Pr-1210/2022-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Lovrenki Franceschi, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 26. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i izočnosti tuženika, a po objavi presude dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar, Split, OIB:51401063283, sa sjedištem u [adresa], isplatiti tužitelju ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], razliku manje isplaćene plaće za razdoblje od 01.07.2019. do 31. ožujka 2020. godine, u brutto iznosu od 4.648,20 EUR, i to na iznos od:

- 331,44 EUR od 15.08.2019.

- 581,83 EUR od 15.09.2019.

- 569,29 EUR od 15.10.2019.

- 383,82 EUR od 15.11.2019.

- 556,98 EUR od 15.12.2019.

- 688,37 EUR od 15.01.2019.

- 587,76 EUR od 15.02.2020.

- 411,59 EUR od 15.03.2020.

- 537,12 EUR od 15.04.2020.

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a sve po stopi koja se od 01.01.2015. do 31.12.2022., određuje uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12. 2023. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine., dok se odbija u dijelu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II. Nalaže se tuženiku, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.515,45 eura uvećane za pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 18. ožujka 2022. tužitelji navodi da je u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijaliste na Klinici za kirurgiju, a rad da mu je zbog prirode posla organiziran između ostalog u smjenama, dvokratno, noću, vikendima- subotom i nedjeljom, blagdanom prekovremeno. Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika da su regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštovao, i to počev od srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. , da se misli prvenstveno na to da tuženik nije evidentirao, pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni radni dan. Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan, da pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati , a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju da nije isplaćivana. Tuženik tužitelju da nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada, a u iznosu utvrđenom člankom 65. KU 88/13 , člankom 57. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iako da je tužitelj sve sate rada odradio u otežanim uvjetima rada. Tuženik tužitelju da nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada , a u iznosu utvrđenom člankom 66. KU 88/13 člankom 59. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 47., KU/29/18 iako da je tužitelj sve sate rada bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Ujedno tuženik tužitelju počev od srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. da nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva, subotom, nedjeljom i blagdanom. S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje da su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu, to da je tuženik tužitelju počev od srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu za godišnji odmor. Nadalje, tuženik da je u vremenskom periodu od srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. vršio pogrešan obračun naknade za godišnji odmor jer da je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji da je način dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio s brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je : najprije zbrojio tri plaće, potom tako dobiveni iznos podijelio na tri, potom tako dobiveni iznos podijelio s redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor te naposljetku tako dobiveni iznos pomnožio s brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. Slijedom gore navedenog, tuženik da je tužitelju pogrešno isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, uslijed čega tužitelj da ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati a nije.

2.Tuženik u svom odgovoru na tužbu od dana od 22. studenog 2024. navodi kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

2.1. Pismenim podneskom od 5. veljače 2025. tuženik između ostalog ističe da onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu dodataka za otežane uvjete rada na određene prekovremene sate za svaki mjesec utuženog razdoblja, osporava jer da je tuženik počev od 01.04.2020. godine obračunava svim radnicima sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad. Ukoliko je tužitelj u utuženom razdoblju imao pravo na isplatu navedenog dodatka i ukoliko je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno tuženik da mu je taj dodatak isplatio i na određene sate prekovremenog rada. Međutim, tuženik da osporava da je tužitelj u utuženom razdoblju uopće imao pravo na isplatu navedenog dodatka. Tuženik osporava da je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno. Onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na određene prekovremene sate za svaki mjesec utuženog razdoblja, osporava se iz razloga da tuženik počev od 01.04.2020. godine obračunava svim radnicima sve dodatke i na odrađeni prekovremeni rad. Ukoliko je tužitelj u utuženom razdoblju imao pravo na isplatu navedenog dodatka i ukoliko je tužitelj u utuženom razdoblju radio prekovremeno tuženik mu je taj dodatak isplatio i na određene sate prekovremenog rada. Međutim, tuženik osporava da je tužitelj u utuženom razdoblju uopće imao pravo na isplatu navedenog dodatka. Onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu razlike zbog, prema mišljenju tužitelja, pogrešno izračunatih naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za svaki mjesec utuženog razdoblja ističe prigovor presuđene stvari, naime, tužitelj da je već tužio tuženika po istom pravom osnovu te je sudski spis po toj tužbi pravomoćno okončan. Nadalje, opreza radi, tuženik ističe kako je, sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima, kao i odredbama važećih kolektivnih ugovora tužitelju u utuženom razdoblju i isplatio naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kada je isti koristio godišnji odmor. Onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu razlike zbog, prema mišljenju tužitelja, pogrešno izračunatih naknada plaće za vrijeme bolovanja za svaki mjesec utuženog razdoblja, osporava ističući prigovor presuđene stvari, naime, tužitelj da je već tužio tuženika po istom pravom osnovu te da je sudski spis po toj tužbi pravomoćno okončan. koji se odnosi na isplatu razlike zbog, prema mišljenju tužitelja, pogrešno izračunatih naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za svaki mjesec utuženog razdoblja iz razloga kako slijedi. Tuženik da je sukladno svim pozitivnim zakonskim propisima, kao i odredbama važećih kolektivnih ugovora tužitelju u utuženom razdoblju i isplatio naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kada je isti koristio godišnji odmor. Radi svega navedenoga, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, kao neosnovan.

3.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem vještva vještaka za knjigovodstvo i financije Darke Cecić od 8. rujna 2025.

4.Tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. ožujka 2020., s osnove neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, dodatak na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za prekovremeni rad na blagdan, naknade na ime slobodnog dana odrađenog dežurstva, subotom, nedjeljom i blagdanom, te za isto razdoblje naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

6. U provedenom dokaznom postupku nesporno je utvrđeno, da je tužiteljica u spornom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijaliste na Klinici za kirurgiju.

6.1.Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je i koliko tuženik tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatke sukladno Kolektivnom ugovoru te da li joj je pogrešno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor, dakle osnov i visina tužbenog zahtjeva.

6.2.Izvedenim dokazom vještačenjem u svom vještvu od 8. rujna 2025., po vještakinja za knjigovodstvo i financije Darki Cecić utvrdila je slijedeće:

Uvidom u dostavljenu dokumentaciju za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. godine utvrđeno je slijedeće:

- dodaci za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom plaćeni su za sve odrađene sate,

- tužitelj je radio prekovremeno i sati prekovremenog rada u tim mjesecima evidentirani su i plaćeni,

- dodatak za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi do 31. ožujka 2020. godine obračunati su samo na sate koje je tužitelj odradio u redovnom radnom vremenu, dok na sate koji su evidentirani kao prekovremeni rad ti dodaci nisu obračunati ni isplaćeni,

- tužitelj nije radio na dane blagdana od ponedjeljka do petka, pa razlike za utuženo razdoblje nema.

Na osnovi izračuna prikazanih u Nalazu, utvrđeno da je da kod obračuna plaća za razdoblje od 1. srpnja 2019. do 31. ožujka 2020. godine, razlika bruto naknade plaće koju tužitelj potražuje iznosi 4.648,20 eura sveukupno, odnosno pojedinačno:

-dodatak na plaću za otežane uvjete rada ukupno 1.587,64 eura,

-dodatak na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi ukupno 879,54 eura,

-dodatak za prekovremeni rad na blagdan kada je isti „padao“ na radni dan od ponedjeljka do petka ukupno 0,00 eura,

-naknada na ime slobodnog dana nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom ukupno 1.663,65 eura,

-naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ukupno 517,35 eura, a sve kako je pojedinačno po osnovama i mjesecima vidljivo iz Tablice 7.

6.3. Pismenim podneskom od 3. listopada 2025., tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno vještvu vještakinje Darke Cecić.

6.4.Vještvo vještakinje Darke Cecić, ovaj sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojno i stručno jer je izrađeno po pravilima struke, a na njega stranke nisu imale primjedbi.

7. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu (NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR/09), ZR/14, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13, 143/13, 96/15, dalje: KU/13), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15, 29/18, dalje: Dodatak I. KU) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje: TKU/12 i NN 128/17, dalje: TKU/17). Članak 57. st. 1. KU propisuje, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na Popisu (čl. 58. KU), a na kojem Popisu je navedeno radno mjesto i posao tužitelja. Sukladno čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 (NN 143/13) i čl. 49. st. 9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovan plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Nadalje, sukladno čl. 66. (KU/13) i čl. 59. KU/13 (NN 143/13), zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, dok sukladno čl. 59.a Dodatka I. KU (NN 96/15), počevši od 1. listopada 2015. proizlazi da se u članku 59. brojka „10“ zamjenjuje brojkom „12%“. Nadalje, dana 01. listopada 2015. na snagu stupa Dodatak I. KU-a ("Narodne novine" br. 96/15., dalje KU/15) koji odredbom čl. 59.a propisuje, da dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ostvaruju i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici (a ne samo, kao je to do tada bilo, doktori medicine i dentalne medicine), koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja. Čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).Temeljem odredbi čl. 37. KU (NN 126/11) i čl. 36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Stoga, kako tužiteljici KU i KU/15 daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15, zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužitelju na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. KU i čl. 59. a KU/15 budući, da tužitelj i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU te u svojstvu radnika sa položajnim dodatkom definiranim odredbom čl. 59. a KU/15. Nelogično bi bilo tumačenje tuženika, da tužiteljici utuženi dodaci pripadaju samo za redovan rad jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, tada oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Ovo pravo tužitelju je utvrđeno i KU i čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13., dalje ZR/09), odnosno 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14). Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate. Ovaj stav suda potvrđuje i Odluka Vrhovnog suda RH br. Revr-206/12 od 02. travnja 2014.g. povodom postavljenog pitanja dodataka u prekovremenom radu, kojom odlukom je utvrđeno da se prava radnika na dodatke kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad.

7.1.Neosnovani su prigovori tuženika da se radi o presuđenoj stvari obzirom da je iz priložene presude Pr28/19 od 10. prosinca 2019., razvidno da se ista odnosi na drugi vremenski period od siječnja 2014., pa do lipnja 2019. Nadalje i ostali prigovori tuženika su neosnovani jer iz citiranih odredbi važećih KU razvidan osnov potraživanja tužiteljice, a visina je utvrđena financijskom vještačenjem na koji izračun tuženik nije imao primjedbi.

8.Pismenim podneskom od 03. listopada 2025., tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev sukladno vještvu vještaka Darke Cecić, te zatražila sa navedenih osnova isplatu bruto iznosu od 4.648,20 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos kako je to precizirano u izreci ove presude. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 114/22., Uredba 156/22), koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st. 3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st. 3. ZR/14), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

9.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav tužbe – 100 bodova, za sastav podneska od 2. listopada 2025. - 100 bodova, za zastupanje na ročištu: 10. veljače 2025. , 12. svibnja 2025. i 26. studenog 2025. – za svako po 100 bodova, što sve zbrojeno iznosi 500 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura) što daje iznos 1.000,00 eura + 25 % PDV-a dobije se iznos od 1.250,00 eura. Tom iznosu valja dodati trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura tako da ukupno obistinjen trošak tužiteljici iznosi eura 1.515,45 eura.

Split, 16. siječnja 2026.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.