti te popravljenu, odnosno zamijenjenu stvar vratiti kupcu, a što da ukazuje na neosnovnost tužiteljeva potraživanja u odnosu na dva putovanja u oba smjera u iznosu od 560,00 kn. Naime, tuženik je u cijelosti postupio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi jer je o svom trošku prenio stvar do ovlaštenog vanjskog servisa te nazad radi predaje kupcu. U odnosu na navode iz prijedloga nagodbe koji je tužitelj dostavio prije pokretanja ovog postupka, tuženik ih ocjenjuje nerealnim, osobito u dijelu u kojem je zatraženo da se kvar otkloni u što je kraće mogućem roku, kao i potraživanjem većeg novčanog iznosa od iznosa od predmetnog tužbenog zahtjeva, a osim toga i točno određene robe koja uopće nije bila predmetom ugovornog odnosa. Slijedom navedenoga, tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže da se isti odbije uz obvezu tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3.1. Ovdje valja istaknuti da je predmetni parnični postupak pokrenut podnošenjem tužbe pred Općinskim sudom u Kutini koji se rješenjem poslovni broj P-136/2021-4 od 1. srpnja 2021. oglasio stvarno nenadležnim na temelju odredbe članka 34. b stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje u tekstu: ZPP), stoga je po pravomoćnosti predmetnog rješenja predmet ustupljen ovome sudu kao stvarno nadležnom.

3.2. S obzirom na odredbu članka 315. stavku 3. ZPP-a glavna rasprava morala je početi iznova budući da je ročište održano pred sudom u izmijenjenom sastavu, a što je sud i utvrdio raspravnim rješenjem od 29. listopada 2025.

4.1. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaze čitanjem sljedećih isprava: računa broj 136/9/2 od 24. studenog 2020. (listovi 4-5 spisa), otpremnice br. 619 od 24. studenog 2020. (list 6 spisa), tax invoice-a od 23. studenog 2020. (list 7 spisa), računa broj 37-P1-1 od 27. studenog 2020. (list 8 spisa), ponude broj 826/20 od 1. prosinca 2020. (list 9 spisa), naloga za servis opreme broj 52257 od 2. ožujka 2021. (list 10 spisa), dostavnice vanjskom servisu po nalogu servisa broj 52300 od 3. ožujka 2021. (list 11 spisa), potvrde o preuzimanju opreme broj 52257 od 3. veljače 2021. (list 12 spisa), obračuna isplaćene plaće/ naknade plaće radniku IJ za mjesec ožujak 2021. (list 14 spisa), prijedloga nagodbe (list 15 spisa), e-mail korespondencije stranaka (listovi 16-18 spisa), izvatka iz sudskog registra za tuženika (listovi 29-30 spisa), Uvjeta poslovanja tuženika (listovi 31-34 spisa) te pisanih iskaza zastupnice po zakonu tužitelja DJ (list 52 spisa) te svjedoka NJ (list 47 spisa), ĆJ (list 49 spisa), BJ (list 54 spisa) i IJ (list 57 spisa). Sud je izvršio uvid u fotografiju s podacima o zamijenjenom procesu (list 13 spisa).

4.2. Sud je tijekom glavne rasprave izveo dokaz saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja DJ (list 101 spisa) te svjedoka NJ (list 99 spisa), ĆJ (list 100 spisa), BJ (list 97 spisa) i IJ (list 98 spisa).

4.3. Sud je izveo i dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za biometriju, informatiku i telekomunikacije Miroslavu Bači (listovi 67-71 spisa) te je isti vještak ujedno usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu za glavnu raspravu 29. listopada 2025 (list 93 spisa).

5. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijsko- knjigovodstvenim i gospodarskim vještačenjem jer se ni izvođenjem ovih dokaznih prijedloga ne bi mogla donijeti drugačija presuda, a što će detaljnije biti objašnjeno u nastavku.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.359,62 EUR po osnovi naknade štete nastale zbog kvara na procesoru računala kupljenom kod tuženika, pri čemu se utuženi iznos odnosi na stvarno nastalu štetu u visini isplaćene plaće radniku IJ u bruto iznosu od 1.285,30 EUR te troškova prijevoza računala od sjedišta tužitelja do adrese poslovnice tuženika za dva putovanja u iznosu od 74,32 EUR.

8. Među strankama nije sporno da je tužitelj 24. studenog 2020. kupio od tuženika računalo u iznosu od 3.641,43 EUR, da je 1. ožujka 2021. tužitelj obavijestio tuženika da je došlo do kvara na računalu te da je tužitelj 2. ožujka 2021. računalo donio na adresu tuženika radi popravka u okviru pripadajućeg jamstva i da je tužitelj 1. travnja 2021. preuzeo računalo sa zamijenjenim procesorom u poslovnici tuženika.

9. Među strankama je sporno je li tužitelju u razdoblju od 1. ožujka 2021. (datum kada je obavijestio tuženika da je došlo do kvara na računalu) do 1. travnja 2021. (datum kada je preuzeo popravljeno računalo) nastala šteta u iznosu koji potražuje tužbom, a po osnovi isplaćene plaće u bruto iznosu radniku koji zbog neispravnog proizvoda nije mogao obavljati rad sukladno ugovoru te troškova prijevoza neispravnog proizvoda na udaljenosti od adrese sjedišta tužitelja do adrese poslovnice tuženika u dva navrata i je li tuženik po osnovi jamstvene odgovornosti dužan nadoknaditi štetu tužitelja u iznosu koji se potražuje tužbom.

10. Iako u spis predmeta nije dostavljen jamstveni list, među strankama je nesporno da je popravak predmetnog računala zatražen na temelju jamstvenog (garancijskog) lista koji je tuženik predao tužitelju pri kupoprodaji računala, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju radi se o odgovornosti iz jamstva na koju se primjenjuju odredbe iz članaka 423. do 429. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05.,41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje u tekstu: ZOO), a koji se primjenjuje na predmetni obveznopravni odnos nastao 24. studenog 2020. Naime, odredbom članka 423. stavka stavak 2. ZOO-a propisano je da ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar.

Dakle, radi se o jamstvenoj odgovornosti za štetu koju je tužitelj kao kupac pretrpio od trenutka kad je prestala mogućnost upotrebe od trenutka kada je stvar popravljena. Za postojanje odštetne odgovornosti prema odredbi članka 424. ZOO-a kojom je propisano da kupac može zahtijevati bilo od prodavatelja bilo od proizvođača, popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kada se nedostatak pojavio (stavak 1.) te da on ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je bio lišen upotrebe stvari od trenutka traženja popravka ili zamjene do njihova izvršenja (stavak 2.) kupac mora dokazati da je stvarno pretrpio štetu (članak 1046. ZOO-a) te da postoji uzročna veza između nemogućnosti upotrebe stvari i štete koju je kupac pretrpio.

11. Sud će prvo razmotriti osnovanost tužiteljevog zahtjeva za naknadu štete po osnovi troškova prijevoza nastalih radi predaje neispravnog proizvoda te preuzimanja popravljenog proizvoda na udaljenosti od adrese sjedišta tužitelja do adrese poslovnice tuženika i to u oba smjera (Kutina-Zagreb-Kutina), a koji trošak tužitelj potražuje u iznosu od 74,32 EUR.

12. Tuženik je uz odgovor na tužbu priložio Uvjete poslovanja i korištenja koji su 25. lipnja 2021. preuzeti s internet stranice https://www.hgspot.hr/web/uvjeti- poslovanja/578. Budući da tužitelj nije prigovorio dostavljenim Uvjetima poslovanja i korištenja, sud uzima da su se upravo ti Uvjeti primjenjivali u razdoblju u kojem je tužitelj zatražio popravak odnosno zamjenu računala te do izvršenja popravka (ožujak 2021.).

13. Predmetni Uvjeti poslovanja i korištenja pod odlomkom reklamacije proizvoda navode sljedeće: „U slučaju reklamacije proizvoda zbog nedostataka ili skrivenih mana, proizvod pošaljite na adresu reklamacijskog odjela i servisnog centra: HGSPOT Grupa d.o.o., Avenija Dubrovnik 46, 10 020 Zagreb ili nas kontaktirajte na broj telefona: [broj telefona].“

Iz navedene odredbe proizlazi da se neispravan proizvod može poslati na navedenu adresu, odnosno da nije nužno da se osobno dostavlja.

14. Zastupnica po zakonu tužitelja DJ je u pisanom iskazu navela da je sve poslove oko reklamacije prepustila BJ koji je to rješavao s tuženikom, ali da joj je poznato da je BJ (na izričit zahtjev tuženika) odvezao računalo odmah drugi dan u Zagreb na servis zbog hitnosti, a da je računalo preuzeto tek 1. travnja 2021. te da tuženik nije htio računalo poslati ili dostaviti na adresu sjedišta firme, stoga da su sami išli po njega u Zagreb, pri čemu je sve ovo BJ obavio službenim vozilom i o trošku tužitelja.

Iz navedenog iskaza je razvidno da zastupnica po zakonu tužitelja nije neposredno komunicirala s tuženikom vezano za predaju na popravak odnosno preuzimanje popravljenog računala, već da svoja saznanja o tome ima na temelju onoga što joj je rekao BJ koji je rješavao poslove oko reklamacije. Stoga sud nije posebno cijenio njezin iskaz u tom dijelu.

15. Svjedok BJ je u svome pisanom iskazu naveo da je 2. ožujka 2021. službenim vozilom odvezao računalo na popravak i ostavio ga u poslovnici u Zagrebu jer mu je rečeno da doveze računalo na popravak. Nakon što je popravak izvršen, da je tužitelju javljeno da po računalo može doći u Zagreb ili potpisati izjavu da preuzima odgovornost ako se što desi u transportu u slučaju da tužitelj šalje računalo tužitelju. S obzirom na hitnost, da je 1. travnja 2021.otišao po računalo, ponovno službenim autom.

Na saslušanju pred sudom 2. prosinca 2025., svjedok BJ je odgovorio da je par dana prije preuzimanja računala bio obaviješten da je računalo bilo popravljeno i da je zatražio da mu se to računalo dostavi kurirskom službom da iz Kutine ne dolazi u Zagreb, ali da je tuženik odgovorio da u tom slučaju tužitelj kao kupac snosi rizik oštećenja ili uništenja računala, a što da je odbio.

16. Svjedok ĆJ je u svome pisanom iskazu naveo da su nakon odrađene zamjene procesora za novi i dodatnog testiranja 24. ožujka 2021. kontaktirali tužitelja da je uređaj spreman za preuzimanje na adresi centralnog servisa eventualno prema potrebi slanje na adresu korisnika, što da je odbijeno.

U iskazu danom pred sudom 2. prosinca 2025. svjedok ĆJ je objasnio da se kod preuzimanja proizvoda nakon servisa kontaktira stranka i omogući se ili preuzimanje u jednoj od poslovnica tuženika ili po dostavnoj službi, pri čemu tuženik snosi trošak slanja po dostavnoj službi. Također, da je preporuka da se proizvod preuzme u najbližoj poslovnici tuženika, a ako kupac traži da se proizvod pošalje po dostavnoj službi, tada mu se šalje uz upozorenja na rizik oštećenja do kojeg može doći kada proizvod nije tvornički zapakiran, pri čemu se proizvod pakira na način da se što više umanji rizik od oštećenja. Što se tiče snošenja rizika oštećenja ili uništenja proizvoda u slučaju da se popravljeni proizvod šalje po dostavnoj službi, svjedok je naveo da je u tom slučaju kupac dužan u roku od 24 sata obavijestiti tuženika o nastalim oštećenjima, nakon čega tuženik kontaktira odabranu dostavnu službu, obavještava da je nastupila šteta, potom dostavna služba preuzima zapakirani proizvod na adresi kupca, naprave se fotografije nastalih oštećenja, a što se tiče kupca, oštećeni dio se zamjenjuje novim.

17. Svjedok NJ je u iskazu danom pred sudom 2. prosinca 2025. naveo da je standardna procedura da se nakon servisa popravljena roba o trošku društva šalje na adresu kupca ili da je kupac osobno preuzme na adresi bilo centralnog servisa bilo na adresama poslovnica, a da odgovornost za eventualnu štetu koja bi nastala u transportu snosi tuženik zato što oni naručuju dostavu i oni s prijevoznikom rješavaju eventualni štetni događaj.

Sud ocjenjuje da su iskazi svjedoka ĆJ i NJ životno i logično uvjerljivi, svjedoci su iskazivali o poslovnoj praksi tuženika u slučaju preuzimanja neispravnog proizvoda te predaje popravljenog proizvoda kupcu, a o čemu imaju neposredna saznanja s obzirom da su u višegodišnjem radnom odnosu kod tuženika.

18. Iz Uvjeta poslovanja i korištenja sud je utvrdio da se u slučaju reklamacije proizvoda zbog nedostataka ili skrivenih mana neispravan proizvod može slati poštom, stoga ocjenjuje da je tužitelj i na taj način mogao dostaviti neispravan proizvod pri čemu mu ne bi nastao trošak prijevoza. Iako Uvjeti poslovanja i korištenja ne sadrže izričitu odredbu o načinu/načinima na koji se može preuzeti popravljeni proizvod, sud je na temelju iskaza svjedoka ĆJ i NJ utvrdio da se popravljeni proizvod može, osim preuzimanjem na adresi tužitelja, poslati kupcu i dostavnom službom. Također, da se kupcima preporuča da osobno preuzmu proizvod nakon servisa jer je veći rizik od nastanka oštećenja ili uništenja na proizvodu koji nije tvornički zapakiran. Međutim, u slučaju da se odabere opcija slanja po dostavnoj službi, rizik nastanka oštećenja ili uništenja snosi tuženik budući da je on ugovorio dostavu s odabranom dostavnom službom te se potom s prijevoznikom rješava nastali štetni događaj.

19. Stoga sud ocjenjuje da je zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje trošak prijevoza neosnovan jer je njegov izbor bio da osobno preda neispravno računalo odnosno da preuzme popravljeno računalo te da je isto moglo biti obavljeno i dostavnom službom, u kojem slučaju mu ne bi nastao trošak prijevoza koji u ovome postupku potražuje od tuženika.

20. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva u dijelu naknade štete nastale u visini isplaćene bruto plaće radniku IJ, sud je izveo dokaze saslušanjem zastupnice po zakonu tužitelja i svjedoka, vještačenje po vještaku informatičke struke te je pročitao isprave u spisu.

21. U tužbi i pisanim iskazima zastupnice po zakonu tužitelja DJ te svjedoka BJ i IJ navodi se da je radnik AJ bio zaposlen na radnom mjestu voditelja gradilišta, da je njegov posao bio vezan isključivo za rad na računalu odnosno za izradu projekata, nacrta i dr. u posebnim programima te da je upravo u tu svrhu i kupljeno predmetno računalo s tehničkim specifikacijama koje su omogućavale instaliranje specijalnih programa potrebnih za rad IJ, a takva investicija je iznosila oko 60.000,00 kuna.

22. Međutim, u iskazu danom pred sudom svjedok AJ je naveo da je njegov posao kao voditelja gradilišta bio da svakodnevno obilazi tadašnje gradilište- mrtvačnicu, vodi e-dnevnik, dokaznice mjera o izvedenim radovima te da je radio u specijalnim programima za tehničko crtanje i 3 vizualizaciju.

23. Iz navedenoga je razvidno da je u iskazu danom pred sudom svjedok AJ odstupio od pisanog iskaza te je rekao da je uglavnom obavljao rad na računalu, ali da je obavljao i izmjere na gradilištu da bi podatke mogao unositi u programe.

24. Iako tužitelj u spis predmeta nije dostavio ugovor o radu za LJ, iz iskaza zastupnice po zakonu tužitelja i svjedoka te čitanjem obračuna place (list 14 spisa), sud je utvrdio da je AJ bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu voditelja gradilišta. Iz iskaza svjedoka IJ pred sudom proizlazi da je kao voditelj gradilišta svakodnevno obilazio gradilište tužitelja te da je za potrebe gradilišta izrađivao propisanu građevinsku dokumentaciju- građevinski dnevnik i građevinsku knjigu. Time je imenovani svjedok odstupio od pisanog iskaza u kojem je naveo da je njegov rad bio vezan isključivo za rad na računalu. Ocjena je ovog suda da je istinit iskaz koji je svjedok IJ dao pred sudom, jer je uobičajeno da radnik zaposlen kao voditelj gradilišta svakodnevno obilazi gradilište da bi mogao voditi građevinski dnevnik i za svaki dan izvođenja radova upisivati propisane podatke te evidentirati dokaznice mjera i količina koje su nužne za izradu građevinske knjige. Svjedok je naveo da je vođen eGrađevinski dnevnik, međutim niti je tvrdio pa samim time ni dokazivao, da mu je u tu svrhu bio potreban koji od kupljenih specijalnih programa, već su takvi programi bili namijenjeni za tehničko crtanje i 3D vizualizaciju.

25. Nadalje, iz iskaza svjedoka NJ i ĆJ sud je utvrdio da je tužitelj 24. ožujka 2021. obaviješten da je računalo popravljen ugradnjom novog procesora te da je spremno za preuzimanje, a po potrebi i slanje na adresu kupca. Navedeno tužitelj nije osporio, a i sam svjedok BJ je iskazao da je par dana ranije bio obaviješten o tome da je računalo popravljeno.

26. S obzirom na to da je među strankama nesporno da je tužitelj 1. ožujka 2021. obavijestio tuženika da je došlo do kvara na računalu te da je tužitelj 2. ožujka 2021. računalo donio na adresu tuženika radi popravka, a iz iskaza svjedoka NJ i ĆJ sud je utvrdio da je tuženik 24. ožujka 2021. obavijestio tužitelja da popravljeno računalo može preuzeti ili da mu se po potrebi može poslati, ocjena je suda da je tuženik u razumnom roku popravio neispravan proizvod budući da je kvar na računalu popravljen u roku od 22 dana. Također, da je računalo zaista bilo neophodno za rad IJ, tužitelj bi isto preuzeo taj isti ili sljedeći dan od obavijesti, a ne tek 1. travnja 2021. Stoga je stav ovog suda da je takvim postupanjem tužitelj pridonio produljenju roka u kojem je bio lišen uporabe predmetnog računala.

27.1. Vještak Miroslav Bača se u svome nalazu i mišljenju očitovao da je za korištenje aplikacijama Lumion, BrisCAD i SketchUP, a čiju kupnju je tužitelj dokazao priloženim računima, bilo nužno posjedovati računalo istih ili sličnih karakteristika kao računalo koje je kupljeno kod tuženika. Pri tome navodi da je na stranici proizvođača aplikacije Lumion navedeno da računalo na kojem se ova aplikacija instalira mora imati određene specifikacije u pogledu grafičke kartice, kapaciteta radne memorije te procesora. Za preostale dvije aplikacije vještak navodi da proizvođač ne navodi zahtjeve u smislu specijaliziranog hardwarea na kojem ih je potrebno instalirati da bi radile.

27.2. U usmenom iznošenju nalaza i mišljenja na glavnoj raspravi 29. listopada 2025. vještak je naveo da je utvrdio da je za traženu aplikaciju, a podrazumijevajući pod time aplikaciju Lumion, bio potreban takav tip hardvera kakav je imalo predmetno računalo. Također, da prema njemu dostupnim podacima u trenutku izrade nalaza i mišljenja tužitelj nije raspolagao drugim računalom koje bi imalo identične ili bolje tehničke karakteristike od računala koje je kupljeno kod tuženika.

27.3. Na temelju izvedenog vještačenja, sud je utvrdio da je pretpostavka za rad u aplikaciji Lumion bila da računalo ima hardver kakav je imalo predmetno računalo, dok takve specifikacije nisu bile potrebne za rad u druge dvije aplikacije.

28. Valja istaknuti da su zastupnica po zakonu DJ i BJ naveli da je tužitelj, uz računalo kupljeno kod tuženika, imao još jedan laptop, ali da on nema konfiguraciju koja podržava rad zahtjevnijih programa. Međutim, tužitelj tijekom postupka nije naveo koje je to računalo da bi se mogle utvrditi njegove specifikacije niti je u spis predmeta dostavio popis dugotrajne imovine ili neku drugu knjigovodstvenu ispravu iz koje bi bilo razvidno o kojem je računalu riječ, iako je vođenje takvih isprava njegova zakonska obveza te ih je stoga mogao priložiti. Stoga je ocjena suda da se vještak isključivo na temelju navoda u pisanim iskazima zastupnice po zakonu tužitelja i svjedoka BJ, a koji su oboje zainteresirani za ishod spora, nije mogao očitovati o zadatku vještačenja, odnosno je li AJ mogao posao obavljati isključivo na računalu koje je bilo predmet garancija i sa programima koji su bili instalirani na tom računalu.

29. Sukladno odredbi članka 219. ZPP-a, svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. U smislu citirane odredbe, svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ako u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici, a kada sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 221.a ZPP-a. Ta pravila obvezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

30. Ocjena je ovog suda da tužitelj, na kojem je teret dokazivanja da radnik AJ nije mogao obavljati poslove voditelja gradilišta jer je računalo kupljeno kod tuženika bilo na servisu te da mu je nastala šteta zbog lišenja uporabe stvari u visini bruto plaće isplaćene navedenom raniku za mjesec ožujak 2021., sporne činjenice nije dokazao. Prije svega, tužitelj nije dokazao da je u navedenom razdoblju imao samo jedno računalo (i to računalo koje je kupljeno kod tužitelja) na kojem je bilo moguće instalirati aplikacije Lumion, BrisCAD i SketchUP.

31. Međutim, čak i kada se odluka o osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva ne bi donosila primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud nalazi da zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, sud je na temelju iskaza svjedoka IJ utvrdio da njegov posao voditelja gradilišta nije bio vezan isključivo za rad na računalu, već je uključivao i svakodnevno obilaženje gradilišta te vođenje propisane građevinske dokumentacije. Nadalje, da tužitelj bez opravdanog razloga nije preuzeo popravljeno računalo 8 dana od dana primitka obavijesti o tome da je računalo popravljeno, da se nalazi kod tužitelja i da je spremno za preuzimanje ili slanje. Također, na temelju nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da se za rad u aplikacijama BrisCAD i SketchUP ne navode zahtjevi u smislu specijaliziranog hardwarea na kojem ih je potrebno instalirati da bi radile, stoga da su mogle biti instalirane i na drugom računalu koje nema takve tehničke specifikacije kao računalo kupljeno kod tužitelja, odnosno i na računalu za kojeg tužitelj tvrdi da njime raspolaže za obavljanje administrativnih poslova, a onda je stvar organizacije rada unutar samog tužitelja da radnici BJ i AJ privremeno obavljaju rad na jednom računalu, a što ovaj sud ocjenjuje izvedivim budući da radni zadaci navedenih radnika nisu vezani isključivo za rad na računalu.

32. Slijedom svega navedenoga, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev nije osnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa) i zahtjeva tuženika (list 103 spisa).

34. Sukladno članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove postupka te je tuženiku sukladno citiranim zakonskim odredbama dosuđena naknada troškova parničnog postupka prema vrijednosti spora i to za sastav odgovora na tužbu od 25. lipnja 2021. i sastav podnesaka od 13. travnja 2022. te 3. veljače 2023. (Tbr. 8./1. u vezi s Tbr. 7./1. Tarife), svaki u vrijednosti od 100 bodova. Za zastupanje na ročištima tužitelju je priznat trošak pristupa na ročište 15. prosinca 2021., 29. listopada 2025. i 2. prosinca 2025. (Tbr. 9./1. u vezi s Tbr. 7./1. Tarife), svaki u vrijednosti od 100 bodova te trošak pristupa na ročište 16. siječnja 2026. na kojem je objavljena presuda (Tbr. 9./3. u vezi s Tbr. 7./1. Tarife) u vrijednosti od 50 bodova. Dakle, tuženiku su priznate radnje u vrijednosti od ukupno 650 bodova, a što sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 1.300,00 EUR. Na naprijed navedene troškove sud je tuženiku priznao i PDV u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, a što ukupno iznosi 1.625,00 EUR.

35. Slijedom navedenoga, sud je u točki II. izreke rješenja tužitelju dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.625,00 eura.

36. Na tako utvrđen iznos troška postupka tuženiku su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a za ostale odnose, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.).

37. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u dijelu razlike do zatraženog iznosa od 1.925,00 EUR, dakle za razliku od 300,00 EUR koja se prema troškovniku odnosi na pristojbu na odgovor na tužbu. Naime, sukladno odredbi članka 4. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/2018. i 51/2023., dalje u tekstu: ZSP) pristojba se plaća po pravomoćnom završetku postupka razmjerno uspjehu u parnici, stoga je zahtjev tuženika preuranjen. Također, ukazuje se da tuženik ni u kojem slučaju ne može potraživati trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od druge strane budući da, ako pravomoćnom odlukom bude utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan, tada obveza plaćanja ove pristojbe tereti tuženika sukladno citiranoj odredbi ZSP-a. Naprotiv, ako pravomoćnom odlukom bude utvrđeno da je tužbeni zahtjev nije osnovan, tada je obveznik plaćanja sudske pristojbe za odgovor na tužbu tužitelj, tako da ni u tom slučaju tuženik ne može osnovano istaknuti ovaj zahtjev.

38. Stoga je tuženik odbijen u odnosu na razliku do zatraženog iznosa od 1.925,00 EUR te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

39. Budući da je tužitelj izgubio parnicu sud je odbio njegov zahtjev za naknadom troška parničnog postupka i odlučio kao u točki IV. izreke presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Gumzej

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

- spis u kal. 30 dana