Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: Pr-22/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18/III, protiv tuženika Srednja škola Ivana Trnskoga, Hrvatska Kostajnica, Ulica Hrvatskih branitelja 14, OIB 71711701508, radi utvrđenja, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 2. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da odluka tuženika Srednja škola Ivana Trnskoga od 6. 5. 2025. Klasa: 113- 03/25-01/1, Ur.broj: 2176-63-01-25-11 kojom se odbija zahtjev ČN za korištenjem plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J. Jelačića dana 9.svibnja 2025.godine nije dopuštena i pravilna.

II. Utvrđuje se da odluka tuženika Srednja škola Ivana Trnskoga od 6. 6. 2025. Klasa: 602- 02/25-01/1, Ur.broj: 2176-63-01-25-13 kojom se odbija zahtjev tužitelja za zaštitom prava iz radnog odnosa od 21. 5. 2025. podnesen protiv odluke tuženika od 6. 5. 2025. Klasa: 113-03/25-01/1, Ur.broj: 2176-63- 01-25-11 o odbijanju plaćenog dopusta nije dopuštena i pravilna.

III. Nalaže se tuženiku Srednja škola Ivana Trnskoga isplatiti tužitelju ČN parnični trošak u iznosu od 625,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČN podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Srednja škola Ivana Trnskoga, radi utvrđenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojeg se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (NN br.29/2024., nastavno: TKU). Tužitelj je kao član Školskog sindikata Preporod, Zagreb, Šubićeva 42, zatražio od tuženika dana 5.5.2025.godine, sukladno čl.43. st.1. toč. 9. TKU-a, korištenje 1 dana plaćenog dopusta radi sudjelovanja u sindikalnoj aktivnosti - sindikalnom prosvjedu koja će se održati u Zagrebu, Trg bana J.Jelačića dana 9.svibnja 2025.godine. Tuženik je Odlukom od 06.05.2025.godine Klasa: 113- 03/25-01/1, Ur.broj: 2176-63- 01-25-11 odbio navedeni zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom jer on nije suglasan sa Dopisom Ministarstva rada od 18.04.2025. godine. U navedenom Dopisu Ministarstva rada Klasa: 110-01/25- 01/106, Ur.broj: 524-03/1-25-2 od 18.04.2025. godine navodi se kako radnici ne bi imali pravo na plaćeni dopust. Prema čl.98. TKU sindikalnom predstavniku, sindikalnom povjereniku ili članu povjerenstva treba omogućiti da sindikalne aktivnosti obavlja u radno vrijeme na način koji ne šteti obavljanju službe te članovi povjereništva sindikata imaju pravo održati sindikalne sastanke u vrijeme i na način koji ne šteti djelotvornosti poslovanja ustanove, a sindikalni povjerenik odnosno članovi sindikalnog povjereništva imaju pravo na plaćeni dopust za sastanke, tečajeve, seminare, kongrese i konferencije. Prema čl.86.st.4. Zakona o radu radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada. Čl.43.st.1. toč.9. TKU-a predstavlja sadržajno isti članak prethodno važećeg TKU-a (Temeljnog kolektivnog ugovora z službenike i namještenike, NN br.556/2022.) gdje je Povjerenstvo za tumačenje TKU-a dalo tumačenje broj 106/22.) u kojem se navodi kako se plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje samo na sindikalnim susretima, seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti. Odluka tuženika kojom se odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom nije pravilna iz razloga jer su navodi i razlozi Dopisa Ministarstva Klasa: 110-01/25-01/106, Ur.broj: 524- 03/1-25-2 od 18.04.2025. godine u cijelosti činjenično netočni i pravno neosnovani. Ovo iz slijedećih razloga: Prije svega, Ministarstvo rada nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU-a te njegova mišljenja i/ili tumačenja nemaju nikakav pravno obvezujući karakter. Nadalje, Ministarstvo rada se poziva na irelevantne odredbe TKU-a i Zakona o radu (dalje: ZOR-a). Naime, u konkretnom slučaju ne radi se o pravima sindikalnih povjerenika iz čl.98.TKU- a, kao niti o pravu zaposlenika temeljem čl.86.st.4. ZOR-a. Radi toga, potpuno su bespredmetni navodi Ministarstva rada kako predmetno pravo podrazumijeva samo sindikalne aktivnosti u smislu čl.86.st.4.ZOR-a. Sasvim suprotno, u čl.43.st.1.toč.9. TKU-a riječ je o potpuno novom pravu, povoljnijem pravu koje su ugovorne strane TKU-a ugovorile sukladno čl.9. i čl.192. ZOR-a i koje pravo nije postojalo u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike (NN br.56/2022.) Naime, odredba ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike i odredba važećeg TKU-a na koju se poziva ovdje tužitelj nisu istovjetne budući je odredba novog TKU-a dopunjena na način da sada jasno obuhvaća «i druge sindikalne aktivnosti» Iz navedenog slijedi kako su stranke novim TKU-a tim i takvim proširenjem učinile nespornim da se navedeno pravo na plaćeni dopust odnosi na sudjelovanje zaposlenika u svim sindikalnim aktivnostima, uključivo i aktivnost sudjelovanja u sindikalnom prosvjedu. Dakle, nesporno je kako je prosvjed organiziran od strane sindikata sindikalna aktivnost, ali je Ministarstvo rada, pozivajući se na pogrešne odredbe TKU-a i ZOR-a te raniju, sadržajno drugačiju odredbu KU izvelo potpuno pogrešan i promašen zaključak da se sudjelovanje u prosvjedu ne može smatrati sindikalnom aktivnosti za koju je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust. Konačno, tužitelj navodi kako Vlada RH do sada nije nikada sporila radnicima pravo na plaćeni dopust za sudjelovanje u prosvjedu kao sindikalnoj aktivnosti, a radnik temeljem navedene odredbe TKU-a može godišnje za te aktivnosti iskoristiti tek 2 dana plaćenog dopusta slijedom čega se ne radi o neograničenom i za poslodavca štetnom pravu. Tužitelj je protiv Odluke tuženika od 06.05.2025.godine Klasa: 113-03/25-01/1, Ur.broj: 2176-63-01-25- 11 kojim se odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom podnio dana 21.05.2025. godine zahtjev za zaštitom prava, a koji zahtjev je tuženik odbio

Odlukom Klasa: 602-02/25-01/1, Ur.broj: 2176-63-01-25-13 od 06.06.2025.godine kojeg je tužitelj primio isti dan.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je među strankama nesporno da je tužitelj zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu i na kojega se primjenjuje Temeljni kolektivni ugovor za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine, broj: 29/2024, dalje u tekstu: TKU). Nadalje, nesporno je da je tužitelj podnio zahtjev za korištenje 1 dan plaćenog dopusta radi sudjelovanju u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji se održava u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića dana 9. svibnja 2025. godine. Tuženik je Odlukom KLASA:113-03/25-01/1, URBROJ: 2176-63-01-25-11 od dana 6. svibnja 2025. godine odbio zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom pozivajući se na Zakon o radu te dopis Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike KLASA: 110- 01/25-01/106, URBROJ: 524- 03-/1-25-2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da Odluka tuženika kojom odbija zahtjev tužitelja za plaćenim dopustom nije pravilna iz razloga jer su navodi i razlozi Dopisa Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u cijelosti činjenično netočni i pravno neosnovani prvenstveno jer Ministarstvo nije ovlašteno tumačiti odredbe TKU-a te njegova mišljenja nemaju nikakav pravno obvezujući karakter. U odnosu na navode tužitelja, tuženik ističe slijedeće. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u svome dopisu nije tumačio TKU već je isto izložilo pravnu osnovu ugovaranja pojedinih odredbi u TKU. Naime, da bi neka odredba mogla biti ugovorena kolektivnim ugovorom ista mora biti u skladu sa Zakonom o radu. U tome smislu Ministarstvo je izložilo koji je zakonski temelj ugovaranja takve odredbe u TKU, a sve kako bi se mogao sagledati kontekst i ratio ugovaranja takve odredbe. S tim u vezi napominje se da članak 86. stavak 1. Zakona o radu utvrđuje pravo radnika na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe (sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i sl.). Također, iz članka 86. stavak 2. istoga Zakona proizlazi pravo radnika na plaćeni dopust u ukupnom trajanju od sedam radnih dana godišnje, te da se povoljnije može urediti kolektivnim ugovorom. Nadalje, stavak 4. istoga članka posebno uređuje pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja za potrebe sindikalnog rada - pod uvjetima i u trajanju određenom kolektivnim ugovorom. Odredba članka 43. stavka 1. TKU glasi:

Zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine do ukupno najviše 10 radnih dana u sljedećim slučajevima: 1. sklapanja braka ili životnog partnerstva – 5 radnih dana 2. rođenja ili posvojenja djeteta – 5 radnih dana za svako dijete 3. smrti supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga, brata, sestre, djeteta, oca, majke, očuha, maćehe, posvojenika, posvojitelja i unuka – 5 radnih dana 4. smrti djeda, bake, roditelja supružnika, roditelja izvanbračnog druga te roditelja životnog partnera – 2 radna dana 5. selidbe u istom mjestu stanovanja – 2 radna dana 6. selidbe u drugo mjesto stanovanja – 4 radna dana 7. teške bolesti oca, majke, supružnika, životnog partnera, izvanbračnog druga ili djeteta – 3 radna dana 8. nastupanja u kulturnim priredbama i sportskim natjecanjima – 1 radni dan 9. sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima – 2 radna dana 10. prirodne nepogode – 5 radnih dana 11. darivanja krvi 2 radna dana 12. odsutnosti s posla kada je zbog osobito važnog i hitnog obiteljskog razloga uzrokovanog bolešću ili nesretnim slučajem prijeko potrebna njegova trenutna nazočnost – ukupno 3 radna dana tijekom jedne kalendarske godine. Iz stipulacije navedene odredbe jasno je na koje sindikalne aktivnosti se odredba odnosi, dakle one aktivnosti koje sindikati organiziraju u svrhu osnaživanja i edukacija u svrhu sindikalnoga rada. U navedenoj odredbi nema mjesta tumačenju da bi se odredba odnosila na aktivnosti usmjerene protiv poslodavca. Niti nije za očekivati da bi predstavnici poslodavaca imali intenciju, prilikom sklapanja TKU, ugovoriti odredbu kojom bi financirali aktivnost usmjerenu protiv njega. Na navedeno poslodavce ne obvezuje niti jedan propis ili preporuka Europske unije niti hrvatsko zakonodavstvo. Nadalje, još jednom napominjemo kako Ministarstvo rada u svome dopisu nije ulazilo u tumačenje TKU-a već u davanje mišljenja o odredbama Zakona o radu, dok je Tužitelj u svojoj tužbi upravo pristupio tumačenju predmetne odredbe TKU-a. Napominjemo kako je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje TKU na svojoj 18. sjednici razmatralo zahtjev Sindikata za tumačenjem predmetne odredbe te zauzelo slijedeći stav: „Na 18. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama, održanoj 6. svibnja 2025. godine, Povjerenstvo je donijelo zaključak da će se iz zapisnika s pregovaračkih sastanaka Vlade RH i sindikata javnih službi koji su prethodili potpisivanju TKU- a iz 2024. godine (NN br. 29/24) pokušati utvrditi stvarna volja ugovornih strana u kontekstu sadržaja članka 43. stavka 1. točke 9. TKU-a. Na zahtjev gđe Č, predsjednice Povjerenstva, Samostalni sektor za socijalno partnerstvo dostavio je zapisnik s prvog sastanka pregovaračkih odbora Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi za pregovore o sklapanju novog TKU-a, uz napomenu da ne raspolažu sa zapisnicima sa sastanaka stručne radne skupine koja je dogovarala tekst novog TKU-a. Prisutni članovi Povjerenstva za tumačenje TKU-a utvrdili su da u dostavljenom zapisniku nema sadržaja koji se odnosi na članak 43. stavak 1. točku 9. TKU-a. Nadalje, konstatirano je da nema službenih zapisnika sa sastanaka stručne radne skupine te da Povjerenstvo ne može utvrditi usuglašenu volju ugovornih strana. Budući da predstavnici sindikalne strane smatraju da je ugovorna volja stranaka bila drugačija od onoga što tvrde predstavnici Vlade RH u Povjerenstvu, isto će se ispitati i utvrditi tijekom sljedećih pregovora za izmjene TKU-a.“ Ujedno, napominje i kako je tuženik kao javna ustanova koja obavlja javnu službu korisnik sredstava Državnoga proračuna i financira se iz istoga. Osim što je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, kao tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu davanje očitovanja u vezi s primjenom propisa kojima su uređeni radni odnosi i ostvarivanje prava iz radnog odnosa dalo očitovanje kako ne postoji obveza poslodavca odobriti radniku plaćeni dopust radi sudjelovanja na prosvjedu usmjerenom protiv poslodavca u organizaciji sindikata, jednakog je stava bilo i tuženikovo resorno ministarstvo, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih. Slijedom svega navedenoga, a obzirom da nije utvrđeno pravo zaposlenika na plaćeni dopust za sindikalnu aktivnost – prosvjed isto pravo nije niti moguće konzumirati.

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u odluku (stranica 7 spisa), dopis (stranica 8-9 spisa), tumačenje kolektivnog ugovora (stranica 10- 13 spisa), te u zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa (stranica 14-16 spisa).

5. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

6. Između stranaka nije sporno da je tužitelj radnik tuženika, zaposlen na radnom mjestu nastavnika stručnih predmeta šumarske struke, da tuženik kao poslodavac tužitelja predstavlja javnu službu u kojoj je sustav plaća reguliran odredbama Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Narodne novine br. 155/23, dalje: ZPJS) kao i da su prava i obveze iz rada i po osnovi rada zaposlenika u javnim službama, pa tako i tužitelja, na koje se primjenjuje ZPJS utvrđene odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine br. 29/24, dalje: TKU).

7. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj član Školskog sindikata Preporod, da je tužitelj tuženiku 5. 5. 2025. podnio zahtjev za korištenje jednog dan plaćenog dopusta radi sudjelovanju u sindikalnoj aktivnosti – sindikalnom prosvjedu koji se održava u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 9. 5. 2025., da je tuženik je Odlukom od 6. 5. 2025. odbio zahtjev tužitelja radi korištenja plaćenog dopusta za sudjelovanje na prosvjedu u Zagrebu (u organizaciji Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja) s obrazloženjem da se sukladno mišljenju Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike od 18. 4. 2025. organiziranje prosvjeda ne smatra sindikalnom aktivnošću za koje je poslodavac dužan odobriti plaćeni dopust i tako platiti vrijeme provedeno u prosvjedu jer po tuženiku smisao odredbe čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU kojom se daje pravo na korištenje plaćenog dopusta za korištenje sindikalnih aktivnosti, a koji se temelji na Zakonu o radu, podrazumijeva sindikalne aktivnosti u smislu čl. 86. st. 4. Zakona o radu.

8. Nije sporno niti da je tužitelj protiv Odluke tuženika od 6. 5. 2025. o odbijanju zahtjeva tužitelja radi korištenja jednog dana plaćenog dopusta za sudjelovanja na prosvjedu u Zagrebu 21. 5. 2025. sukladno odredbi čl. 133. st. 1.

Zakona

o

radu

(Narodne

novine

br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 46/2023, 64/2023, dalje: ZR) podnio zahtjeva za ostvarenje navedenog prava, da je tuženik Odlukom od 6. 6. 2025. otklonio zahtjev tužitelja od 21. 5. 2025. s obrazloženjem da nije podnesen nadležnom tijelu (jer nije podnesen Školskom odboru) te je tužba tužitelja od 16. 6. 2025. podnesena sukladno odredbi čl. 133. st. 2. ZR.

9. Prema navodima s ročišta održanog 2. 12. 2025., nije sporno niti da je tužitelj 9. 5. 2025. za sudjelovanje na sindikalnom prosvjedu koji se održao u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića, koristio dan godišnjeg odmora iz razloga što mu je odlukom tuženika od 6. 5. 2025. odbijen zahtjev za korištenje plaćenog dopusta reguliranog odredbom čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU.

10. Odredbom čl. 86. st. 1. ZR propisano je da tijekom kalendarske godine radnik ima pravo na oslobođenje od obveze rada uz naknadu plaće (plaćeni dopust) za važne osobne potrebe (sklapanje braka, rođenje djeteta, teža bolest ili smrt člana uže obitelji i sl.), zatim, prema odredbi st. 4. istog članka radnik ima pravo na plaćeni dopust za vrijeme obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada, pod uvjetima, u trajanju i uz naknadu određenu kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

11. Nadalje, prema odredbi čl. 9. st. 1. ZR poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ovim ili drugim zakonom te je odredbom st. 3. istog članka propisano da, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

12. Prema odredbi čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine za sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima, obrazovanju za sindikalne aktivnosti i drugim sindikalnim aktivnostima – 2 radna dana.

13. Dakle, utoliko što je odredbom čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU regulirano je pravo zaposlenika na plaćeni dopust (2 dana), između ostalog, za druge sindikalne aktivnosti, a navedenom odredbom nije određeno ugovoreno koje bi sindikalne aktivnosti istom bile obuhvaćene, nema mjesta zaključku tuženika da sindikalni prosvjed održan u Zagrebu, Trg bana Josipa Jelačića 9. 5. 2025., koji je nesporno organiziran od strane Školskog sindikata Preporod, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, ne bi predstavljao sindikalnu aktivnost u smislu odredbe čl. 43. st. 1. toč. 2. TKU, te da tužitelj kao zaposlenik tuženika za sudjelovanje na istoj ne bi imao pravo na plaćeni dopust u trajanju od jednog dana (koliko je zatražio tužitelj).

14. Činjenica da je odredbom čl. 86. st. 1. ZR regulirano pravo radnika na plaćeni dopust isključivo u svrhu osobnih potreba radnika te u svrhu obrazovanja, osposobljavanja i usavršavanja te obrazovanja za potrebe radničkog vijeća ili sindikalnog rada nije od utjecaja na navedeni zaključak suda jer je jasno da prema odredbi čl. 9. st. 1. ZR poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih ZR, te da se prema odredbi čl. 9. st. 3. ZR, u slučaju različitog uređenja nekog prava iz radnog odnosa kolektivnim ugovorom ili zakonom, za radnika primjenjuje najpovoljnije pravo, a sukladno odredbama čl. 194. st. 1. ZR kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile (i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor) i čl. 196. st. 1. ZR stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne su u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

15. Za istaknuti je da je svrha utemeljenja i djelovanja sindikata zaštita i promicanje gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova, radnika, a načini ostvarivanja sindikalnih aktivnosti zasigurno uključuju i organiziranje javnog okupljanja članova kao izražavanje nezadovoljstva poslodavcu, primjerice uvjetima rada ili plaćama odnosno s ciljem poboljšanja uvjeta rada, te po mišljenju ovog suda nije isključivo na poslodavcu, konkretno ovdje tuženiku, kraj činjenice da prilikom sklapanja TKU nije određeno ugovoreno koje druge sindikalne aktivnosti bi bile obuhvaćene odredbom čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU, da svojom jednostranom odlukom procjenjuje za koju sindikalnu aktivnost zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust reguliran navedenom odredbom TKU.

16. Nije u pravu tuženik niti kada tvrdi da je odredba čl. čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU sadržajno identična ranijoj odredbi čl. 43. st. 1. toč. 9. Temeljnog kolektivnog ugovora za zaposlenike u javnim službama (Narodne novine br. 56/22, dalje: TKU/22) obzirom da je tom odredbom evidentno ugovoreno da zaposlenik ima pravo na plaćeni dopust tijekom jedne kalendarske godine u slučajevima sudjelovanja na sindikalnim susretima, seminarima i obrazovanju za sindikalne aktivnosti – 2 radna dana, dakle, kojom odredbom nije ugovoren plaćeni dopust i za slučaj - drugih sindikalnih aktivnosti kao što je ugovoreno odredbom čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU. Stoga nije od utjecaja na ishod ovog spora tumačenje Povjerenstva za tumačenje odredaba TKU/22, a od strane Povjerenstva za tumačenje odredaba TKU nema tumačenja odredbe čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU.

17. Suprotno navodima tuženika, u konkretnom slučaju, nema mjesta niti primjeni odredaba čl. 98. st. 1. i 2. TKU jer se iste odnosi na obveze sindikalnog predstavnika, odnosno sindikalnog povjerenika ili članova povjereništva u održavanju sindikalnih aktivnosti.

18. Dakle, zaključak je suda da je tuženik Odlukom od 6. 5. 2025. kojom je odbijen zahtjev tužitelja radi korištenja jednog dana plaćenog dopusta zbog sudjelovanja na prosvjedu u Zagrebu, a stoga i Odlukom od 6. 6. 2025. kojom je otklonio zahtjev za ostvarenje prava tužitelja podnesen protiv Odluke od 6. 6. 2025., postupio suprotno odredbi čl. 43. st. 1. toč. 9. TKU, odnosno tužitelju uskratio pravo na jedan dan plaćenog dopusta na koji tužitelj ima pravo, te je stoga tužbenom zahtjevu tužitelja radi utvrđeno nedopuštenosti Odluka tuženika od 6. 5. 2025. i od 6. 6. 2025. udovoljeno u cijelosti (čl. 133. st. 2. i čl. 135. st. 1. ZR).

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) odnosno iz razloga što je tužitelj u cijelosti uspio u sporu tuženik mu je dužan nadoknaditi parnični trošak koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak jednokratne nagrade u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. toč. 2.), te PDV u iznosu od 125,00 eur, ukupno 625,00 eur.

20. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku