REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-12276/2019-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari I-tužitelja ŠK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužitelja ŠKŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukadin i Partneri, protiv I-tuženika UK iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], II- tužene UKŽ iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tuženika TK iz [adresa] (ranije [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako su ga postavili I i II- tužitelj podneskom od dana 21. veljače 2025.

II Nalaže se I, II i III-tuženiku solidarno isplatiti I i II-tužitelju iznos od 8.141,37 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 72,94 eura od dana 15. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 143,91 eura od dana 15. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 143,91 eura od dana 15. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 143,91 eura od dana 15. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 143,91 eura od dana 15. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 143,91 eura od dana 15. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 143,91 eura od dana 15. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 146,85 eura od dana 15. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 146,85 eura od dana 15. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 146,85 eura od dana 15. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 152,23 eura od dana 15. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 152,23 eura od dana 15. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 152,23 eura od dana 15. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 158,11 eura od dana 15. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 158,11 eura od dana 15. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 158,11 eura od dana 15. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 160,56 eura od dana 15. siječanj 2018. do isplate,

- na iznos od 160,56 eura od dana 15. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 160,56 eura od dana 15. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 163,98 eura od dana 15. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 163,98 eura od dana 15. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 163,98 eura od dana 15. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 170,35 eura od dana 15. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 170,35 eura od dana 15. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 170,35 eura od dana 15. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 171,33 eura od dana 15. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 171,33 eura od dana 15. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 171,33 eura od dana 15. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 179,16 eura od dana 15. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 179,16 eura od dana 15. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 179,16 eura od dana 15. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 187,48 eura od dana 15. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 187,48 eura od dana 15. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 187,48 eura od dana 15. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 190,91 eura od dana 15. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 190,91 eura od dana 15. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 190,91 eura od dana 15. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 196,78 eura od dana 15. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 196,78 eura od dana 15. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 196,78 eura od dana 15. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 201,67 eura od dana 15. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 201,67 eura od dana 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 201,67 eura od dana 15. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 204,12 eura od dana 15. travnja 2020. do isplate,

- na iznos od 204,12 eura od dana 15. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 204,12 eura od dana 15. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 201,67 eura od dana 15. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 201,67 eura od dana 15. srpnja 2020. do isplate,

- na iznos od 201,67 eura od dana 15. kolovoza 2020. do isplate,

i to od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se I i II-tuženiku solidarno isplatiti I i II-tužitelju iznos od 4.472,07 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. prosinca 2020. do isplate,

- ns iznos od 208,04 eura od dana 15. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 218,32 eura od dana 15. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 218,32 eura od dana 15. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 218,32 eura od dana 15. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 eura od dana 15. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 eura od dana 15. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 eura od dana 15. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 226,64 eura od dana 15. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 226,64 eura od dana 15. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 226,64 eura od dana 15. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 241,32 eura od dana 15. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 241,32 eura od dana 15. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 241,32 eura od dana 15. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 250,62 eura od dana 15. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 250,62 eura od dana 15. travnja 2022. do isplate,

i to od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev I i II-tužitelja u dijelu kojim potražuju od III-tuženika isplatu iznosa od 4.472,07 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. prosinca 2020. do isplate,

- ns iznos od 208,04 eura od dana 15. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 208,04 eura od dana 15. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 218,32 eura od dana 15. ožujka 2021. do isplate,

- na iznos od 218,32 eura od dana 15. travnja 2021. do isplate,

- na iznos od 218,32 eura od dana 15. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 eura od dana 15. lipnja 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 eura od dana 15. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 221,25 eura od dana 15. kolovoza 2021. do isplate,

- na iznos od 226,64 eura od dana 15. rujna 2021. do isplate,

- na iznos od 226,64 eura od dana 15. listopada 2021. do isplate,

- na iznos od 226,64 eura od dana 15. studenog 2021. do isplate,

- na iznos od 241,32 eura od dana 15. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 241,32 eura od dana 15. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 241,32 eura od dana 15. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 250,62 eura od dana 15. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 250,62 eura od dana 15. travnja 2022. do isplate.

V Nalaže se I i II-tuženiku solidarno naknaditi I i II-tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.337,72 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI Nalaže se III-tuženiku naknaditi I i II-tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.416,14.eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VII Odbijaju se I, II i III-tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. I i II-tužitelj (dalje tužitelji) u tužbi od 21. listopada 2019. podnesenom pred ovim sudom navode kako su isključivi vlasnici nekretnine u Zagrebu na adresi [adresa], sagrađena na 77/693 dijela kč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] kao zk. tijelo br. III. Navode kako I, II i III-tuženik (dalje tuženici) bez pravne osnove žive u stanu u potkrovlju predmetne nekretnine. Također navode kako se između tužitelja i tuženika pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-6898/11 vodio parnični postupak gdje je I i II-tuženiku naloženo isplatiti tužiteljima najamninu obzirom žive u nekretnini tužitelja bez pravne osnove pozivom na odredbe stjecanja bez osnove iz članaka 1111. do 1120. Zakona o obveznim odnosima i članka 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a sve do zaključno kolovoza 2016. Također navode da je u tom parničnom postupku provedeno vještačenje po građevinskom vještaku MK koji je izračunao da najamnina za predmetnu nekretninu iznosi 189,00 eura mjesečno. Predmetni parnični postupak pravomoćno je okončan u navedenom predmetu presudom od 28. listopada 2016. kojom je I i II- tuženiku naloženo da isele iz predmetne nekretnine. Također tužitelji navode kako sa I i II-tuženikom živi i njihov sin, ovdje III-tuženik.

2. Slijedom svega navedenog tužitelji potražuju isplatu iznosa od 7.560,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedine rate za svaki mjesec do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Nakon provedenog građevinskog vještačenja u ovom predmetu tužitelji su podneskom od 21. veljače 2025. uredili tužbeni zahtjev na način da sada potražuju isplatu iznosa od 12.613,44 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća pojedine rate za svaki mjesec do isplate sve uz naknadu troškova postupka tužiteljima.

4. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), budući su tužitelji podneskom od 21. veljače 2025. uredili tužbeni zahtjev na način da potražuju ukupni iznos od 12.613,44 eura, dok su prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživali iznos od 7.560,00 eura.

5. Tuženici se nisu protivili preinaci tužbenog zahtjeva učinjenoj podneskom od 21. veljače 2025.

6. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice promjene na tržištu cijena i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

7. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale utuženog potraživanja, a što je utvrđeno provedenim građevinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelji preinaku nisu mogla učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz građevinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, uz napomenu kako sud niti stranke nemaju stručna znanja, da bi se navedeno utvrdilo bez gore navedenog vještačenja.

8. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

9. Tuženici u odgovoru na tužbu navode kako u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev, ističu prigovor zastare, protive se osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije i nedostatka aktivne legitimacije, navode kako ih tužitelji nisu pozvali opomenom na plaćanje i ispunjenje obveze prije pokretanja postupka. Također navode kako predmetni stan za koji tužitelji potražuju najamninu nije etažiran niti upisan u zemljišnim knjigama, te da nad istim nije definirano vlasništvo, a jedino što je definirano u sudskom procesu jest da je obitelj TK isti izgradila, adaptirala i ima dokaz o kontinuiranom boravku u istome. Navode kako je u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-5188/97 provedenim vještačenjem vještaka Nenada Crnića utvrđeno da su roditelji I-tuženika uložili svoja sredstva u navedeni potkrovni stan te time stekli 9/20 vrijednosti objekta te navode da je navedenim nalazom zanemareno ulaganje istih u visini od 104.052,46 kn u prizemni stan na istoj adresi. Navode kako na navedenu adresu nisu ušli nasilno niti se tko tome protivio te su se na predmetnu adresu prijavili (prebivalište i boravište) uz napomenu da su tuženici na navedenoj adresi živjeli i boravili 3 godine prije dolaska ŠKŽ, a da ŠK na navedenoj adresi nikada nije niti živio niti boravio. Osporavaju vlasništvo tužitelja nad predmetnom nekretninom potom osporavaju da su potpisali sa tuženicima ugovor o najmu te navode kako ih nikada za vrijeme boravka u predmetnom stanu nisu pozivali na plaćanje navedenih iznosa. Smatraju da je navedeni iznos najamnine nerazmjeran procijenjenoj vrijednosti ulaganja i procijeni najamnine od strane vještaka MK. Navode kako im je pokretanjem ovog postupka nanesena teška šteta jer su im računi blokirani, da im je nametnuto dužničko ropstvo, da su stavljeni u tešku materijalnu situaciju te da im je narušeno pravo na dom i dostojanstven život jer nisu vlasnici nikakve nekretnine. Tuženici osporavaju da bi tužiteljima nastala šteta. Slijedom svega navedenog, smatraju potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovanim te predlažu odbaciti, podredno odbiti potraživanje tužitelja u cijelosti.

10. U tijeku postupka sud je pregledao priležeću dokumentaciju i to izvadak iz zemljišnih knjiga, zahtjev za izravnu naplatu sa lista 11-13 spisa, elektronički zapis o prebivalištu, povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga, rješenje o nasljeđivanju od 22. kolovoza 2019., ispravak rješenja o nasljeđivanju od 25. rujna 2019., Ugovor o darovanju, zapisnik od 4. svibnja 2022., potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta, potom je proveden dokaz saslušanjem II-tužitelja, I i II-tuženika kao stranaka te svjedoka LK i VK, a proveden je i dokaz očevidom na licu mjesta, kao i građevinskim vještačenjem po vještaku Dariu Šereru.

11. Sud je izvršio uvid i u priloženu presliku vještačenja iz predmeta pod poslovnim brojem P-6898/11 kao i uvid u priklopljeni spis pod poslovnim brojem P- 6898/11.

12. Sud nije proveo dokaz uvidom u ovosudni spis poslovni broj P-1121/20 u kojemu su postupak pokrenuli tužitelji protiv tuženika radi poništenja ugovora o darovanju između I i III-tuženika (pojašnjenje pod točkom 18. obrazloženja), obzirom ishod navedenog postupka nije od utjecaja na ovaj predmet i sud smatra kako su tuženici navedeno predložili isključivo u svrhu odugovlačenja ovog postupka.

13. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev od 21. veljače 2025. osnovanim kao pod točkom II. i III. izreke.

14. Između stranaka nije sporno da su I, II i II-tuženik koristili i živjeli u predmetnoj nekretnini, da je navedena nekretnina deložirana 4. svibnja 2022. stoga sud navedene okolnosti neće posebno obrazlagati.

15. Među strankama je sporna aktivna i pasivna legitimacija, do kada je III-tuženik živio u predmetnoj nekretnini, osnov i visina tužbenog zahtjeva kao i je li protekao zakonom propisani rok za zastaru utuženog potraživanja.

16. U odnosu na navode tuženika kako se nalaze u teškom materijalnom stanju, sud ističe kako i uz svo razumijevanje suda za materijalnu situaciju u kojoj se isti nalaze, isto nije od utjecaja na predmetni postupak jer nije zakonski opravdan razlog za oslobođenje od plaćanja utuženog potraživanja, kao i da odluku o eventualnom oprostu ili umanjenju duga kao i odobrenju za obročnu otplatu radi eventualnog mirnog rješenja spora donose tužitelji, na zahtjev tuženika, a ne sud pred kojim je navedeno istaknuto.

17. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga, sud je utvrdio kako su tužitelji sve do 25. travnja 2023. bili upisani svaki u 1/2 dijela kao vlasnici nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi prizemna kuća u [adresa] sagrađena na 77/693 dijela k. č. br. [katastarska čestica], da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli upisom u zemljišne knjige, a kao osnov stjecanja je služio ugovor o darovanju koji su zaključili s pok. ĆK dana 14.02.1997. godine, a da je nakon 25. travnja 2023. kao vlasnik predmetne nekretnine upisan svaki u ½ dijela II-tužiteljica i ĐK (temeljem Ugovora o darovanju od 25. travnja 2023. Navedenim je u cijelosti utvrđena aktivna legitimacija tužitelja jer je iz predmetnog izvatka iz zemljišnih knjiga evidentno kako su tužitelji u utuženom razdoblju bili vlasnici predmetne nekretnine.

18. Uvidom u povijesni izvadak iz zemljišnih knjiga sa lista 22-23 spisa sud je utvrdio kako je I-tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanju od 22. kolovoza 2019. naslijedio u ¼ dijela nekretninu u [adresa] na adresi [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koju nekretninu je temeljem ugovora o darovanju od 25. rujna 2019. I-tuženik darovao svom sinu, ovdje III-tuženiku. Ostali suvlasnici predmetne nekretnine, u 2/4 dijela su DK i SK u ¼ dijela.

19. Uvidom u ovosudni spis poslovni broj P-6898/11 sud je utvrdio kako je u istom nakon provedenog parničnog postupka donesena presuda pod poslovnom brojem P- 6898/11-42 dana 28. listopada 2016. kojom je u točki I. izreke utvrđeno postojanje potraživanja I tužitelja-protutuženika (ovdje I-tuženika) UK i II tužiteljice- protutužene (ovdje II-tužene) TKŽ u iznosu od 36.671,38 kn, u točki II. utvrđeno postojanje potraživanja I tuženika-protutužitelja ZK (ovdje I-tužitelja) i II tužene-protutužiteljice MKŽ (ovdje II- tužiteljice) u iznosu od 124.083,84 kn, u točki III. da se prebijaju potraživanja utvrđena točkama I. i II. izreke te se I tužitelju-protutuženiku UK i II tužiteljici-protutuženoj TKŽ nalaže da solidarno isplate I tuženiku- protutužitelju ZK i II tuženoj-protutužiteljici EK MKŽ iznos od 87.412,46 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. rujna 2016. pa do isplate, u točki IV. je naloženo I tužitelju-protutuženiku UK i II tužiteljici-protutuženoj TKŽ da u roku od 15 dana predaju u posjed slobodan od osoba i stvari I tuženiku-protutužitelju ZK i II tuženoj-protutužiteljici EK MKŽ stan u potkrovlju kuće u [adresa] na adresi [adresa] sagrađen na 77/693 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. G. Stenjevec kao z.k. tijelo br. III, u točki V. je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za iznos od 34.336,37 kn te tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za iznos od 313.328,62 kn s pripadajućom kamatom, kao i dio tužbenog zahtjeva kojim I i II tužitelji traže da sud utvrdi da imaju pravo zadržanja stana u potkrovlju kuće u [adresa] u kopiji plana označeno brojem I, tlocrtne površine 65 čm, sagrađen na 77/693 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. G. Stenjevec kao z.k. tijelo br. III, sve do izvršene isplate iznosa ulaganja s pripadajućim kamatama, u točki VI. naloženo I tužitelju- protutuženiku UK i II tužiteljici-protutuženoj TKŽ solidarno isplatiti I tuženiku-protutužitelju i II tuženoj-protutužiteljici MKŽ parnični trošak u iznosu od 45.094,95 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2016. pa do isplate, a u točki VII je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja- protutuženika za naknadom parničnog troška. Nadalje, iz utvrđenja navedene presude nakon provedenog postupka u tom predmetu, sud je zaključio kako iz provedenog dokaznog postupka nalazi da su tužitelji (ovdje tuženici) postali nesavjesni posjednici dana 4. siječnja 2011. Također drži da su, od kada su postali nesavjesni, isti u obvezi platiti vlasniku naknadu za korištenje predmetne nekretnine, što proizlazi iz prirode njihovog pravnog odnosa te da se isti ne mogu osloboditi svoje obveze plaćanja tuženicima-protutužiteljima koristi koje su imali za vrijeme posjedovanja. Navedena presuda je potvrđena dana 25. travnja 2019. odlukom Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Gž-641/2017-4.

20. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu sa lista 11-13 spisa, sud je utvrdio kako je navedena prisilna naplata na teret I-tuženika naložena u predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-6898/11 temeljem gore navedene presude od 28. listopada 2016.

21. Uvidom u elektronički zapis o prebivalištu od 4. listopada 2019., sud je utvrdio kako je I-tuženik kao i II-tužena od 27. listopada 1994. bio prijavljen na adresi u [adresa], nadalje, a uvidom u izvadak iz matice rođenih sud je utvrdio kako je III-tuženik kao sin I i II-tuženika na predmetnoj adresi živio od rođenja **.**.1994. pa do 31. kolovoza 2020. kada je prijavio prebivalište na adresi [adresa].

22. Uvidom u zapisnik ovog suda od 4. svibnja 2022. sastavljenom u predmetu pod poslovnim brojem Ovr-3533/19 sud je utvrdio kako je navedenog dana provedeno iseljenje I i II-tuženika sa predmetne adrese u [adresa].

23. Priloženu dokumentaciju (izvadak iz zemljišnih knjiga, uvjerenje o prebivalištu, zapisnik od 4. svibnja 2022.) sud prihvaća u potpunosti obzirom je stranke nisu osporile pa sud nije imao razloga u nju sumnjati dok priložena dokumentacija predstavlja javnu ispravu prema odredbi članka 230. ZPP-a, pa u dokaznom smislu dokazuje istinitost onoga što se u njima navodi.

24. Navedena presumpcija istinitosti javnih isprava je oboriva i tuženici su iste mogli osporavati, ali je pri tome teret dokazivanja na njima, međutim tuženici nisu priložili nikakav dokaz niti predložili provođenje dokaza kojima bi dokazali da u utuženom razdoblju nisu koristili predmetnu nekretninu bez valjane pravne osnove odnosno da su imali u utuženom razdoblju valjanu pravnu osnovu za korištenje iste ili da su istu koristili pri čemu su plaćali i naknadu za korištenje kao i visinu naknade, te su time propustili postupiti po odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane.

25. Nadalje, sud je proveo dokaz saslušanjem II-tužiteljice kao stranke (ročište održano 18. listopada 2021.) koja je u svom iskazu navela kako živi na predmetnoj adresi u prizemlju dok su tuženici u potkrovlju navedene nekretnine. Isti se u predmetnoj nekretnini nalaze već godinama, iako je ona 1997. predmetnu nekretninu Ugovorom o darovanju dobila od bake. Napominje da joj je I-tuženik bratić. Sa tuženicima vodi godinama sudske sporove vezano za predmetnu nekretninu, odnosno njihov boravak u istoj te isti do dana davanja ovog iskaza nisu iselili kako je to određeno jednim od sudskih sporova. Navodi kako tuženici djelomično podmiruju mjesečne režijske troškove i to u iznosu od stotinjak kn na ime režijskih troškova struje i vode. Ističe kako su iznosi za utrošenu vodu preko 200,00 kn mjesečno, a za struju preko 700,00 kn. Navodi kako je ona upisana kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama. Tuženici su rekli kako se iz predmetne nekretnine ne namjeravaju iseliti budući ista nije upisana u zemljišne knjige (etaža potkrovlja nije kao takva upisana u zemljišnim knjigama). II-tužiteljica iskazuje kako u potkrovlju predmetne nekretnine žive I, II i III-tuženik uz napomenu da III-tuženika u zadnje vrijeme viđa rjeđe, otprilike svakih nekoliko tjedana (od travnja 2021.). Napominje kako je i u vrijeme potresa 22. ožujka 2020. te 29. prosinca 2020. vidjela sve tuženike kada su istrčali iz predmetne nekretnine. Pojašnjava da su na očevidu 2014. koji je proveden tijekom dokaznog postupka vođenog u ovosudnom predmetu pod poslovnim brojem P-6898/11, bili nazočni I, II, i III-tuženik te majka I-tuženika. Iskazuje kako je III-tuženik, dok je vođen postupak radi iseljenja imao saznanja da se predmetni postupak vodi, te napominje kako je dolazio zajedno sa roditeljima (I i II tuženik) na predmetna ročišta još kao maloljetnik. Nije sigurna je li III-tuženik bio naznačen kao stranka i u drugim predmetima koji su vođeni između tužitelja i tuženika. Iskazuje kako I-tužitelj (brat II-tužiteljice) živi na adresi u [adresa], od 2000. nadalje. Napominje kako ju je III-tuženik verbalno napao nakon što je pokušala dogovoriti popravak terase koja je pukla u potresu gdje joj je isti rekao da nema što tražiti i da joj navedeno neće dozvoliti. Iskazuje kako je sa I-tužiteljem (brat) suvlasnik predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela, kao i da isti sudjeluje u svim sudskim postupcima no ne daje iskaz o boravku tuženika u predmetnoj nekretnini obzirom ne živi na navedenoj adresi.

26. Iz iskaza I-tuženika proizlazi kako je na navedenoj adresi predmetne nekretnine u [adresa], živio od svog rođenja te da su predmetnu nekretninu izgradili njegovi roditelji. Napominje da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine od 65 m2 bila upisana njegova baka dok su dodatni kat od 51 m2 i 20 m2 površine terase izgradili njegovi roditelji te je on nakon vjenčanja živio na tom katu sa svojom suprugom. Nadogradnja kata na kojem je živio izvršena je 1968. te nije izvršen naknadni upis dodatne etaže. Na predmetnoj adresi živio je do 1980., a potom na drugoj adresi sa svojim roditeljima da bi potom ponovno u istu uselio 1994. kada se oženio te se uselio na gornji kat kako je to prethodno navedeno uz suglasnost bake i roditelja. Navodi kako se 1997. u prizemlje predmetne nekretnine uselila ŽK zajedno sa suprugom VK i kćeri ĆK te su u prizemlju živjeli zajedno sa bakom do bakine smrti koja je umrla oko 2000. Iskazuje kako mu je ŽK sestrična te da su prvotno bili u dobrim odnosima no ista je potom pokrenula postupak za iseljenje tuženika na što je njegova majka 1997. pokrenula postupak u kojem je utvrđeno da je ona u 1 dijelu sudjelovala u izgradnji i ulaganju u nekretninu i to u 9/20 no nije joj priznato suvlasništvo na predmetnoj nekretnini. ŽK je sklopila ugovor o darovanju sa bakom vezano za predmetnu nekretninu, a potom su ŽK i ŠK (brat) sklopili s bakom ugovor o doživotnom uzdržavanju. Sudjelovao je u raznim postupcima koje je tužiteljica pokretala protiv njega no cijelo to vrijeme je živio u predmetnoj nekretnini sve do iseljenja u svibnju 2022. Napominje kako su bezuspješno u više navrata pokušavali mirno riješiti spor sa tužiteljima. Nadalje iskazuje kako je njegov sin, ovdje III-tuženik u predmetnoj nekretnini boravio od svog rođenja 1994. do kolovoza 2020. Odselio se kada je I-tuženik nasljedstvom naslijedio nekretninu od 22 m2 te mu je istu dao radi osamostaljenja, a upravo je bio završio i fakultetsko obrazovanje. Pri izlasku iz predmetne nekretnine III-tuženik odnio je sve svoje stvari te iza njega nisu iste ostale na adresi u [adresa]. Navodi kako u ročištima u drugim predmetima pokrenutim protiv njega nije bio niti sudjelovao i njihov sin jer nije bio stranka u postupku i jer se radilo o maloljetnoj osobi. Pri održavanju očevida I-tuženik navodi da je bio nazočan on kao i njegova supruga te njegova odvjetnica potom I-tužiteljica i punomoćnik iste. Navodi kako njegova majka i sin, ovdje III-tuženik nisu bili nazočni. Navodi da je postupak za iseljenje pokrenut 2011., a da je III-tuženik postao punoljetan 2012. Sina nije opterećivao s navedenim problemom i sa postupcima koji su pokrenuti obzirom je rođen sa zdravstvenim poteškoćama, a potom je obolio i od karcinoma od kojeg je liječen. Nadalje iskazuje kako u predmetnoj nekretnini nikada nije živio niti boravio ŠK niti je istog viđao na predmetnoj adresi, a niti je pristupao na ročišta u predmetnim postupcima. Siguran je da tužitelji nisu pozivali III-tuženika na iseljenje iz predmetne nekretnine, te se istome nisu obraćali niti pisanim, a niti usmenim putem.

27. III-tuženik u svom iskazu navodi kako je živio na predmetnoj adresi od svog rođenja pa do 31. kolovoza 2020. Rođen je sa zdravstvenim poteškoćama, a potom je imao i probleme koji su u njegovoj 18-toj godini kulminirali karcinomom te je morao proći i kemoterapiju pa napominje kako je velik dio svog života proveo po bolnicama i na liječenju. Njegovi roditelji, ovdje I i II-tuženik nisu pričali o problemima oko predmetne nekretnine, a njegova majka je bila domaćica isključivo zbog njegovog zdravstvenog stanja jer se posvetila brizi o njemu te je uvijek bila prisutna kod kuće. Sa II-tužiteljicom koja je živjela u prizemlju predmetne nekretnine nije imao nikakav kontakt niti odnos i tako je bilo oduvijek. Nadalje, ističe kako ŠK nikada nije živio na predmetnoj adresi niti ga ja on ikada vidio, te mu stoga nije jasno kako isti nešto potražuje od njega. Također iskazuje kako nije bio nazočan pri održavanju očevida 2014. jer se u to vrijeme fakultetski obrazovao. Isto tako napominje kako nikada nije išao na ročišta na sud. Prvi kontakt sa sudom je bio nakon primitka tužbe u ovom predmetu kada je pristupio na pripremno ročište. Iskazuje kako ga tužitelji nisu nikada niti usmeno, niti pismeno zatražili iseljenje iz predmetne nekretnine niti da su imali ikakva potraživanja prema njemu. Pri iseljenju iz predmetne nekretnine u kolovozu 2020. sa sobom je uzeo sve svoje stvari, koje se sada nalaze u [adresa]. Iskazuje da ga tužitelji nikada nisu obavijestili o potrebi iseljenja odnosno o odluci kojom se ima provesti predmetno iseljenje, od navedenih informacija štitili su ga roditelji, a o svemu je doznao tek pokretanjem ovog postupka.

28. Svjedok LK u svom iskazu navodi kako na predmetnoj adresi živi od 1995. do danas. Susjeda je i napominje kako je prvotno imala neku komunikaciju sa tuženicima u smislu da bi se pozdravili, no s vremenom je ta komunikacija prestala, a do čega je došlo jer je ona uvijek bili u komunikaciji sa IK, njezinim mužem VK i sinom Š te kćeri. Smatra da je TK živio na predmetnoj adresi jer ga je često viđala, posebice se sjeća da je na dan potresa 22. ožujka 2020. istrčao zajedno sa roditeljima iz kuće te ga je i nakon potresa povremeno viđala. Napominje kako nije viđala tuženike svaki dan, ali je njen dojam da je TK također živio sa majkom i ocem (ovdje I i II-tuženikom). Sa tuženicima nema nikakvu komunikaciju. Sa tužiteljima je komentirala predmetni spor, no napominje kako je to sve bilo usput i preko ograde, ne posjećuju se niti se prisnije druže. Navodi da je sa svojom obitelj prva kuća do tužitelja i tuženika te da ih dijeli samo ograda. Ne može se sjetiti tko je točno istrčao iz kuće na dan drugog potresa 29. prosinca 2020., ali se sjeća da je II-tužena istrčala. Također, sjeća se da je vidjela I, II i III-tuženika kada su se vratili s mora u ljeto 2021. budući prozor u njenoj kuhinji gleda na dvorište u kojem su živjeli tuženici. Pojašnjava kako je III- tuženika znala vidjeti dva do tri puta tjedno otprilike u raznim situacijama i to kako odlazi na autobus, stoji na balkonu i slično. Ne može tvrditi da je TK viđala istim intenzitetom i nakon mora 2021. Pojašnjava kako pretpostavlja da je TK živio na navedenoj adresi. Iskazuje da je u jednom trenutku imala razmirice sa II-tuženom, no ne sjeća se o čemu se točno radilo.

29. Svjedok VK u svom iskazu navodi kako je TK vidio kada je istrčao iz kuće zajedno s roditeljima na dan i jednog i drugog potresa (22. ožujka 2020. i 29. prosinca 2020.) te se sjeća kako je zajedno s roditeljima nakon potresa sjedio na stajalištu za autobus. Također je istog viđao jedanput ili dvaput tjedno kako prolazi kroz dvorište te je situacija takva bila i prije potresa. Svjedok iskazuje kako živi u prizemlju predmetne nekretnine. Dvorište je zajedničko, no isto je koristio više on jer ima okućnicu s kojom se dosta bavi. Pojašnjava kako su sa tuženicima u sporu od 1998. te se komunikacija odvijala putem suda, no sjeća se slučaja kada je došlo do razmirica između tuženika i njih budući je pukla gornja deka koja je na katu gdje borave tuženici bila terasa, a kod njih u prizemlju kupaona i predsoblje te špajza pa su ih obavijestili da im curi voda u navedene prostorije i predložili sanaciju deke koju su oni htjeli financirati, a s čim se tuženici nisu složili te su ušli u verbalni sukob. Napominje da se to zbilo u mjesecu srpnju 2019. koliko se sjeća, ali sigurno prije potresa. Pojašnjava i da je TK bio upoznat s predmetnim sporom budući je i na sud dolazio sa roditeljima od njegove 14-15 godine u sporovima o vlasništvu. Napominje kako je jednom tjedno znao vidjeti TK negdje u razdoblju do svibnja, lipnja te srpnja 2021., a nakon mora ga više nije viđao. Pojašnjava da TK nije viđao u jutarnjim satima obzirom je radio, ali ga je znao vidjeti popodne te vikendom ujutro. Zbog položaja ulaza te dnevnog boravka i pogleda koji imaju s te strane, nije mogao vidjeti da li se radi o dolascima ili odlascima, ali je znao vidjeti da I i II-tuženik dočekuju TK na mostu, što je u neposrednoj blizini kuće. Poznato mu je da se TK odselio prije roditelja i prije njihovog iseljenja. Sjeća se da su se II-tužena i LK posvađale jer je II-tužena pomela neko smeće ili prašinu na stranu od susjeda (oko 2015.).

30. Sud ističe kako u bitnom prihvaća iskaze II-tužiteljice, I i III-tuženika jer su svi iskazivali u suglasju u odnosu na činjenicu da su oni kao tuženici te II-tužiteljica sa svojom obitelji živjeli u predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju i to tuženici u potkrovnom dijelu kuće, a II-tužiteljica u prizemlju, da I-tužitelj ne živi na predmetnoj adresi niti je na istoj živio u utuženom razdoblju, da je II-tužiteljica od travnja 2021. rjeđe viđala III-tuženika no sud prihvaća iskaz tuženika da je III-tuženik doista ranije iselio od I i II-tuženika jer navedeno proizlazi i iz uvjerenja o prebivalištu u kojemu jasno stoji da je isti prijavio prebivalište na adresi u [adresa] dana 31. kolovoza 2020., a navedeno je u svom iskazu potvrdio i svjedok VK čiji iskaz sud u navedenom dijelu prihvaća. Isti su nadalje u suglasju iskazivali i u odnosu na činjenicu da se već godinama između njih vodi spor povodom predmetne nekretnine, da su stranke međusobno u lošim međuljudskim odnosima. Sud također prihvaća iskaz I i III-tužitelja u dijelu u kojem navode kako je III-tuženik od djetinjstva imao zdravstvene poteškoće obzirom navedeno proizlazi i iz priložene medicinske dokumentacije u spisu.

31. Sud je u bitnom prihvatio iskaz svjedoka LK u odnosu na dio u kojem ista navodi kako su tužitelji i tuženici živjeli u predmetnoj nekretnini u utuženom razdoblju, ali ne prihvaća u odnosu na dio iskaza u kojemu ista smatra da je i III-tuženik živio u predmetnoj nekretnini i nakon 2020. jer ista sama iskazuje da navedeno pretpostavlja, no da ne zna sa sigurnošću. U ostalom dijelu sud nije posebno cijenio iskaz ovog svjedoka jer isti nema neposrednih saznanja.

32. Sud je nadalje prihvatio i iskaz VK u dijelu u kojem isti navodi kako je živio sa II-tužiteljicom u navedenoj nekretnini u utuženom razdoblju kao i tuženici, te da je III-tuženik iz predmetne nekretnine iselio ranije od roditelja, no ne zna kada točno. Sud je prihvatio iskaz ovog svjedoka i u dijelu u kojem isti navodi kako je sve te godine bio u lošim međuljudskim odnosima te da je između tužitelja i I i II-tuženika tijekom godina pokrenuto više sudskih sporova glede predmetne nekretnine kao i korištenja iste.

33. Sud nije posebno cijenio iskaz II-tužiteljice i svjedoka VK u dijelu u kojem isti navodi kako je III-tuženik dolazio tijekom 2020. i 2021. budući isti i sami iskazuju kako ne znaju sa sigurnošću je li isti tamo živio u navedenom razdoblju, kao i svjedok LK koja je sama rekla da se radi samo o pretpostavci. Također, sud nije cijenio niti iskaze II-tužiteljice i svjedoka VK u odnosu na dolaske III-tuženika na sud povodom ročišta koja su se održavala u drugim sudskim sporovima između stranaka u ovom postupku jer isto nije od utjecaja na ovaj spor.

34. Provedenim očevidom te pregledom predmetne nekretnine (potkrovlje) sud je utvrdio kako se ista sastoji od 2 sobe, gdje je uz jednu od soba improvizirana dodatna prostorija koja je predstavljala spavaću sobu sina tuženika, potom kupaona, improvizirana kuhinja bez dovoda svjetla i zraka i u produžetku iste ostava. Ispred ulaza na predmetnu etažu nalazi se terasa sa stepenicama prema donjoj etaži. II- tužiteljica navodi kako predmetnu nekretninu kao i navedenu terasu i stepenice koje vode na gornju etažu nije mogla koristiti za vrijeme boravka tuženika u istoj jer su joj onemogućili pristup. Stvari pronađene u spavaćoj sobi, kuhinji, ostavi i improviziranoj sobi pored spavaće pripadaju tuženicima te ih isti još nisu preuzeli. Iznad ulaza navedene etaže nalazi se i pristup tavanu te II-tužiteljica pojašnjava da nije mogla koristiti niti taj dio kuće, a na upit vještaka II-tužiteljica pojašnjava kako u predmetno potraživanja ulazi terasa ispred spornog dijela nekretnine, stepenice, cjelokupna etaža kako je navedena i tavanski prostor.

35. Nadalje, visinu predmetnog potraživanja, sud je utvrdio provedenim građevinskim vještačenjem po vještaku Dariu Šereru koji je u svom nalazu i mišljenju od 21. travnja 2023. naveo kako je dana 9. veljače 2023. izvršio uviđaj na licu mjesta u [adresa] – stan u potkrovlju kuće s pripadajućom terasom, stepenicama i tavanskim prostorom upisane u zk.tijelo III, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz prisustvo sudske komisije. Na osnovu položaja, zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja, te stanja katastarske čestice, kako je u ovom elaboratu navedeno, najprikladniji postupak za utvrđivanje tržišne vrijednosti najamnine prema Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (Narodne novine broj 78/2015) i Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina (Narodne novine broj 105/2015) jest poredbeni postupak. Poredbeni se postupak, u pravilu, primjenjuje prigodom utvrđivanja tržišne vrijednosti najamnine nekretnina koje su međusobno slične, iz istoga ili usporedivoga cjenovnog bloka i realizirane unazad četiri godine, a među ostalim primjenjuje se za utvrđivanje tržišne vrijednosti najamnine ovog tipa nekretnine. Procijenjena tržišna vrijednost najamnine, za stan u potkrovlju kuće s pripadajućom terasom, stepenicama i tavanskim prostorom kuće upisane u zk. tijelo III, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] u [adresa], za razdoblje od 15. rujna 2016. do 15. lipnja 2021. iznosi 10.186,01 eura odnosno 76.746,49 kn. Obilježja svih nekretnina koje su korištene za poredbenu metodu prilikom procjene tržišne vrijednosti najamnine u smislu adrese, starosti, orijentacije, površine i cjenovnog bloka u skladu sa Zakonom o procjeni vrijednosti nekretnina i Pravilnikom o metodama procjene vrijednosti nekretnina su razvidne iz izvatka iz zbirke kupoprodajnih cijena dostavljene od strane Grada Zagreba, Gradskog ureda za upravljanje imovinom i stanovanje. Vještak navodi kako je iz fotografija sačinjenih prilikom uviđaja dana 9. veljače 2023. razvidno stanje nekretnine u vrijeme uviđaja.

36. Obzirom na istaknute prigovore tuženika sud je proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka Daria Šerera na ročištu održanom dana 3. prosinca 2024. kojom prilikom je isti naveo kako je predmetni nalaz i mišljenje sačinio prema zadatku suda te procijenio vrijednost najamnine za utuženo razdoblje do lipnja 2021. te ukoliko mu sud da zadatak da najamninu procijeni do svibnja 2022. da će to učiniti pisanim putem jer se o istom ne može usmeno očitovati s obzirom na promjenu indeksa vrijednosti najamnine do koje dolazi svaka tri mjeseca. Nadalje, navodi kako nema saznanja jesu li tužitelji nakon deložacije, a do uviđaja izvršili određene radove i promjene u samom stanu. Procjenu tržišne vrijednosti najamnine izvršio je prema stanju zatečenom na uviđaju sukladno odredbama zakona i Pravilnika o procjeni vrijednosti nekretnina na način da je od službe za vrednovanje nekretnina grada Zagreba naručio zbirku poredbenih nekretnina s obzirom na obilježja nekretnine koja je predmet ovog postupka te dobivene podatke obradio na način kako to propisuju Zakon i Pravilnik i utvrdio najamninu za utuženo razdoblje kako je prikazano u pisanom nalazu i mišljenju od 21. travnja 2023. Vezano uz navode tko je financirao radove uređenja predmetnog prostora iskazuje da se o istom ne može očitovati jer nema saznanja o tome, a niti mu je to bio zadatak. Nadalje, navodi kako neovisno o činjenici jesu li u navedenom prostoru vršeni kakvi zahvati ili ne, da je on prema zadatku suda utvrdio visinu najamnine prema zatečenom stanju u trenutku uviđaja. Prilikom naručivanja zbirke poredbenih nekretnina vještak daje podatke o nekretnini za koju nekretninu traži poredbene najamnine s obilježjima utvrđenim uviđajem, a služba za vrednovanje nekretnina uvidom u bazu podataka dostavlja podatke o nekretninama za koje smatra da su po obilježjima najsličnije nekretnini koja je predmet ovog postupka kao što je razvidno iz nalaza i mišljenje gdje je vidljivo kako su nekretnine koje su korištene za procjenu tržišne vrijednosti najamnine koja je predmet ovog postupka u nižem cjenovnom bloku poredbenih najamnina odnosno odabrane su nekretnine sa praktički najmanjom cijenom najma upravo iz razloga što smatra da su iste odgovarajuće za nekretninu koja je predmet postupka s obzirom na stanje zatečeno prilikom uviđaja.

37. Obzirom je tuženik ostao kod istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje, sud je pozvao vještaka Daria Šerera na dopunsko očitovanje koje je isti dao dana 7. veljače 2025. i u kojem je istaknuo kako je vrijednost najamnine koja je izračunata u ovom elaboratu izražena za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 1. svibnja 2022. jer je u nalazu i mišljenju od 21. travnja 2023. već obrađeno razdoblje od 1. lipnja 2021. do 15. lipnja 2021. pa navodi kako vrijednost najamnine predmetne nekretnine na adresi [adresa] u [adresa], za dodatno razdoblje od 15. lipnja 2021. do 5. svibnja 2022. iznosi 2.427,43 eura čime procijenjena tržišna vrijednost najamnine, za stan u potkrovlju s pripadajućom terasom, stepenicama i tavanskim prostorom kuće upisane u zk. tijelo III, zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] u [adresa], za razdoblje od 15. rujna 2016. do 1. svibnja 2022. iznosi ukupno 12.613,44 eura.

38. Nadalje, vještak se očitovao i dana 25. travnja 2025. kojom prilikom je istaknuo kako protek vremena od deložacije do uviđaja, kao i eventualno izvršene preinake i radovi, nisu od utjecaja na izradu dopune nalaza i mišljenja. Vezano uz navode u podnesku o promjeni vlasničke strukture iskazuje da isto nije od utjecaja na izradu dopune nalaza i mišljenja te da nije imao zadatak utvrđivati vlasnički status stranaka na nekretnini koja je predmet ovog postupka, potom da je dopunu nalaza i mišljenja kao i osnovni nalaz i mišljenje u cijelosti sačinio prema zadatku suda te u skladu s odredbama Zakona i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina i kod čega u cijelosti ostaje.

39. Tuženici su i nakon navedenog očitovanja ostali kod istaknutih prigovora no nisu predlagali provođenje dokaza novim vještačenjem niti provođenje kakvog drugog dokaza radi utvrđenja navedene visine već su samo istaknuli da smatraju kako je vještak navedenu visinu najamnine za utuženo razdoblje previsoko procijenio.

40. Slijedom navedenog, sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Daria Šerera obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju kao i provedenim očevidom na licu mjesta, a nalaz i mišljenje, kako pisani tako i usmeni dio, valjano je obrazložen, dan u suglasju sa suvremenim dostignućima građevinske struke. Naime, vještak je svojim naknadnim očitovanjima prema mišljenju ovog suda uspješno otklonio sve istaknute prigovore tuženika na izrađeni nalaz i mišljenje detaljno pojašnjavajući temeljem kojih zakonskih i podzakonskih akata je izradio navedeni nalaz i mišljenje kao i koje je metode koristio pri istom, slijedom čega sud smatra kako nema nikakvih nejasnoća u odnosu na sve navode vještaka Daria Šerera te da je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo.

41. Sud je provedenim postupkom utvrdio kako su u utuženom razdoblju tužitelji bili vlasnici predmetne nekretnine, svaki u ½ dijela, da su I i II-tuženik predmetnu nekretninu koristili u utuženom razdoblju od 15. rujna 2016. do 1. svibnja 2022., a III- tuženik od 15. rujna 2016. do 31. kolovoza 2020. kada je iselio iz predmetne nekretnine što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o prebivalištu III-tuženika, da se između tužitelja i I i II-tuženika vodio spor pred ovim sudom i u predmetu pod poslovnim brojem P-6898/11, da su I i II-tuženik prisilno iseljeni iz predmetne nekretnine 4. svibnja 2022., a da je tržišna vrijednost najamnine predmetne nekretnine u utuženom razdoblju iznosi ukupno 12.613,44 eura

42. Odredbom čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, dalje ZOO) određeno je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (čl. 1111. st. 2. ZOO-a).

43. Kako je dakle utvrđeno da su tuženici koristili predmetnu nekretninu bez pravne osnove te s obzirom da su tuženici koristeći tužiteljevu stvar nedvojbeno stekli korist u iznosu neplaćene najamnine za predmetni stan tužitelja, dok tužitelji s druge strane nisu ostvarili korist koju bi davanjem u najam predmetnog stana drugoj osobi nedvojbeno ostvarili, to sud smatra kako su tuženici dužni naknaditi tužiteljima vrijednost ostvarene koristi, a što je utvrđeno provedenim građevinskim vještačenjem, time isti nisu imali valjanu pravnu osnovu, to je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika bez valjane pravne osnove za takav prijenos pa su I i II- tuženik kao stjecatelj dužni vratiti tužiteljima neosnovano stečen iznos u visini od 12.613,44 eura, koja visina proizlazi i iz provedenog građevinskog vještačenja koje je sud u cijelosti prihvatio, kako je to prethodno pojašnjeno. Koristi se u konkretnom slučaju za njih ogledaju u tome što su tuženici u predmetnoj nekretnini stanovali, dakle nisu plaćali za stanovanje negdje drugdje, dok s druge pak strane tužitelji kao vlasnici nisu mogli predmetnu nekretninu dati u najam drugim osobama niti s njom raspolagati. Nadalje, III-tuženik je također u obvezi solidarno isplatiti tužiteljima naknadu za korištenje navedene nekretnine, ali do visine od 8.141,37 eura i to za razdoblje od rujna 2016. do kolovoza 2020. kada je isti koristio predmetnu nekretninu prema utvrđenjima iz ovog postupka. Kod stjecanja bez osnove ključna su dva elementa, a to su postojanje koristi na strani tuženika i nepostojanje valjane pravne osnove. Korištenje tuđe nekretnine bez pravne osnove predstavlja neopravdano obogaćenje, ali samo dok korist traje. Kako ovaj sud smatra da je provedenim postupkom utvrđeno da je III-tuženik faktično iselio u kolovozu 2020., a što proizlazi i iz uvjerenja o prebivalištu kako je to prethodno navedeno, time III-tuženik nakon 31. kolovoza 2020. nije više koristio nekretninu niti imao faktičnu vlast nad njom, te nakon tog trenutka nema koristi, niti je ostvarivao ikakvo obogaćenje na štetu tužitelja pa samim time nema ni obveze vraćanja koristi odnosno plaćanja naknade za kasnije razdoblje. Činjenica da je isti povremeno viđen na predmetnoj adresi i nakon tog razdoblja, ne znači da je isti doista i živio na predmetnoj adresi, jer je životno i logično da je dolazio u posjet roditeljima, posebice u vrijeme blagdana kada se dogodio i potres 29. prosinca 2020. ili u ljeto 2021. nakon mora. Sud ukazuje kako tužitelji ničime nisu dokazali da su tuženici bili u solidarnom odnosu (npr. zajedničko i nerazdvojivo korištenje, zajednička odluka o zadržavanju nekretnine), ili da je III- tuženik i nakon iseljenja zadržao posrednu korist (npr. dao drugima da koriste nekretninu u njegovo ime, zadržao ključeve i sl.). Naime, institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a pretpostavlja da je na strani tuženika nastala određena korist, a bez valjane pravne osnove. U konkretnom slučaju, korist se sastoji u faktičnom korištenju nekretnine tužitelja. Budući da nakon kolovoza 2020. na strani III-tuženika ne postoji korist kao bitna pretpostavka stjecanja bez osnove, tužbeni zahtjev u tom dijelu nema činjeničnu niti pravnu osnovu. Sama činjenica da su drugi tuženici eventualno nastavili koristiti nekretninu ne može teretiti III-tuženika za razdoblje u kojem on u nekretnini više nije boravio niti ju je koristio. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u odnosu na potraživanje prema III- tuženiku za razdoblje od rujna 2020. do travnja 2022., jer u tom razdoblju nisu ispunjene pretpostavke stjecanja bez osnove. Sud također ističe kako nije od utjecaja činjenica da je III-tuženik sin I i II-tužitelja koji je kod ranije pokrenutih sporova između tužitelja i I i II-tuženika bio maloljetnik, jer je isti punoljetnost stekao 2012., a utuženo razdoblje za koje sud smatra da je osnovano u odnosu na III-tuženika odnosi se na razdoblje od rujna 2016. kada je isti imao 22 godine starosti do zaključno kolovoza 2020. kada je isti imao 26 godina starosti.

44. U odnosu na istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, sud ističe kako se sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a treba primijeniti opći rok zastare od pet godina, a obzirom iz provedenog postupka proizlazi, kako se predmetno potraživanje odnosi na razdoblje od rujna 2016. do travnja 2022. pri čemu sud ističe kako najstarije potraživanje dospijeva 15. rujna 2016. dok je uvidom u pečat suda utvrđeno kako je predmetni postupak pokrenut podnošenjem tužbe dana 21. listopada 2019. to je evidentno kako nije protekao zakonom propisani rok za zastaru koji ističe 15. rujna 2021. Nadalje, sva ostala potraživanja dospjela su nakon potraživanja dospjelog 15. rujna 2016. čime sud ukazuje kako je prigovor zastare u cijelosti neosnovan.

45. Tužitelji potom osnovano potražuju i kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos od dana dospijeća 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec i to u visini propisanoj čl. 29. ZOO-a, s obzirom da neisplatom svakog mjesečnog iznosa tužitelji za taj iznos padaju u zakašnjenje.

46. Odluka o zateznim kamatama sadržana u ovoj presudi temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom, a da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, slijedom čega je sud predmetne kamate dosudio od dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa duga. Odredbom članka 1115. ZOO-a određeno je da se, kad se vraća stečeno bez osnove, moraju vratiti plodovi i zatezne kamate i to od dana stjecanja ako je stjecatelj nepošten, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

47. Kako je već utvrđenjima iz predmeta pod poslovnim brojem P-6898/11 utvrđeno kako su tuženici nepošteni posjednici još od 4. siječnja 2011. i kojim je navedenom presudom od 28. listopada 2016. naloženo među ostalim i iseljenje iz predmetne nekretnine, čime sud smatra kako su isti s obzirom na prethodna utvrđenja suda, bili nepošteni u trenutku stjecanja predmetnog iznosa, a kako je to prethodno navedeno, te time tužitelji imaju pravo na zatražene kamate od dana dospijeća predmetnog potraživanja, kako je to prethodno navedeno, a što je sud utvrdio i provedenim vještačenjem, to je sud odlučeno kao u toč. II. i III. izreke.

48. Obzirom tuženici do zaključenja glavne rasprave nisu dokazali da su vratili predmetno potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i po dospijeću, niti su predložili provođenje dokaza koji bi osporili navode tužitelja, a sukladno obvezi iz članka 219. ZPP-a, to je I i II-tuženika valjalo obvezati na isplatu predmetnog potraživanja u iznosu od 12.613,44 eura, a III-tuženika na isplatu iznosa od 8.141,37 eura i temeljem odredbe članka čl. 1111. st. 1. ZOO-a odlučiti kao u točki II. i III. izreke presude.

49. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22.) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

50. Odluka o troškovima postupka u odnosu na I i II-tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 12.613,44 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljima je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.145,68 eura i to na ime sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. te podneska od 24.1.2020., 27.8.2020., 21.2.2025.5.5.2025. prema Tbr. 8. toč. 1., potom za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 13.10.2020., 9.2.2021., 18.10.2021., 2.9.2022., 14.11.2022., 23.1.2023. (očevid), 3.12.2024., 9.6.2025. i 10.11.2025. prema Tbr. 9. toč. 1. za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, potom za sastav podneska od 25.11.2019. i 30.5.2022. prema Tbr. 8. toč. 3. te za zastupanje po odvjetniku na ročištu 9.9.2024. i 1.4.2025. prema Tbr. 9. toč. 5. u iznosu od po 50,00 eura, kao i pristup odvjetnika na ročište za objavu u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9. toč. 3. , sve uvećano za 10% radi zastupanja više osoba u postupku, te sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak građevinskog vještačenja i očevida u iznosu od 550,00 eura kao i 233,18 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 119,45 eura i na presudu u iznosu od 172,59 eura sve sukladno odredbi Tar. br. 1. i Tr. br. 2. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 37/23), što ukupno iznosi 5.337,72 eura, čime je odlučeno kao u točki V. te je u odnosu na zatraženi trošak I, II i III-tuženika sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki VII. izreke.

51. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

52. Ovaj sud smatra da su tužitelji u odnosu na III-tuženika u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjeli u cijelosti sa 100%, te visine tužbenog zahtjeva sa 64% (dosuđenih 8.141,37 eura stavljeno u omjer sa zatraženih 12.613,44 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu x 100%), iz čega proizlazi da su gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelji ukupno uspjeli u sporu sa 82% (100% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 64% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 164% : 2), iz čega proizlazi da je uspjeh III-tuženika u ovoj parnici 18%. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti trošak tužiteljici prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što su u konkretnom slučaju tužitelji) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju III-tuženik). Dakle, kada se od uspjeha tužitelja od 82% oduzme uspjeh tuženika od 18%, dobije se 64%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužitelja u ovoj pravnoj stvari u odnosu na III-tuženika

53. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 12.613,44 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužiteljima je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.416,14 eura i to za sve nabrojene poduzete radnje po punomoćniku odvjetniku kao i troškove provedenog građevinskog vještačenja i sudskih pristojbi kao u točki 50. obrazloženja, ali u visini prema uspjehu tužitelja u odnosu na III-tuženika u omjeru od 64%.

54. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

55. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak više od 4 obrazložena podneska kako je to navedeno u točki 50. obrazloženja, potom istima nije priznat trošak sastava podneska od 26.2.2020. i 5.3.2024. obzirom isti nisu bili nužni za predmetni postupak u smislu čl. 155. ZPP-a, a niti trošak sastava podneska od 23.11.2022. budući se radi o dokazu uplate predujma za troškove postupka, što se dokazuje uvidom u novčane obveze e-predmeta ili putem obračunskog lista računovodstva ovog suda čime bi priznanje navedenog troška bilo u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka. Također, tužiteljima nije priznata zatražena visina troška za zastupanje na ročištima 9.9.2024. i 1.4.2025. obzirom su ista odgođena prije početka raspravljanja čime stranka ima pravo naknade na 25% od zatražene visine, a što je sud i priznao i obrazložio u točki 50. obrazloženja.

Zagreb, 16. siječnja 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

- tužiteljima po pun.

- tuženicima po pun.

U Zagrebu, dana 16. siječnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja