REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-1159/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Igoru Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja Ante Mrvičića [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri iz Zadra, Ulica Stjepana Radića 8, Zadar, protiv tuženika OTP banka d.d. Domovinskog rata 61, Split OIB: 52508873833, zastupana Odvjetničkom društvu Žurić i partneri iz Zagreba, Ivana Lučića 2A, radi ništetnosti i isplate, na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 11. studenog 2025.g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenika punomoćnika tuženika, dana 16. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I - Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833, da Tužitelju: ŠH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 15.819,52 kuna / 2.099,61 EUR-a, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 936,56 / 124,30 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2014. do isplate,

- 937,10 / 124,37 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2014. do isplate,

- 938,00 / 124,49 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2015. do isplate,

- 843,72 / 111,98 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2015. do isplate,

- 778,24 / 103,29 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2015. do isplate,

- 770,34 / 102,24 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2015. do isplate,

- 769,63 / 102,15 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2015. do isplate,

- 768,73 / 102,03 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2015. do isplate,

- 770,16 / 102,22 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2015. do isplate,

- 676,95 / 89,85 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2015. do isplate,

- 623,44 / 82,74 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2015. do isplate,

- 629,80 / 83,59 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2015. do isplate,

- 628,84 / 83,46 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2015. do isplate,

- 630,59 / 83,69 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2015. do isplate,

- 632,82 / 83,99 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2016. do isplate,

- 529,17 / 70,23 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2016. do isplate,

- 466,48 / 61,91 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2016. do isplate,

- 460,38 / 61,10 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2016. do isplate,

- 462,50 / 61,38 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2016. do isplate,

- 463,91 / 61,57 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2016. do isplate,

- 460,95 / 61,18 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2016. do isplate,

- 322,04 / 42,74 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2016. do isplate,

- 241,74 / 32,08 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2016. do isplate,

- 242,48 / 32,18 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2016. do isplate,

- 242,38 / 32,17 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2016. do isplate,

- 242,83 / 32,23 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2016. do isplate,

- 243,36 / 32,30 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2017. do isplate,

- 90,06 / 11,95 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2017. do isplate,

- 3,34 / 0,44 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2017. do isplate,

- 3,27 / 0,43 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2017. do isplate,

- 3,27 / 0,43 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2017. do isplate,

- 3,18 / 0,42 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2017. do isplate,

- 3,26 / 0,43 HRK / EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2017. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), sve u roku od 15 dana.

II – Tužiteljev zahtjev iz toč.I. odbija se za iznos od 13.639,14 EUR.

III – Dužan je tužitelj tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.027,6 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

(1)Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je sa tuženom OTP bankom d.d. zaključio ugovor o kreditu od dana 3.listopada 2012.g.. Ugovor sadrži klauzulu prema kojoj je uz redovnu kamatnu stopu ugovorena i stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Takva kamatna klauzula je ništetna, jer je neodređena i neodrediva. Budući je takva odredba o kamatnoj stopi ništetnim, vrijedila bi kamata određena je čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje i: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata. Tuženik je teretio tužitelja za kamate po stopi višoj od one na koju je imao pravo

(2)Tužena OTP banka d.d. u opširnom odgovoru na tužbu, pozivajući se pri tom na recentnu sudsku praksu, u bitnom ističe da sporne ugovorne odredbe valjane i u skladu s općim pravilima ZOO-a, nisu u suprotnosti niti s odredbama ZZP-a. Ističe i prigovor zastare potraživanja.

(3)Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu Poslovni broj Gž-1365/2023 od 14. svibnja 2024. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj P-1866/2019-22 od 23. veljače 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje . U ukidnom rješenju je istaknuto kako sud prvog stupnja, pored toga što je propustio potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, povrijedio je i pravo na pošteno suđenje u aspektu prava na “jednakost oružja” odnosno tuženikovo pravo na procesnu ravnopravnost.

8. Naprijed navedeno pravno shvaćanje ovoga suda podudarno je shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci toga suda broj: U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022., a prema kojem: "...banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora ispita njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora, pri čemu Ustavni sud primjećuje da je u tom slučaju doista moguće da potrošač s jedne strane tvrdi da nije bio obaviješten o parametrima promjene kamatne stope ni o rizicima fluktuacije tečaja, dok s druge strane zaposlenik banke tvrdi da je takve i pritom odgovarajuće obavijesti usmeno dao. U tim okolnostima ništa ne sprječava sudove da razmotre, s obzirom na poslovne prakse i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te interne akte banke, a uvažavajući pritom i sadržaj te narav informacija koje su potrošaču trebale biti dane, od kakvog je utjecaja na ocjenu iskaza zaposlenika banke činjenica da banka nije predočila nikakva dopunska dokazna sredstva u pisanom obliku koja potvrđuju da su potrošaču dane odgovarajuće obavijesti. Kada na temelju međusobno proturječnih iskaza potrošača i zaposlenika banke nije moguće utvrditi jesu li obavijesti dane, i jesu li, ako su doista dane, obavijesti bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim", sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja imajući u vidu da je teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača na bankama. Tako stoga što ni presumpcije o činjenicama ili pravu, ni pravila o teretu dokazivanja određena domaćim pravom, nisu sami po sebi nespojivi s postupovnim zahtjevima prava na pravično suđenje (vidi Tiemann protiv Francuske, br. 47457/99 i 47458/99, odluka od **.**.2009. Š S.R.L. protiv Moldavije, br. 39804/06, § 27., presuda od 23. listopada 2008.).

(4)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s. 6 – 12), otplatni plan i odluke o promijeni kamatne stope (l.a 53 - 90), nalaz i mišljenje vještaka (l.s 120 - 126), saslušao tužitelja.

(5)Tužitelj je popisao parnični trošak.

(6)Tužbeni zahtjev je osnovan.

(7)Odredbom članka 3 . predmetnog Ugovora propisana kamata na kredit, koja je u prve dvije godine nepromjenjiva i iznosi 4,99%, a nakon tok vremena tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana.

(8)Odredbom članka 3. ZOO-a, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(9)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(10)U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti odredbe iz čl.3.3 Ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamata koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, a kamatne stope su mijenjane na osnovi jednostrane Odluke banke, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH br. 96/93, ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 5.veljače 2007

(11)Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl.83. ZZP/03.

(12)Odredbom čl.87.st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

(13)Analizirajući spornu odredbu čl. 3.2 Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a gdje izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, odnosno temeljem Odluke o kamatnim stopama banke i Odluke o visini naknada za usluge banke, sud nalazi da se radi o ugovornim odredbama koje predstavljaju povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja provedu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita. Također nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, no u konkretnom slučaju nije dopušteno omogućiti samo jednoj strani da utječe na visinu kamatne stope bez ikakve mogućnosti druge strane, ovdje tužitelja kao potrošača da utječe na visinu i promjenu kamatne stope.

(14)Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl.81.st.1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl.87 st. 1. ZZP/03. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.

(15) Kako iz stanja spisa proistječe da tuženik nije s uspjehom osporio navode tužitelja da se o spornim dijelovima ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sadržanih u toč. 3.3 nije pojedinačno pregovaralo, stoga je nedvojbeno da se radi o unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru o kreditu u kojem tužitelj kao korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj navedene odredbe, stoga je po shvaćanju ovoga suda sporna ugovorna odredba u navedenim točkama zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te su zbog toga ova odredbe ništetne, u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP/03.

(16)U pogledu primjene odredbe čl.11.a st. 1. ZID ZPK/12, ovaj sud smatra da je tom odredbom propisana obveza vjerovnika prema kojoj je dužan, ako su ugovorene promjenjive kamatne stope, definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, i to parametre koji su jasni i poznati potrošačima, a vjerovniku je za to dan primjeren rok od 90 dana čl. 16. ZID ZPK/12. Osim obveze definiranja parametra čl.11.a st. 4. ZID ZPK/12 propisano je da je vjerovnik, ako nudi ugovaranje promjenjive kamatne stope, dužan jasno i nedvojbeno predočiti potrošaču prije sklapanja ugovora o kreditu elemente iz stavka 1. ovoga članka, kao i upozoriti potrošača o svim rizicima ove promjenjivosti te jasno i nedvojbeno ugovoriti u samome ugovoru o kreditu promjenjive elemente na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa. Iz navedenog slijedi da je naloženo Banci kod sklapanja ugovora definirati parametre koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope tako što će izabrati jedan od ponuđenih parametara promjenjivosti (EURIBOR, LIBOR, indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane).

(17)Radi se o prisilnom propisu, pa su tuženica kao kreditor i tužitelj kao korisnik kredita nakon stupanja na snagu ZID ZPK/12 mogli nadomjestiti ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi samo u okviru navedenog čl. 5. ZID ZPK/12, s time da se tako definirana dopunska odredba, kojom se nadomješta ništetna odredba, primjenjuje na već postojeći ugovorni odnos samo za ubuduće, dok traje taj ugovorni odnos. Odredbama ZID ZPK/12 pružena mogućnost strankama ugovora da same otklone razloge djelomične ništetnosti odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora, pri čemu je tuženoj banci naloženo određivanje parametara koje prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, a koji su jasni i poznati potrošačima, na način da banka mora ponuditi potrošaču parametre čija promjena ne ovisi o volji jedne ugovorne strane, a to primjerice mogu biti referentna kamatna stopa (npr. EURIBOR, LIBOR), indeks potrošačkih cijena, premija na kreditni rizik Republike Hrvatske i slični parametri. Ako potrošač ne pristane na ovako utvrđene parametre, ima pravo, u roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti, na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita.

(18)Tuženica je sukladno odredbi čl.11.a st.1. i 2. ZID ZPK/12, donijela 20.prosinca 2012. Odluku o usvajanju izmjena i dopuna politike mijenjanja kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom i definirala je nacionalnu referentnu stopu (NRS) kao parametar koji prati u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope. Međutim, dokaza o tome da je o tome obavijestila tužitelja, sklopila sa njime sporazum kojim se definiraju kamate sukladno ZID ZPK/12 ili mu ponudila opciju da u roku od tri mjeseca od primitka takve obavijesti imao pravo na prijevremeno vraćanje kredita bez obveze plaćanja bilo kakve naknade vjerovniku uključujući i ugovorenu naknadu za raniji povrat kredita, nema. Upravo suprotno, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, kroz cijelo utuženo razdoblje kamata je bila promjenjiva i viša od prvotno ugovorene bez jasno određenih parametara.

(19)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(20)Tužitelj zahtjeva naknadu razlike između stvarno plaćenih anuiteta i onih koji predstavljaju razliku između plaćene kamate po ugovoru o kreditu koju bi bio dužan platiti primjenom kamate određene čl.26st.3 ZOO-a, odnosno podredno temeljem prvotno ugovorene kamatne stope od 4,99% godišnje.

(21)Ovaj sud je stava da da tužitelj preplatio iznose anuiteta u odnosu na predmetni Ugovor o kreditu ukoliko je anuitet izračunavan po kamati višoj od prvotno ugovorene od 4,99% jer je za tu kamatu znao. Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Majdi Korljan iz Zadra. Vještak je je utvrdio da tužitelju na ime preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope tj. kamate veće od 4,99% pripada iznos od 15.819,52 kuna / 2.099,61 EUR-a, u utuženom razdoblju. Koliko po svakoj rati kredita prikazano je u izreci presude.

(22)Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim, pa je dosudio tužitelju naznačene iznose sukladno nalazu vještaka.

(23)Tuženik je istaknuo prigovor zastare ovog potraživanja, jer da prema odredbi čl.215 st.1 ZOO-a, u slučaju ništetnosti, zastara počinje teći drugi dan od dana uplate svakog pojedinog iznosa. Ovaj sud smatra da u smislu čl. 214.st.2. ZOO- a zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. U odnosu na činjenicu sklapanja samog Ugovora, a u kojem je sadržana sporna odredba, ovaj sud ističe da zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora, iako je Ugovor o kreditu sklopljen još 2012., ne zastarijeva, a kako je to i određeno čl. 328.ZOO. U odnosu na zahtjev za stjecanje bez osnove, a temeljem čl. 323. ZOO u svezi čl. 1111. ZOO, unatoč činjenici da je tužitelj takav zahtjev mogao istaknuti već u trenutku kada je tuženik stekao nepripadno imovinsku korist, a obzirom na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 30. siječnja 2020., a u kojem se iznosi zaključak da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, potraživanje tužiteljice nije zastarjelo. Dakle, u konkretnom slučaju tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost takve odredbe počinje teći zastrani rok.

(24)Stoga u odnosu na restitucijski zahtjev, a u smislu čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO (opći zastarni rok od 5 godina), zastara nije nastupila, iako je tužba u ovom predmetu podnesena tek 13.lipnja 2019. godine. Da je tome tako, neovisno o tijeku zastare u restitucijskim postupcima proizašlim temeljem utvrđenja ništetnosti u postupku kolektivne zaštite, potvrđuje i zaključak VSRH sa sjednice od 31.siječnja 2022. poslovni broj Su-IV-33/2022-2.

(25) Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata i to temeljem čl. 1115. ZOO od dana nakon dana naplate sporih troškova i to u visini određenoj čl. 29. ZOO. Ovdje sud ističe da je tuženik kao bankarska institucija u konkretnom slučaju propustila osnovne radnje (pregovaranje u svezi sporne odredbe ugovora o kreditu), a kojim činom je njezino postupanje dovelo do netransparentnosti ugovorne odredbe pa i ništetnosti iste, slijedom čega ovaj sud smatra da je tuženik nepošten stjecatelj te je njegova obveza isplate kamate od dana stjecanja pa do isplate. S druge strane tužitelju bez prihvaćanja sporne odredbe ugovora, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kredit ne bi bio isplaćen. Stoga je obveza plaćanja zatezne kamate tuženiku određena od njegova zakašnjenja, odnosno dana nakon što je tužitelj uplaćivao anuitete.

(26)Sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je svrha eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, postavljanja zahtjeva koji se međusobno isključuju a što u konkretnom predmetu nije slučaj, tj. sud smatra da se radi o jednom zahtjevu. Naime i glavnim i podrednim zahtjevom se na temelju istih činjeničnih i pravnih osnova traži isplata.

(22)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.2 i čl.155 ZPP- a.

(22.1)Tužiteljev trošak se odnosi na sastav tužbe i podneska od 17.siječnja 2023.g (tbr.7) ukupno 600 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) 7.lipnja 2022.g, 17.siječnja 2023. i 7.studenog 2025 po 500 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 5.250 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR i pristojbi od 106 RUR. Sveukupno 5.756 EUR. Preostali trošak u iznosu od 1.282,85 EUR nije bio nužan za vođenje ovog postupka, odnosno obračunat je po višoj vrijednosti spora..

(22.2)Tuženikov trošak se odnosi na sastav odgovora na tužbu (tbr.8) 250 bodova, zastupanje tuženika na ročištima (tbr.9) 7.lipnja 2022.g, 17.siječnja 2023. i 7.studenog 2025 po 500 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi 4.375 EUR. Preostali trošak u iznosu od 2.156,25 EUR nije bio nužan za vođenje ove parnice.

(22.3)Tužiteljev uspjeh u parnici je 13,3%, pa mu stoga pripada iznos troška od 765,5 EUR. Tuženikov uspjeh je 86,7%, pa mu pripada 3.793 EUR. Stoga je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 3.027,6 EUR.

U Benkovcu,

dana 16.siječnja 2026. godine

S u d a c

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

DNA:

1. Tužiteljiu po punomoćnicima iz OD Vukušić Bokan i partneri, Zadar, Ul. Stjepana Radića 8

2. Tuženiku po punomoćnicima iz OD Žurić i partneri iz Zagreba, Savska cesta