P-1667/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ANTE GRADNJA d.o.o. u stečaju, OIB 43522479943, Zagreb, Nade Klaić 2, protiv tuženika IVANA GRADNJA d.o.o., OIB 47441440930, Zagreb, Dedovići 3, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica iz Zagreba, Horvaćanska cesta 168, radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2025. u prisutnosti zastupnika tužitelja i punomoćnice tuženika, s danom objave 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se osnovanim osporavanje tražbine II. višeg isplatnog reda u iznosu od 41.544.561,68 eura stečajnog vjerovnika, tuženika Ivana gradnja d.o.o., prema tužitelju, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem St-1878/13.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.101,11 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 31. srpnja 2024. radi osnovanosti osporavanja tuženikove tražbine II. višeg isplatnog reda u iznosu od 41.544.561,68 eura, prijavljene u stečajnom postupku koji se vodi nad tužiteljem. U tužbi je naveo da je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja osnovnosti osporavanja tražbine rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1992/24 od 12. lipnja 2024. Navodi da je tuženik prijavio tražbinu na temelju zadužnice Ov-14913/12 koji je izdana na iznos od 10.000.000,00 eura, zadužnice Ov-10652/11 koja je izdana na iznos od 5.000.000,00 eura i zadužnice Ov-17617/14 koja je izdana na iznos od 200.000.000,00 kn. Navodi da je tražbina osporena jer ne postoji tuženikova tražbina i jer zadužnice ne ispunjavaju uvjete valjanosti tog pravnog posla. Navodi da je zadužnica instrument osiguranja tražbine i mora imati osnovu u nekom pravnom poslu, Ističe i da je nastupila zastara tražbine po zadužnici Ov-14913/22 1. studenog 2022. i po zadužnici Ov-10652/11 30. lipnja 2021. Navodi da te zadužnice ne ispunjavaju niti uvjete valjanosti jer glase na iznos u eurima bez da se navodi protuvrijednost u kunama koje su tada bile važeća valuta u Republici Hrvatskoj. Navodi i da tuženik nije niti naveo koji bi to bio pravni osnov iz kojeg bi proizlazila tražbina osigurana zadužnicama te da zadužnica ne može biti samostalna osnova za prijavu tražbine bez naznačavanja osnovnog pravnog posla iz kojeg bi ta tražbina proizlazila. Navodi i da u trenutku izdavanja zadužnica ista osoba je bila i jedini osnivač i direktor tuženika i stečajnog dužnika pa smatra da se radi o fiktivnim pravnim poslovima na štetu stečajnog dužnika. Ističe da sukladno odredbi čl. 41. st. 3. i čl. 49. Zakona o trgovačkim društvima članovi uprave ne mogu bez posebne suglasnosti društva sklapati poslove sa samim sobom.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava činjenične navode tužbe. Ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije. U tijeku postupka navodi da stečajni upravitelj maliciozno osporava tražbinu tuženika. Navodi da su razlozi zbog kojeg stečajni upravitelj osporava tražbinu ti što stečajni upravitelj nije izvršio uvid u stečajni spis u kojem se nalazi prijava tražbine i što stečajni upravitelj želi spriječiti utvrđenje osnovanosti tražbine tuženika jer bi u tom slučaju tuženik kao stečajni vjerovnik imao dovoljan broj glasova za smjenu stečajnog upravitelja i poduzimanje drugih radnji radi utvrđivanja njegove odgovornosti. Navodi da je tuženik uz prijavu tražbine dostavio isprave iz kojih proizlazi osnovanost i visina prijavljene tražbine te kako te isprave datiraju još od 2008. godine. Navodi da su osnove potraživanja tuženika pravni poslovi sklopljeni između parničnih stranaka godinama unazad, davno prije postojanja stečajnih razloga.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1992/2024 od 12. lipnja 2024. (list 6-12 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1994/24 od 11. lipnja 2024. (list 13- 17 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 18-25 spisa), kaznenu prijavu (list 35-44 spisa), prijavu tražbine s prilozima (list 58-593 spisa), izjave o prijeboju (list 613-616, 696-697, 813-814, 907-908, 959, 961, 974, 980, 1097-1098 spisa), e-mail korespondenciju (list 617-622, 1069, 1099 spisa), anekse ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 13/11 (list 623-653 spisa), dodatak sporazumu od 31.10.2012. (list 654- 686, 736-768, 778-810 spisa), sporazum (list 687, 769-777, 898, 915-917, 981, 983 spisa), račune (list 688-690, 694-695, 899-901, 905-906, 941-944, 955-957, 960, 962- 966, 973, 975-979, 982 spisa), obračun kamata (list 691, 902, 958 spisa), izvadak otvorenih stavaka (list 692-693, 811-812, 896-897, 903-904, 918-919, 927-928 spisa), rješenje Ustavnog suda U-III-2057/2015 (list 698-703, 1110-1115 spisa), dopise (list 704, 725-735, 925-926, 936, 967-972, 984-1002, 1094-1096, 1100, 1107-1109 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine br. 13/11 (list 705-717, 1009-1021 spisa), uvjerenje o isplati (list 718-724 spisa), tabularnu izjavu (list 725 spisa), dostavnicu (list 726-727 spisa), obavijest o izlučnom pravu (list 815-831, 841-844, 920-921, 940, 1022-1051 spisa), konto karticu (list 832-840 spisa), dopis (list 845-895 spisa), obračun po zadužnici Ov-17617/14 (list 909 spisa), obračun po zadužnici Ov-14913/12 (list 910 spisa), obračun po zadužnici Ov-10652/11 (list 911 spisa), obračun kamata (list 912- 914 spisa), rješenje Pž-3920/2024 (list 922-924 spisa), rješenje o ovrsi (list 929-933 spisa), ugovor o ustupanju tražbine (list 934-935, 937-938 spisa), potvrdu o predaji pošiljke (list 939 spisa), nalaz i mišljenje ZE (list 945-954 spisa), rješenje Pž-4513/2022 (list 1003-1008 spisa), ugovor o čuvanju, čišćenju objekta, davanju u zakup (list 1052-1065 spisa), ugovor o savjetovanju i uslugama (list 1066- 1068 spisa), podneske u predmetu P-1488/2014 (list 1070-1079 spisa), ugovor o ustupanju tražbine (list 1080-1081 spisa), aneks ugovora o ustupanju tražbine (list 1082-1083 spisa), zadužnice (list 1084-1093 spisa), tužbu (list 1101-1106 spisa), prijedlog za uknjižbu (list 1116-1121, 1157-1189 spisa), zapisnik o uvođenju u posjed (list 1155-1156 spisa), rješenje Ustavnog suda U-III-3982/2020 (list 1220-1235 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 41.544.561,68 eura kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

6. U odnosu na tuženikov prigovor da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena u ovom postupku valja istaknuti da se predmet spora odnosi na novčano potraživanje, neovisno o tome što se radi o zahtjevu za utvrđenje, a ne isplatu. Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a samo u situaciji kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi i samo u takvoj situaciji tuženik može prigovoriti da je vrijednost predmeta spora suviše nisko ili visoko naznačena u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a. Da bi se tužbeni zahtjev odnosio na novčanu svotu ne mora se raditi samo o situaciji da je to tužbeni zahtjev za isplatu. I tužbeni zahtjev za utvrđenje se također može odnositi na novčanu svotu, a u ovom konkretnom slučaju se i odnosi na novčanu svotu jer se radi o tužbenom zahtjevu za utvrđenje osnovanosti osporavanja tražbine u konkretnom novčanom iznosu od 41.544.561,68 eura. Stoga je vrijednost predmeta spora upravo 41.544.561,68 eura sukladno odredbi čl. 35. st. 1. ZPP-a te drugačiju vrijednost predmeta spora ne može niti tužitelj naznačiti u tužbi, a niti sud utvrditi u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a.

7. Iz izvatka iz sudskog registra za tužitelja proizlazi da je nad tužiteljem otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu St-1878/2013 od 9. veljače 2015.

8. Iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-1992/2024 od 12. lipnja 2024. proizlazi da je tim rješenjem tužitelj upućen na parnicu radi utvrđenja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 41.544.561,68 eura kao tražbine prvog višeg isplatnog reda u roku od osam dana od primitka tog rješenja. Uvidom u javno dostupne podatke e-oglasne ploče sudova utvrđeno je da je navedeno rješenje Pž-1992/2024 objavljeno na oglasnoj ploči 29. kolovoza 2024. pa je dostavljeno tužitelju protekom roka od 8 dana od objavljivanja rješenja na e-oglasnoj ploči sukladno odredbi čl. 12. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15 – dalje: SZ/15). Navedena odredba čl. 12. SZ/15 primjenjuje se sukladno odredbi čl. 441. st. 2. SZ/15 kojom je određeno da se odredba čl. 12. tog zakona primjenjuje i na postupke u tijeku. Kako je tužba podnesena 31. srpnja 2024., to je podnesena čak i prije izvršene dostave pa je u svakom slučaju podnesena u roku od 8 dana od dostave drugostupanjske odluke propisanog odredbom čl. 178. st. 6. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12, 45/13) koji se primjenjuje jer je bio na snazi u trenutku pokretanja stečajnog postupka.

9. Iz navedenog rješenja proizlazi da je tuženik u stečajnom postupku prijavio tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 41.544.561,68 eura na temelju ovršne isprave, koju tražbinu je stečajni upravitelj osporio. Iz te činjenice proizlazi i aktivna legitimacija tužitelja i pasivna legitimacija tuženika sukladno odredbi čl. 178. st. 1. SZ-a i čl. 178. st. 4. SZ-a pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije.

10. Iz tuženikove prijave tražbine proizlazi da je tuženik prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 1.153.986.628,30 kn (153.160.346,18 eura) po različitim osnovama. Od toga se prijavljena tražbina na temelju zadužnica broj Ov-14913/12, Ov-10652/11 i Ov-17617/14 odnosi na tražbinu u ukupnom iznosu od 41.544.561,68 eura, i to po zadužnici Ov-14913/12 u iznosu od 10.000.000,00 eura, po zadužnici broj Ov-10652/11 u iznosu od 5.000.000,00 eura i po zadužnici Ov-17617/14 u iznosu od 200.000.000,00 kn (26.544.561,68 eura). S obzirom da zadužnice predstavljaju ovršne isprave, tužitelj je upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine u iznosu od 41.544.561,68 eura i to je predmet ovog parničnog postupka.

11. Preostalu prijavljenu tražbinu u iznosu od 111.615.784,50 eura tuženik u prijavi tražbine nije temeljio na ovršnim ispravama – zadužnicama, već na ispravama dostavljenim uz prijavu, i to ugovoru o čuvanju, čišćenju objekta, davanju u zakup od 1. veljače 2011., sporazumu od 5. siječnja 2011., ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 13/11 od 18. veljače 2011., aneksu br. 1/12 ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 13/11 od 28. ožujka 2012., aneksu br. 2/12 ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 13/11 od 31. ožujka 2012., aneksu br. 3/12 ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 13/11 od 29. listopada 2012., sporazumu od 31. listopada 2012., dodatku sporazumu od 31. listopada 2012. sklopljenog 2. siječnja 2015., sporazumu od 9. prosinca 2014., sporazumu od 25. veljače 2013., aneksu br. 4/12 ugovoru o kupoprodaji nekretnine br. 13/11 od 18. veljače 2011., aneksu I sporazuma od 5. siječnja 2011., sklopljenog 21. siječnja 2011., ugovoru o kupoprodaji tražbine i ustupanju tražbine s prijenosom rizika od 8. prosinca 2014., sporazumu od 2. veljače 2013., sporazumu od 31. prosinca 2019., sporazumu od 9. prosinca 2014., sporazumu od 7. travnja 2021., ugovoru o ustupanju tražbine od 24. prosinca 2013., ugovoru o ustupanju tražbine od 17. prosinca 2012., ugovoru o ustupanju tražbine od 20. prosinca 2012. Ta tražbina nije predmet ovog parničnog postupka.

12. Valja istaknuti da tuženik u ovom parničnom postupku ne može mijenjati osnovu tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku sukladno odredbi čl. 180. SZ-a.

13. Iz zadužnica proizlazi da je tužitelj izdao tuženiku sljedeće zadužnice:

- zadužnica broj Ov-14913/12 radi osiguranja tražbine tuženika u iznosu od 10.000.000,00 eura, potvrđena po javnom bilježniku 31. listopada 2012,

- zadužnica broj Ov-10652/11 radi osiguranja tražbine tuženika u iznosu od 5.000.000,00 eura, potvrđena po javnom bilježniku 29. lipnja 2011.,

- zadužnica broj Ov-17617/14 radi osiguranja tražbine tuženika u iznosu od 200.000.000,00 kn (što sada iznosi 26.544.561,68 eura), potvrđena po javnom bilježniku 2. prosinca 2014.

14. Zadužnica ima ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja sukladno odredbi čl. 214. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12) i čl. 125. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 139/10). Međutim, sukladno navedenim odredbama zadužnica je i sredstvo osiguranja vjerovnikove tražbine jer se ona daje radi naplate tražbine određenog vjerovnika. Prema tome, mora postojati neki drugi pravni odnos između stranaka iz kojeg je nastala tražbina tuženika i radi osiguranja koje tražbine su izdane zadužnice broj Ov- 14913/12, Ov-10652/11 i Ov-17617/14. Ako takav pravni odnos ne postoji, odnosno ako ne postoji tražbina iz tog pravnog odnosa, onda ne postoji tražbina koja je osigurana zadužnicama, neovisno o tome što je zadužnica apstraktan pravni posao.

15. Tuženik je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a dužan iznijeti činjenice o tome na temelju kojeg određenog pravnog odnosa je nastala tuženikova tražbina osigurana zadužnicama, te na što se konkretno odnosi ta tražbina. Tužitelj ne može niti znati o kojem pravnom odnosu se radi ako tuženik određeno ne iznese navedene činjenice o tome. Tuženik je dužan određeno iznijeti činjenice, dakle, određeno iznijeti konkretan pravni odnos iz kojeg je nastala konkretna tuženikova tražbina, radi osiguranje koje je izdana zadužnica. Međutim, tuženik nije određeno iznio činjenice o tome u ovom postupku jer nije iznio činjenice o tome koja je to konkretna tražbina koja je osigurana ovim zadužnicama i iz kojeg pravnog odnosa je ta tražbina nastala. Ponovno se ukazuje da je tuženik ukupno prijavio tražbinu u iznosu od 153.160.346,18 eura, a tražbina po osnovi zadužnica odnosi se na iznos od 41.544.561,68 eura. Dakle, ne odnosi se cijela prijavljena tražbina na tražbinu po osnovi zadužnica pa stoga uopćeno pozivanje tuženika na isprave priložene uz prijavu tražbine ne može zamijeniti dužnost određenog iznošenja činjenica u ovom parničnom postupku sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a jer se priložena dokumentacija odnosi na preostalu prijavljenu tražbinu od 111.615.784,50 eura, koja nije predmet ovog parničnog postupka. Tuženik je sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a bio dužan u ovom parničnom postupku iznijeti činjenicu o točno određenoj tražbini koja je osigurana zadužnicom i točno određenu pravnu osnovu (primjerice, točno određen ugovor) na temelju koje je ta tražbina nastala. Međutim, tuženik u ovom parničnom postupku nije određeno iznio te činjenice. Umjesto toga, tuženik samo općenito navodi da je uz prijavu tražbine dostavio isprave iz kojih proizlazi osnovanost i visina prijavljene tražbine te kako te isprave datiraju još od 2008. godine, kao i da su osnove potraživanja tuženika pravni poslovi sklopljeni između parničnih stranaka godinama unazad. Prema tome, tuženik nije određeno iznio činjenicu o konkretnom pravnom poslu iz kojeg bi nastala konkretna tražbina osigurana ovim zadužnicama. Dokazi se izvodi samo radi utvrđivanja odlučnih činjenica koje stranka određeno iznese u postupku, a ne radi toga da bi se na temelju izvođenja dokaza po prvi puta saznavale činjenice (koje bi stranka onda nakon izvođenja dokaza iznosila u postupku). Stoga, sud je sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a odbio tuženikove prijedloge za izvođenjem dokaza financijskim i građevinskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka AE, SE, RE, CE, ŽE, ŠE, uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uvidom u stečajni spis, te priklapanjem spisa St-1878/13, P-706/25, P-2683/24, P- 2046/24, P-2047/24, P-2043/24, P-1785/24, P-2434/24, P-4140/24, P-1781/24, P- 1790/24, P-5099/24 i Ovr-165/22. U odnosu na prijedlog za priklapanje stečajnog spisa St-1878/13 valja još dodatno istaknuti kako takav priklop nije potreban jer je tužitelj u ovaj parnični spis dostavio tuženikovu prijavu tražbine sa svim prilozima, a druge isprave iz stečajnog spisa nisu potrebne. U odnosu na prijedlog za prikalpanjem svih ostalih spisa, oni nisu bili potrebni jer tuženik, osim što nije određeno iznio odlučne činjenice koje je bio dužan iznijeti sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, nije određeno naveo niti koje isprave predlaže pročitati iz ovih spisa, već je samo općenito naveo da se u tim spisima „nalazi relevantna dokumentacija za donošenje odluke u ovom postupku“. Nije zadatak suda da priklapa spise i potom iz njih sam traži isprave koje bi mogle ići u prilog nekoj stranci, već je stranka koja predlaže priklapanje spisa dužna sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a određeno navesti konkretne isprave koje predlaže pročitati iz tih spisa.

16. Sukladno navedenom, kako tuženik nije određeno niti naveo činjenice o postojanju i nastanku točno određene tražbine na temelju točno određenog pravnog odnosa, a koja tražbina bi bila osigurana predmetnim zadužnicama, to ne postoji njegova tražbina prijavljena u stečajnom postupku u iznosu od 41.544.561,68 eura pa je tužbeni zahtjev za utvrđenjem osnovanosti osporavanja te tražbine osnovan.

17. Tuženik je izgubio parnicu pa sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a postoji njegova obveza nadoknaditi parnične troškove tužitelju. Međutim, prema odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a stranka je dužna određeno navesti troškove za koje potražuje naknadu, a to znači navesti i o kojem konkretnom trošku se radi i iznosu tog troška. Tužitelj nije određeno naveo troškove za koje potražuje naknadu sukladno navedenoj odredbi jer je naveo kako traži trošak „u vidu sudske pristojbe za tužbu i presudu prema određenju suda“. Dakle, tužitelj nije određeno naveo iznos troška koji potražuje pa ne postoji određeni zahtjev o kojem bi se odlučivalo.

18. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka je odbijen jer je on izgubio parnicu.

Zagreb, 16. siječnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. Tužitelju po stečajnom upravitelju

2. Tuženiku po punomoćniku