REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-2527/2021-34.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tužiteljice NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Igoru Leskovaru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 16. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB 52634238587, da I-tužitelju ĐŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.977,65 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos 85,11 EUR od 16.01.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.02.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.03.2018.
- na iznos 189,23.EUR od 16.04.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.05.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.06.2018,
- na iznos 189,23 EUR od 16.07.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.08.2018.
- na iznos 166,40 EUR od 16.09.2018.
- na iznos 166,40 EUR od 16.10.2018.
- na iznos 166,40 EUR od 16.11.2018.
- na iznos 166,40 EUR od 16.12.2018.
- na iznos 193,93 EUR od 16.01.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.02.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.03.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.04.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.05.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.06.2019
- na iznos 193,93 EUR od 16.07.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.08.2019
- na iznos 171,38 EUR od 16.09.2019.
- na iznos 171,38 EUR od 16.10.2019.
- na iznos 171,38 EUR od 16.11.2019.
- na iznos 171,38 EUR od 16.12.2019.
- na iznos 215,21 EUR od 16.01.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.02.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.03.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.04.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.05.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.06.2020
- na iznos 215,21 EUR od 16.07.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.08.2020
- na iznos 235,92 EUR od 16.09.2020.
- na iznos 235,92 EUR od 16.10.2020
- na iznos 235,92 EUR od 16.11.2020.
- na iznos 235,92 EUR od 16.12.2020.
pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB 52634238587, da II-tužiteljici NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.977,65 EUR sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:
- na iznos 85,11 EUR od 16.01.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.02.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.03.2018.
- na iznos 189,23.EUR od 16.04.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.05.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.06.2018,
- na iznos 189,23 EUR od 16.07.2018.
- na iznos 189,23 EUR od 16.08.2018.
- na iznos 166,40 EUR od 16.09.2018.
- na iznos 166,40 EUR od 16.10.2018.
- na iznos 166,40 EUR od 16.11.2018.
- na iznos 166,40 EUR od 16.12.2018.
- na iznos 193,93 EUR od 16.01.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.02.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.03.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.04.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.05.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.06.2019
- na iznos 193,93 EUR od 16.07.2019.
- na iznos 193,93 EUR od 16.08.2019
- na iznos 171,38 EUR od 16.09.2019.
- na iznos 171,38 EUR od 16.10.2019.
- na iznos 171,38 EUR od 16.11.2019.
- na iznos 171,38 EUR od 16.12.2019.
- na iznos 215,21 EUR od 16.01.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.02.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.03.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.04.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.05.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.06.2020
- na iznos 215,21 EUR od 16.07.2020.
- na iznos 215,21 EUR od 16.08.2020
- na iznos 235,92 EUR od 16.09.2020.
- na iznos 235,92 EUR od 16.10.2020
- na iznos 235,92 EUR od 16.11.2020.
- na iznos 235,92 EUR od 16.12.2020.
pa do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno nadoknadi parnični trošak u iznosu od 7.508,81 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] obiteljska stambena zgrada na Goljaku3 i dvorište, posebni dio nekretnine – stan u prizemlju kuće koji se sastoji od dvije sobe, djevojačke sobice, kuhinje, WC-a, kupaonice i hodnika, ukupne površine 78 m2. Tužitelji navode da između njih kao vlasnika i najmodavaca te ČŠ, [adresa], kao najmoprimca, postoji odnos najma temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-432/04 od 25. ožujka 2005. koja zamjenjuje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom. Nadalje, navode da najmoprimac plaća zaštićenu najamninu koja je do 31. kolovoza 2018. prema izračunu GSKG-a iznosila 286,62 kn mjesečno te da je od 1. rujna 2018. najamnina povećana prema izračunu vlasnika pa je u razdoblju od 1. rujna 2018. do 31. kolovoza 2019. iznosila 630,62 kn, a od 1. rujna 2019. do 31. kolovoza 2020. iznosila je 970,50 kn, s dospijećem do 15. dana u mjesecu. Tužitelji navode da tržišna odnosno ekonomska najamnina za stan iste ili slične površine i kakvoće, u istom dijelu grada, prema podacima Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba, iznosi 9 EUR za m2 te traže da im tuženik nadoknadi razliku između zaštićene najamnine i tržišne najamnine, umanjeno za porezna davanja. Tužitelji se pri tome pozivaju na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske broj 12027/10 od 10. srpnja 2014. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelji traže da im tuženik na ime razlike između zaštićene i tržišne najamnine za 2018. i 2019. godinu isplati svakome po 6.977,65 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos teku od 16. dana u mjesecu pa do isplate. Također, traže naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako u odnosu na osnovu tako i u odnosu na visinu. Ističe prigovor zastare te navodi da nije sporno da su tužitelji suvlasnici nekretnine koja je pobliže opisana u tužbi. Navodi da su prvo vlasništva predmetne nekretnine stekli od prijašnjeg vlasnika ĐŠH znajući da se u stanu nalazi zaštićeni najmoprimac ČŠ, smatra da nemaju pravo na naknadu štete jer su u trenutku stjecanja prava vlasništva bili svjesni da je to pravo ograničeno, navodi da predmetna nekretnina nije etažirana odnosno da nije jasno koji dio nekretnine koristi zaštićeni najmoprimac budući da stan nije upisan kao zasebna cjelina. Tuženik nadalje analizira mjerodavne zakonske propise i odluke Europskog suda za ljudska prava, smatra kako nisu ispunjene sve potrebne pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu te slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Isto tako, traži da mu tužitelji nadoknade parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, obavljen je uviđaj na licu mjesta, provedeno je građevinsko vještačenje te su saslušani svjedoci AŠ i SŠ. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.
4. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike između zaštićene i tržišne najamnine za stan u vlasništvu tužitelja (svaki u ½ dijela) za razdoblje od siječnja 2018. do prosinca 2019. godine. Među strankama nije sporno da su tužitelji suvlasnici stana u prizemlju ukupne površine 78 m2 koji se nalazi u nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] k. č. br. [katastarska čestica]. Sporno je imaju li tužitelji pravo na naknadu, posebno s obzirom na to da je zaštićeni najmoprimac već stanovao u nekretnini u vrijeme kada su tužitelji stekli pravo vlasništva, ali i s obzirom na činjenicu da predmetna nekretnina nije etažirana, odnosno da stan u kojem živi zaštićeni najmoprimac nije upisan kao posebni dio nekretnine. Također, među strankama je sporno jesu li protekli zakonom propisani rokovi zastare.
5. U nacionalnom zakonodavstvu koje uređuje nekadašnja stanarska prava i iz njih proizašle statuse zaštićenih najmoprimaca (prije svega Zakon o najmu stanova "Narodne novine" broj 91/1996, 22/2006, 68/2018, 105/2020, dalje ZNS, ali i Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje ZV te mjerodavni porezni zakoni) postoji čitav niz zaštitnih mjera u korist tzv. zaštićenog najmoprimca, primjerice:
- vlasnik stana je obvezan sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme,
- vlasnik stana nema nikakav utjecaj na izbor najmoprimca,
- vlasnik stana je obvezan primiti samo tzv. zaštićenu najamninu koja je znatno niža od tržišne sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine,
- vlasnik stana nema nikakav ili vrlo mali utjecaj na sadržaj ugovora o najmu i njegove bitne sastojke,
- vlasnik stana je dužan plaćati pričuvu i održavati stan,
- vlasnik stana je dužan plaćati porez na dohodak od najamnine,
- otežani su i strogi kriteriji za otkaz ugovora o najmu što daje tek neznatnu vjerojatnost da će najmoprimac dobrovoljno napustiti stan,
- ne postoji bilo kakvo vremensko ograničenje trajanja sustava zaštićenog najma.
6. Prethodno navedenim mjerama vlasnicima stanova sa zaštićenim najmoprimcem nesumnjivo je nametnut prekomjeran teret bez ikakvog mehanizma zaštite njihovih prava. Kako je pravo vlasništva prema odredbi čl. 30. ZV stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja (pa tako i da stan da u najam po tržišnim cijenama) te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, onda je jasno da je uvođenjem ovakvih brojnih ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenim najmoprimcima, prije svega odredbama ZNS, došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva koje je zajamčeno i odredbom čl. 1. Protokola br. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
7. S obzirom na raniji institut stanarskog prava (Zakon o stambenim odnosima) ovako miješanje tuženika u pravo vlasništva tužitelja i drugih vlasnika takvih stanova u skladu je s općim interesom zajednice tj. gospodarskom dobrobiti države i zaštitom prava drugih - zaštićenih najmoprimaca. Međutim, takvim miješanjem vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnut je prekomjerni individualni teret. U zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.
8. Iz svega navedenog proizlazi da pozitivni propisi u Republici Hrvatskoj kojima je reguliran najam sa zaštićenom najamninom ne ostvaruju pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu skupinu, odnosno najmodavce. Najmodavac, odnosno vlasnik stana, mora sam snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca. Zbog toga je sud ocijenio da je zasnivanjem najma sa zaštićenom najamninom povrijeđeno pravo tužitelja, odnosno njegovog pravnog prednika, na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo im je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje Konvencija) koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu još 5. studenog 1997.
9. Imajući u vidu sve prethodno izneseno, sud je utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom sporu i da je sukladno čl. 41. Konvencije odgovoran za štetu koja je nastala tužiteljima povredom njihovog Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava na mirno uživanje vlasništva, odnosno propuštanjem ostvarenja pravedne ravnoteže između zaštite općeg interesa zajednice i zaštite pojedinačnog prava tužitelja na mirno uživanje vlasništva, sve na štetu prava tužitelja. Imajući u vidu nespornu činjenicu da su tužitelji suvlasnici predmetnog stana, oni su aktivno legitimirani od tuženika tražiti da im nadoknadi izmaklu korist.
10. S obzirom na to da je tuženik uvođenjem instituta tzv. zaštićenog najmoprimca kroz odredbe ZNS i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine propustio ostvariti pravednu ravnotežu općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava vlasnika stanova, tužitelji su pretrpjeli imovinsku štetu zbog toga što su u utuženom razdoblju bili spriječeni ostvariti prihod od najma svog stana u visini slobodno ugovorene tržišne najamnine.
11. Stalni sudski vještak za arhitekturu, graditeljstvo i procjene nekretnina Mladen Ožić, dipl.ing.arh. pregledao je predmetni stan prilikom uviđaja te je utvrdio da isti predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu, da se nalazi u prizemlju i da ima površinu od 78,00 m2. Nadalje, vještak je analizom relevantnih podataka utvrdio da tržišna najamnina za period od 16. siječnja 2018. do 20. veljače 2023. (dan izrade nalaza i mišljenja) iznosi ukupno 35.240,74 EUR. Tržišna vrijednost najma iskazana je po godinama i mjesecima u tablici pod točkom 1.3.7. (str. 142. spisa).
12. U svom očitovanju na tuženikove prigovore vještak je potvrdio da je predmetni stan samostalna uporabna cjelina jer ima prostor za stanovanje, prostor za pripravu hrane, prostor za održavanje osobne higijene te samostalni ulaz. Uz očitovanje je dostavio i korištene podatke Službe za vrednovanje te je naveo da je kao vještak obavezan koristiti navedene podatke i da je upravo na temelju tih podataka izračunao prosječnu vrijednost najma. Pojasnio je da se i Pravilnik o metodama procjene nekretnina i Zakon o procjeni nekretnina odnose isključivo na metode procjene tržišne vrijednosti nekretnine, a ne na izračun cijene najma, da se u navedenom Pravilniku ili Zakonu ne spominje niti najam niti način izračuna cijene najma stanova te da su podaci koji su potrebni za izračun vrijednosti najma značajno različiti od podataka koji su potrebni za izračun tržišne vrijednosti nekretnine. Vještak je naveo da je na očevidu osobno utvrdio sve potrebne elemente za izračun cijene najma i da je isti izrađen u skladu s usvojenom stručnom metodologijom i pravilima struke. Istaknuo je da su podaci o vrijednosti najma pribavljeni službenim putem od Službe za vrednovanje Grada Zagreba pri čemu je navedena Služba dostavila podatke o nekretninama koje drži podobnim za uspoređivanje. Nadalje, naveo je da je izračun međuvremenskog izjednačavanja proveden transparentno i u skladu s pravilima struke, istaknuo je da izračunavanje posebno kvartalnih vrijednosti ili uprosječene vrijednosti najma za cijelu godinu u konačnici daje isti rezultat, pojasnio je da dostavljeni podaci Službe za vrednovanje za 2021. i 2022. godinu odražavaju stanje na tržištu najma i nakon Covida i potresa te da nema službenih podataka o utjecaju Covida i potresa na vrijednosti najmova. Nakon svega iznesenog vještak je naveo da ostaje kod svoga nalaza i mišljenja.
13. Vještak je saslušan na glavnoj raspravi te je tom prilikom ponovio da je nalaz napravljen na temelju očevida na licu mjesta, da je tom prilikom pregledao spornu nekretninu i utvrdio da se radi o samostalnoj uporabnoj cjelini koja ima sve potrebne elemente stana uključujući i samostalni ulaz. Iskazao je i to da prilikom izrade svog nalaza i mišljenja nije pregledavao tuđe vještačke nalaze budući da je njegova obveza bila napraviti nalaz samostalno. Vezano za nalaz na koji se tuženik referira iskazao je da nalazi niti ne mogu biti identični jer su rađeni za različita razdoblja i pitanje je kakve podatke je Služba za vrednovanje dostavila drugom vještaku. Pojasnio je da se korišteni podaci odnose na stvarno realizirane ugovore o najmu i da isti odražavaju stvarno stanje na tržištu uključujući i razdoblje Covid-a i potresa.
14. Mišljenje sudskog vještaka prihvaćeno je kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a vještak se jasno i argumentirano očitovao na sve tuženikove prigovore tako da istima nije dovedena u sumnju pravilnost provedenog vještačenja.
15. Iz iskaza svjedoka AŠ proizlazi da u predmetnom stanu živi od kolovoza 1948. godine, da od 1970. godine u stanu živi i njegova supruga SŠ, da je s njima u stanu živio i njihov sin Đ od 1970. pa do oko 1995. godine. Svjedok je iskazao da je u mirovini od 1999. godine, da sada prima mirovinu u iznosu od oko 800,00 EUR mjesečno, da nije vlasnik nekretnina ili vrjednijih pokretnina te da nema niti ušteđevine niti automobil.
16. Iz iskaza svjedokinje SŠ proizlazi da u predmetnom stanu živi još od 1970. godine, da je s njom i suprugom živio i njihov sin sve do završetka fakulteta, da joj mirovina iznosi oko 1.300,00 EUR mjesečno, da nema nekretnina u svom vlasništvu, da nema ušteđevinu, da od vrjednijih pokretnina ima samo osobni automobil Opel Corsa godine proizvodnje 2004.
17. Bez obzira na to što je zaštićeni najmoprimac kao nositelj stanarskog prava stanovao u predmetnom stanu i prije 1979. godine kada su tužitelji postali vlasnici nekretnine, institut zaštićenog najmoprimca uveden je tek Zakonom o najmu stanova iz 1996. godine. Dakle, u trenutku kada su tužitelji postali vlasnici nekretnine u kojoj se nalazi i predmetni stan, nije postojao pravni režim zaštićenog najmoprimca kao što je to bio slučaj tijekom utuženog razdoblja pa stoga nije osnovan tuženikov prigovor da je tužiteljima njihovo pravo vlasništva bilo ograničeno već u trenutku stjecanja.
18. Činjenica da predmetni stan nije upisan u zemljišnoj knjizi kao posebni dio nekretnine nije relevantna za predmet spora jer je sudski vještak prilikom uviđaja utvrdio koji dio nekretnine koristi zaštićeni najmoprimac. Vještak je pregledao predmetni stan, utvrdio je njegov položaj i površinu te je zaključio da isti predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu.
19. Nakon provedenog vještačenja tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način da su utvrđenu tržišnu najamninu umanjili za iznos zaštićene najamnine i poreznih davanja. Budući da tuženik nije imao primjedbi na navedeni izračun (podnesak od 24. veljače 2023.), sud je isti prihvatio te je tužiteljima dosudio naknadu u visini utvrđene tržišne najamnine tijekom utuženoga razdoblja, umanjene za porezna davanja i iznose zaštićene najamnine. Tužiteljima su temeljem čl. 29. i čl. 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) dosuđene i zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
20. Prigovor zastare nije osnovan. Rok zastare propisan je odredbom čl. 230. ZOO a sukladno čl. 241. ZOO zastara je prekinuta podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora dana 7. siječnja 2021. (potvrda na str. 8 spisa).
21. Sud nije posebno analizirao iskaze svjedoka vezano za njihove imovinske prilike iz razloga što je u konkretnom slučaju najam stana sa zaštićenom najamninom zasnovan temeljem sudske odluke (presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Ps- 432/04 od 25. ožujka 2005.) a kao što je to već ranije istaknuto, sklapanje ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom predstavlja obvezu koja je nametnuta vlasnicima stanova.
22. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 151. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljima je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (Tbr. 32 u vezi s Tbr. 40), trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 40), trošak sastava podnesaka od 4. svibnja 2021., 25. siječnja 2022. i 24. veljače 2022. (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 40) te trošak zastupanja na ročištima 17. ožujka 2022., 13. srpnja 2022., 23. studenog 2022. (uviđaj), 27. kolovoza 2025. i 10. prosinca 2025. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 40) u iznosu od 550,00 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 6.875,00 EUR.
23. Tužiteljima je priznat trošak građevinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 381,81 EUR te trošak sudskih pristojbi u traženom iznosu od 126,00 EUR za tužbu i 126,00 EUR za prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 16. siječnja 2026.
Sudac
Ivan Matančević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. Tužiteljima po punomoćniku
2. Tuženoj RH po OGDOZG
na poslovni broj P-DO-292/2021
