REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-1172/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužiteljice US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Beloša, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 38, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790, radi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, dana 16. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, KLASA: UP/II-102- 05/18-01/252, URBROJ: 344-222/3-23-07 od 3. studenoga 2023.
II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/01-01/2283, URBROJ: 251-67/13-18-09 od 19. travnja 2018.
III Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude nadoknadi tužiteljici troškove upravnog spora u iznosu od 186,63 eura, sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-102-05/01-01/2283, URBROJ: 251-67/13-18-09 od 19. travnja 2018., kojim je, po službenoj dužnosti, pokrenuta obnova postupka okončanog rješenjem toga tijela, KLASA: UP/I-102-05/01-1/2283, URBROJ: 251-18-03-02-4 od 21. siječnja 2002. te je navedeno rješenje poništeno i utvrđeno je da tužiteljica nema pravo na produženje novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti počevši od 19. siječnja 2002.
2. Tužiteljica tužbom pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je svoje pravo na novčanu naknadu ostvarila po rođenju djeteta te je dostavila dokumentaciju sukladno Zakonu o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti i Zakonu o zapošljavanju koji su tada bili na snazi. Navodi da je razlog pokretanja obnove postupka naknadno utvrđenje postojanja izvatka iz obrtnog registra i tumačenje istog da u vrijeme podnošenja zahtjeva nije imala status nezaposlene osobe. Navodi da jer tuženik utvrdio da se vodi u obrtnom registru na ime obrta " [obrt]", ali je nije pozvao na izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima. Smatra da tumačenje postojanja obrta kao obavljanja djelatnosti i nepriznavanje statusa nezaposlene osobe predstavlja stavljanje forme ispred sadržaja. Ukazuje da je tuženik pet godina odlučivao o žalbama, na taj način povrijedivši odredbu članka 10. (načelo ekonomičnosti i učinkovitosti) i 121. Zakona o općem upravnom postupku. Ističe prigovor zastare.
3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te joj nadoknadi troškove upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 149,31 eura uvećano za PDV 25% u iznosu od 37,32 eura, ukupno 186,63 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kronološki slijed događaja. Ističe da je prvostupanjsko tijelo nakon što je tužiteljici utvrđeno pravo na novčanu naknadu i na produženje iste, izvršilo uvid u Izvadak iz obrtnog registra te utvrdilo da je tužiteljica imala registrirani obrt " [obrt]" u razdoblju od 30. ožujka 1997. do 16. veljače 2004., kao i da je obavljala djelatnost obrta od 14. travnja 1997. do 16. veljače 2004. Također je izvršen uvid i u elektronički zapis staža mirovinskog osiguranja od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz kojeg je utvrđeno da je tužiteljici uspostavljeno mirovinsko osiguranje na temelju obavljanja djelatnosti obrta. Ističe da je navedena činjenica bila poznata u trenutku rješavanja zahtjeva za novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, odnosno produženje novčane naknade, dovela bi do drugačijeg rješenja ove upravne stvari tj. do odbijanja zahtjeva, pa je Područna služba Zagreb, s obzirom da su se ispunili uvjeti za pokretanje obnove postupka, po službenoj dužnosti poništila rješenje o pravu na novčanu naknadu, a također i na produženje novčane naknade te je utvrdila da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu, odnosno ni na produženje novčane naknade.
5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
6. Budući da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 1. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), Sud je spor riješio bez rasprave, a nakon što je strankama, sukladno članku 6. ZUS-a, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
7. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim iz razloga ove presude.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužiteljici rješenjem KLASA: UP/I-102-05/01-1/2283, URBROJ: 251-18- 03-01-2 od 19. veljače 2021. priznato pravo na novčanu naknadu počevši od 20. siječnja 2001. u trajanju od 312 dana, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Nadalje, rješenjem, KLASA: UP/I-102-05/01-1/2283, URBROJ: 251-18-03- 02-4 od 21. siječnja 2002. tužiteljici je priznato pravo na produženje novčane naknade, počevši od 19. siječnja 2002.
10. Prvostupanjsko tijelo je po služenoj dužnosti obnovilo postupak priznanja prava na novčanu naknadu i postupak produženja novčane naknade te je poništilo oba rješenja i utvrdilo da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu niti na produženje iste jer da se nije mogla smatrati nezaposlenom osobom. Tuženik je odbio žalbe tužiteljice izjavljene protiv oba rješenja.
11. Presudom ovog Suda, poslovni broj: UsI-1174/2024-6 od 4. prosinca 2025. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/18-01/252, URBROJ: 344-222/3-23-05 od 2. studenoga 2023. i rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-102- 05/01-01/2283, URBROJ: 251-67/13-18-08 od 19. travnja 2018., kojim je u obnovi postupka poništeno rješenje Područne službe Zagreb KLASA: UP/I-102-05/01- 01/2283, UR.BROJ: 251-18-03-01-2 od 19. veljače 2001., kojim je tužiteljici bilo priznato pravo na novčanu naknadu počevši od 20. siječnja 2001. u trajanju od 312 dana, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu te je zamijenjeno novim rješenjem kojim je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.
12. Dakle, budući da je Sud poništio rješenje kojim je utvrđeno da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, valjalo je poništiti i rješenje kojim je iz istih razloga utvrđeno da tužiteljica nema pravo na produženje novčane naknade.
13. Valjalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I i II izreke presude.
14. Odluka o trošku u točki III izreke presude temelji se na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima. Trošak se sastoji, sukladno traženju, od troška sastava tužbe u iznosu od 149,31 eura, uvećano za PDV 25% u iznosu od 37,32 eura, ukupno 186,63 temeljem Tbr. 27 i 46.Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23 i 107/25).
U Zagrebu 16. siječnja 2026.
Sudac:
Jasna Peroš Nikolić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Odvjetnik Tomislav Beloša, Zagreb, Božidara Adžije 38
2. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 64
3. U spis
