REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5114/2019-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Katarini Jukić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Dalia Hećimović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa zastupaju punomoćnici DŠ, Sanja Porobija i Margita Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2 Ugovora o kreditu broj 7104233225 od dana 17.06.2008.g. koji glasi: ''koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.''

II./ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2 Ugovora o kreditu broj 7104233225 od dana 17.06.2008.g. koji glasi:' 'u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.''

III./ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 6. Ugovora o kreditu broj 7104233225 od dana 17.06.2008.g. koji glasi: ''za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.''

IV./ Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 18 Ugovora o kreditu broj 7104233225 od dana 17.06.2008.g. koji glasi: ''EKS/EGKS može biti promijenjen uslijed promjene kamatne stope na kredit kao i promjene zakonske regulative kojom se definira izračun EKS/EGKS-a.''

V./ Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici DŠA OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.487,86 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.08.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.09.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.10.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.11.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.12.2009.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.01.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.02.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.03.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.04.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.05.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.06.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.07.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.08.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.09.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.10.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.11.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.12.2010.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.01.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.02.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.03.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.04.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.05.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.06.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.07.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.08.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.09.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.10.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.11.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.12.2011.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.01.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.02.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.03.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.04.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.05.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.06.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.07.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.08.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.09.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.10.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.11.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.12.2012.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.01.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.02.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.03.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.04.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.05.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.06.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 21,01 EUR tekućim od 16.07.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,88 EUR tekućim od 16.08.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,88 EUR tekućim od 16.09.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,88 EUR tekućim od 16.10.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,88 EUR tekućim od 16.11.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,88 EUR tekućim od 16.12.2013.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,88 EUR tekućim od 16.01.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,02 EUR tekućim od 16.02.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,02 EUR tekućim od 16.03.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,02 EUR tekućim od 16.04.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,02 EUR tekućim od 16.05.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,02 EUR tekućim od 16.06.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 20,02 EUR tekućim od 16.07.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,57 EUR tekućim od 16.08.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,57 EUR tekućim od 16.09.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,57 EUR tekućim od 16.10.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,57 EUR tekućim od 16.11.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,57 EUR tekućim od 16.12.2014.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,57 EUR tekućim od 16.01.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,41 EUR tekućim od 16.02.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,41 EUR tekućim od 16.03.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,41 EUR tekućim od 16.04.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,41 EUR tekućim od 16.05.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,41 EUR tekućim od 16.06.2015.g. pa do isplate,

-na iznos od 19,51 EUR tekućim od 16.07.2015.g. pa do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u razdoblju od 01.01.2023. pa 29.12.2023. za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI./ Nalaže se tuženici Zagrebačkoj banci d.d. OIB: 92963223473 naknaditi tužiteljici DŠA OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.055,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII./ Odbija se zahtjev tuženice Zagrebačke banke d.d. za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica DŠA u tužbi protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. navodi da je 17. lipnja 2008. s tuženicom kao kreditorom zaključila Ugovor o kreditu broj 7104233225, kojim se tuženica obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos od 183.264,34 kn, dok se tužiteljica obvezala navedeni iznos vratiti zajedno s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Odredbom čl. 2. Ugovora ugovorena je kamata po stopi od 6,95% godišnje te promjenjivost kamatne stope u skladu s važećim odlukama banke. Nadalje, odredbom čl. 6. ugovora o kreditu ugovorena je promjenjivost kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke. Tužiteljica tvrdi da su odredbe ugovora o kreditu prema kojima tuženica jednostrano mijenja kamatnu stopu ovisno o svojoj odluci neodređene, neodredive i nerazumljive tužiteljici kao potrošaču, da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, već je banka o promjeni kamatne stope odlučivala samostalno, dok tužiteljica kao potrošač nije znala na temelju kojih parametara se kamatna stopa mijenja jer u Ugovoru o kreditu nisu navedeni nikakvi parametri. Tuženica nije tužiteljici na valjan i razumljiv način objasnila postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom ugovornog razdoblja, a na temelju čega bi tužiteljica kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Radi se o tipskoj ugovornoj odredbi koja predstavlja unaprijed formulirani sadržaj ugovora, na sadržaj koje tužiteljica nije imala nikakav utjecaj jer tuženica – banka jednostrano određuje obvezu tužiteljice – potrošača koje promjene potrošač ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Tužiteljica zaključuje da opisana neravnopravnost i neravnoteža čini navedenu odredbu nepoštenom te stoga ništetnom na temelju odredbe čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača. Tužiteljica upućuje na presudu donesenu povodom kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da je tuženica u razdoblju od 01. travnja 2005. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese potrošača na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditu ugrađivala nepoštenu ugovornu odredbu o kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pa je stoga ništetna. Tužiteljica slijedom izloženoga postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkama I-IV. izreke ove presude. Tužiteljica tvrdi nadalje da je na temelju takve ništetne odredbe došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženice, pa stoga po provedenom financijskom vještačenju postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom V./ izreke ove presude. Naposljetku tužiteljica potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 7. lipnja 2014. Tuženica tvrdi da se na ovaj predmet ne mogu primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora jer se radi o kunskom kreditu te da stoga nije došlo do prekida zastare, već se rok zastare navršio protekom petogodišnjeg roka od svake pojedine uplate. Tuženica nadalje navodi da je odredbom čl. 18. ugovora o kreditu ugovoreno da Opći uvjeti čine sastavni dio ugovora o kreditu te da je tužiteljica potpisom ugovora o kreditu potvrdila da su joj ti opći uvjeti uručeni. Nadalje, u pogledu načina određivanja kamatne stope, tuženica navodi da je se od 1. siječnja 2013. kamata sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, pri čemu upućuje na odredbe poglavlja 3. Općih uvjeta poslovanja iz 2013. te zaključuje da je redovna kamata i u konkretnom ugovornom odnosu definirana uz primjenu objektivnih parametara, odnosno da je bila vezana uz fiksni i uz varijabilni element te da je tužiteljica o tome obaviještena obaviješću od 8. siječnja 2013. Tuženica navodi nadalje da su u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu na snazi bili Opći uvjeti poslovanja tuženice iz 1999. te da se tuženica – banka obvezala Odluku o kamatnim stopama, odnosno kamatnu stopu, mijenjati ''u skladu s promjenom tržišnih uvjeta'', koji način promjenjivosti je bio utemeljen na materijalnom pravu važećem u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženica navodi da se ne radi o izmjeni redovne kamatne stope po pukom nahođenju banke kao i da su OUP iz 1999. nadopunjeni 1. siječnja 2011., na način da je navedeno da visina i promjena kamatnih stopa ovise prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara koji određuju uvjete pod kojima se banka može zadužiti na domaćem ili inozemnom tržištu kapitala, a koji se odnosi na referentne kamatne stope za pojedinu valutu i kreditni rizik Republike Hrvatske te nadalje da pored utjecaja kretanja tržišnih parametara na visinu i promjene kamatnih stopa utječe i regulatorni trošak poslovanja banke, odnosno financijski efekti promjena zakonske i podzakonske regulative. Tuženica slijedom izloženoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2.1 Tijekom postupka tuženica osporava tužiteljici status potrošača te se protivi potraživanju zakonske zatezne kamate do dana podnošenja tužbe u ovom parničnom predmetu.

3. Tijekom postupka pročitane su isprave u spisu – Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 7104233225 i otplatni plan (list 8-17 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope od 08.01.2013. (list 27) , Opći uvjeti poslovanja tuženice (list 28-32), Opći uvjeti promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke u poslovanju u s domaćim i stranim fizičkim osobama (list 33-40); izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (list 85-91 spisa) te je dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na činjenično stanje utvrđeno primjenom odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Nije sporno da je 17. lipnja 2008. između tužiteljice kao dužnika i tuženice kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, kao ni da taj ugovor sadrži odredbe citirane pod točkama I./, II./, III./ i IV./ izreke ove presude.

6. Sporno je između stranaka je li tužiteljica predmetni ugovor zaključila kao potrošač, jesu li odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila citirane pod točkama I./, II./, III./ i IV./ izreke ove presude ništetne te je li primjenom tih odredbi došlo do stjecanja bez osnove na strani tuženice u iznosu navedenom pod točkom V./ izreke ove presude. Nadalje, pod pretpostavkom osnovanosti tužbenog zahtjeva, sporan je zatraženi početak tijeka zakonske zatezne kamate te je naposljetku sporno je li utuženo potraživanje zastarjelo.

7. Radi utvrđivanja je li tužiteljica potrošač, izveden je dokaz njezinim saslušanjem. Tužiteljica je iskazala da je tijekom 2008. pristupila u poslovnicu tuženice radi sklapanja ugovora o kreditu, koji joj je trebao radi kupnje osobnog automobila, koji je kupovala radi vožnje na radno mjesto i za druge za osobne potrebe; sama je taj kredit otplaćivala i u cijelosti platila; osim nje to vozilo nitko drugi nije koristio te da nije bila član nikakvog trgovačkog društva niti nositelj obrta, već je bila u radnom odnosu. Prema daljnjem iskazu tužiteljice, prije sklapanja ugovora nisu joj bile razjašnjene ugovorne odredbe niti joj je bilo objašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa; o ugovornim odredbama nije mogla pregovarati, prihvatila je ugovor o kreditu u sadržaju koji joj je u banci bio ponuđen, a ugovor je prihvatila jer joj je odgovarala otplata u kunama zato što je i plaću dobivala u kunama. Prema daljnjem iskazu tužiteljice, prilikom potpisivanja predmetnog ugovora o kreditu, ona taj ugovor nije pročitala jer je imala povjerenja u osobnu bankaricu. Pojašnjenje sadržaja ugovora nije tražila te prilikom ugovaranja nije znala da ugovara kredit s promjenjivom kamatnom stopom; s pojmom promjenjive kamatne stope se prvi susrela onda kada se ta stopa povećala, pa je tada u banci upitala o čemu se radi, na što joj je odgovoreno da je tako ugovoreno. Prigovarala je povećanju rata, ali joj je rečeno da tu ne može ništa poduzeti jer je tako ugovoreno.

7.1 Prihvaćanjem izloženog, logičnog i životno uvjerljivog iskaza tužiteljice kao u cijelosti istinitog, utvrđeno je da je tužiteljica predmetni ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila zaključila kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 1. Zakona o zaštiti potrošača, kojom je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja. Nadalje, iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužiteljica bila kreditirana kao trgovac, niti je u tom ugovoru navedeno zanimanje ili djelatnost tužiteljice niti za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužiteljica bila kreditirana, a što bi bilo logično za očekivati da je tužiteljica bila kreditirana kao trgovac. Stoga je ovaj sud, procjenjujući svojstvo tužiteljice na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a jer nema dokaza za suprotno, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, utvrdio da je tužiteljica prilikom zaključenja Ugovora o kreditu bila potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP.

7.2 Nadalje, čitanjem Ugovora o kreditu, kao i iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila zaključen između stranaka standardizirani (tipski) ugovor, sastavljen i otisnut od strane tuženice, a što tuženica i ne osporava. Isto tako, tuženica ne tvrdi niti dokazuje da se pojedinim ugovornim odredbama pregovaralo. Drugim riječima, između stranaka nije ni sporno da je predmetni ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila unaprijed formulirani standardni ugovor tuženice, zbog čega tužiteljica nije imala utjecaja na sadržaj tog ugovora, pri čemu treba reći da je teret dokazivanja da se o spornim ugovornim odredbama pregovaralo na tuženici (čl. 96. st.4. ZZP), a što tuženica isto tako ne tvrdi niti dokazuje, s tim da je prihvaćanjem tužiteljičinog gore izloženog iskaza utvrđeno upravo suprotno.

7.3 Tuženik je nakon saslušanja tužiteljice ustvrdio da tužiteljica nije pročitala ugovor te da odredbe Zakona o zaštiti potrošača ne podrazumijevaju zaštitu potrošača koji ne ulažu niti minimum pažnje prosječnog potrošača, već da na zaštitu ima pravo samo prosječni potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom razboritošću. Međutim, pregledavanjem i čitanjem između stranaka zaključenog Ugovora o kupnji motornog vozila utvrđeno je da sporne odredbe niti su napisane jasno i razumljivo, niti su lako uočljive (čl. 100. ZZP) – konkretno, odredbe kojima se uređuje visina, odnosno način određivanja kamatne stope nalaze se u odredbama čl. 2, čl. 6. i čl. 18. predmetnog Ugovora; koje su raspoređene na tri od ukupno četiri stranice predmetnog ugovora. To odredbe o određivanju visine kamatne stope svakako ne čini lako uočljivima. Nadalje, u odredbi čl. 6. st.1. predmetnog Ugovora stoji kako slijedi: ''Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora.'', dok je sljedeći stavak te iste odredbe čl. 6. (st.2.) otisnut na idućoj stranici predmetnog Ugovora te glasi: ''Za slučaj izmjene redovne kamatne stope…'' Stoga ovaj sud zaključuje da na tužiteljičino razumijevanje sadržaja ugovora u pogledu promjene kamatne stope nije od utjecaja je li ona pročitala ovakve za financijski neobrazovanu osobu (tužiteljica je u trenutku zaključenja predmetnog ugovora bila zaposlena kao trgovkinja - ne u smislu da je bila poduzetnica, već u smislu osobe koja je zaposlena kao trgovac) nimalo lako uočljive te ujedno nejasne i nerazumljive odredbe ugovora. Dužnost je tuženice postupati prema načelu savjesnosti i poštenja, što u konkretnoj situaciji kada je tužiteljica, kao financijski neobrazovana osoba, pristupila u poslovnicu tuženice radi zaključenja ugovora o kreditu, znači da je tuženica bila dužna osigurati da njezina djelatnica – osobna bankarica u koju je tužiteljica imala povjerenja (što je utvrđeno prihvaćanjem jasnog, logičnog, uvjerljivog i iskrenog iskaza tužiteljice) tužiteljici razjasni sadržaj ugovora koji zaključuje/ potpisuje, bez da tužiteljica to od osobne bankarice posebno zatraži. U odnosu na navode tuženice da su tužiteljici prilikom zaključenja Ugovora o kreditu za kupnju osobnog vozila bili uručeni Opći uvjeti poslovanja tuženice, što je ona potvrdila svojim potpisom toga Ugovora, treba reći da osim što uručenje u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu važećih Općih uvjeta, ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (za koji pojam je saslušanjem tužiteljice utvrđeno da joj je bio nepoznat sve dok se tako ugovorena kamatna stopa nije promijenila) ne čine jasnima ni razumljivima financijski neobrazovanoj osobi, tuženica je te Opće uvjete tijekom ugovornog razdoblja mijenjala, a pritom niti ne tvrdi da je te izmijenjene Opće uvjete tužiteljici bilo dostavila, bilo da ju je uopće sa činjenicom da su Opći uvjeti izmijenjeni upoznala. Slijedom svega izloženoga, ovaj sud je zaključio da odredbe kojima je ugovorena promjena kamatne stope, koje tužiteljica u točki I./, II./, III./ i IV./ petita predlaže utvrditi ništetnima nisu bile jasne, razumljive niti tužiteljici lako uočljive (čl. 100. ZZP). Ugovor o kreditu mora biti zaključen u pisanom obliku (čl. 1022. st.1.), a ugovor koji nije propisan u sklopljenom obliku nema pravni učinak (čl. 290. st.1. ZOO u svezi sa čl. 100. ZZP), s tim da ugovor ostaje valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo zato da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (čl. 324. st.2. ZOO)

7.4. Nadalje, odredbom čl. 269. st. 2. ZOO propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom čl. 270. st. 1. ZOO-a određeno je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. Ocjenjujući sporne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženice, ovaj sud nalazi da su te odredbe neodređene, jer je isključivo tuženici dano pravo da donosi odluke o promjeni ugovorene kamatne stope, što je tuženica i činila te je tužiteljica u skladu s takvim izmjenama plaćala kreditne anuitete.

7.5. Osim što sporne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s odlukom tuženice nisu jasno i razumljivo napisane ni lako uočljive (čl. 100. ZZP) te su neodređene (čl. 269. st.2. ZOO), financijskim vještačenjem (obrazloženo niže, pod točkom 8.2 ovoga obrazloženja) utvrđeno je da je tužiteljica uslijed primjene takvih odredbi isplatila tuženici iznos od ukupno 1.487,86 EUR više nego što bi isplatila bez primjene tih odredbi. Navedeni iznos predstavlja 6,17% vrijednosti iznosa od 24.323,35 EUR koliko je iznosio cjelokupni kredit, pa stoga ovaj sud zaključuje da je primjena spornih odredbi, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima ii obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, što sporne ugovorne odredbe čini nepoštenima (čl. 96. st.1. ZZP), a nepoštene ugovorne odredbe su ništetne (čl. 102. st.1. ZZP), pa je slijedom svega izloženoga odlučeno kao pod točkom I./, II./, III./ i IV./ izreke ove presude.

8. Posljedica ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, citiranih pod točkama I./, II./, III./ i IV./ izreke ove presude obveza je tuženice vratiti sve što je od tužiteljice primila u ispunjenju ugovora o kreditu primjenom tih odredbi (čl. 323. st.1. ZOO). Radi utvrđivanja razlike između iznosa koje je tužiteljica isplatila tuženici primjenom ništetnih odredbi ugovora o kreditu i visine iznosa anuiteta izračunatih bez primjene tih odredbi, izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Darku Prpiću.

8.1 Vještak Darko Prpić, nakon što je usporedio otplatni plan u kojemu su navedeni iznosi mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica isplatila tuženici primjenom izmijenjenih kamatnih stopa s početnim otplatnim planom, u svojem pisanom nalazu i mišljenju navodi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema Ugovoru o kreditu da se mjesečna kamatna stopa nije mijenjala prema odlukama tuženice i iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica isplatila, iznosi ukupno 1.487,86 EUR, s tim da su iznosi i datumi preplaćenih iznosa pojedinih anuiteta navedeni na listu 7-8 nalaza i mišljenja vještaka (list 91-92 spisa).

8.2 Ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka za financije Darka Prpića ocjenjuje jasnim i stručnim te ga stoga u cijelosti prihvaća, a na njegov nalaz i mišljenje primjedbi nisu imale niti stranke. Tako je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženica od tužiteljice, primjenom ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez osnove, stekla iznos od ukupno 1.487,86 EUR.

8.3 Po provedenom vještačenju, tužiteljica je tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu (točka V./) uskladila s nalazom i mišljenjem vještaka. Tuženica se potom usprotivila preinaci tužbe te istaknula prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio zahtjeva. Budući da se radi o tzv. nepravoj preinaci, jer tužiteljica konačnim tužbenim zahtjevom zatraženu isplatu iznosa od raniju 0,1 lipu više nego tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u ranijem tijeku postupka, tuženica se takvoj preinaci ne može protiviti, a ovaj sud ju je ujedno ipak dopustio, smatrajući to svrsishodnim za konačno razrješenje odnosa između stranaka.

8.4 Budući da je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu glavnice u iznosu od 1.487,86 EUR, koliko je utvrđeno da je tuženica stekla na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu, tužiteljici je na temelju odredbe čl. 1111. st. 1. te čl. 1115. ZOO dosuđen navedeni iznos, zatražen konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, sa zakonskom zateznom kamatom kao što je tužiteljica potražuje, počevši od jednog dana nakon dana stjecanja, a kao što je to navedeno pod točkom V./ izreke ove presude. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je tuženica bila nepošteni stjecatelj, pa stoga tužiteljici kamata pripada počevši od dana kada je tuženici platila pojedini anuitet.

9. Prethodno je ovaj sud neosnovanim ocijenio prigovor zastare. Budući da je Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila zaključen 17. lipnja 2008. između parničnih stranaka nesporno kunski kredit, odnosno kredit u kojem se visina obveze tužiteljice kao dužnika nije utvrđivala primjenom valutne klauzule, tuženica ispravno primjećuje da se nije došlo do prekida zastare pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013., donošenjem presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 14.06.2014., odnosno da se utvrđenja iz presude u tom kolektivnom sporu ne odnose na kunske kredite. Međutim, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020). Dakle, u ovom parničnom predmetu zastarni rok još nije ni počeo teći, što znači da se zastara nije mogla navršiti, odnosno nije osnovan prigovor tuženice da je zastarjelo potraživanje isplate navedeno pod točkom V./ izreke ove presude.

10. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćnici odvjetnici, i to za sastavljanje tužbe te podnesaka od 20.02.2020. i od 11.11.2024. - po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT i za zastupanje na ročištima 23.02.2020., 16.11.2023. , 15.11.2024. i 05.03.2025. - po 100 bodova prema Tbr 9/1 OT te što iznosi ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 EUR te uvećano za PDV ukupno 1.750,00 EUR. Nadalje joj je priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199.08 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od po 53,09 EUR, pa joj je stoga rješenjem sadržanim pod točkom VI./ izreke ove presude dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 2.055,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

11. Tuženici nije priznat zatraženi trošak sastavljanja podneska od 01.12.2021. jer u prilogu tog podnesak dostavlja zamjeničku punomoć za punomoćnika koji je pristupio na ročište 23.02.2022., koju je taj punomoćnik mogao predati na tom ročištu, za zastupanje na kojemu je tužiteljici trošak dosuđen,

12. Budući da je u cijelosti izgubila parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom VII./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženici po pun.