REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2801/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, protiv I. tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912, Zagreb, Širolina 4, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva TEREŠAK & PARTNERI d.o.o., Zagreb, i II. tuženika CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 4. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnik stranaka, s danom objave 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan, koji glasi:

"Nalaže se I.- tuženiku HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB:57500462912, Širolina 4, HR-10 000 Zagreb i II. -tuženiku CROATIA osiguranje d.d., OIB:26187994862, Vatroslava Jagića 33, HR- 10 000 Zagreb, solidarno isplatiti tužitelju EUROHERC osiguranje d.d., OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, HR-10 000 Zagreb, iznos od 383,96 EUR 1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04.10.2022. do 31.12.2022. po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. do isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana, kao i solidarno mu naknaditi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi I. tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se dio zahtjeva I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3,32 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev II. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 20. srpnja 2022. u 21:10 h na autocesti A3, općina Lipovljani, kojom se kretalo vozilo reg. oznaka br. [registarska oznaka], iznenada izletjela ptica, koja je zbog iznenadnog prelijetanja neposredno ispred vozila u kretanju, udarila u prednji dio vozila kojim je upravljao ČD. Nalet na pticu za vozača bio je neizbježan. U prometnoj nesreći nastala je materijalna šteta. Tužitelj je oštećeniku ALD AUTOMOTIVE d.o.o., nadoknadio imovinsku štetu nastalu na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] (ŠKODA FABIA COMBI 1.0 TSI), u predmetnoj prometnoj nesreći. Tužitelj je dana 3. listopada 2022., po završetku obrade odštetnog zahtjeva oštećeniku isplatio iznos od 383,96 EUR. Šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] nadoknađena je temeljem kasko police broj [broj police] koju je oštećenik-osiguranik imao ugovorenu kod tužitelja. Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od I. i II. tuženika u visini 383,96 EUR, jer je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku sukladno odredbama iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima. Odgovornost I. -tuženika proizlazi iz odredbi čl. 50. st. 1 Zakona o cestama, a prema kojem za štetu trećim osobama nastalu na javnim cestama odgovara po osnovi krivnje. Do štetnog događaja je došlo uslijed slijetanja divlje životinje na autocestu, a sve iz razloga jer I. tuženik nije poduzeo sve mjere radi sprječavanja ulaska životinja na prostor javne ceste, odnosno I. tuženik je propustio osigurati nesmetano odvijanje prometa poduzimajući propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti, odnosno nisu poduzete potrebne mjere za održavanje predmetne dionice sukladno odredbama Zakona o cestama. Podredno se ističe da je do nezgode došlo i uslijed neizvršavanja svoje ugovorne obveze tj. sigurne upotrebe autoceste. Naime, čl. 6. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da je pravna osoba koja je nadležna za održavanje ceste, dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa, a ista obveza za tuženika proizlazi i iz članka 2. Pravilnika o održavanju cesta, kao i čl. 17. Zakona o cestama. Obzirom da je osiguranik tužitelja platio cestarinu za vožnju autocestom, a tuženik mu je, sukladno pozitivnom pravu, dužan omogućiti odvijanje sigurne vožnje, za što mu je i naplatio cestarinu, proizlazi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu. Nadalje, sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19, 32/20) tuženik je bio obvezan izraditi Program zaštite divljači i podnijeti ga na davanje suglasnosti Ministarstvu. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je 7. svibnja 2021. rješenje kojim prihvaća Program koji je za tuženika izradilo društvo Pro Silva d.o.o. i koje je doneseno za razdoblje od 1. travnja 2021. – 31. ožujka 2031., a Ministarstvo poljoprivrede je 10. svibnja 2021. dalo svoju suglasnost na izrađeni Program. U sklopu Programa navode se sve obveze i mjere koje je tuženik dužan poduzimati kako bi se spriječile štete nastale od divljači, a koje koreliraju s mjerama pobrojanim u čl. 77. Zakona o lovstvu i čl. 60. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači. U vrijeme kada se dogodio ovaj štetni događaj tuženik nije imao izrađen Program zaštite divljači, iako je imao tu zakonsku obvezu. Budući da je došlo do naleta divljači na vozilo na autocesti, proizlazi da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere, kao ni ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometa i omogućavanje sigurnog odvijanja istoga. U svakom slučaju, kada je utvrđeno da se divljač nalazila na autocesti, samim tim je dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Navedeno pravno shvaćanje je zauzeto na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH održanoj 20. prosinca 2022, a isto potvrđuje i recentna sudska praksa Visokog trgovačkog suda RH( primjerice u odlukama poslovni broj Pž-6015/2021 i Pž- 2767/2022) Kako je I. tuženik imao policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti br. 078700089525 kod II. tuženika, tako postoji o obveza II. tuženika za naknadu štete. Predlaže da sud naloži tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 383,96 EUR sa zateznim kamatama.

2. I. tuženik u odgovoru na tužbu ističe da u ovom štetnom događaju nije utvrđeno o kojoj se ptici radi, obzirom da ptica nije pronađena u krugu od nekoliko kilometara, a imajući u vidu mogućnost da se radi o ptici koja je strogo zaštićena vrsta sukladno Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama (NN 144/2013), tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Odredbama čl. 171. i 172. Zakona o zaštiti prirode (NN 80/2013 i 15/2018) uređeno je pravo na naknadu štete koju počine životinje strogo zaštićenih vrsta. Ujedno se ističe da je odredbom čl. 3. Pravilnika o naknadi štete od životinja strogo zaštićenih vrsta propisano kako se ne nadoknađuje šteta koja nastaje kao posljedica stradavanja životinja strogo zaštićenih vrsta, a ostalim odredbama propisani su uvjeti za ostvarivanje prava na naknadu štete kao i podnošenje prijave, zahtjeva Ministarstvu zaštite okoliša i prirode odnosno Republici Hrvatskoj iz čega proizlazi i promašena pasivna legitimacija. Neosnovana je tužiteljeva tvrdnja kako je prvo tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, a da se pri tom ne navodi niti jedna relevantna zakonska odredba iz koje to proizlazi, te da se za tu tvrdnju ne dostavlja niti jedan dokaz, te je tvrdnja samo pretpostavka. Iz tužbe nije razvidno o kakvom se propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je tuženik napravio ili propustio napraviti kako bi spriječio nastanak štetnog događaja. Činjenice se utvrđuju dokazima, sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku temeljem kojeg su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a ne njihovim izvođenjem iz drugih činjenica, kako to navodi tužitelj. O teretu dokaza postojanja svih pretpostavki za naknadu štete tuženik se poziva na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u presudi Presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-256/2009-2 „ U smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Iz te zakonske odredbe zaključuje se da je štetna radnja štetnika jedna od pretpostavki za nastanak obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu.“ Netočna je i neosnovana tvrdnja tužitelja " Do štetnog događaja je došlo uslijed slijetanja divlje životinje na autocestu, a sve iz razloga jer I. tuženik nije poduzeo sve mjere radi sprječavanja ulaska životinja na prostor javne ceste, odnosno I. tuženik je propustio osigurati nesmetano odvijanje promet poduzimajući propisane mjere koje je bio dužan i obvezan poduzeti.“ Prvo tuženik ističe nespornu činjenicu da se u ovom slučaju radi o naletu vozila na pticu, pernatu divljač, odnosno pticu koja leti te joj stoga zaštitna žičana ograda nije prepreka za dolazak na kolnik autoceste, pa je nejasno kakve veze ima zaštitna žičana ograda s naletom na pticu, obzirom ne postoji mogućnost da se pticama ograniči kretanje, odnosno let, a tuženik nema ovlasti poduzimati mjere u zračnom prostoru, odnosno zračnom prometu. Netočno tužitelj u tužbi kao osnovu odgovornosti tuženika za nastalu štetu na vozilu analizira i vožnju autocestom iz perspektive ugovornog odnosa, tvrdeći da je do nezgode došlo uslijed neizvršavanja ugovorne obveze prvo tuženika. Navedeno stoga, što sukladno odredbama Zakona o obveznim odnosima, institut naknade štete proizlazi iz izvanugovornog odnosa, a ne ugovora. Pogrešan je stav tužitelja da bi plaćanjem cestarine došlo do zasnivanja dodatne ugovorne obveze glede sigurnosti vožnje, plaćanjem cestarine tužitelj je stekao pravo vožnje autocestom u skladu s odredbom čl. 9. ZOC-a, zbog čega je tvrdnja tužitelja da je plaćanjem cestarine platio tuženiku i naknadu za sigurnu vožnju autocestom netočna. Prvo tuženi posebno ističe kako plaćanje cestarine za uporabu autoceste ne predstavlja jamstvo za sigurno korištenje autocesta te ne utječe, niti smije utjecati na kvalitetu održavanja autocesta. Temeljem Zakona o cestama prvo tuženi održava autoceste pri tom postupajući sukladno Pravilniku o održavanju cesta i Pravilniku o ophodnji javnih cesta. Bespredmetno je pozivanje tužitelja na Program zaštite divljači, obzirom je nesporno da je prvenstvena zakonska obveza prvo tuženika omogućavanje sigurnog prometa, odnosno zaštita ljudi i imovine, a tek potom zaštita životinja. Isto tako za rješavanje ove pravne stvari irelevantno je kada je tuženik donio taj program, jer isto nije predmet ovog spora. Sukladno navedenom, ističe se da tužitelj ovom tužbom potražuje naknadu štete na vozilu, a ne naknadu štete za uginulu divljač, odnosno pticu. Obzirom se tužitelj u prilog svojih navoda poziva na pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda RH od 20. prosinca 2022.g., prvo tuženik ističe da temeljem stava kako divljač na cesti znači da je dokazan propust upravitelja ceste, isto ne znači i odštetno pravnu odgovornost upravitelja ceste za štetu, a pogotovo ne u ovoj pravnoj stvari u kojoj se radi o naletu na nepoznatu pticu, pa divljač nije bila na cesti, već u zraku. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da u ovoj pravnoj stvari divljač nije bila na cesti, već u zraku upitna je i primjena pravnog shvaćanja na ovaj slučaj. Nadalje, doista je nejasno koje bi to mjere prvo tuženik trebao poduzeti u svrhu sprječavanja leta ptica, pogotovo kada se ima u vidu da takve mjere nisu propisane niti jednim zakonom, niti pravilnikom. U prilog navedenog, prvo tuženik se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda koja je donijeta temeljem Pravnog shvaćanja tog istog suda i koju dostavlja u privitku, a u kojoj se navodi: Odredba članka 1045. stavka 1. ZOO-a koju je sud pravilno primijenio, definira odgovornost za izvanugovornu štetu na način da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, predmnijeva se štetnikova krivnja, a sukladno odredbi članka 1045. stavka 2. ZOO-a, predmnijeva se obična nepažnja. Teži oblik krivnje bi trebao dokazati tužitelj. Polazeći od činjenice da se divlja mačka nalazila na kolniku autoceste i od pravnog shvaćanja da to predstavlja tuženikov propust, a u smislu citiranih odredbi mjerodavnog materijalnog prava to znači da postoji tuženikova krivnja, obična nepažnja, ocjena pravilnosti prvostupanjske presude ovisi o pravilnosti ocjene dokaza koje je sud izveo po tuženikovu prijedlogu radi dokazivanja činjenice da je do štete došlo bez tuženikove krivnje u stupnju obične nepažnje, dakle slučajem za koji tuženik ne odgovara.“ Činjenica da se divljač – ptica našla u zraku iznad autoceste, kako to pogrešno smatra tužitelj, sama po sebi ne znači da prvo tuženik nije postupao u skladu s pravilima i da je napravio propust. Slijedom navedenog, za sada je evidentno samo da tužitelj odgovornost prvo tuženika temelji isključivo na pretpostavkama, bez ikakvih dokaza. Kada bi tužiteljeva tvrdnja bila osnovana, to bi značilo da upravitelj javne ceste odgovara po objektivnom kriteriju, a ne kako je to zakonom propisano po kriteriju krivnje. Odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena je Zakonom o cestama, odredbom čl. 50. st. 1. prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a kako je to naznačio i tužitelj. Nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama i sukladno odredbi čl. 1045. st.1. Zakona o obveznim odnosima za štetu nastalu na autocesti drugo tuženik odgovara po načelu krivnje i to u situacijama kada je šteta nastala kao posljedica nepropisnog održavanja autoceste i to suprotno zakonskoj obvezi. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, odnosno zbog propusta ili krivnje prvo tuženika. Slijedom navedenog ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije. Prvo tuženik osporava odgovornost i uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta, a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim popisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti prilikom održavanja javne ceste, odnosno način na koji vode brigu i poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe. U predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste i zaštitne žičane ograde, već zbog iznenadnog dolaska nepoznate ptice na ograđeni prostor autoceste, a koje prvo tuženik, nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa, a kojima su definirane obveze prvo tuženika u pogledu održavanja javnih cesta i zaštitne žičane ograde. Radi zaštite ceste i korisnika od ulaska životinja, autocesta je čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme odnosno u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112), te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Pored navedenog, za predmetnu dionicu autoceste izdana je uporabna dozvola što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu sukladno projektnoj dokumentaciji i građevinskoj dozvoli. Nastavno na navedeno ističe se da je prostor autoceste sukladno zakonu ograđen zaštitnom žičanom ogradom koja sprječava dolazak životinja i ljudi na kolnik autoceste, ali ne sprječava i dolazak ptica u zračni prostor iznad autoceste. Prvo tuženik ističe kako predmetnog dana prilikom ophodnje dionice autoceste gdje se dogodila prometna nezgoda nisu postojala, niti su primijećena ikakva oštećenja, a pogotovo ne oštećenja zaštitne žičane ograde. Svako oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi mora se evidentirati u dnevniku rada ophodara, a iz dnevnika rada ophodara razvidno ja da u istom nisu upisana oštećenja na zaštitnoj žičanoj ogradi niti prokopi ispod ograde. Iako navedeno nije u vezi s letom ptica, prvo tuženik isto navodi kao dokaz da uredno ispunjava sve zakonske i podzakonske obveze. Autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 20. srpnja 2022. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik dokaz je da je ophodnja stvarno izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada, ophodarski dnevnik i ispis GPS-a za ophodarsko vozilo mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena, kao i sve radnje koje se poduzimaju radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa. Iz putnih radnih listova ophodarske službe i izvještaja o putovanjima i vožnjama za ophodarsko vozilo, vidljivo je da je u tijekom prve dnevne smjene ophodnja mjestom štetnog događaja prošla dva puta, kojom prilikom nije uočena divljač na kolniku autoceste, niti nedostaci na autocesti, kao ni oštećenje zaštitne žičane ograde. Iz navedenog nesporno proizlazi da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je dana 20. srpnja 2022. ophodarska služba Tehničke jedinice održavanja "Kutina" redovitim ophodnjama obilazila predmetnu dionicu autoceste te istu pregledavala, kojom prilikom nisu uočene nikakve okolnosti koje bi ugrožavale sigurnost prometa. Nadalje, u dnevniku rada nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja. Slijedom navedenog, objektivno nije bilo moguće reagirati i spriječiti nalet vozila na pticu, jer se radi o nepredvidivom i neizbježnom događaju, na koji prvo tuženik nema nikakvog utjecaja. Pojava divljači i to ptice iznad kolnika autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, niti je ptica u vlasništvu istog. Nastavno na navedeno ističe se odgovornost lovačkog društva koje gospodari lovištem s jedne i druge strane autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj, a iz kojeg lovišta je ptica izletjela na kolnik autoceste. Uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno je da se u neposrednoj blizini predmetne dionice autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj s obje strane autoceste nalazi lovište br. III/18 Lipovljani, što je razvidno iz karte lovišta koja se dostavlja u privitku. Navedeno stoga što je Odredbom čl. 80. st.7. Zakona o lovstvu propisano je da je lovoovlaštenik dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta (koje izvješće tuženik nije zaprimio). Odredbom čl. 50. st. 2. Zakona o cestama propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (tuženik takav zahtjev nije zaprimio). Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st.3. ZOO-a. Umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar - odredba čl. 1066. st.1. ZOO-a. Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Sukladno navedenom, ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije. Prvo tuženik se protivi predloženim dokazima, budući smatra da je isto nepotrebno i usmjereno ka odugovlačenju postupka, te predstavlja znatne troškove, a radi se o sporu male vrijednosti. Prvo tuženik ističe da se pored navedenih razloga protivi izvođenju predloženih dokaza, budući su isti u suprotnosti s načelom ekonomičnosti parničnog postupka te bi njihovim izvođenjem troškovi bili veći od vrijednosti pravnog interesa radi čije zaštite je došlo do spora. Tuženik ukazuje i na činjenicu da se radi o sporu male vrijednosti koji bi s obzirom na vrijednosni kriterij trebalo provesti brzo, efikasno i racionalno te je stoga osnovan tuženikov prigovor kako je izvođenje svih predloženih dokaza od strane tužitelja usmjereno ka odugovlačenju postupka. Prvo tuženik je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa, a za zračni promet još uvijek nije nadležan, te se osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno - posljedičnu vezu s štetnim događajem te ne postoji osnova za odgovornost tuženika pa se osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u ovoj pravnoj stvari radi se o slučaju. Iz dostavljene sudske prakse razvidno je da za štetu nastalu naletom ptice na vozilo ne odgovara upravitelj ceste, obzirom se radi o slučaju. Let bilo koje ptice iznad kolnika autoceste i udar u vozilo predstavlja nenadani događaj – slučaj, koji se ne može predvidjeti, niti spriječiti, pa sukladno tome pravilo obveznog prava propisuje da nitko ne odgovara za štetu nanesenu drugome zbog slučaja. Slučajna šteta pada na teret vlasnika. Oštećenik mora dokazati svoju štetu i štetnikovu štetnu radnju, međutim, niti pored toga štetnik nije dužan naknaditi štetu oštećeniku, sve dok se ne utvrdi njegova odgovornost za takvu naknadu štete. Da bi štetnik bio odgovoran za naknadu štete njegovo postupanje mora biti protupravno, odnosno da je postupao suprotno nekom propisu. Sudska praksa zauzela je stav da je osnovno pravilo građanskog prava da je onaj koji nešto tvrdi dužan to i dokazati, stoga je tužitelj dužan dokazati nastanak štete i odgovornost za štetu. Slijedom navedenog, razvidno je da nema uzročne veze između postupanja tuženika i predmetnog štetnog događaja. Naime, bitne pretpostavke odgovornosti za štetu su: subjekti, štetna radnja, šteta, uzročno posljedična veza i protupravnost štetne radnje. U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene navedene pretpostavke u odnosu na tuženika, zbog čega tuženik nije odgovoran za naknadu potraživanja tužitelja, jer je za njegovu odgovornost potrebno protupravno postupanje. U ovom slučaju tuženik je postupao u skladu sa svim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta, odnosno nije postupao protupravno. Kako do štetnog događaja nije došlo uslijed radnje ili propusta koji se tuženiku mogu pripisati u krivnju, već šteta potječe od uzroka čije djelovanje tuženik nije mogao predvidjeti, izbjeći ili otkloniti, nema niti odgovornosti tuženika. Navedeno proizlazi i iz činjenice da protiv prvo tuženika kao pravne osobe i odgovorne osobe u istoj nije pokrenut prekršajni postupak, a koji postupak bi bio pokrenut kada bi postojala odgovornost tuženika. I. tuženik osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost i osnovu tužbenog zahtjeva te postojanje bilo kakve radnje ili propusta na strani drugo tuženika koje bi se moglo dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa štetnim događajem, u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva koju tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnom, te se predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. II.tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. II. tuženik navodi da je na dan štetnog događaja 20. srpnja 2022. imao s I. tuženikom sklopljenu policu osiguranja u pogledu izvanugovorne odgovornosti za razdoblje od 4. ožujka 2022. do 3. ožujka 2023., br. 078700089525. Sastavni dio zaključenog ugovora o osiguranju su Uvjeti za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti u primjeni od 17. prosinca 2019. i Opći uvjeti za osiguranje imovine u primjeni od 26. listopada 2021. Međutim, II. tuženik ukazuje da su činjenični navodi tužbe u pogledu okolnosti i uzroka štete nejasni te se zasnivaju isključivo na navodima tužitelja, bez prilaganja relevantnih dokaza. Slijedom navedenog, osporava se nastanak štetnog događaja na način opisan u činjeničnom supstratu tužbe, a time i pasivna legitimacija tuženika u ovom postupku. Nadalje, II. tuženik navodi, čak i kad bi se radilo o nastaloj imovinskoj šteti na vozilu ZG5482-IJ uslijed„ iznenadnog prelijetanja i naleta neidentificirane ptice u prednji dio vozila“, ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu prema odredbi čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, na koju se tužitelj neosnovano poziva. II. tuženik ističe da ulazak ptice na područje autoceste nedvojbeno predstavlja neočekivanu, izvanrednu okolnost, odnosno, slučaj na koji I. tuženik nije bio u mogućnosti utjecati, pa zato u radnjama tuženika nema propusta. I. tuženik je u vrijeme spornog štetnog događaja uredno obavljao posao održavanja predmetne dionice autoceste, kako je to obvezan člankom 26. Zakona o cestama te je postupao prema članku 2. Pravilnika o održavanju cesta i čl. 2. i 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta. Prema tome, cijeneći činjenično stanje konkretnog slučaja, jasno proizlazi da sporna šteta nije posljedica propusta I. tuženika u održavanju javne ceste, a uslijed koje koje bi I. tuženik i II. tuženik kao njegov osiguravatelj bili odgovorni primjenom načela krivnje iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima Sukladno pravilima o subjektivnoj odgovornosti ne odgovara se za slučajne štete, jer nema krivnje pa ne postoji niti odgovornost tuženika za utuženu štetu u ovosudskom postupku. II. tuženik u prilogu dostavlja sudsku praksu iz koje jasno proizlazi stajalište suda u slučajevima naknada šteta poput ovog. II. tuženik ujedno osporava zatraženu visinu zateznih kamata, jer nije precizirana sukladno mjerodavnom čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega navedenog, II. tuženik predlaže da se tužitelj u cijelosti odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom te ga se obveže naknaditi mu sav prouzočeni parnični trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate.

4. Tijekom postupka sud je pročitao obračun visine štete štete (listovi 7. i 8. spisa), račun Auto Zubak (list 9. spisa), izvid štete (list 10. spisa), razgledao fotografije (listovi 11. i 12., 39. – 57., 124. - 126. spisa), prometnu dozvolu (listovi 13. i 14. spisa), pročitao e-mailove s prilozima (listovi 15. - 19. spisa), potvrdu o izvršenom plaćanju (list 21. spisa), dopis tužitelja od 22. rujna 2022. (list 22. spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (listovi 23. - 30. spisa), potvrdu MUP-a, PU sisačko-moslavačka, PPP Kutina (listovi 33. - 35. spisa), dopis tužitelja od 15. svibnja 2023. (list 63. spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 65. spisa), vozačku dozvolu (listovi 67. - 69. spisa), kasko ponudu (list 71. spisa), potvrdu o uplaćenoj premiji (list 73. spisa), policu kasko osiguranja motornih vozila (list 75. spisa), uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (listovi 77. – 90. spisa), putne radne listove, ophodarske dnevnike, dnevnike rada (list 116. spisa), dnevnike rada (listovi 114. - 117. spisa), zapisnik o prometnoj nezgodi (listovi 122. i 123. spisa), izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 127. i 128. spisa), dnevnik rada operatera CNUP (list 129. spisa), granice lovišta (list 130. spisa), detalje lovišta (listovi 131. - 133. spisa), ovjerenu izjavu svjedoka OD (listovi 148. i 149. spisa), policu osiguranja i privitak (listovi 152. - 158. spisa), uvjete za osiguranje od javne (izvanugovorne) odgovornosti (listovi 160. - 164. spisa), opće uvjete za osiguranje imovine (listovi 166. - 171. spisa), rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 7. svibnja 2021. (listovi 205. - 210. spisa), dopis PP Orahovica od 7. ožujka 2024. (list 237. spisa), fotografije predmetne dionice ceste (listovi 244. - 266. spisa), program zaštite divljači "mreža autocesta u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o. za razdoblje 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. iz studenoga 2020. (listovi 284. - 532. spisa), saslušao svjedoka FD (list 543. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša iz Ereš vještačenja d.o.o. od 10. rujna 2025. (listovi 572. - 576. spisa) te usmeno iznošenje stalnog sudskog vještaka Nevena Ereša (listovi 646. i 647. spisa).

5. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Visokog trgovačkog sud RH, posl. br. Pž-4322/2021- 2 od 26. siječnja 2023. (listovi 108. - 113. spisa), Pž-1932/2021-3 od 16. studenoga 2021. (listovi 143. - 146. spisa), Pž-3915/23-2 od 29. studenoga 2023. (listovi 211. - 216. spisa), Pž-42/21-4 od 26. svibnja 2022. (listovi 217. - 220. spisa), Pž-3776/22-2 od 12. rujna 2023. (listovi 221. - 225. spisa), Pž-351/24-2 od 12. kolovoza 2024. (listovi 273. - 276. spisa), Pž-2176/24-2 od 22. svibnja 2024. (listovi 545. - 548. spisa), Pž- 3379/24-2 od 12. prosinca 2024. (listovi 549. - 552. spisa), Pž-3635/24-2 od 27. rujna 2024. (listovi 553. - 556. spisa), Pž-4029/24-2 od 18. listopada 2024. (listovi 557. - 559. spisa), Pž-3376/24-2 od 27. studenoga 2024. (listovi 561. - 565. spisa), Pž-4576/24-2 od 10. veljače 2025. (listovi 587. - 591. spisa), Pž-1052/25-2 od 6. svibnja 2025. (listovi 593. - 597. spisa), Pž-2062/25-2 od 1. srpnja 2025. (listovi 599. -– 603. spisa), Pž- 351/24-2 od 12. kolovoza 2024. (listovi 613. - 616. spisa), Pž-4426/24-2 od 12. prosinca 2024. (listovi 617. - 622. spisa), Pž-3293/22-3 od 6. srpnja 2023. (listovi 623. - 626. spisa), Pž-3776/22-2 od 12. rujna 2023. (listovi 627. -– 631. spisa), Pž-3537/22- 2 od 11. travnja 2023. (listovi 632. - 635. spisa), Pž-96/24-2 od 3. lipnja 2024. (listovi 636. - 640. spisa), presude Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-1983/1993-2 od 8. prosinca 1994. (listovi 134. - 136. spisa), Rev-1983/1993-2 od 8. prosinca 1994. (listovi 192. - 194. spisa), presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Pn- 126/2019-15 od 27. travnja 2021. (listovi 137. - 142. spisa), presude Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1596/17 od 19. lipnja 2019. (listovi 172. - 178. spisa) i P- 1130/2019 od 10. prosinca 2020. (listovi 180. - 191. spisa).

6. Raspravnim rješenjem od 4. prosinca 2025. (list 467. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 383,96 EUR na ime naknade imovinske štete nastale na vozilu, reg. [registarska oznaka] zbog naleta vozila na pticu, koje vozilo je bilo kasko osigurano kod tužitelja, prema I. tuženiku, kao pravnoj osobi koja održava autocestu na kojoj se dogodio štetni događaj i prema II. tuženiku kao osiguravatelju od odgovornosti iz djelatnosti I. tuženika.

9. Između stranaka nije sporno da I. tuženik upravlja autocestom na kojoj se dogodio štetni događaj. Između stranaka nije sporno da je u vrijeme štetnog događaja II. tuženik osiguravao I. tuženika, odnosno da su tuženici imali sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti. Između stranaka nije sporno da je vozilo, reg. [registarska oznaka] na dan štetnog događaja 20. srpnja 2022. bilo kasko osigurano kod tužitelja. Nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku isplatio osigurninu u visini naknade štete od 383,96 EUR.

10. Između stranaka sporan je osnov i visina. Sporna je pasivna legitimacija. Sporno je o kojoj vrsti ptice se radi.

11. Razmatranjem fotografija oštećenog vozila, koje su sačinjene tijekom izvida štete, proizlazi da je na vozilu, reg. [registarska oznaka], oštećeno vjetrobransko staklo (listovi 11. i 12. spisa).

12. Iz prijave i zahtjeva za naknadu štete od 21. srpnja 2022. (listovi 23. - 30. spisa) proizlazi da je osiguranik tužitelja u prijavi naveo da je prilikom vožnje ptica udarila u vjetrobransko staklo.

13. Uvidom u potvrdu MUP-a, PU sisačko-moslavačke, PPP Kutina od 16. kolovoza 2022. (listovi 33. - 35. spisa) proizlazi da se 20. srpnja 2022., oko 21.10 sati, dogodio štetni događaj uslijed naleta na pticu u kojoj je oštećeno osobno vozilo, reg. [registarska oznaka]. Na vozilu su od strane policijskih djelatnika utvrđena vidljiva oštećenja na prednjem vjetrobranskom staklu te su pronađeni vidljivi tragovi perja. Dozvoljena brzina kretanja je 130 km/h. Vozač ČD nije bio pod utjecajem alkohola. Tijekom policijskog očevida sačinjene su i fotografije oštećenog vozila (listovi 39. – 58. spisa) iz kojih proizlaze oštećenja i/ili uništenja vjetrobranskog stakla. Ujedno je vidljivo perje od ptice na vjetrobranskom staklu.

14. Iz putnog radnog lista od 20. srpnja 2022. (listovi 114. i 115. spisa) proizlazi da je ophodarsko vozilo toga dana krenulo iz baze - Lipovljani - Križ - čvorište Kutina - 101 + 700 L - Popovača – natrag u bazu - pa ponovno Lipovljani - 80 + 700 L - Križ - baza. Stoga iz navedenog putnog radnog lista br. KT-1200/2022 od 20. srpnja 2022. proizlazi da je ophodarsko vozilo, reg. [registarska oznaka] prošlo dva puta tijekom jednog dana, kada se i dogodio štetni događaj, predmetnom dionicom ceste.

15. Uvidom u ophodarski dnevnik vidljivo je da je na dan štetnog događaja obavljen obilazak autoceste. Evidentirano je i razbijeno vjetrobransko staklo, koje je razbijeno prilikom košnje, kao i vozilo u kvaru, zajedno s oštećenom gumom, što sve potvrđuje naloge iz putnog radnog lista (list 116. spisa).

16. Dnevnik rada od istog dana potvrđuje navode iz putnog radnog lista i ophodarskog dnevnika (list 114. spisa).

17. Uvidom u putni radni list br. 1321/2022 od 20./21. srpnja 2022. (listovi 118. i 119. spisa) vidljivo je da je ophodarsko vozilo, reg. [registarska oznaka] u kasno poslijepodne pa do ponoći nastavilo ophodnju dionice ceste pa je tako u 19.50 sati 20. srpnja 2022. krenulo od baze-Križ-PUO Lipovljani-Lipovljani-Kutina-PUO Lipovljani- Lipovljani-baza. U navedenom putnom radnom listu naznačen je i nalet na pticu te je naznačeno da ptica nije pronađena.

18. Navodi iz putnog radnog lista 1321/22 potvrđeni su i u ophodarskom dnevniku (list 120. spisa) i u dnevniku rada (list 121. spisa).

19. Navodi iz evidencijskih listova I. tuženika opisani su i u internom zapisniku I. tuženika o prometnoj nezgodi iz kojeg proizlazi da je vozač ČD sudjelovao u prometnoj nezgodi kada je njegovo vozilo naletjelo na pticu. U navedenom zapisniku naznačeno je da se radi o "nepredvidivoj opasnosti na cesti" (listovi 122. i 123. spisa).

20. Dnevnik rada operatera I. tuženika potvrđuje navode o naletu na pticu u vjetrobransko staklo te oštećenja vjetrobranskog stakla, kao i da ophodari nisu uočili udarenu pticu. Evidentiran je izvršeni očevid policijskih djelatnika te je naznačeno da ptica nije pronađena (list 129. spisa).

21. Iz pisane izjave svjedoka PD, ovjerene pred javnim bilježnikom 17. listopada 2023. (list 148. i 149. spisa) proizlazi da je svjedok PD ophodar I. tuženika, da je upoznat s prometnom nezgodom iz ovog spora, da je radio na dan štetnog događaja drugu smjenu, da su na dan štetnog događaja odrađene dvije smjene, dnevna i noćna. Naveo je da je obavio ophodnju predmetne dionice te pregledao stanje autoceste, cestovnog pojasa, zaštitne žičane ograde, prometne signalizacije i objekata. Zaprimio je dojavu policije oko 21.30 sati o tome da je vozilo naletjelo na pticu i da je oštećeno vjetrobransko staklo. Odmah je obavijestio Centra za nadzor i upravljanje prometom Ivanja Reka i krenuo u obilazak prometnice, sve je detaljno pregledao, nije našao pticu, niti tragove na kolniku, a ni korisnika vozila koji je naletio na pticu.

22. S obzirom na to da stranke nisu osporavale pisani iskaz svjedoka PD to sud nije pozivao navedenog svjedoka na glavnu raspravu, sve primjenom odredbi iz čl. 492.c st. 3. ZPP-a.

23. Rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvija, Uprave za zaštitu prirode, klasa: UP/I-612-07/21-37/07, ur.br. 517-10-2-3-21-4 od 7. svibnja 2021. (listovi 205. - 210. spisa) vidljivo je da je povodom zahtjeva Pro Silva d.o.o., koji je podnio zahtjev u ime I. tuženika, za provedbu prethodne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu programa zaštite divljači "Mreža autocesta u nadležnosti poduzeća Hrvatske autoceste d.o.o." za razdoblje 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. riješeno da je navedeni program zaštite divljači prihvatljiv za ekološku mrežu. U cilju očuvanja zaštićenih područja, strogo zaštićenih vrsta i ugroženih i rijetkih staništa tipova za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže izdani su određeni uvjeti u cilju praćenja, očuvanja, evidentiranja i to da se najmanje jednom godišnje ispuni obrazac za evidentiranje strogo zaštićenih vrsta dok se u slučaju pronalaska ozlijeđene, ranjene ili uginule strogo zaštićene vrste treba obavijestiti navedeno ministarstvo. Iz navedenog rješenja vidljivo je da je Pro Silva d.o.o. ovlašteni izvođač navedenog programa te da nastupa u ime I. tuženika, vidljivo je da je prvotno dostavljeni program trebao dopunu i izmjenu te da je sukladno tome naknadno dostavljen i dopunjen i izmijenjen program. Nositelj izrade programa je I. tuženik, a program se odnosi na područje autocesta kojima upravlja I. tuženik, pa tako i na područje na kojem se dogodio štetni događaj iz ovoga predmeta. Iz rješenja je vidljivo da je razlog donošenja programa Zakon o lovstvu te da je program planski dokument kojim se uređuje zaštita i lov divljači na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta. Vidljivo je i koje su divljači obuhvaćene navedenim programom. Iz programa je vidljivo da se odnosi i na specificirane ptice. U rješenju je utvrđeno da autocesta A1, A3, A4 i A5 dijelom prolazi područjem očuvanja značajnim za ptice (POP). Ciljevi programa propisani su Pravilnikom o ciljevima očuvanja i mjerama očuvanja ciljnih vrsta ptica u područjima ekološke mjere. Program se odnosi na površine kolnika, tunela, mostova, nadvožnjaka, prijelaza, cestarinskih prolaza, čvorišta, odmorišta, građevina itd. U rješenju stoji da se radi o strategiji, planu ili programu u čijem se obuhvatu nalaze zaštićena područja, strogo zaštićene vrste i/ili ugroženi i rijetki stanišni tipovi za koje nisu izdvojena područja ekološke mreže.

24. U spis je dostavljeni i program zaštite divljači "Mreža autocesta u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o." za razdoblje 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. (listovi 284. - 532. spisa) iz kojeg je vidljivo da se odnosi na površine izvan lovišta, na uvjete zaštite prirode, mjere zaštite divljači, mjere za sprečavanje štete od divljači te brigu o drugim životinjskim vrstama, program se odnosi na evidentiranje, praćenje, razmnožavanje i odgoja mladunčadi, utvrđivanje mjesta hranjenja i izvora hrane, evidentiranje uginule divljači, zdravstvenog stanja i ponašanja, uginuće i pronalazak lešina, broj žive i uginule mladunčadi, sprečavanje nepotrebnog uništavanja legla itd. U programu je naznačeno da je provoditelj programa dužan štititi divljač, dužan voditi brigu o uzgoju, zaštiti, lovu i poboljšanju staništa te pritom poduzeti mjere i zahvate koji ne ugrožavaju jedinke pojedinih životinjskih vrsta i njihovih staništa.

25. Uvidom u dopis PP Orahovica d.o.o. od 7. ožujka 2024. (list 237. spisa) vidljivo je da PP Orahovica d.o.o. navodi da I. tuženiku nije dostavljeno izvješće za migraciju divljači za 2002., niti zahtjev za postavljanje prometne signalizacije i opreme. Naznačeno je da autocesta A3 prolazi uz Park prirode Lonjsko Polje, koje je poznat po tome što u njemu obitava 250 vrsta ptica.

26. Razgledavanjem fotografija autoceste A3 na predmetnoj dionici (listovi 244. - 266. spisa) vidljivo je da su trake autoceste, namijenjene za suprotan smjer kretanja, razdijeljene metalnom ogradom sa zelenim zaštitnim pojasom, dok van prometnih traka postoje prvo travnati zeleni pojas, a zatim i zaštitna metalna, žičana ograda. Na određenim dijelovima postoji i zaštitno staklo, koje na nekim mjestima ima nacrtanu i/ili nalijepljenu sliku ptice na određenoj visini iznad betonskog parapeta.

27. Na glavnoj raspravi 26. ožujka 2025. (listovi 542. i 543. spisa) saslušan je svjedok FD koji je naveo da je u njegovo vozilo i to u dio vjetrobranskog stakla udarila ptica. Ptica je udarila u srednji dio vjetrobranskog stakla te se odbila. Sa strane se nalazio zeleni travnati dio. Bila je razvučena žičana ograda. Kretao se 100- 120 km/h, a dozvoljena brezina kretanja je 130 km/h. Na vjetrobranskom staklu bilo je krvi i perja. Pozvao je policiju. Pticu nisu pronašli. Smatra da se radilo o velikoj, krupnijoj ptici grabljivici. To je zaključio jer je vidio boju perja koja je bila smeđa s prošaranim bijelo žutim. Ne sjeća se koja je imao upaljena svjetla, ali inače na autocesti ne vozi s dugim svjetlima.

28. Sud je prihvatio iskaz svjedoka Č, kao istinit. Navedeno stoga je je svjedok iskazivao sukladno ispravama u spisu.

29. Radi utvrđenja dinamike i visine sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu iz Ereš vještačenja d.o.o. koji je sačinio nalaz i mišljenje od 10. rujna 2025. (listovi 572. - 576. spisa). Iz nalaza i mišljenja proizlazi da da je vozilo osiguranika tužitelja svojim središnjim dijelom vjetrobranskog stakla naletjelo na pticu koja je nadlijetala kolnik dolazeći vozilu osiguranika tužitelja s desne strane. Brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja neposredno prije naleta tehnički je mogla iznositi oko iskazanih 100-120 km/h. Provedena analiza pokazuje da se u trenutku ulaska ptice u vidno polje osiguranika tužitelja njegovo vozilo nalazilo udaljeno od mjesta naleta oko 14,4 m pa da je osiguranik tužitelja tada i pravovremeno reagirao kočenjem, ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta bi ipak došlo jer mu je zaustavni put kočenjem iznosio čak 88,1 m dok je na raspolaganju imao put od samo 14,4 m. Na raspoloživom putu od oko 14,4 m osiguranik tužitelja bi pravovremenim kočenjem uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do naleta ne bi došlo, da se kretao brzinom manjom od 34,7 km/h. Visina štete na vozilu osiguranika tužitelja kao posljedica predmetnog štetnog događaja bez PDV-a iznosi 3.627,41 EUR.

30. Na nalaz i mišljenje prigovore je iznio tuženik u podnesku od 10. listopada 2025. Tužitelj se očitovao u podnesku od 27. listopada 2025.

31. Stoga je sud pozvao vještaka Ereša na glavnu raspravu 4. prosinca 2025. na kojoj je vještak ostao kod nalaza i mišljenja od 10. rujna 2025. Naveo je da je u nalazu i mišljenju napisao pogrešan iznos visine štete te ispravio visinu štete na iznos od 383,96 EUR, bez PDV-a (listovi 646. i 647. spisa).

32. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje jer je sačinjen stručno i obrazloženo.

33. Prema odredbi iz čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

33. Prema odredbi iz čl. 6. Zakona o cestama ("Narodne novine", 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013. i 148/2013. – dalje u tekstu: ZC) javne ceste se, ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od slijedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Autoceste i državne ceste čine jedinstvenu prometnu i tehničko – tehnološko jedinstvo cestovne mreže.

34. Prema odredbi iz čl. 16. ZC-a javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima.

35. Prema odredbi iz čl. 81. st. 1. ZC-a tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim autocesta kojima upravlja koncesionar sukladno odredbama tog Zakona.

36. Pravna osoba koja upravlja javnoj cestom odnosno koncesionar mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji, koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti (čl. 45. st. 4. ZC-a).

37. Prema odredbi iz čl. 2. Pravilnika o održavanju ("Narodne novine", broj 90/2014. – dalje u tekstu: Pravilnika o održavanju) upravitelji cesta u obvezi su osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

38. Prema čl. 13. Pravilnika o održavanju pod redovitim održavanjem cesta podrazumijevaju se osobito sljedeći poslovi, pa među ostalim, nadzor i pregled cesta i objekata, redovito održavanje prometnih površina, osiguranje preglednosti, interventni radovi i čišćenje ceste.

39. Prema čl. 14. Pravilnika o održavanju nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste putem ophodarske službe.

40. Prema čl. 15. st. 1. Pravilnika o održavanju upravitelj ceste, odnosno izvođač radova na cesti, je u obvezi osigurati da se redoviti pregledi cesta i cestovnih objekata obavljaju ciklički i sukladno rasporedu utvrđenom na temelju mjesečnog odnosno višemjesečnog operativnog programa održavanja cesta.

41. Prema čl. 19. st. 1. Pravilnika o održavanju izvanredni pregledi obavljaju se: odmah nakon nastanka događaja kao što su prirodne katastrofe, teže prometne nesreće, požara, eksplozije, klizanja terena te drugih izvanrednih događaja koji imaju negativni utjecaj na ceste.

42. Prema čl. 20. st. 2. i 3. Pravilnika o održavanju ophodarska služba je dužna nadzirati sva događanja koja utječu na javnu cestu i promet na njoj te pregledavati (vizualno) stanje svih sastavnih dijelova javne ceste. Ophodarska služba obavlja manje radove održavanja ceste i provodi potrebne mjere i radnje za zaštitu javne ceste, koje je u mogućnosti obaviti s propisanom opremom i raspoloživim sredstvima. Podatke o izvršenom pregledu i obavljenim radovima ophodarska služba obvezna je zapisati i na propisani način pohraniti, te dostaviti upravitelju ceste.

43. Prema čl. 2. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine", broj 75/2014. – dalje u tekstu: Pravilnika o ophodnji) ophodnja javnih cesta obavlja se radi nadziranja stanja i prohodnosti javnih cesta, izvanrednih događaja na njima i meteoroloških uvjeta značajnih za sigurno odvijanje prometa, osiguranja iznenadno nastalog izvora opasnosti na javnoj cesti koji se nije mogao predvidjeti, provedbe mjera za zaštitu javnih cesta i prometa na njima, otklanjanja posljedica izvanrednih događaja na javnim cestama, osiguranja redovitih i izvanrednih dojava o stanju i prohodnosti javnih cesta, obavljanja radova redovitog održavanja manjeg obima na javnim cestama.

44. Prema čl. 3. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodnja javnih cesta uspostavlja se i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama.

45. Prema čl. 12. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodnja javne ceste smatra se obavljenom ako je ophodarska dionica iz članka 9. ovoga Pravilnika, prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati, a sukladno čl. 10. toga Pravilnika.

46. U odnosu na čl. 13. Pravilnika o održavanju javnih cesta iznimno se smatra da je ophodnja obavljena ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u dvanaest sati, ako tako zbog opravdanih razloga odredi upravitelj ceste.

47. Prema čl. 36. Pravilnika o održavanju javnih cesta radi zaštite javne ceste i sigurnosti prometa na njoj ophodar mora tijekom ophodnje stalno nadzirati sve aktivnosti na javnoj cesti i njenom zaštitnom pojasu. Uz stalni nadzor aktivnosti iz st. 1. toga čl., ophodar mora, u okviru svojih mogućnosti i raspoložive opreme i sredstava, spriječiti štetnu aktivnost te mogući štetni utjecaj okoline na javnu cestu i promet na njoj. Pod osobito štetnim aktivnosti na javnoj cesti, smatra se: oštećivanje, uklanjanje, premještanje, zakrivanje ili na bilo koji drugi način mijenjanje postojećeg stanja prometne signalizacije, prometne opreme te cestovnih uređaja, trajno ili privremeno zaposjedanje ili na drugi način smetanje posjeda javne ceste ili njezinog dijela, dovođenje oborinske vode, otpadne vode i ostalih tekućina, sprječavanje otjecanja vode s javne ceste, spuštanje po pokosu nasipa ili usjeka kamena, stabala te drugih predmeta i materijala, vučenje stabala i dijelova stabala te drugih materijala ili predmeta po javnoj cesti, puštanje domaćih životinja bez nadzora, napajanje životinja u cestovnom jarku, ispaša životinja na cestovnom zemljištu te gradnja pojilišta na cestovnom zemljištu, postavljanje ograda, sađenje živica, drveća i drugih nasada, odlaganje drvne mase, raznog materijala ili drugih predmeta ili stvari, postavljanje nadgrobnih ploča i ostalih spomenobilježja, postavljanje transparenata, plakata i drugih oblika obavještavanja odnosno oglašavanja bez suglasnosti upravitelja ceste, rasipanje materijala, nanošenje blata, ulja ili drugi način onečišćivanja javne ceste, odlaganje snijega ili leda na kolnik javne ceste.

48. Prema čl. 38. st. 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ophodar mora bez odgode, nakon saznanja, s javne ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji ili štetnih aktivnosti, a koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, ometati ili smanjiti sigurnost prometa na javnoj cesti.

49. Prema čl. 39. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ako na javnoj cesti nastane izvanredni događaj koji ugrožava sigurnost prometa s posljedicama koje ophodar nije u mogućnosti sam otkloniti, kao što je: oštećeno i napušteno vozilo te druge stvari na kolniku javne ceste, manji odroni, stijene, oborena stabla i drugi materijal ili stvari na kolniku javne ceste, veća onečišćenja kolnika zbog nanesenog blata, razlivenog ulja, kemikalija i opasnih tvari, oštećenja kolničke konstrukcije zbog odrona, sloma ili dr., oštećenje objekta, oštećenja prometne opreme npr. zaštitnih čeličnih i žičanih ograda i dr., ophodar je dužan odmah obavijestiti mjesto stalnog dežurstva, a do otklanjanja svih posljedica, mjesto izvanrednog događaja osigurati sukladno odredbama glave IV. tog Pravilnika, kojima je regulirano označavanje privremenih opasnosti na javnoj cesti.

50. Slijedom iznesenog, sud je ocjenom svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdio da vozač FD upravljao svojim vozilom autocestom A3 i da je na njegovo vozilo naletjela ptica, velika, krupnija, smeđe boje prošarana sa bijelo - žutom bojom, ptica grabljivica. Štetni događaj se dogodio na autocesti kojom upravlja I. tuženik, a koji je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod II. tuženika policom osiguranja odgovornosti iz djelatnosti. Dionica autoceste na kojoj se dogodio štetni događaj imala je zaštitni zeleni pojas, bila je ograđena metalnom, žičanom ogradom te je na određenim dijelovima imala i staklenu ogradu, postavljenu na betonskom parapetu. Ujedno je sud utvrdio da su ophodari prolazili čak tri puta predmetnom dionicom ceste i to dva puta tijekom dnevne smjene te jednom tijekom noćne smjene čime je sud zaključio da je I. tuženik ispunio sve svoje obveze pregleda i obilaska iz prethodno navedenog zakona, kao i podzakonskih akata, suprotno upiranjima tužitelja. Naime, sud je zaključio da je I. tuženik uredno obavio svoju djelatnost i sve dužnosti sukladno prethodno navedenim odredbama Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju i Pravilnika o ophodnji javnih cesta.

52. U konačnici, sud je zaključio da, a s obzirom na to da je I. tuženik ispunio sve svoje zakonske i podzakonske obveze nije u realnoj mogućnosti utjecati daljnje na kretanje i/ili let ptica iznad područja autocesta. Zaključak je suda da je nalet ptice treba tumačit kao šteta uzrokovana slučajem, odnosno kao šteta koja se ne može pripisati krivlji I. tuženika, suprotno upiranjima tužitelja. Također, nema ni uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta, odnosno nečinjenja.

34. Visoki trgovački sud RH u presudi, posl. br. Pž-923/2025-2 od 20. svibnja 2025.:“ Odgovornost tuženikovog osiguranika temelji se na propustu u održavanju ceste-dakle na kriteriju krivnje, a iz odredbe čl. 26. ZC-a kojim je, prije svega, utvrđeno što se smatra radovima na održavanju ceste ne može se zaključiti da je predmetna šteta posljedica propusta osiguranika tuženika u održavanju javne ceste. Naime, prema shvaćanju ovog suda riječ je o šteti koja je prouzročena slučajem, a kako slučajna šteta nije nastala uslijed radnje koja bi se ovdje osiguraniku tuženika mogla pripisati u krivnju, jer nedostaje element krivnje pa nema niti odgovornosti osiguranika tuženika, a time niti njegovog osiguratelja. Prema načelu objektivne odgovornosti odgovara se za štetu bez obzira na krivnju. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda u konkretnom slučaju ne može se u odnosu na osiguranika tuženika, a time i u odnosu na njegovog osiguratelja, zaključivati o postojanju objektivne odgovornosti za spornu štetu jer takav zaključak ne proizlazi iz odredbe čl. 26. ZC-a, niti je tuženikov osiguranik imatelj opasne stvari, sve i uz prihvaćanje činjenice da je divlja patka-divljač odnosno opasna stvar.“

35. Visoki trgovački sud RH u presudi, posl. br. P-Pž 4576/2024-2 od 10. veljače 2025.: „Za štetu na vozilu od naleta na pticu na predjelu autoceste kojom upravlja pravna osoba nije odgovorna ta pravna osoba jer ne postoji Pravilnikom propisan način sprječavanja preleta ptica koje bi spriječile nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste, a osoba koja upravlja cestom dužna je održavati cestu u skladu s navedenom zakonskom odredbom stoga se radi o štetu koja je prouzročena slučajem jer nedostaje odgovornost pravne osobe odnosno nema njegove krivnje niti ima uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja.“

36. Visoki trgovački sud RH u presudi, posl. br. Pž 2176/2024-2 od 22. svibnja 2024.: „Odredba čl. 50. ZC-a koju je sud primijenio odlučujući o pravnoj osnovi tuženikove odgovornosti za štetu glasi: (1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. (2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Iz nesporno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je do naleta vozila na pticu sovu došlo na predjelu autoceste kojom upravlja tuženik. Po logici stvari postavljena zaštitna ograda ne može spriječiti pticu u letu odnosno naletu na vozilo koje se kreće autocestom. Stoga ne postoji Pravilnikom propisan način sprječavanja preleta ptica koje bi spriječile nalet vozila na pticu koja leti na trasi autoceste. Osoba koja upravlja cesto dužan je održavati cestu u skladu s navedenom zakonskom odredbom, a žalitelj ne navodi da je do naleta došlo na neki od načina koji propisuje odgovornost tuženika. Stoga se radi o šteti koja je prouzročena slučajem i stoga nedostaje kumulativno ispunjenje pretpostavke tuženikove odgovornosti jer nema krivnje tuženika niti uzročne veze između obavljanja poslova održavanja autoceste i nastale štete kao posljedice propusta odnosno nečinjenja. 9. Neosnovano žalitelj navodi da je zakonska obveza tuženika donijeti program zaštite od divljači. Tuženikova se obveza svodi na pridržavanje obveza u održavanju cesta propisanim navedenim zakonom a ne Zakonom o lovstvu jer tuženik ne održava autocestu prema odredbama Zakona o lovstvu. Niti Pravilnikom nije propisana obveza tuženika brinuti se za divljač pa tako i ptice koje prelijetaju autocestu jer to nije moguće niti ostvarivo. Zbog toga žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda, a pravilno je odlučio ne izvoditi predložene dokaze s obzirom na odlučne činjenice...“

37. Visoki trgovački sud RH, u presudi, posl. br. Pž-662/2025-2 od 17. rujna 2025.: „Pravno je irelevantno pozivanje tužitelja na objektivnu odgovornost vlasnika opasne stvari jer u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok tuženik nesporno nije vlasnik fazana. Osim toga, u skladu s odredbom čl. 1066. st. 1. ZOO-a, umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu, što konkretno nije slučaj jer je nesporno da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava.“

38. Visoki trgovački sud RH, u presudi, posl. br. Pž-1059/2025-2 od 6. svibnja 2025.: „Budući da se u konkretnom slučaju očito radi o naletu ptice, nije moguće primijeniti sudsku praksu u skladu s kojom se zbog same činjenice što se divljač našla na cesti, prenosi teret dokazivanja na tuženika da dokaže kako propusta u održavanju ceste nije bilo, već je u konkretnom slučaju teret dokazivanja i dalje na tužitelju. Naime, životno je i logično kada se radi o divljači koja se zatekne za kolniku autoceste da su postojali propusti u održavanju žičane ograde jer inače divljač ne bi dospjela na autocestu. Međutim, kako se u konkretnom slučaju radi o ptici, to navedenu presumpciju nije moguće primijeniti jer žičana ograda ne može spriječiti prolazak ptica preko područja autoceste budući da tuženik nije mogao podići takvu ogradu i autocestu ograditi na način da se spriječe preleti ptica zbog čega nema ni njegove odgovornosti. Neosnovano žalitelj navodi da je tuženikova zakonska obveza donijeti program zaštite od divljači. Tuženikova se obveza svodi na pridržavanje obveza u održavanju cesta propisanim odredbama ZC-a, a ne ZL-om, jer tuženik ne održava autocestu prema odredbama tog Zakona. Ni Pravilnikom nije propisana tuženikova obveza brinuti se za divljač pa tako i za ptice koje prelijetaju autocestu jer to nije moguće ni ostvarivo. S tim u vezi pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi ni o divljači jer ptica jastreb nije navedena u odredbi članka 9. ZL-a kojim je propisano koje životinjske vrste predstavljaju divljač u smislu tog Zakona. Zbog toga žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda, koji je pravilno odlučio i ne izvoditi predložene dokaze s obzirom na odlučne činjenice...“

39. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, to je valjalo o troškovima postupka odlučiti na temelju odredbi čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023. - dalje u tekstu: Tarife).

40. Stoga je, kao potrebne za vođenje parnice, u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP-a, I. tuženiku valjano priznati trošak zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 21. veljače 2024. u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, 9. travnja 2024. u iznosu od 25,00 EUR na temelju Tbr. 9.2. Tarife, 24. siječnja 2025. u iznosu od 25,00 EUR na temelju Tbr. 9.2. Tarife, 26. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife te 4. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, kao i za sastav podneska od 10. listopada 2025. u iznosu od 100,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, sve uvećano za PDV(25 %). Stoga je tužitelju valjalo dosuditi troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 562,50 EUR sa zateznim kamatama počev od presuđenja do isplate po odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a po kamatnoj stopi koja se primjenjuje u netrgovačkim ugovorima, zbog čega je odlučeno kao u t. II. izreke.

41. I. tuženiku ne pripada višak zatraženog troška u iznosu od 3,32 EUR sa zateznim kamatama zbog čega je odlučeno kao u t. III. izreke.

42. II. tuženiku ne pripada trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu jer taj trošak pada na stranku koja izgubi parnicu, a to je tužitelj. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke.

U Zagrebu 16. siječnja 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nego se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 13,27 EUR

2. I. tuženiku, po pun.

3. II. tuženiku

4. kal. 30 dana