Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1100/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi utvrđivanja obveze komunalne naknade, nakon zaključene javne i usmene rasprave, dana 9. siječnja 2026., u nazočnosti tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, dana 16. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-03/18, URBROJ: 531-03-4-25- 2 od 22. siječnja 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 24. ožujka 2025. godine protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-03/18, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 22. siječnja 2025. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-03/2219, URBROJ: 251-10-01/01-2022-01 od 29. prosinca 2022. godine. Potonjim rješenjem, točkom I. izreke utvrđuje se da je ĐB iz [adresa], dužan na ime komunalne naknade za poslovni prostor, površine 48,00 m2, u [adresa], plaćati 8,26 kuna po m2 mjesečno, odnosno 99,12 kuna po m2 godišnje, što iznosi 396,48 HRK/52,62 EUR mjesečno, odnosno 4.757,76 HRK/631,46 EUR godišnje. Pod točkom II. izreke određuje se da je komunalnu naknadu iz točke I. rješenja obveznik dužan plaćati od 17. listopada 2022. godine nadalje. Dužni iznos do dostave tog rješenja obveznik je dužan platiti najkasnije do 15. dana sljedećeg mjeseca i dalje mjesečno najkasnije do 15. dana u mjesecu za protekli mjesec na naznačeni račun Grada Zagreba. Pod točkom III. izreke određuje se da ako utvrđeni iznos komunalne naknade za razdoblje od 17. listopada 2022. do dostave tog rješenja obveznik ne plati do 15. dana sljedećeg mjeseca, računajući od dostave rješenja, kao i ako nadalje ne plati mjesečni iznos do 15. u mjesecu za protekli mjesec, dužan je platiti zakonske zatezne kamate na dospjele, a neplaćene iznose do uplate. Pod točkom IV. određuje se da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj u tužbi navodi da pobija rješenje u cijelosti, jer se zasniva na netočnim podacima. Navedeno je da prostor ima 48,00 m2 što nije točno. Izvidnik Gradskog stambenog gospodarstva krivo je procijenio prostor. Od 2013. godine tužitelj pokušava dokazati da je vlasnik 19 m2. Iz izvatka Zemljišno knjižnog odjela Zagreb (kč. br. [katastarska čestica] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o. 999901 Grad Zagreb) vidljivo je da je tužitelj upisan kao vlasnik 19,00 m2. Tužitelj smatra da su ga sve ove godine od 2013. pa do danas krivo zaduživali i naplaćivali u vezi broja kvadrata. Prostor od 29,00 m2, koji se spominje bio je od prijašnjih vlasnika nelegalno izgrađen kao montažna terasa koja nije u tužiteljevom vlasništvu, te smatra da nakon što je odjavio obrt 31. listopada 2013. i prestao sa poslovnom djelatnosti, ne može biti zadužen za plaćanje. U proteklom razdoblju Grad Zagreb putem svojih službi zaduživao je tužitelja sa koeficijentom namjene 10,00 kao da stalno obavlja ugostiteljsku djelatnost. Ispravno bi bilo da su prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/16,110/18, 32/20. i 145/24.) prema članku 97. stavku 2. Zakona izdali novo rješenje na 19,00 m2 i sa umanjenjem od 50 % prema gore navedenom članku zakona. Tijela koja su donosila rješenja i razmatrala tužiteljeve žalbe nisu provodila zakonske propise i nisu uopće obraćala pažnju na izvatke iz zemljišnih knjiga Grada Zagreba prema kojima ga mogu zaduživati za samo 19,00 m2 prostora, kojih je tužitelj vlasnik. Iz zapisnika od 29. svibnja 2021, koji je sačinio izvidnik - službenik Gradskog stambenog gospodarstva, d.o.o. Zagreb vidljivo je da se nikakva poslovna djelatnost u objektu ne odvija. Isključeni su struja, voda i svi ostali priključci. Nadalje, tužitelj je odjavio ugostiteljski obrt „ [obrt]" koji je imao na adresi [adresa]/dvorište, dana 25. listopada 2013. kod Gradskog ureda za gospodarstvo grada Zagreba, te je odjava počela teći sa 1. studenog 2013. Nakon odjave obrta, objekt više nije bilo moguće legalizirati u skladu sa sadašnjim zakonskim propisima. Uviđajem na licu mjesta od strane službene osobe Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva sačinjen je zapisnik dana 29. svibnja 2021., iz kojeg je vidljivo da poslovni prostor nije legaliziran i u njemu se ne može odvijati nikakva djelatnost. Poslovni prostor je pod ovrhom od strane Republike Hrvatske, što je vidljivo uvidom u Zemljišne knjige kč. br. [katastarska čestica] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] pod C. TERETOVNICA, te tužitelj više ne može s njime raspolagati, niti je vlasnik navedenog prostora. U tijeku je upis Republike Hrvatske u zemljišne knjige .

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-03/18, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 22. siječnja 2025. godine, kao i prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-03/2219, URBROJ: 251-10-01/01-2022-01 od 29. prosinca 2022. godine i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. U svom odgovoru na tužbu zainteresirana osoba protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te ističe da označeno rješenje tuženika smatra zakonitim. U odnosu na navode tužitelja, koji se odnose na obračunatu površinu poslovnog prostora, zainteresirana osoba ističe da je površina od 48,00 m2 utvrđena trima očevidima temeljem kojih su sačinjeni zapisnici od 27. svibnja 2019., 28. svibnja 2018., te 22. studenog 2023., koji prileže spisu. Nadalje, člankom 92. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 66/18, 110/18. i 32/20.) propisano je da se za poslovni prostor plaća komunalna naknada, a člankom 93. stavkom 1. istog Zakona propisano je da ju plaća vlasnik, odnosno korisnik nekretnine. Sukladno članku 99. Zakona, komunalna naknada obračunava se po četvornom metru (m2) površine nekretnine, a iznos komunalne naknade po m2 površine nekretnine utvrđuje se množenjem koeficijenta zone (Kz), koeficijenta namjene (Kn) i vrijednosti boda komunalne naknade (B). Člankom 11. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 4/19, 11/20, 29/22. – presuda Visokog upravnog suda RH i 3/23.) propisano je da se za poslovne prostore u kojima se ne obavlja djelatnost, koeficijent namjene određuje prema posljednjoj djelatnosti koja se obavljala u prostoru, a ako to nije moguće utvrditi, prema djelatnosti u svrhu koje je prostor izgrađen. Budući je očevidom utvrđeno da je predmetni poslovni prostor bez djelatnosti od 2013. godine, temeljem gore citiranog članka utvrđen je koeficijent namjene prema posljednjoj djelatnosti koja se u istom obavljala. Naime, rješenjem o komunalnoj naknadi, KLASA: UP/I-363-03/2008-57/007228, URBROJ: 251-13-01/01-2008-0001 od 2. siječnja 2008. godine utvrđena je obveza ĐBŠ „MARKO“ za ugostiteljske usluge, budući da se navedena djelatnost obavljala u predmetnom poslovnom prostoru. Nadalje, u odnosu na prigovor koji se odnosi na umanjenje od 50%, zainteresirana osoba napominje da je člankom 10. stavkom 1. gore navedene Odluke o komunalnoj naknadi propisano da se za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, kad se poslovna djelatnost ne obavlja više od šest mjeseci u kalendarskoj godini, koeficijent se umanjuje za 50%, ali ne može bit manji od koeficijenta namjene za stambeni prostor, odnosno za neizgrađeno građevinsko zemljište.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/24-03/18, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 22. siječnja 2025. godine (stranica 3-5 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-03/2219, URBROJ: 251-10-01/01-2022-01 od 29. prosinca 2022. godine (stranica 9 spisa), zapisnik GSKG d.o.o. od 29. svibnja 2021. godine (stranica 10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stranica 11-13 spisa), rješenje o odjavi obrta od 25. listopada 2013. godine (stranica 14 spisa), kupoprodajni ugovor od 3. srpnja 1995. godine, zapisnik GSKG d.o.o. od 22. studenog 2023. godine, zapisnik od 18. travnja 2023. godine, koji je sastavljen povodom osnivanja, obnove ili dopune zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] , Registar matičnih podataka, te zapisnik GSKG d.o.o. od 28. svibnja 2021. godine.

8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 22. siječnja 2025. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-03/2022-03/2219, URBROJ: 251-10-01/01-2022-01 od 29. prosinca 2022. godine. Tako tuženik navodi da je pobijano rješenje donijelo prvostupanjsko tijelo pozivom na članak 100. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine", broj: 68/18, 110/18. i 32/20.), kojim je u stavku 1. propisano da rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti. Iz obraz loženja pobijanog rješenja vidljivo je da je prvostupanjsko tijelo žalitelju utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade za predmetni poslovni prostor u [adresa], kojeg je žalitelj vlasnik, odnosno korisnik, primjenom odredbe članka 17. Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 4/19 i 11/20. - dalje: Odluka). Što se tiče površine predmetnog poslovnog prostora tuženik ukazuje da iz zapisnika o očevidu od 22. studenog 2023. jasno proizlazi da površina istog iznosi 48,00 m2. Dalje ukazuje da je žalitelj kao obveznik plaćanja komunalne naknade zadužen s datumom obveze od 17. listopada 2022., sukladno Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 29/22.), te je kao prostor u kojem se ne obavlja poslovna djelatnost zadužen prema djelatnosti u čiju je svrhu prostor bio korišten, odnosno izgrađen. Nadalje, uvidom u zemljišno knjižni izvadak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je ĐB - ovdje žalitelj, upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Iz očitovanja GSKG d.o.o. Zagreb, Savska cesta 1, proizlazi da je predmetni poslovni prostor u obvezi plaćanja od 1. siječnja 2014.

9. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, te nije prihvatio stajalište tuženika da je prvostupanjsko rješenje od 29. prosinca 2022. godine doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilno provedenog postupka. U svezi s tim potrebito je uputiti na stajalište tuženika iz rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/23-03/87, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 13. ožujka 2025. godine. Tako se u konkretnom slučaju u obrazloženju prvostupanjskog rješenja od 29. prosinca 2022. godine navodi da je u postupku utvrđeno da je tužitelj vlasnik, odnosno korisnik poslovnog prostora u [adresa], površine 48,00 m2, u kojem se obavlja djelatnost UGOSTITELJSTVO (ugostiteljske usluge, smještaja, prehrane i ostale ugostiteljske usluge), pa sukladno članku 14. točki 1. Odluke o komunalnoj naknadi koeficijent namjene (Kn) za poslovni prostor u kojem se obavlja djelatnost iznosi 10,00. Međutim,

u prvostupanjskom rješenju nije moglo biti utvrđeno da se u poslovnom prostoru obavlja djelatnost, nego da se ista ne obavlja, a koeficijent namjene da je određen prema djelatnosti u čiju je svrhu prostor bio korišten, odnosno izgrađen. Stoga je prvostupanjsko tijelo trebalo utvrditi da je predmetni prostor tužiteljice ranije bio korišten, odnosno izgrađen za djelatnost ugostiteljstvo (ugostiteljske usluge, smještaja, prehrane i ostale ugostiteljske usluge), o čemu u provedenom upravnom postupku ne postoje dokazi, a niti objašnjenje tih činjenica u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Naime, članak 11. stavak 3. Odluke o komunalnoj naknadi propisuje da se za poslovne prostore u kojima se ne obavlja djelatnost, koeficijent namjene određuje prema posljednjoj djelatnosti koja se obavljala u prostoru, a ako to nije moguće utvrditi, prema djelatnosti u svrhu koje je prostor izgrađen. Nadalje, ne stoji navod tuženika da je uvidom u zemljišno-knjižni izvadak Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđeno da je ĐB - ovdje žalitelj, upisan kao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, kojem površina iznosi 48,00 m2 . Naime, iz navedenog zemljišno-knjižnog uloška proizlazi da je ovdje tužitelj vlasnik zgrade tlocrtne površine 19,00 m2, koja je sagrađena na dijelu zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Osim toga, iz novog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] proizlazi da je ovdje tužitelj vlasnik zgrade površine 19,00 m2 (E-15), a što odgovara zk. tijelu AIII, upisanom u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Stoga ne odgovaraju podaci iz Registra matičnih podataka upravitelja Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva prema šifri objekta: 07549687, jer se status vlasnika ne odnosi na površinu poslovnog prostora od 48,00 m2. Osim toga, treba naglasiti da nije predmetni poslovni prostor u obvezi plaćanja od 1. siječnja 2014. godine (kako to navodi GSKG u svom podnesku od 19. prosinca 2023. godine), budući da je člankom 92. stavkom 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da se za poslovni prostor plaća komunalna naknada, a člankom 93. stavkom 1. istog Zakona propisano je da ju plaća vlasnik, odnosno korisnik nekretnine.

10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.

Dna:

1. ĐB, [adresa]

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike

Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis