REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-1444/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DUKAT d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 25457712630, kojeg zastupa punomoćnik Mojmir Ostermann, odvjetnik iz Ostermann Ivančić odvjetničko društvo d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, protiv tuženika Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, sa sjedištem u [adresa], OIB:01122438757, zastupanog po punomoćniku Klaudiu Čurinu, odvjetniku iz Zagreba, Ilica 29, radi nadomještaja suglasnosti, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 11. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, i punomoćnika tuženika, dana 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

„Nadomješta se suglasnost Sindikata zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duhanskoj industriji i vodoprivredi Hrvatske, sa sjedištem u [adresa], OIB:01122438757 za donošenje namjeravane odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2023. sindikalnom povjereniku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na radnom mjestu Skladištara kontrole i utovara kod tužitelja DUKAT d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 25457712630, kao poslodavca, a koja suglasnost je bila uskraćena dopisom tuženika od 04.10.2024.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao poslodavac donio prijedlog Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2023. (dalje: Ugovor o radu) radniku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: Radnik), zaposlenom na radnom mjestu Skladištara kontrole i utovara, radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje, uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, dana 26.09.2024. protiv Radnika je podnesena Prijava o povredi radne obveze od strane nadređenog Radniku (dalje: Prijava). U Prijavi se navodi da je 25.09.2024. Rukovoditelj Centralnog skladišta obavijestio Radnika po dolasku u smjenu, da je pozvan na iznošenje svoje obrane koja će se održati 26.09.2024. u 14h, a u vezi prethodno podnesene prijave o povredi radne obveze od 29.08.2024. podnijete protiv Radnika. Nakon što je G obaviješten o obrani, G je bio vidno uzrujan, izjavio je da će kontaktirati svog odvjetnika te se interesirao tko ga je prijavio. Nakon toga je otišao iz ureda Rukovoditelja, da bi se vratio nakon desetak minuta te pred kolegom CB, Rukovoditeljem Centralnog skladišta i kolegom RB, Voditeljem optimizacije skladišnog poslovanja, izgovorio: „to su gluposti za šta me prijavljujete. Vidim da me se želite riješiti! Mislim da neće biti mira dok ne uzmem automat i odem u Upravnu Zgradu, i riješim sve tamo! C je goli K*** za mene!”, a što je ponovio dva puta.

Povodom ove Prijave, Tužitelj je kao poslodavac Radniku omogućio iznošenje obrane sukladno čl. 119. st. 2. Zakona o radu te je dana 26.09.2024. saslušao R. Radnik je priznao da je rekao što je navedeno u Prijavi.

Radnik se dalje branio da je isto rekao u šali, a kolege su to ozbiljno shvatili te da on to ne bi učinio ozbiljno. Također je naveo kako ne smatra da su njegove riječi bile neprimjerene.

Radi potpunog utvrđenja činjenica te u odnosu na navode iz obrane R, Tužitelj je dana 27.09.2024. kao svjedoke saslušao CB, zaposlenog kod Tužitelja na radnom mjestu Rukovoditelja Centralnog skladišta i RB, zaposlenog kod Tužitelja na radnom mjestu Voditelja optimizacije skladišnog poslovanja.

Gore navedeni svjedoci su iskazali da je G izrekao rečenice koje se navode u Prijavi ljutito i glasno, da je G bio uzrujan, da rečenice što je Radnik uputio smatraju neprimjerenim ponašanjem Radnika, i da iste nisu bile izrečene u šali. Temeljem svega navedenog, Tužitelj je nesporno utvrdio kako je G izrekao rečenice koje se navode u Prijavi, a što je G priznao i isto ne osporava. Tužitelj nije prihvatio iskaz R kao uvjerljiv, istinit niti vjerodostojan o tome da su riječi, a koje se citiraju u Prijavi, bile izrečene u šali.

Naime, riječi koje je G izgovorio, a kojima se G prijeti drugima oružjem, imaju elemente nasilne prijetnje te nije životno da se netko šali prijeteći drugima oružjem.

Iskaz R da je isto rekao u šali je oprečan iskazima svjedoka CB i RB koji su potvrdili kako je G bio uzrujan i ljutit dok je izgovarao takve riječi. Tužitelj ističe kako nije životno i logično da bi ovakve prijeteće riječi bile izgovorene u šaljivom tonu, kad je istovremeno osoba bila ljutita i uzrujana dok ih je izgovarala, te ih izgovarala glasno pa su riječi, osim svjedoka mogli čuti i drugi djelatnici.

Nadalje, G je izjavio u obrani da ne smatra da su njegove riječi bile neprimjerene. Tužitelj ovu tvrdnju R također nije prihvatio kao uvjerljivu, posebice uzimajući u obzir činjenicu Radnikovog dugogodišnjeg radnog iskustva, njegovu zrelu dob te činjenicu da je G ujedno i sindikalni povjerenik kod Tužitelja koji bi trebao promicati zaštitu prava i sigurnosti radnika te pravilan rad i primjereno ponašanje u radnom kolektivu.

Upućene prijetnje predstavljaju ponašanje koje prelazi granice dopuštenog ponašanja Radnika na radnom mjestu, i to neovisno o povodu ovog ponašanja, te isto predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. Ovaj stav je zauzela i sudska praksa pa tako Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj presudi broj Revr 375/2009-2 od 3. lipnja 2009., navodi: „…. drugostupanjski sud iz naprijed navedenih utvrđenja je ocijenio da u konkretnom slučaju krajnje nedolično ponašanje tužitelja (verbalno vrijeđao i prijetio radniku tuženika zbog toga što mu nije izdao traženu potvrdu), predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a time i razlog za izvanredni otkaz. Naime, drugostupanjski sud pravilno ocjenjuje da takvo ponašanje tužitelja i bez obzira na razloge koji su do toga doveli, nadilazi granice dopuštenog ponašanja i ukazuje na postupanje radnika koje poslodavac ne smije tolerirati.“ Gore opisano ponašanje Radnika predstavlja potpuno neprimjereno i nedolično ponašanje koje ima elemente nasilne prijetnje i ugrožavanja sigurnosti Tužitelja i svih ostalih radnika i koje prema čl. 110. st. 1. točka 16. Pravilnika o radu Tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radne obveze.

Slijedom svega navedenog, Tužitelj je utvrdio kako opisano ponašanje Radnika predstavlja osobito tešku povredu radne obveze i opravdani razlog zbog kojeg, uz uvažanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć jer je Radnik svojim ponašanjem trajno narušio odnos povjerenja s Tužiteljem kao poslodavcem.

Stoga je Tužitelj uvažavajući sve okolnosti slučaja, odlučio Radniku izvanredno otkazati Ugovor o radu zbog osobito teškog kršenja obveza iz radnog odnosa, sukladno odredbama čl. 116. Zakona o radu, te čl. 110. st. 1. t. 16. Pravilnika o radu Tužitelja.

Tužitelj dodatno ističe da gore opisana povreda (prijetnja R) koja je razlog za odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu R, nije bila jedina povreda radne obveze Radnika tijekom radnog odnosa. Naime, Tužitelj je utvrdio da je G kontinuirano kršio obveze iz radnog odnosa obzirom da su protiv R već prethodno, prije ove povrede, bili provedeni postupci zbog kršenja obveza iz radnog odnosa.

Tako je D **.**.2022. izrečeno prvo upozorenje s mogućnošću otkaza ugovora o radu obzirom da je nakon prijave o povredi radne obveze utvrđeno kako je G na oglasnoj ploči unutar skladišta napisao uvredljiv i vulgaran komentar sadržaja „puši k*** 3 puta“ namijenjen za vođu smjene, koju činjenicu G u svojoj obrani nije osporio te koja proizlazi iz videosnimke u koju je Tužitelj napravio uvid za potrebe postupka utvrđenja kršenja obveza iz radnog odnosa. Utvrđeno je da je ovakvim ponašanjem Radnik počinio povredu iz čl. 75 st. t. 16 tada važećeg Pravilnika o radu Tužitelja jer se neprimjereno i nedolično ponašao prema kolegi, a u konačnici i Tužitelju kao poslodavcu.

Unatoč gornjem upozorenju, D je dana 02.08.2023. izdano drugo pisano upozorenje s mogućnošću otkaza iz razloga što je utvrđeno da G kontinuirano ima najveći broj grešaka u svom radu kontrole paleta proizvoda od svih radnika koji rade na istom radnom mjestu, i to unatoč svim mjerama koje je poduzeo Tužitelj radi smanjenja broja grešaka u radu i pokušaja promjene odnosa R prema radu, a koju činjenicu G u svojoj obrani nije osporio. Utvrđeno je da je ovakvim ponašanjem Radnik počinio povredu radne obveze iz čl. 108. st. 1. t. 6 tada važećeg Pravilnika o radu Tužitelja jer nije promijenio svoj odnos prema radu te i dalje ostvarivao najveći broj grešaka i kroz duže vremensko razdoblje nije ostvarivao očekivane rezultate rada.

Tužitelj ističe da uzimajući u obzir i sve ove prethodno opisane povrede i ponašanje Radnika u ovoj točki Tužbe, idu u prilog tome da je G trajno narušio odnos povjerenja s Tužiteljem kao poslodavcem.

Sukladno čl. 150. Zakona o radu, Tužitelj je prijedlog Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Radnika dana 29.09.2024. dostavio na savjetovanje Radničkom vijeću koje je utemeljeno kod Tužitelja.

Radničko vijeće se dana 04.10.2024. očitovalo da je suglasno s namjeravanom odlukom Tužitelja.

Radnik je sindikalni povjerenik Tuženika, te je Tužitelj u skladu sa čl. 188 Zakona o radu, a u svrhu dobivanja suglasnosti Tuženika, dana 29.09.2024. zatražio suglasnost Tuženika na namjeru otkaza Ugovora o radu Radnika i dostavio Tuženiku prijedlog odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Radnika.

Tuženik se dopisom od 04.10.2024. očitovao na način da je uskratio suglasnost na namjeravanu odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Radnika. Tuženik u svom očitovanju navodi da je uskratio suglasnost jer Tuženiku nije vidljivo iz dopisa Tužitelja da postoje opravdani razlozi za izvanredan otkaz Ugovora o radu Radnika i da iz informacija koje je Tuženiku dostavio G proizlazi suprotno. Ova tvrdnja Tuženika nije točna i proturječna je iskazu koju je G dao u svojoj obrani Tužitelju, kao i izjavama svjedoka i prijavi o povredi radne obveze. Naime, suprotno navodima Tuženika, Tužitelj je dostavio Tuženiku prijedlog Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Radnika iz čijeg obrazloženja jasno proizlaze slijedeće okolnosti:

-da je razlog izvanrednog otkazivanja izrečena prijetnja R koja čini potpuno neprimjereno ponašanje Radnika i osobito tešku povredu radne obveze

-da je G u svojoj obrani priznao da je izrekao predmetne riječi, a da je isto potvrđeno iskazima svjedoka

-da je Tužitelj detaljno obrazložio zbog čega ovakvo ponašanje predstavlja opravdan razlog za izvanredni otkaz, a koji stav Tužitelja je potvrdila i sudska praksa. Tuženik se nije niti jednom rečenicom u svom očitovanju osvrnuo na gornje odlučne činjenice koje čine opravdani razlog za izvanredni otkaz u ovom konkretnom predmetu već je samo paušalno naveo kako mu nije vidljivo da postoji opravdan razlog za otkaz.

Ovo čini protivljenje Tuženika neobrazloženim i time neutemeljenim, a što je protivno čl. 188 st. 3 Zakona o radu koji nalaže Tuženiku da obrazloži svoju uskratu suglasnosti.

U odnosu na ostale navode koje je Tuženik iznio u očitovanju, Tužitelj ističe kako namjera otkaza nije ni u kakvoj vezi sa svojstvom R kao sindikalnog povjerenika niti je usmjerena na sprečavanje djelovanja R kao sindikalnog povjerenika kao što to neosnovano tvrdi Tuženik.

Naime, ovi ostali navodi Tuženika nisu u nikakvoj vezi s odlučnim okolnostima koje je utvrdio Tužitelj, a koje okolnosti čine opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu Radniku te stoga nisu relevantne i bespredmetne su za ovaj konkretan predmet. Prema tome, i ovi daljnji navodi Tuženika čine njegovo protivljenje neutemeljenim i neobrazloženim.

Sindikalni povjerenik nije apsolutno zaštićen od mogućnosti otkaza ugovora o radu. Odredbom čl. 188 st. 3 Zakona o radu štiti se samo zakonita sindikalna djelatnost, ali se sindikalni povjerenik ne štiti od odgovornosti za povrede iz radnog odnosa. Ovaj stav potvrdila je i sudska praksa (presuda Županijskog suda u Splitu od 03.06.2022., pod posl. br. Gž R 653/2022-3)

Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, razvidno je kako uskrata suglasnosti Tuženika nije osnovana niti ičim potkrijepljena s obzirom na to da Tužitelj ima opravdani, i priznanjem Radnika, i izjavama svjedoka i dokumentacijom potvrđeni razlog za otkaz te je postupak otkazivanja proveden sukladno Zakonu o radu. Zbog navedenog, postoji opravdan razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu Radnika uvjetovan osobito teškom povredom radne obveze od strane Radnika, a koji je razvidan iz dokaza priloženih uz ovu tužbu što čini dostatnu osnovanu sumnju i postojanje vjerojatnosti da se ostvario otkazni razlog, a slijedom čega su ostvareni uvjeti da sud svojom odlukom nadomjesti neosnovanu uskraćenu suglasnost Tuženika.

Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a tuženika obveže na plaćanje troškova ovog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je radnik GB (dalje: G) bio uzrujan, a što je bilo potpuno opravdano, jer je razlog zbog kojeg je bio pozvan na obranu potpuno besmislen.

Naime, tužitelj je D stavljao na teret da je je prilikom vožnje viličara unatraške držao ruku u džepu, a što da bi predstavljalo povredu obveza iz radnog odnosa.

Ističe se da nikada ni jedan radnik zaposlen kod tužitelja nije bio upozoren na povredu obveza iz radnog odnosa zbog načina upravljanja viličarom, ako zbog toga nije došlo do štete za tužitelja.

Tuženik dodatno ističe da je potpuno nemoguće voziti viličar unatraške uz držanje obje ruke na upravljaču, budući da se potrebno okrenuti za 1800, kako bi vozač imao mogućnost upravljanja na siguran način. Perifernim vidom nije moguće obuhvatiti cijelo manevarsko područje.

Nadalje, ističe se da G sporne riječi nije izgovorio dvaput, niti pak su izrečene riječi bile upućene ni jednoj osobi, već se radilo o riječima izrečenim u frustraciji, nakon što je G bio izložen neutemeljenoj, očito fabriciranoj optužbi za povredu obveza iz radnog odnosa, te je nakon toga „sebi u bradu“ izgovorio navedene riječi, kao posljedicu frustracije i nemoći.

Tuženik ističe da tužitelju dobro poznato da G ima problema s komunikacijom, što je posljedica teškoća u govoru, a poznata je znanstvena činjenica da su osobe s govornim teškoćama u stresnim situacijama (a neopravdana optužba svako je stresogeni faktor!) sklonije frustraciji, upravo zbog osjećaja nemogućnosti fluentnog verbalnog odgovora na stresnu situaciju.

Dakle, do cijele situacije došlo je zbog neopravdane optužbe na račun R, a od strane drugih radnika, te su isti radnici koji su i konstruirali optužbu za povredu obveze iz radnog odnosa podnijeli i prijavu zbog ovdje spornih riječi, dakle jasno je da se radi o sustavnoj kampanji točno određenih radnika čiji je cilj uklanjanje R iz radnog kolektiva, radi sprječavanja sindikalnog djelovanja.

Ne osporava se da su svjedoci RB i CB dali sporne izjave, a radi se o istim radnicima koji su R prijavili i zbog toga što je upravljao viličarem na način da je držao jednu ruku na volanu.

Dakle, radi se o svjedocima lojalnima poslodavcu, koji su dio sustavne kampanje na štetu R koji je sindikalni povjerenik tuženika, te je kao takav smetao, posebice nakon što je uz njegovu nesebičnu i veliku pomoć više od 150 radnika tuženika podnijelo tužbe protiv tuženika radi isplate razlika naknade plaće za godišnji odmor, koje je tužitelj godinama pogrešno obračunavao

Ističe se da iz izjava svjedoka RB i CB ne proizlazi da bi kod njih došlo do bilo kakve uznemirenosti ni straha. Štoviše, svjedok RB iskazao je „U svom dugogodišnjem radu ćuo sam svašta i doživio svakakve reakcije radnika…“ Međutim, tužitelj nije dokazao da je u svim tim situacijama, koje u svom iskazu opisuje svjedok RB, posezalo za mjerama izvanrednog otkaza, koji je ultima ratio sankcioniranja povreda iz radnog odnosa.

Tuženik ističe da osporava istinitost sadržaja iskaza svjedoka CB i RB, te je suglasan s dokaznim prijedlogom za njihovim saslušanjem.

U cijelosti se osporava.

U našem pravnom sustavu, da bi se određena izjava mogla kvalificirati kao prijetnja, mora biti udovoljeno subjektivno-objektivnim pretpostavkama:

1) Mora biti upućena drugome

2) Mora biti ozbiljna

3) Mora kod drugoga izazvati strah.

Kod izjava Radnika nije ostvareno ni jedno od navedenih obilježja, jer se radilo o riječima upućenima bilo kome, nije bilo elemenata ozbiljnosti, niti pak je bilo tko bio ustrašen zbog ovih riječi.

U tom se smislu ističe da je tužitelju je u cijelosti poznat kontekst u kojem su sporne riječi izrečene, te je upoznat i s A, koji kod tužitelja radi oko 30 (!!!) godina, te u tom periodu nisu zabilježene nikakve teškoće u međuljudskim odnosima između R i bilo koga od kolega ili nadređenih, pa se u tom kontekstu jasno može razaznati da se radi o pokušaju Poslodavca da onemogući Radnika u izvršavanju njegovih prava i obveza sindikalnog povjerenika.

U tom je kontekstu potpuno irelevantno pozivanje tužitelja na sudsku praksu, budući da se radi o drukčijoj činjeničnoj situaciji, jer je u predmetu koji se tužitelj poziva radnik prijetio drugom radniku, što je poslodavac tamo i bio dužan sankcionirati. In concreto, prijetnja ne postoji. Tuženiku je prihvatljiva interpretacija da se radi o riječima koje nisu primjerene, međutim cijela se situacija ne može promatrati izvan konteksta događaja, jer je poziv na iznošenje obrane bio nastavak maltretiranja od strane nadređenih, koje je započelo u kolovozu vulgarnim i neprimjerenim pisanim porukama u skladištu, a nastavilo se na individualnoj razini u odnosu na R na način da ga se optužilo jer je viličarom upravljao jednom rukom.

Ističe se i da se tužitelj potpuno neosnovano poziva na odredbu čl. 116. st. 1. toč. 16. Pravilnika o radu.

Naime, ako nešto nije dostatan razlog za izvanredni otkaz prema odredbama Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 – dalje: ZR), one se ne mogu konstruirati Pravilnikom o radu.

No, neovisno o tome, odredba čl. 116. st. 1. toč. 16. Pravilnika o radu glasi: „neprimjereno ili nedolično ponašanje prema poslovnom partneru i suradniku“ Navedena odredba propisana je relacijski, interpersonalno. Dakle, nije osobito teška povreda svako neprimjereno ili nedolično ponašanje, već isključivo ono usmjereno prema poslovnom partneru i suradniku.

In concreto, potpuno je jasno da riječi nisu bile upućene nikome od poslovnih partnera ili suradnika, već su izrečene samome sebi, in abstracto.

Dakle, odredbu čl. 116. st. 1. toč. 16. Pravilnika o radu valja tumačiti restriktivno i to uz primjenu dviju metoda interpretacije. Ponajprije u skladu s temeljnim načelom radnog prava in favorem laboratoris, odredbu treba tumačiti na način koji je povoljniji za radnika. Osim toga, kod propisivanja bilo kakvih sankcija, valja poći i od zabrane analogije, jer nulla poena sine lege stricta.

Dakle, Poslodavac nije ovlašten ekstenzivno tumačiti odredbu čl. 116. st. 1. toč. 16. Pravilnika o radu, na način da bi navedena odredba „pokrivala“ i ovdje sporne riječi koje nisu bile usmjerene ni na koga konkretnog, i nisu bile izrečene nikome od radnika, već su ih svjedoci RB i CB sasvim slučajno čuli, iako se G nije njima obraćao, kako proizlazi i iz njihovih izjava.

Tuženik ponajprije ističe da upozorenje koje je Radniku danu 2 i pol godine prije kritičnog događaja svakako ne opravdava otkazivanje ugovora o radu izvanrednim otkazom, jer su ista izgubila na relevantnosti zbog proteka vremena.

Drugo upozorenje iz kolovoza 2023. nije ni u kakvoj svezi s ovdje spornim riječima, već s primjedbama tužitelja ne rad Radnika, pa stoga ne može biti argument za izvanredno otkazivanje, a protekom vremena očito je da je G otklonio navodne greške u svom radu, jer ga tužitelj poslije nije upozoravao, te ga je zadržao na radu. Pri tome se ističe da iz priloženih isprava proizlazi da su nadređene osobe iz skladišta sklone zlostavljanju podređenih radnika te podnošenju lažnih prijava protiv radnika, isključivo radi održavanja odnosa moći.

Prema saznanjima tuženika tužitelj nije ni na koji način sankcionirao autora sramotnih pisanih obavijesti ostavljenih radnicima skladišta.

Tuženiku je potpuno neprihvatljivo da se njegova sindikalnog povjerenika zlostavlja apsurdnim optužbama, što je vozio viličar na jedini mogući način, te da se njegovu – možda neprimjerenu – ali ljudski razumljivu reakciju sankcionira najtežom mjerom propisanom ZR-om – izvanrednim otkazom, dok se očito zlostavljanje, izvršeno s izravnom namjerom da se vrijeđa cijeli radni kolektiv skladišta, ne sankcionira nikako, što ukazuje da je mobbing poželjno ponašanje, jer se radi o stvaranju dojma nekažnjivosti, odnosno svojevrsnoj zapovjednoj odgovornosti. Prema tome – kako je vidljivo iz dostavljenih isprava - korporativna kultura koja prevladava u tužiteljevoj poslovnoj jedinici – skladištu je takva, da najgora ponašanja, koja su tolerirana od strane poslodavca čine izjavu radnika GB zanemarivom, odnosno u usporedbi ona ni po čemu ne odskače od uobičajenog i očito prihvaćenog načina ophođenja prema radnicima!

Savjetovanje s Radničkim vijećem nije provedeno u skladu sa ZR-om, već je odluka dostavljena članovima Radničkog vijeća putem e-maila, te su se oni pojedinačno očitovali, bez ikakve rasprave.

Međutim, u skladu s čl. 154. st. 1. ZR-a, radi rasprave o davanju suglasnosti bilo je potrebno provesti sjednicu Radničkog vijeća, a ista nije održana, pa je razvidno da nisu ispunjene ni formalne pretpostavke iz čl. 150. st. 10. ZR-a.

U tom pogledu, s obzirom na neodržavanje sjednice Radničkog vijeća, ističe se da se radi o zloporabi položaja predsjednika Radničkog vijeća, gospodina DB, koji je osobno zainteresiran za donošenje nepovoljnih odluka za R, a via facti i za tuženika.

Naime, gospodin DB bio je tuženikov glavni sindikalni povjerenik kod tužitelja, te je G, kao sindikalni povjerenik, po isključenju gospodina DB iz tuženikova članstva, intenzivirao svoj angažman u sindikalnim aktivnostima tuženika. Ističe se da je nakon isključenja iz tuženikova članstva, gospodin DB utemeljio novi sindikat - Nezavisni sindikata mljekarske i prehrambene industrije.

Prema tome, predsjednik Radničkog vijeća je očito pristran pri odlučivanju, s obzirom na vlastite partikularne interese, a Radničko vijeće nikada nije održalo sjednicu – u skladu s obvezom iz čl. 154. st. 1. ZR-a – te posljedično, nije donijelo valjanu odluku u smislu odredbe čl. 150. st. 10. ZR-a, jer o odluci nije provedena rasprava, niti je Radničko vijeće razmotrilo sve odlučne činjenice.

Prednje činjenice tužitelju su bile poznate, odnosno nisu mu mogle biti nepoznate, jer je tuženik bio:

1) Upoznat s činjenicom da je G tuženikov sindikalni povjerenik

2) Upoznat s činjenicom da je predsjednik Radničkog vijeća, gospodin DB, bio sindikalni povjerenik tuženika te da je isključen iz članstva

3) Upoznat s činjenicom da je predsjednik Radničkog vijeća, gospodin DB, aktualno predsjednik Nezavisnog sindikata mljekarske i prehrambene industrije, dakle konkurentskog sindikata.

Dakle, tuženik je bio upoznat sa svim informacijama iz kojih jasno proizlazi da Radničko vijeće nije donijelo nikakvu odluku, odnosno da se radi o zloporabi položaja predsjednika Radničkog vijeća.

Ne osporava se u dijelu koji se tiče zahtjeva za davanje suglasnosti i sadržaja uskrate.

Osporava se u dijelu u kojem se polemizira sa sadržajem dopisa kojim se uskraćuje suglasnost za otkaz.

Dopis tuženika – protivno navodima tužbe – nije paušalan, već je detaljno obrazložen, te je u njemu jasno izneseno koji su stvarni razlozi za donošenje sporne odluke o izvanrednom otkazu, a koji su prikriveni navodnim prijetnjama. Naime, kako je već izloženo prijetnje nisu postojale, već se radilo o verbalnoj reakciji na očite retorzijske mjere, mjere koje se mogu ocijeniti isključivo kao zlostavljanje kroz proceduru iznošenja obrane zbog radnji koje su uobičajeni, normalni, standardni dio radnog procesa upravljanja viličarom. Radi se o apsurdnim, upravo kafkijanskim optužbama, na koje bi svaki prosječan čovjek reagirao. Pri tome tuženik ne tvrdi da se radi o ponašanju koje bi zaslužilo pohvalu i poticanje, već da se radi o postupanje koje je razumljivo, očekivano, odnosno ljudsko, posebice uzimajući u obzir Radnikovu govornu manu, koja mu otežava verbalnu ekspresiju kojom bi mogao izraziti svoju frustraciju na možda jezično odmjereniji način.

Osporava se zbog razloga iznesenih u prethodnom dijelu ovog odgovora. Irelevantna je pritom sudska praksa na koju se tužitelj poziva, jer se in concreto radi o očitoj sankciji sindikalnog djelovanja, s obzirom na apsurdnost optužbi o upravljanju viličarom, a koje optužbe su rezultirale sasvim razumljivom reakcijom koja nije bila upućena nikome konkretnom.

Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te mu naložiti da tuženiku nadoknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Ugovor o radu za GB, Odluku o izvanrednom otkazu, Prijavu o povredi radne obveze, Obranu GB, Izjave svjedoka AB, RB, sudsku praksu, Pravilnik o radu, Savjetovanje o Prijedlogu odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Očitovanje RV o prijedlogu Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, Suodlučivanje o prijedlogu odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Očitovanje o namjeravanoj odluci otkazivanja ugovora o radu sindikalnom povjereniku, Obavijest od 02.08.2024.g, Obavijest od 10.09.2024.g, Upozorenje Sindikata od 12. rujna 2024.g, Dopis od 17. rujna 2024.g, dopis od 20.rujna 2024.g, saslušanje svjedoka CB, RB, SB, BB i GB.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je radnik GB bio zaposlen kod tužitelja temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2023.g. te da je isti bi i Sindikalni Predstavnik.

6. Između stranaka sporno je da li je savjetovanje vezano uz otkaz sindikalnom povjereniku provedeno zakonito i da li je opravdana uskarata suglasnosti od strane Sindikata

7. Iz dokumentacije priložene spisu razvidno je:

- da je tužitelj kao poslodavac donio prijedlog Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01.07.2023. (dalje: Ugovor o radu) radniku GB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: Radnik), zaposlenom na radnom mjestu Skladištara kontrole i utovara, radi osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa uslijed koje, uvažavajući sve okolnosti i interese obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć

- da je Tužitelj prijedlog Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu Radniku, dana 29.09.2024. dostavio na savjetovanje Radničkom vijeću koje je utemeljeno kod Tužitelja

- da se Radničko vijeće dana 04.10.2024. očitovalo da je suglasno s namjeravanom odlukom Tužitelja.

- da je Tužitelj u skladu sa čl. 188 Zakona o radu, a u svrhu dobivanja suglasnosti Tuženika, dana 29.09.2024. zatražio suglasnost Tuženika na namjeru otkaza Ugovora o radu Radnika i dostavio Tuženiku prijedlog odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o rad

- da je Tuženik u svom očitovanju naveo da je uskratio suglasnost jer Tuženiku nije vidljivo iz dopisa Tužitelja da postoje opravdani razlozi za izvanredan otkaz Ugovora o radu Radnika i da iz informacija koje je Tuženiku dostavio G proizlazi suprotno.

- da je predsjednik Radničkog vijeća, gospodin DB, bio sindikalni povjerenik tuženika te da je isključen iz članstva

- da je predsjednik Radničkog vijeća, gospodin DB, aktualno predsjednik Nezavisnog sindikata mljekarske i prehrambene industrije, dakle konkurentskog sindikata.

8. U postupku prije otkazivanja ugovora o radu u kojem poslodavac traži prethodnu suglasnost RV i Sindikata, a tako i u sudskom postupku, potrebno je ocijeniti da li poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu iz razloga koje ZR propisuje kao dopuštene razloge za otkaz, da li se radi o zaposleniku kojem se može otkazati ugovor o radu, te da li poslodavac navodima i predloženim dokazima upućuje na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu. Već navedene okolnosti onemogućavaju poslodavca u eventualnom šikanoznom postupanju.

9. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, prvenstveno se ukazuje na odredbu čl. 188. Zakona o radu (NN, 93/14 i dr.), pod nazivom "Zaštita sindikalnih povjerenika", kojom je propisano da se sindikalnom povjereniku bez suglasnosti sindikata ne može, između ostalog, otkazati ugovor o radu, s tim da u konkretnom slučaju nije sporno, a kako je ranije već istaknuto, da je tužitelj zatražio takvu suglasnost te da ju je predmetni sindikat uskratio, nakon čega je tužitelj u smislu st. 3. citiranog čl. 188., u propisanom roku od 15 dana podnio tužbu kojom se traži da suglasnost nadomjesti sudska odluka. Dakle, u postupku kakav je ovaj, a u kojem tužitelj kao poslodavac koji radniku koji spada u zaštićenu kategoriju namjerava otkazati ugovor o radu, zahtijeva donošenje sudske odluke koja će nadomjestiti suglasnost sindikata, dovoljno je da poslodavac dokaže da postoji osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga, dok ne mora dokazati da je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu.

10. Posebno valja istaknuti da zaštita određene kategorije radnika nije propisana kako bi se poslodavca onemogućilo da im otkaže ugovor o radu, već da se s većim stupnjem vjerojatnosti utvrde okolnosti, iz kojih bi proizlazilo da postoji opravdan razlog za otkaz.

11. Svjedok CB, iskazao je da je zaposlenik tužitelja kao rukovoditelja centralnog skladišta u Zagrebu. Kod njega je zaposlen radnik GB. Skladište je posjetio stranac i to direktor skladišta iz Francuske, vidjeli su radnika GB kako vozi viličara s rukom u džepu. Došla je direktiva nakon te posjete da se radniku koji je vozio viličar napiše prijava pravnoj službi zbog povrede radne obveze. Kada se moralo saslušati obranu radnika došlo je do incidenta, bio je prisutan. Rekao je radniku da odradi posao kako spada, uputio ga je kako da se ispriča i opravda i nije ga htio prijaviti, premda bi trebao. Radnik nije napao ni njega ni kolegu RB koji je bio pored njega, već je izgovorio : "da će sutra otići po automat i riješit cijelu upravnu zgradu jer da S boli k…. za njega". To je dva puta ponovio, otišao u skladište i to ponavljao putem. Onda se vratio opet do njega i ponovno isto ponovio. Ne zna tko je uputio direktivu jer je bio odsutan. U izjavio od 27.09.2024. nje spominjao muški spolni organ eksplicite. Poznata mu je obavijest KB od 02.08.2024. ali to je druga obavijest, a ne ona od 10.09.2024. Obavijest od 10.09.2024. su svi osudili. Vezano za sankcioniranje radnika KB nisu primijenjeni različiti kriteriji kao kada se sankcioniralo GB u smislu indirektne diskriminacije. Radi se o različitim povredama i različitom statusu radnika. Po njemu povreda radne obveze radnika KB nije tolikog intenzitete kao povreda radnika GB, niti približno. Kolega KB voditelj je skladišta koji nije bio prijavljen od nikoga, a kolega GB ima 2 ili 3 kršenja radne obveze. Nitko nije obraćao pažnju na obavijest od 02.08.2024., jer nitko nije na to reagirao, pa ni on. Na inicijativu sindikalnih krugova se reagirala, jer su rekli da će doći do problema. Radnik KB nadređen je drugim radnicima, dok radnik GB nije nadređen nikome. Riječi koje je uputio radnik GB nisu bile upućene njemu, ali nisu bile ugodne. Nikada nije sankcionirao radnika na viličaru zbog načina na koji je radio, ali na žalost pravila su jednaka za sve i moralu si reagirati kada je uočeno da su prekršena. Smatra neprimjerenu obavijest od 10.09.2024., ali slaže se sa obavijesti od 02.08.2024.

12. Svjedok RB, iskazao je kako sjedi pored ureda CB. Bio je u njegovom uredu kada je CB rekao gosp. GB da se pripremi za obranu zbog prijave što je držao ruku u džepu za vrijeme vožnje viličara. Primi je GB tu vijesti, izašao iz ureda i opet se vratio do hodnika pred uredom. Vidno uzrujan rekao je "da će uzeti automat, otići u Upravu i sve riješiti". To je općenito govorio u hodniku. Taj dan su mu morali dati opomenu za viličar, a vezano za prijetnje automatom CB i on su sačinili prijavu. Poznata mu je obavijest ČB upućena djelatnicima 02.08.2024. i 10.09.2024. Misli da su njega jednom prijavili , nije siguran, ali zna da su reagirali na jednu od obavijesti. On je osobno vidio obavijesti od 10.09.2024. Nije osobno podnio prijavu kada je vidio obavijest. Bilo je prijava protiv drugih radnika ali se ne sjeća koje sve. Prijavili su vozača viličara, ali ne zbog vožnje sa jednom rukom u džepu. Nakon čega mu je predočena izjava od 27.09.2024. izjavljuje da takve riječi do sada nije čuo od radnika. Ljudi se mijenjaju, nitko više ne zna da li ozbiljno prijete ili se samo šale, mada GB zna preko 20 godina. Ne može procijeniti dali je poslodavac ikoga drugo kaznio zbog verbalnog delikta kao GB.

Nikada nitko drugi nije prijetio oružjem.

13. Svjedok SB, iskazao je kako je u spornom razdoblju obuhvaćenom tužbom bio sindikalni predstavnik i ujedno regionalni povjerenik. Uvjeren je kako su postojale predradnje koje su dovele do incidenta GB. On u svojstvu sindikalnog povjerenika bio je izrazito sindikalno angažiran kroz jedan duži period, angažman se svodio na to da od kolega članova koji su prikupili potrebnu dokumentaciju prosljeđivao u sindikat. Dokumentacija je bila u svi tužbi za isplatu naknade za godišnji odmor koji poslodavac nije isplaćivao sukladno zakonu. Preko 150 članova se direktno obraćalo GB koji je preuzimao njihove dokazne materijale. U tom periodu se dalo primijetiti da je određena nervoza kod zaposlenika za poslodavca koji su bili nadređeni GB. To se vidjelo i preko određenih obavijesti na Oglasnoj ploči. Nadalje se to vidjelo kod prijave za vožnju viličara jednom rukom, što u pravili svi kolege rade i većina njih nije sankcionirana. Intencija poslodavca da udari GB vidjela se na način da je isti stavljen dva tjedna da radi noćne smjene što je protivno zakonu. Kolega GB je 30 godina savjesni radnik u DUKATU. Smatra nepravilnim isključenje kolege iz društva. Poznat mu je DB. On je bio glavni povjerenik sindikata koji je sankcioniran sa strane sindikata i isključen iz sindikata zbog radnji koje nisu sukladne djelovanju sindikata. Međutim i dalje je ostao predsjednik RV. Iz toga je vidljivo da su neke sjednice unutar kompanije održane nedjeljom, a vezano za kolegu GB. Te bi sjednice u pravilu trebale biti u fizičkom obliku. Nije bio prisutan u trenutku kada je gosp. GB nepravilno vozio viličar. Poznato mu je da je kolega GB dobio opomenu ali smatra da je bila ciljana, jer su i drugi griješili u procesu rada, ali ih nisu upozoravali ni sankcionirali. Vezano za izjavu gospodina GB kojom je prijetio Upravi ističe kako je uvjeren da tome nešto prethodilo i da mu je netko "digao živac". Nervozu poslodavca koji je pravna osoba komentira da je svjedočio objavama na Oglasnoj ploči protiv GB i objave uperene prema kolegama. Osobno poznaje gospodina GB. Zna da riječi koje je izrekao nije izrekao u namjeri da to i provede. Nije bio prisutan kada je to GB to izrekao.

14. Svjedokinja BB, iskazala je kako joj je

poznato da je gosp. GB zbog kršenja radne obveze uz koju je izrekao prijetnju vezano za uzimanje automata i "rješavanje" u zgradi uprave, od strane nadređenih sankcioniran na način da je zatražen izvanredni otkaz ugovora o radu te da je zbog prijetnji udaljen s posla. Sam proces otkazivanja ugovora o radu provode stručne službe koje čine neki ljudi iz ljudskih potencijala u njenom timu, ali većina je u pravnim poslovima. Osobno nije tražila suglasnost sindikata, pretpostavlja da je to tražila kolegica. Bilo je situacija da su izvanredni otkaz tražili od drugih radnika kada je bilo situacija prijetnji. Ne sjeća se koji su radnici, a prijetnje su bili u kontekstu prijetnje fizičkom ugrozom: "razbit ću te…". Politika je tužitelja da kod prijetnji fizičkim obračunom i inače agresivnog ponašanja radnika prema ostalima (uključujući radnike i nadređene) isto sankcionirati raskidom ugovora o radu. Radnik GB već prije je imao kršenje radne discipline zbog neprimjerene komunikacije. Ne može se sjetiti da li se tuženik obraćao tužitelju zbog neprimjerene komunikacije drugih radnika putem Oglasne ploče, prema svim radnicima u skladištu. Poznato joj je ime IB. Ne sjeća se detalja kakve su poruke ostavljane radnicima na Oglasnoj ploči. Nakon što se svjedoku predočavaju preslike obavijesti, ista odgovara da joj nisu poznate. Ne zna da li je itko od radnika sankcioniran zbog nepravilnog upravljanja viličarem. Ne bi znala tko je dao direktivu da se prijavi radnik GB zbog nepravilnog upravljanja viličarem. U odnosu na "prijetnju" koju je izrekao gosp. GB svjedok odgovara da ne može definirati kome bi se takva prijetnja mogla uputiti obzirom da je priča o upravnoj zgradi.

15. Svjedok GB, iskazao je da je u Dukatu je sindikalni povjerenik od 2016. godine Nikada nije bilo incidenata za njegov rad kao sindikalnog povjerenika. Više je bilo problema bilo između njega i poslodavca, a konkretno za njegovo sindikalno djelovanje. Protivio se Odlukama poslodavaca koji su bili na štetu radnika. Problemi su počeli kada je došao UB i CB za šefa skladišta. UB je unapređen, a zamijenio ga je PB. Vidjeli su da PB nije dobar rukovoditelj pa su ga maknuli i stavili CB. Oni su prijetili radnicima sa otkazima i svaki dan su im pisali prijave. Nakon toga su počeli i njega prijavljivati kada se počeo zalagati za radnike. Prijetilo se ljudima koji slažu robu, najviše su njih uznemiravali i mobingirali. U to vrijeme postojalo je Radničko vijeće, samo što je njihov predsjednik radi za poslodavca, a ne za interes radnika. Radnici su mu se osobno obraćali za zaštitu dostojanstva. Svaki puta se on obratio šefu ako je postojala povreda dostojanstvo radnika. Obraćati se predsjedniku RV bilo je uzalud. On osobno ima završenu osnovnu školu. Poznat mu je pravnički vokabular, ali nikada nije imao edukaciju. Inače uvijek komunicira standardnim govorom kada bi se obraćao predstavnicima poslodavca i radnicima osobno. Nikada nije bio prost. Kada je bio PB, dada bi za vrijeme pauze u "pušioni" pili kavu na pauzi , došla je direktorica logistike NB na "čik pauzu" i pitala ga kako ide posao, na što je on odgovorio da u I smjeni ide dobro, a da je u II smjeni kaos. Poslikao je taj kaos. Gospođa NB pitala ga je da li može poslati slike, pa je on to i napravio. Ona je očito pokazala UB i ŠB te slike. Nakon toga oni su se htjeli osvetiti pa su mu pisali prijave za greške. U to vrijeme je on bio sindikalni povjerenik u skladištu. Oni su se tako ponašali prema drugim radnicima. Bilo je slučajeva da je radni tukao čovjeka pred mirovinom, a to su zataškali i nije dobio otkaz. Taj dan kada je došlo do sporne izjave on je dva sata tovario kamione na 3 stupnja celzijusa i mora je brisati nos koji mu je curio. Stavio je maramicu u džep i vidio ga francuz da vozi viljuškar jednom rukom. Inače viljuškar se vozi jednom rukom posebno kad idu u rikverc jer se moraju okrenuti i osigurati od pada drugom rukom. Njemu je rečeno da je taj francuz pisao e-mail da mu se dade prijava. Tražio da mu se pokaže taj e-mail, ali ga nisu pokazali jer ga ni nema. Naime, UB je naložio CB da njemu pišu prijavu sa namjerom da se pokrene postupak otkazivanja. O njemu otkazu odlučivali UB, CB i OB. Oni su inicirali priču o otkazu. Otkazu je prethodila i okolnost da je iniciranje podnošenje tužbe zbog neisplaćenog godišnjeg odmora radnicima. Nije mu poznato kako bi bilo tko od drug od radnika bio sankcioniran za nepravilno upravljanjem viličarom. I sam CB je vidio ljude koji su vozili viličare pa ih nije sankcionirao. Kada je došao na posao u II smjenu onda su mu rekli da mora ići u Pravnu službu zbog vožnje viljuškara sa jednom rukom. Već su bili na izlazu i izlazili su iz skladišta, on je bio ljut i riječi koje su okarakterizirane kao prijetnja nisu bile upućene nikomu. Inače ne koristi grube riječi u svakodnevnom životu. Na oglasnu ploču je stavio poruku : "puši kurac tri puta", ali poruka nije bila upućena nikomu i smatra prijavu neutemeljenu. Poslodavac ga je sankcioniranja zbog stavljanja te poruke na oglasnu ploču. Ima govornu manu, jer muca.

16. Utvrđujući relevantne činjenice u vezi postojanja osnovane sumnje o ostvarenju otkaznog razloga osobito teške povrede radne obveze, sud je ispitao svjedoke vezano za prijetnju tužitelja izrečenu članovima Uprave. Odlučujući o prijetnji, kao razlogu izvanrednoga otkaza, sud je morao uzeti u obzir glavne elemente, a to su ubrojivost tužitelja, namjera i svijest o djelu iz čega je relevantno da li ga je svjedok GB uistinu htio svoju namjeru provesti u djelo.

17. Tužitelj je prijetnju izrekao na način da je izrekao "da će sutra otići po automat i riješit cijelu upravnu zgradu jer daje C goli k…. za njega"( svjedok CB i RB). Vezano za ubrojivost tužitelja iz iskaza je utvrđeno kako je tužitelj bio pod direktnim prijetnjama da će mu se otkazati ugovor o radu. Naime RB je iskazao „ CB je rekao gosp. GB da se pripremi za obranu zbog prijave što je držao ruku u džepu za vrijeme vožnje viličara. Primio je GB tu vijesti, izašao iz ureda i opet se vratio do hodnika pred uredom. Vidno uzrujan rekao…“. U svome iskazu GB je potvrdio kako je „Taj dan kada je došlo do sporne izjave on je dva sata tovario kamione na 3 stupnja celzijusa i mora je brisati nos koji mu je curio. Stavio je maramicu u džep i vidio ga francuz da vozi viljuškar jednom rukom. Inače viljuškar se vozi jednom rukom posebno kad idu u rikverc jer se moraju okrenuti i osigurati od pada drugom rukom. Njemu je rečeno da je taj francuz pisao e-mail da mu se dade prijava. Tražio da mu se pokaže taj e-mail, ali ga nisu pokazali jer ga ni nema. Naime, UB je naložio CB da njemu pišu prijavu sa namjerom da se pokrene postupak otkazivanja. O njemu otkazu odlučivali UB, CB i OB. Oni su inicirali priču o otkazu.“ Drugim riječima radnik GB bio je znatno uzrujan i bitno smanjeno uračunjiv da bi uopće mogao shvatiti značenje rečenica izgovorenih u stanju stresa. Posebno u strahu za egzistenciju. Svjedok SB, iskazao je „Zna da riječi koje je izrekao nije izrekao u namjeri da to i provede.“ Svjedok GB inače je osoba sa govornom manom i riječi koje su okarakterizirane kao prijetnja nisu bile upućene nikomu.

18. Uzevši u obzir okolnosti koje su prethodile spornoj izjavi, koja je tužitelju bila povod za otkazivanje ugovora o radu vrlo aktivnom sindikalnom Predstavniku, koji je zbog svoga sindikalnoga djelovanja bio u vrlo nepovoljnom položaju od strane rukovodstva tužitelja, sud je utvrdio kako insinuacija radnika da će poput filmskoga junaka rješavati probleme u radnoj okolini ne predstavlja oblik prijetnje. Zbog fiktivnoga lika sa kojim se uspoređuje i načina na koji je histrionski navodna prijetnja izrečena, sud je utvrdio kako nije postojala nikakva namjera da se ista sprovede u djelu, u korist čega postoji i relevantna okolnost kako nikada za navedenu prijetnju nije podignuta kaznena prijava. Logično jest da nije jer se ne radi o kaznenom djelu obzirom da izostaju osnovni elementi.

19. Razlog ispada radnika bilo jest šikanozno postupanje jer je isti „ bio je izrazito sindikalno angažiran kroz jedan duži period, angažman se svodio na to da od kolega članova koji su prikupili potrebnu dokumentaciju prosljeđivao u sindikat. Dokumentacija je bila u svi tužbi za isplatu naknade za godišnji odmor koji poslodavac nije isplaćivao sukladno zakonu. Preko 150 članova se direktno obraćalo GB koji je preuzimao njihove dokazne materijale. U tom periodu se dalo primijetiti da je određena nervoza kod zaposlenika za poslodavca koji su bili nadređeni GB. To se vidjelo i preko određenih obavijesti na Oglasnoj ploči.“ A kako je iskazivao svjedok SB.

20. Stoga, nakon utvrđenja navedenih činjenica u iscrpno provedenom dokaznom postupku sud je utvrdio kako ne postoji osnovana sumnja o ostvarenju otkaznog razloga za otkaz ugovora o radu sindikalnog povjerenika jer se radi o zaposleniku na kojeg postoji zabrana otkaza a prema kome se šikanozno postupalo zbog njegovoga sindikalnog djelovanja. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci ove Presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 500,00 eura, uvećano za 25% PDV-a ili 125 eura što ukupno iznosi 625,00 euro.

22. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 16. siječnja 2026.

Sudac:

Ivana Starčević

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude. O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika