Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Križevcima

Č 14

48260 Križevci

Poslovni broj: Pr-172/2022-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima po sucu toga suda Marijanu Vrbančić, kao sucu pojedincu, rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice ČIŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po OD Župan, Babić, Antunović u Zagrebu protiv tuženika Dječji vrtić Ivančica sa sjedištem u [adresa], OIB: 01283033359, zastupanog po OU Jugoslav Puran u Bjelovaru, radi mobinga i naknade štete, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi dana 4. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika stranaka, a objavljenoj dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Utvrđuje se da je tuženik DJEČJI VRTIĆ IVANČICA sa sjedištem u [adresa], OIB: 01283033359, svojim ponašanjem i postupcima prema tužiteljici ČIŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], počinio radnje uznemiravanja, povrede dostojanstva, ugleda, časti te narušio duševno zdravlje tužiteljice.

II.

Nalaže se tuženiku DJEČJI VRTIĆ IVANČICA sa sjedištem u [adresa] OIB: 01283033359, da tužiteljici ČIŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.308,91 € s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29.Zakona o obveznim odnosima, a koja kamatna stopa zakonskih zateznih kamata se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (slovima: tri) postotna poena, a koja kamata teče počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 25. 5. 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

III.

Nalaže se tuženiku DJEČJI VRTIĆ IVANČICA sa sjedištem u [adresa], OIB: 01283033359, isplatiti tužiteljici ČIŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.495,07 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude 16. 1. 2026. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.

Tužiteljica je podnijela tužbu 25. 5. 2022. u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od dana 30. siječnja 2012. godine, na radnom mjestu spremačice. Navodi kako je ista uredno i pravodobno obavljala sve obveze koje proizlaze iz njezinog radnog odnosa kod tuženika, ali isto tako i poslove koji nisu u opisu njezinog radnog mjesta, a sve po uputama nadređene ravnateljice tuženika, ČI. Naime, tužiteljica ističe kako tijekom mandata v.d. ravnateljice tuženika ČI kontinuirano proživljava fizičko i psihičko zlostavljanje odnosno mobbing od iste.Uzgred rečeno, za napomenuti je da je dana 24. ožujka 2019. godine tužiteljica poslala Pritužbu prethodno navedenoj ravnateljici dječjeg vrtića na ponašanje i uznemiravanje od strane kolegica odnosno jedne od odgojiteljica vrtića KI, a kojom se nadala zaštiti od strane ravnateljice, no istu nije dobila.

1.2.

No, neovisno o navedenom, tužiteljica ističe kako se mobbing od strane ravnateljice tuženika ČI počeo odvijati nedugo nakon situacije u kojoj su tužiteljici otuđeni novci iz osobne torbe za vrijeme čuvanja djece s kuharicom radi pauze odgojiteljica, a nakon čega je istoj kao i kuharici dječjeg vrtića ŠI obećano postavljanje zaštite osobnih stvari u vidu ključa i lokota, te od tog događaja pa nadalje, dakle, tužiteljica kontinuirano proživljava mobbing od strane v.d. ravnateljice tuženika ČI. Situacije kojima je tužiteljica stavljena u ponižavajući položaj odvijale su se svakodnevno. Tužiteljica nadalje ističe kako je ravnateljica od iste zahtijevala u vidu poštivanja kodeksa ponašanja da joj se ista obraća sa „Vi” ( što je i notorno u radnopravnom odnosu, op. ), no suprotno tome, ista opisano persiranje nije nikada upotrijebila prilikom obraćanja tužiteljici. Tužiteljica ističe kako je neprekidno kritiziranje, pretjerano kontroliranje od strane v.d.ravnateljice, ali i naređivanje obavljanja svakodnevno sve više i više zadataka, a koji ujedno nisu u okviru opisa radnog mjesta tužiteljice koje obavlja prema Ugovoru o radu, za istu je predstavljalo sve više pritiska i u konačnici narušavanje psihičkog ali i fizičkog zdravlja. Ravnateljica je svakodnevno radnici zadavala zadatke, a koji su uveliko prelazili okvire onoga što bi tužiteljica kao spremačica imala dužnost obavljati. Tužiteljica je po nalogu ravnateljice obavljala poslove vezane za rad s djecom, a koji se odnose na traženje aplikacija za aktivnosti s djecom, spremanje sezonskih igračaka i oprane robe za igranje u kutije te premještanje istih iz prostorije u prostoriju, svakodnevna briga oko bazena na napuhavanje koji su bili postavljeni u dvorištu vrtića svake godine tijekom mjeseca srpnja.

1.3.

Nadalje, tužiteljica ističe kako je po naredbi ravnateljice, uz pomoć prethodno spomenute kuharice, morala puniti iste vodom noseći kante jer se crijevo za vodu nije dalo priključiti, tako da su joj se prilikom obavljanja poslova punjenja bazena pojavili problemi s kralježnicom ( tzv. „išijas” ). Tužiteljica ističe kako je često morala obavljati sve fizičke poslove poput pretovara vlažnog pijeska za djecu, podizanja kreveta nakon popodnevnog spavanja djece s čestim, zapravo konstantnim prigovorima iste, pranje i ispiranje tepiha nakon generalnog čišćenja vrtića, za vrijeme zimskog razdoblja nasađivanje velikih borova te sakupljanje otpalih iglica, kao i sipanje na stazice između cvijeća, a u proljeće obavljanje sadnje jaglaca koje je pritom uobičajeno morala izvaditi pa premještati na drugo mjesto jer se ravnateljica u međuvremenu iz nekog razloga predomislila, te poslove premještanja grana starih čempresa s jednog kraja na drugi kraj dvorišta. U konačnici, tužiteljica ističe situaciju u kojoj je doživjela najveće poniženje, a odvila se kada joj je ravnateljica naredila da pere led na ulaznim stepenicama u dječji vrtić i to konkretno sa spužvicom i toplom vodom na temperaturi od minus 12 stupnjeva Celzija ( - 12 C ), a što je istu psihički slomilo i dovelo do plača. Ovako ponižavajuće postupanje od strane ravnateljice dodatno je potaknulo narušavanje dostojanstva tužiteljice kao i njezinog psihičkog zdravlja.

1.4.

Također, tužiteljica ističe kako su radnje poput namjernog bacanja smeća ispred iste i kuharice, a zatim naređenja da se isto pokupi za svakoga doista ponižavajuće i neprihvatljive, pa tako i za tužiteljicu koja je sve to proživljavala i morala trpjeti. Ističe kako je mobbing proživljavala ne samo uslijed nehumanog zadavanja obavljanja fizičkih poslova od strane ravnateljice, već i u psihičkom uznemiravanju iste u situacijama poput vikanja: „Trči„ kada bi ravnateljica željela da ista nešto donese u što kraćem roku, pa sve do zapovjedanja da rješava privatne stvari za ravnateljicu. Naime, tužiteljica ističe kako je jednom prilikom ravnateljica tražila da kontaktira njezinog liječnika opće prakse kako bi joj ista podigla plan prehrane, a sve to za vrijeme radnog vremena. Nadalje, tužiteljica ističe kako je uz opisane situacije, dodatno stvaranje psihičkog uznemiravanja prouzročilo svakodnevno izderavanje njezinog imena prilikom dolaska na posao u poslijepodnevnim satima, ali i ispred roditelja djece polaznika vrtića i male škole, a što je istu dovodilo u neugodne situacije. 1.5.

Isto tako, tužiteljica ističe kako su izrazito stresne situacije bile kada je ravnateljica vršila pritisak na nju u vidu vikanja, tj. „deranja” zbog odlaska na bolovanje izazvanog problemima s kralježnicom kao i postavljanja pitanja zašto nije bolovanje najavila ranije. Osim toga, tužiteljica napominje kako je ravnateljica u potpunosti kršila privatnost iste i to zvanjem na mobilni uređaj u slobodno vrijeme, kao i stalnim mijenjanjem njezinog radnog vremena koje joj je onemogućilo organiziranje bilo kakvih slobodnih aktivnosti, zdravstvenih pregleda i sl.

1.6.

Izrazito ponižavajuće postupke od strane ravnateljice tužiteljica je proživljavala i kroz zabranjivanje konverzacije među radnicima dječjeg vrtića, kao i zabranjivanje konverzacije tužiteljice s roditeljima djece polaznika dječjeg vrtića. Tužiteljica kao posebno neprihvatljive događaja navodi poslove koje je morala obavljati, a za koje nije bila osposobljenja niti je to u opisu njezinog radnog mjesta spremačice, između ostalog, i čuvanja djece jasličke dobi i starije mješovite grupe tijekom svog dnevnog odmora – pauze, a za vrijeme dnevnog odmora – pauze odgojiteljica, čime je tužiteljici onemogućeno korištenje pauze, a što je dodatno uznemiravalo istu zbog (pre)velike odgovornosti kojoj je bila izložena i koja joj je bila nametnuta. Također, tužiteljica navodi kako čuvanje djece nije bilo jedino naređenje od strane ravnateljice koje joj nije u opisu posla njezinog radnog mjesta, već i obavljanje poslova kuhanja u dječjem vrtiću umjesto kuharice za vrijeme korištenja njezinog godišnjeg odmora u razdoblju od dva tjedna, baš kao i naručivanje namirnica za potrebe kuhanja obroka.

1.7.

Osim toga, tužiteljica ističe kako je ravnateljica tražila od iste obavljanje poslova u svezi pedagoške dokumentacije, odnosno brige oko oglasne ploče za roditelje polaznika dječjeg vrtića, pa ukoliko bi u svezi navedenog eventualno nastao propust, ista bi opetovano upotrijebila povišeni ton, neovisno o tome što niti ti poslovi nisu u opisu radnog mjesta spremačice. Ravnateljica je prilikom inventure u dječjem vrtiću koju tužiteljica kao spremačica nije ovlaštena izvršavati, zahtijevala od tužiteljice da potpiše inventurnu knjigu, iako ista nije odrađena prema propisima. Sadašnja v.d. ravnateljica u određenom vremenskom razdoblju nije obavljala, odnosno izvršavala dužnost ravnateljice, ali prije toga, a svakako unutar zastarnog roka, te opetovano i povratkom iste na radno mjesto v.d. ravnateljice su se ponovno počele događati situacije kojima ista vrši mobbing nad tužiteljicom.

1.8.

Unatoč stalnom uznemiravanju tužiteljice od strane ravnateljice, situacija se nije promijenila niti nakon povratka iste na dužnost v.d. ravnateljice. Naime, pojavom korona virusa tužiteljica se u skladu s epidemiološkim mjerama cijepila, no unatoč tome ravnateljica joj je zabranila ulazak u grupe kako bi pospremila prostor, dok su s druge strane odgojiteljice koje nisu bile cijepljene i dalje radile i boravile s djecom. Ovakvim postupanjem ravnateljica je jasno tužiteljicu stavila u neravnopravan položaj u odnosu na druge, a što je tužiteljici izazvalo dodatan stres i strah za posao, te u konačnici i strah za vlastitu egzistenciju.

1.9.

Čak štoviše kada se tužiteljica zarazila korona virusom te uslijed toga otvorila bolovanje, ravnateljica ju je za vrijeme trajanja bolovanja uznemiravala na način što joj je naredila da ukloni objavu s društvene mreže u kojoj je ista navela da je pozitivna na virus, a što je neminovno zadiranje u privatni život tužiteljice. U konačnici, a nakon nebrojenih ponižavajućih situacija za tužiteljicu od strane ravnateljice, kao i svakodnevnog vršenja mobbinga nad istom, tužiteljica je počela osjećati ne samo fizičke, već i psihičke probleme, a zbog čega je potražila liječničku pomoć, te joj je otvoreno bolovanje. Nakon obavljenog razgovora sa psihijatrom dana 28. siječnja 2022. godine tužiteljici je produženo bolovanje zbog dijagnoze ustanovljene od strane psihijatra i sukladno preporuci istog, te potom naknadno i psihologa. Naprijed navedene, ponižavajuće i za tužiteljicu uvredljive situacije kontinuirano se ponavljaju, time da situacije koje je tužiteljica proživljavala svakodnevno nisu spriječene od strane ovlaštene osobe, a koja ujedno i vrši mobbing nad istom, te su dovele do narušavanja psihičkog zdravlja tužiteljice koja je u konačnici bila primorana potražiti liječničku pomoć ( konkretno, psihijatrijsku i psihološku ).

1.10.

Tužiteljica je tuženiku dana 13. travnja 2022. godine podnijela Pritužbu radi zaštite radnika od povrede dostojanstva na koju je tuženik potom dana 09. svibnja 2022. godine dostavio očitovanje na Pritužbu radi zaštite radnika od povrede dostojanstva. Tužiteljica je tuženiku obrazložila osnove po kojima smatra da su njezina prava iz radnog odnosa povrijeđena odnosno da je došlo do povrede dostojanstva tužiteljice kontinuiranim mobbingom od strane v.d. ravnateljice tuženika. Naime, tužiteljica je Pritužbu radi zaštite radnika od povrede dostojanstva uputila upravnom vijeću Općine Ivanska iz razloga što je ista osnivač dječjeg vrtića, a ravnateljica, odnosno v.d. koja po zakonu zastupa tuženika je upravo ta koja je vršila mobbing nad tužiteljicom. Tuženik, odnosno predsjednica upravnog vijeća Općine Ivanska, očitovala se na način da Pritužba nije utemeljena, ali i da članovi nisu adekvatni za isto i Upravno vijeće nije u mogućnosti nedvojbeno odlučiti o navodima iz Pritužbe te jednoglasno odlučuje da sve navedeno uputi pravnom zastupniku na daljnje postupanje . Nadalje, upravno vijeće unatoč tome što su naveli da nisu adekvatni za odlučivanje, pozvali su tužiteljicu i kuharicu dječjeg vrtića na saslušanje vezano za predmetnu Pritužbu radi zaštite radnika od povrede dostojanstva. Tužiteljica se nije odazvala saslušanju iz razloga što se nalazila, a i danas još uvijek nalazi na bolovanju, što je pobliže opisano u toč. III. ove tužbe, te navodi kako je to dovoljno opravdan razlog s obzirom na činjenicu da je ista od ranije uznemiravana za vrijeme trajanja bolovanja, te je traženo predstavljalo dodatan stres i dodatno utjecalo na psihičko zdravlje tužiteljice. 1.11.

Tuženik je opisanim postupanjem propustio postupiti ne diskriminirajuće u odnosu na tužiteljicu, kao i pružiti joj zaštitu povrede njezinog dostojanstva, te sprečavanja vrijeđanja iste. Imajući u vidu gore navedeno, a obzirom da tuženik nije sukladno odredbama čl. 134. Zakona o radu, proveo postupak da zaštiti tužiteljičino dostojanstvo, te ju nije zaštitio od daljnjeg uznemiravanja i psihičkog pritiska, a koje je tužiteljica za vrijeme rada pretrpjela, tužiteljica pravni temelj za ovu tužbu pronalazi u sljedećim odredbama:

- odredbama Ustava Republike Hrvatske i to članak 3. (svima se jamči jednakost), članka 23. (nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvom obliku zlostavljanja) i članka 35. (svima se jamči zaštita dostojanstva, ugleda i časti);

- odredbama Opće deklaracije o ljudskim pravima članak 7. (svi imaju pravo na zaštitu od bilo kakve diskriminacije) i članak 12. ( nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje, niti napadima na njegovu čast i ugled );

- odredbama Zakona o suzbijanju diskriminacije članak 1. i članak 8. istog Zakona,

- odredbama Zakona o obveznim odnosima propisanih člankom 1048. (svatko ima pravo tražiti prestanak povređivanja prava osobnosti);

- odredbama Zakona o radu članak 7. stavak 5. ( poslodavac je dužan zaštititi dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojima radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno ), stavak 2. ( poslodavac je dužan štititi dostojanstvo radnika ), te članak 134. stavak 3. ( poslodavac je dužan u roku od 8 dana ispitati pritužbu i poduzeti sve potrebne mjere radi sprječavanja nastavka uznemiravanja i šikaniranja ).

1. 12.

Tužiteljica tužbenim zahtjevom koji je precizirala na ročištu 11. listopada 2023. predlaže da se utvrdi da je tuženik Dječji vrtić Ivančica svojim ponašanjem i postupcima prema tužiteljici počinio radnje uznemiravanja, povrede dostojanstva, ugleda, časti te narušio duševno zdravlje tužiteljice te da se naloži tuženiku da isplati naknadu neimovinske štete u iznosu od 40.000,00 kn, odnosno 5.308,91 € sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (ZOO), a koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate i traži naknadu parničnih troškova .

2.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su točni uvodni podaci tužiteljice da je kod tuženika zaposlena od 30. siječnja 2012. godine po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. U točki 3. tužbe tužiteljica ističe da tijekom mandata ravnateljice tuženika ČI “kontinuirano proživljava fizičko i psihičko zlostavljanje, odnosno mobbing od iste”, ali propušta navesti od kada je ČI ravnateljica tuženika. Naime, ČI je ravnateljica tuženika još od 1998. godine, znači bila je ravnateljica tuženika i u vrijeme kada se tužiteljica zapošljavala, a uvijek je radila kao ravnateljica u 50% radnog vremena, a preostalih 50% kao odgojiteljica. Odnosi tužiteljice i ravnateljice tuženika su cijelo vrijeme bili profesionalno korektni, a sa strane ravnateljice tuženika izrazito prijateljski i dobronamjerno nastrojeni. Prije zaposlenja kod tuženika, tužiteljica je cca. 15-ak godina sa završenom srednjom stručnom spremom i završenom srednjom glazbenom školom radila kao nestručnjak na radnom mjestu nastavnice glazbenog odgoja u osnovnoj školi. Umorna od čekanja svake godine da li će se javiti netko s glazbenom akademijom u kom slučaju ostaje bez posla, te kao udovici koja je nesretno izgubila supruga, ravnateljica tuženika nudi tužiteljici kao privremeno rješenje da se javi na natječaj spremačice kod tuženika. Ravnateljica tuženika je smatrala da tužiteljica kao kreativna osoba neće biti zadovoljna tim rutinskim poslovima te da će tražiti nešto drugo dok se ne oporavi od gubitka supruga, ali će do tada (pronalaska novog zaposlenja) imati stalna primanja i egzistencijalnu sigurnost.

2.1.

Ravnateljica tuženika je tužiteljici i prije nego što je predala molbu objasnila da je rad spremačice u vrtiću specifičan te da u nedostatku odgojitelja ponekad treba uskočiti odgojiteljima u pomoć, te kako bi svi iskoristili puni godišnji odmor do sada je bila praksa da spremačica zamjeni 5- 10 dana kuharicu, a kuharica skupa s njom očisti vrtić prije rujanskog početka radne godine. Tužiteljica je izjavila da nema problema te da će uz njezinu uputu i pomoć to moći.

2.3.

U danima kada je tužiteljica zamjenjivala kuharicu jelovnik se prilagođavao njezinom znanju i umijeću, jer se uostalom to radilo u terminu kada nije bio prevelik broj djece, odnosno kada su bili godišnji odmori ili blagdani zbog kojih roditelji s djecom ostaju kod kuće. To su bila jednostavna jela poput špageta, variva ….ono što je ona sama pripremala i svojoj obitelji. Normalno, da je tužiteljica odbila i rekla da ne može preuzeti takvu odgovornost, tuženik bi tražio drugo rješenje, ali je tužiteljica izjavila opetovano da može odraditi takvu zamjenu. Nikada do tužbe tužiteljica nije rekla da ona to ne želi da joj je teško svih ovih godina. To je radila i u vremenu kada ČI nije bila ravnatelj tuženika. S druge strane u dosta poslova za koje je bila zadužena tužiteljica „uskakala“ je kuharica i zaista se ne može reći da je ravnateljica tuženika na bilo koji način fizički i psihički maltretirala tužiteljicu koja je imala punu slobodu da sama organizira posao u obimu i vremenu kako može te da se s kuharicom koja je također tehničko osoblje kod tuženika slobodno dogovori oko obavljanja poslova i da pomažu jedna drugoj koliko mogu. I tužiteljičino radno vrijeme je zapravo prilagođeno njezinoj situaciji, inače bi za tuženika bilo najbolje da je dvokratno, a ne jednokratno kako je odgovaralo tužiteljici.

2.3.

Početak narušenog odnosa dogodio se kada je tužiteljici u jesen 2012. iz torbe nestao novac, a ona je za to optužila odgojiteljicu ZI inače privatno do tada blisku prijateljicu. Tuženik je pozvao policiju koja je napravila uviđaj no u konačnici nije pronađenim počinitelj krađe novca. U takvoj situaciji ravnateljica tuženika je morala ostati neutralna jer nikog se ne može optužiti bez dokaza. Tužiteljica i KI više nisu bile prijateljice a ravnateljica je postala „tampon zona“ kojoj su se žalile jedna na drugu nekim banalnostima, nadajući se da ću se prikloniti jednoj ili drugoj. Moglo bi se reći da je upravo ravnateljica bila izložena mobingu od strane njih dvije kao zavađenih zaposlenica, pri čemu je ravnateljica uvijek inzistirala na profesionalnom odnosu u radu.

2.4.

Netočan je navod iz tužbe da bi ravnateljica vikala i derala se, jer to uopće nije njezin način komuniciranja. Ako je izazvala tužiteljicu to je bilo iz pozicije odgojitelja kad je bila sama u skupini a nešto se dogodilo gdje treba pomoć. Tuženik napominje da je radni proces organiziran s manjkom odgojitelja te u vremenu kada su odgojitelji radili 6 sati da bi iskoristili pauzu, ne uvijek punu i ne opuštajuću, zamolili su da tužiteljica dok su djeca spavala bude u igraonicama te u bilo kojem trenutku pozovu ako treba odgojitelja. Ni tužiteljica ni kuharica nisu izjavile da to ne bi, dapače uvijek su znale reći da nema problema. Nije istina da tužiteljica nije koristila svoju pauzu, ona je uvijek bila između 13,30 i 14 sati kada su i ona i kuharica imale svoju pauzu. Netočno je da bi ravnateljica tuženika zabranjivala komunikaciju između djelatnika odgojitelja i tehničkog osoblja, dapače uvijek je naglašavala timski rad i zajedništvo cijelog kolektiva na dobrobit djece. Ono što je tražila je sukladno poštovanju načela profesionalizma i „poslovne tajna“ da informacije o djeci roditeljima isključivo mogu davati odgojitelji. Tužiteljičina tvrdnja da joj je ravnateljica naredila da joj govori „Vi“ izvučena je iz konteksta. U jednom neobaveznom razgovoru ravnateljica tuženika je spomenula tužiteljici da kad dolazi netko izvan kolektiva tj. „izvana“, da bi bilo profesionalnije da su na „Vi“, a kad su same mogu biti na „Ti“. To je bilo u kontekstu razgovora, ravnateljica tuženik nije izdala naredbu niti izričito tražila takvo ophođenje, niti je tužiteljica prešla na Vi kao ni ravnateljica, osim u određenim situacijama, tako da je ovo zlonamjerno izvlačenje iz konteksta.

2.5.

Svake godine krajem svibnja tuženik s predškolcima sudjeluje na dječjoj sportskoj Olimpijadi BBŽ-a. Odgojitelj jaslica bi taj dan uobičajeno ostajao sa svom djecom koja nisu išla od 14,30-16,00 sati na dječju Olimpijadu, no te godine 2016. iz nekog razloga, da li bolovanje odgojitelja ili više djece predškolaca od očekivanog, morali su ići svi odgojitelji. Ravnateljica tuženika je nazvala sve roditelje djece koja nisu išla na Olimpijadu te ih zamolila da ako mogu dođu ranije po djecu iz navedenih razloga, no ipak je u vrtiću ostalo 4-5 djece. Kada je ravnateljica tuženika pitala dva dana ranije tužiteljicu da pričuva tih nekoliko djece rado se odazvala da će ostati s djecom, no tog dana kada su sudionici dječje Olimpijade trebali krenuti tužiteljica je tražila ravnateljicu da joj pismeno napiše uputu da ostane pričuvati djecu. Da je tužiteljica odmah rekla da je to velika odgovornost ravnateljica tuženika bi tražila drugo rješenje i za to nekoliko djece koja su ostala u vrtiću do kraja radnog vremena. Tvrdnja tužiteljice da je morala voditi brigu oko oglasne ploče je također zlonamjerno izvlačenje iz konteksta. Naime na toj oglasnoj ploči uvijek se nalazio tjedni jelovnik i najava aktivnosti za taj mjesec, te je doista ponekad tužiteljica postavila i skidala te obavijesti, što se ne može smatrati mobingom.

2.6.

Pritužba koja je napisana 24. ožujka 2019. (nedjelja) nakon događaja koji se zbio 22. ožujka 2019.g. najbolje opisuje sav apsurd dugogodišnjih događanja i sukoba tužiteljice i KI. Naime tog petka tužiteljica vidno uzrujana uz galamu i lupanje šake po stolu u obraćanju ravnateljici zahtjeva „da izvoli riješiti KI“. Na pitanje ravnateljice što se dogodilo da je tako uznemirena tužiteljica odgovara da joj je, kad je pogledala kroz prozor iz odgojne skupine, gđa KI koja je bila vani s djecom, mahnula što je za nju predstavljalo provokaciju koju ona više neće trpjeti. U razgovoru s KI ista je negirala bilo kakvo provokativno ponašanje prema tužiteljici, a ravnateljica tuženika je opetovano zamolila obje djelatnice da svoje privatne probleme ostave kod kuće i na radnom mjestu budu profesionalne i izbjegavaju se susretati koliko mogu ako već ne mogu drugačije urediti svoje privatne odnose. Za pola sata od tog razgovora u sobu ravnateljice ponovo ulazi tužiteljica i ravnateljici pruža mobitel s tvrdnjom „da je netko treba“ da bi se s druge strane predstavio tužiteljičin tadašnji životni partner koji ravnateljici izriče prijetnje „da izvoli riješiti problem provociranja KI prema tužiteljici ili će on nju „srediti““. Ravnateljica tuženika je potom izrekla Upozorenje na kršenje obveza iz radnog odnosa za obje djelatnice što je u skladu s tadašnjim Pravilnikom o radu te obavijestila tadašnju predsjednicu Upravnog vijeća za verbalni napad, no unatoč preporukama nije kazneno prijavila tužiteljičina supruga-životnog partnera.

2.7.

U pogledu navoda kako je ravnateljica tuženika tužiteljici nalagala zadatke koji su fizički prezahtjevni tuženik ističe da su svi poslovi koje tužiteljica navodi de facto poslovi vezani za radno mjesto spremačice. Radni zadaci spremanja igračaka, premještanja, svakodnevna briga o bazenu i tsl. su doista poslovi spremačice, a u tim poslovima zbog malog radnog kolektiva tužiteljici su pomagali i drugi zaposlenici- najviše kuharica, ali i odgojiteljice koje su također sudjelovale u brizi o održavanju prostora u smislu uklanjanja igračaka i tsl.

2.8.

Tuženik u cijelosti osporava navode tužbe i protivi se tužbenim zahtjevima. U pogledu dokaznih prijedloga tuženik je suglasan s dokaznim prijedlozima koje je tužiteljica predložila.

3.

U tijeku postupka provedeni su dokazi uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 10), pritužba tužiteljice (11-14), Odluka tuženika od 31. svibnja 2016. (list 15), medicinska dokumentacija (16-23), očitovanje tuženika na pritužbu (25), podnesak tužiteljice kojim se dostavlja odgovor na podnesak na tužbu (39-40), preslika poruka-dopisa (31-44), podaci o organizaciji rada kod tuženika (45- 46), jelovnik (47-48), sms poruke (49-62), dopis tuženika tužiteljici – ponuda izmjene ugovora o radu (63), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (64-67), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (68), čita se nalaz i mišljenje vještaka Gordana Makarić (111-113), očitovanje vještaka na primjedbe tuženika (178) te su preslušani svjedoci KI, ŽI, HI, MI, ŠI na glavnoj raspravi 14. prosinca 2023. (list 80-83), svjedoci ČI, CI na glavnoj raspravi 6. lipnja 2024. (list 95-97), preslušana je tužiteljica kao stranka u svrhu dokaza na glavnoj raspravi 11. rujna 2024. (list 101-102), a vještak Gordan Makarić se i usmeno očitovao na glavnoj raspravi 4. prosinca 2025. na sve primjedbe i upite tuženika (list 195-196).

4.

Nakon ocjene svih provedenih dokaza, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5.

Analizirajući iskaze svjedoka ŽI, HI, MI, ŠI, CI, KI i ČI, sud je ocijenio da su iskazi prvih petero navedenih svjedoka i to ŽI, HI, MI, ŠI i CI uvjerljivi i da govore o relevantnim događajima vezanim za postupanje ravnateljice ČI prema tužiteljici. Iskazi ovih svjedokinja su međusobno suglasni, međusobno se dopunjuju i govore o jednom cjelovitom prikazu postupanja ravnateljice prema tužiteljici i to upravo ravnateljice ČI. U razdoblju kada je bila ravnateljica jedno kraće vrijeme HI, tužiteljica nije imala problema na poslu niti je imala sukoba sa HI kao ravnateljicom, a ova svjedokinja HI imala je saznanje o sukobima između ČI dok je bila ravnateljica i same tužiteljice. Svjedokinja HI govori o tome da je bila prisutna kad je tužiteljica morala čistiti sa spužvom i toplom vodom stepenice da ih odledi, a vani je bilo minus 15 stupnjeva, dakle prilično hladno. Pri tom se sjeća da je tužiteljica plakala i skupljala to sa spužvom iako se opet ta voda zaledila. Tužiteljica je predložila tadašnjoj ravnateljici da se stavi tepih na stepenice da se spriječi zaleđivanje, no ona je to odbila rekavši da to nije estetski. Sud nije poklonio vjeru iskazima svjedoka ČI i KI iz razloga što su iskazi ovih svjedokinja potpuno u suprotnosti s iskazima svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, kao i sa iskazom same tužiteljice, koja je kao stranka detaljno opisala probleme kakve je proživljavala na poslu i to za vrijeme dok je ravnateljica bila ČI. Ove svjedokinje tendenciozno opisuju ponašanje tužiteljice, očito ne kritički prikazuju njezine probleme koje je inače imala, s obzirom na smrt bliskih osoba u jednoj godini, no ti iskazi govore o tome da su i KI i ČI bile pristrane prema tužiteljici ne pokazujući niti malo suosjećanja prema njezinim problemima, a naprotiv ČI kao ravnateljica zadavala joj je takove poslove koji su bili više nego ponižavajući i očito usmjereni samo na zlostavljanje tužiteljice. Po opisu svjedoka i tužiteljice same, a kojim svjedocima je sud poklonio vjeru isto postupanje trajalo je duže vrijeme tako da je očito tužiteljica bila izložena takovim stresnim situacijama koje se mogu opisati kao mobing.

6.

Sud je proveo vještačenje po vještaku psihijatru Gordanu Makarić koji je u svom nalazu (list 111-113) prikazao na temelju čega je izrađen nalaz. Opisuje medicinsku dokumentaciju koju je vještak proučio i vlastito ispitivanje te na kraju daje zaključno mišljenje. U svom nalazu vještak analizira iskaz same tužiteljice u dijelu gdje navodi rezultate vlastitog ispitivanja. Ova utvrđenja navedena u tom dijelu nalaza suglasna su i podudaraju se sa opisima situacije u kojoj je bila tužiteljica na poslu za vrijeme dok je ravnateljica bila ČI.

7.

Zaključno je mišljenje vještaka da je tužiteljica ČIŠ bila izložena događajima na radnom mjestu od 2011., a izraženije od 2021. do veljače 2023. Kao izravnu posljedicu navedenog u tužiteljice se razvila klinička slika Poremećaja prilagodbe (F43.2) uz depresivne epizode (F32), a ove dijagnoze po vještaku proizlaze iz psihijatrijske medicinske dokumentacije. Vještak konstatira da temeljem analize svih relevantnih čimbenika smatra da su navedene okolnosti u sebi sadržavale stresogeni i frustrativni potencijal koje su kumulativnim učinkom imale za posljedicu razvoj psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Dalje u zaključku konstatira da slijedom svega navedenog, u tužiteljice je, zbog subjektivnog osjećaja povrijeđenosti i osujećenosti te posljedičnog razvoja psihičkog poremećaja, došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužiteljica je tijekom spornog razvoda trpjela povremeni slabi do umjereni oscilirajući strah. Nadalje tužiteljica je tijekom spornog razdoblja trpjele duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti kumulativno u visini od 10% te je u tom omjeru morala obavljati pojačane napore u svom životu. Po navedenom razdoblju, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocjenjuju se 3% te će tužiteljica u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom životu.

8.

Na nalaz i mišljenje tužiteljica nije imala primjedbi, dok je primjedbe na nalaz imao tuženik i to iznesene u podnesku od 7. 3. 2025. (124-126). Sud je isto tako dostavio i primjedbe na nalaz i mišljenje tuženika iz podneska od 24. 3. 2025. (127-128).

9.

Vještak je u svom očitovanju na primjedbe tuženika danom u dopisu vještaka od 26. 8. 2025. pojasnio da je tužiteljica bila izložena događajima na radnom mjestu od 2011., a izraženije od 2021. do veljače 2023. na način opisan u tužbi. Iz medicinske dokumentacije vještak daje prikaz pregleda psihijatra, prikaz lijekova koje je uzimala te psihičke dijagnoze. U zaključku očitovanja vještak navodi da je tužiteljica bila izložena događajima na radnom mjestu od 2011., a izraženije od 2021. do 2023. Kao izravnu posljedicu navedenog u tužiteljice se razvila klinička slika poremećaja prilagodbe (F43.2) uz depresivne epizode (F32) što je sve zaključio na temelju psihijatrijske dokumentacije, a podaci iz preslike zdravstvenog kartona korespondiraju sa anamnestičkim podacima tužiteljice. Vještak naglašava da je sukladno zadatku suda vještačio konkretnu osobu u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na predmetni štetni događaj. Analizirani su i drugi nepovoljni životni događaji u životu tužiteljice koji nisu uzeti u obzir pri navedenoj ocjeni. Vještak naglašava da je u poziciji vrednovati objektivna obilježja psiho-traume i njen subjektivni doživljaj, kao i procijeniti nalaze koji se odnose na liječenje. Slijedom navedenog i anamnestičkim podacima pristupa afirmativno uz stručnu procjenu podataka tako da je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja od 24. 1. 2025.

10.

Vještak pozvan na ročište za dan 4. prosinca 2025. usmeno se očitovao na primjedbe i pitanja tuženika. Tako je ponovno istaknuo da se prvi psihički problemi kod tužiteljice, a prema preslici zdravstvenog kartona, bilježe 19. 10. 2011., a što korespondira sa amnestičkim podacima dobivenim od same tužiteljice. Analiziran je i podatak o preminulom ocu i suprugu 2011. koji kao takav nije uzet u obzir pri ocjeni kvalifikatornih okolnosti, a kao što je navedeno na pisanom nalazu i mišljenju laboralna problematika potiče od iste godine. Sukladno nalogu suda navedeno je uzeo u obzir i ocijenio. Podaci o liječenju detaljno su citirani u pisanom nalazu uz napomenu da se prvi put javila psihijatru u siječnju 2022. te prema podacima iz dokumentacije smatra da je pravilno liječena. Objasnio je da je analiziran događaj smrti bliskih osoba, a kao što je navedeno na pisanom nalazu i mišljenju nakon istoga nije tražila psihijatrijsku pomoć. Uobičajeno je iz kliničke prakse poznate da nakon toga može slijediti tzv. proces žalovanja koji s vremenom blijedi. No, sukladno rješenju njegov zadatak je bio procijeniti utjecaj laboralne problematike na psihičko stanje tužiteljice. Zaključak je donio, obrazlaže vještak, na temelju njegovog stručnog znanja i dugogodišnjeg kliničkog iskustva te ocjene sudsko-medicinske prakse. Podatak o smrti bliskih osoba predstavlja psihički ranjivu strukturu, no psihički poremećaji koji su opisani, posljedica su laboralne problematike. Prema rješenju suda vještačio je konkretno tužiteljicu u konkretnom slučaju i u konkretno vrijeme te se ocjena kvalifikatornih okolnosti odnosi isključivo na konkretni štetni događaj.

11.

Ocjenjujući nalaz i mišljenje vještaka, njegovo očitovanje u pisanom obliku, kao i očitovanje dano na ročištu 4. prosinca 2025. u odnosu na iskaze svjedoka kojima je sud poklonio vjeru, te konačno iskazu i opisu problema na poslu od strane same tužiteljice, sud je utvrdio da se u ovom slučaju konkretno radi o činjenici da je radeći kod tuženika osobe njoj nadređene svojim ponašanjem i postupcima prema tužiteljici počinile su radnje uznemiravanja, povrede dostojanstva, ugleda časti, te narušenja duševnog zdravlja. Jasno to proizlazi iz opisa postupanja ČI koja je bila ravnateljica u kritično vrijeme prema tužiteljici. Takovo postupanje je dovelo do narušenja psihičkog zdravlja te je tužiteljica bila, što vještak elaborira u svojem nalazu i očitovanjima, prisiljena tražiti i pomoć psihijatra. Svjedokinje ŽI, HI, MI i ŠI te kći tužiteljice CI iznijele su relevantna opažanja o tome što je tužiteljica na radnom mjestu proživljavala. Glavni uzrok stanja u koje je dovedena je bio odnos neposredno nadređene ravnateljice ČI. Ostali svjedoci svaki sa svojeg stajališta i gledanja na cijelu problematiku potvrđuju sve što je u nalazu vještak utvrdio tako da je dovoljno jasno utvrđeno da je tužbeni zahtjev radi navedenog uznemiravanja povrede dostojanstva i ugleda i časti tužiteljice došlo do narušenja duševnog zdravlja tako da je tužbeni zahtjev u toč. I usvojen.

12.

Tužiteljica je postavila i zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.308,91 € što je prije bio iznos od 40.000,00 kn.

13.

Zakon o obveznim odnosima daje definiciju neimovinske štete kao povredu prava osobnosti (čast, ugled, tjelesni i duševni bolovi, strah, privatnost) za razliku od imovinske štete. Naknada neimovinske štete je novčana kompenzacija za nematerijalnu štetu pretrpljenu zbog ozljede ili povrede prava osobnosti, a odnosi se na povrede ugleda časti, tjelesnog integriteta, mentalnog zdravlja i drugih nematerijalnih dobara. Prema čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) dana je definicija neimovinske štete kao što je povreda prava osobnosti. Da je do takovog stanja došlo kod tužiteljice jasno i nedvojbeno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Tužiteljica je zatražila i zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos, a prema čl. 1103. ZOO-a zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja zahtjeva ili tužbe, a ne od trenutka nastanka štete. Tužba je podnesena 25. 5. 2022. od kada je i odlučeno da teče na dosuđeni iznos zakonska zatezna kamata prema stopi određenoj čl. 29. ZOO-a.

14.

Sam Zakon o radu izravno ne definira mobbing (zlostavljanje na radnom mjestu), ali u odredbama istog Zakona se sankcionira takvo postupanje u odredbama o zaštiti dostojanstva radnika, prevenciji uznemiravanja, diskriminacije i seksualnog uznemiravanja, kao i kroz obveze poslodavca za osiguranje sigurnog radnog okruženja. Žrtve se mogu pozvati na Zakon o suzbijanju diskriminacije i kaznena djela, a pravna zaštita je mogućnost podnošenja tužbe ukoliko zaposlenik ili zaposlenica smatra da je došlo do povrede prava osobnosti i dostojanstva. Ovaj vid neimovinske štete ima osnovu i u odredbama Zakona o obveznim odnosima koji Zakon i propisuje mogućnost novčane naknade za takove povrede, a koje ovise o intenzitetu, trajanju i posljedicama.

15.

Vještak je u svom nalazu jasno zaključio da je tužiteljica bila izložena događajima na radnom mjestu od 2011., a izraženije od 2021. pa do veljače 2023. te je utvrdio da se kod tužiteljice razvila klinička slika poremećaja prilagodbe (F43.2) uz depresivne epizode (F.32). To je zaključio na temelju pregleda psihijatrijske medicinske dokumentacije. Kod tužiteljice je zbog subjektivnog osjećaja povrijeđenosti i osujećenosti te posljedičnog razvoja psihičkog poremećaja došlo do povrede duševnog zdravlja. Ocjenjuje vještak da je trpjela duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u visini od 10% te u tom omjeru morala ulagati pojačane napore u svom životu, a nakon navedenog razdoblja duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti ocjenjuje sa 3% te će tužiteljica u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom životu.

16.

Vještak je proveo i vlastito ispitivanje tužiteljice, a kada se sve ovo dovede u vezu sa opisima i iskazima koje je dala sama tužiteljica, utvrđeno je da je osnovan tužbeni zahtjev i za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. Naime, tužiteljica je opisala probleme koje je proživljavala, a i njezina kći je sve ove probleme primjećivala, jer se radi o njoj bliskoj osobi pa je vidjela do kojih je promjena došlo u psihičkom stanju tužiteljice.

17.

Visina novčane naknade za ovaj vid neimovinske štete dosuđuje se polazeći od konkretnih okolnosti svakog pojedinog slučaja, a vodeći i računa o životnoj dobi tužiteljice, njezinoj naobrazbi u odnosu na posao koji je radila u vrtiću. Pri tom je sud uzeo u obzir i Orijentacijske kriterije koje je usvojio Vrhovni sud, odnosno uzete su u obzir odredbe Orijentacijskih kriterija koje su doneseni na sjednicama Građanskih odjela Vrhovnog suda RH održanih 5. 3. 2020. i 15. 6. 2020. kada je donesena odluka o Orijentacijskim kriterijima za ujednačavanje visine naknade nematerijalne štete izražene u eurima.

18.

Dosuđeni iznos od 5.308,91 € služi svrsi obeštećenja tužiteljice, a radi se o novčanom iznosu kao pravičnoj novčanoj naknadi na koji teče zakonska zatezna kamata od dana podnošenja tužbe, odnosno od dana 25. 5. 2022.

19.

Sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice i presudio kao u izreci. 20.

Odluka o troškovima postupka donesena je primjenom čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a koji se trošak sastoji od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku i prema važećoj Odvjetničkoj tarifi. Tako je priznat trošak za pritužbu za zaštitu dostojanstva radnika od 13. 4. 2022. u iznosu od 200,00 €, za sastav tužbe 200,00 €, za ročište 14. 12. 2022. 200,00 €, ročište dana 11. 10. 2023. 200,00 €, ročište 14. 12. 2023. 200,00 €, zatim ročište 6. 6. 2024. 200,00 €, ročište 11. 9. 2024. 200,00 €, obrazloženi podnesak od 25. 2. 2025. 200,00 €, ročište 8. 5. 2025. 200,00 €, ročište 19. 11. 2025. 200,00 €, ročište 4. 12. 2025. 200,00 € i ročište radi objave presude 16. 1. 2026. 100,00 €, što je ukupno 2.300,00 €, a PDV na ove iznose od 25% je 575,00 €. Sud nije priznao troškove sudske pristojbe na tužbu i presudu iz razloga što se radi o radnom sporu. Nadalje, priznat je trošak za troškove vještačenja u iznosu od 450,00 € i 170,07 €, tako da je ukupno priznat trošak od 3.495,07 €.

21.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

Križevci, 16. siječnja 2026.

Sudac: Marijan Vrbančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 istovjetna primjerka u roku od 15 dana računajući od dana dostave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).