Poslovni broj: Us I-2285/2024-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po opunomoćenici Doris Košta, odvjetnici u Splitu, Ivana Gundulića 26A, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5, radi ocjenjivanja državne službenice, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. godine u prisutnosti tužiteljice sa zamjenikom opunomoćenice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 16. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Odbora za državnu službu, KLASA:UP/II-112-07/24-01/391, URBROJ:566-01/11-24-3 od 25.srpnja 2024. godine i rješenja Općinskog suda u Splitu, Ureda predsjednika suda Broj: 7 Su- 93/2024-31 od 29. travnja 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-112-07/24-01/391, URBROJ:566-01/11-24-3 od 25.srpnja 2024. godine tužiteljica je u bitnom navela: da rješenje tuženika pobija iz razloga: - bitne povrede odredbi upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te – pogrešno primijenjenog materijalnog prava; da je rješenje o ocjenjivanju državnog službenika Općinskog suda u Splitu broj: Su-93/2024-31 od 29. travnja 2024. godine doneseno primjenom slobodne (diskrecijske) ocjene čelnika suda; da prema članku 5. stavak 2. ZUP-a u upravnim stvarima u kojima je javnopravno tijelo zakonom ovlašteno rješavati po slobodnoj ocjeni, odluka mora biti donesena u granicama dane ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana; da sukladno članku 4. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, upravni spor se ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana; da prvostupanjsko rješenje od 29. travnja 2024. godine te rješenje tuženika od 25. srpnja 2024. godine ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama; da činjenica da je tužiteljica ocijenjena višom ocjenom od prosječne ne znači da čelnik Općinskog suda u Splitu, pa potom i tuženik trebaju zanemariti granice dane ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana, posebno ne razlog zbog kojeg rješenje ne bi trebalo sadržavati utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocijeni pojedinih dokaza, te propise na temelju kojih je upravna stvar riješena. Poziva se na odredbu članka 83. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 92/05,140/05,142/06, 77/07,107/07, 27/08,34/11,49/11,150/11,34/12,49/12,37/13,38/3,01/15,138/15,61/17,70/19,98/19,1 4/22. i 155/23, dalje: ZDS-a), koje citira te odredbe članka 11. stavak 1, 2., i 3. ZDS-a; da u obrazloženju osporenog rješenja tuženika kao i u prvostupanjskom rješenju nema niti jedan konkretan navod koji bi se odnosio na tužiteljicu i sve poslove koje je obavljala tijelom 2023. godine, tako da je rješenje općenito. Poziva se na odredbu članka 85. stavak 1. ZDS-a; da je nejasno temeljem čega tuženik zaključuje koji je to normalan opseg poslova, a koji povećani opseg poslova sudskog savjetnika, kao i da dodatni poslovi koje je tužiteljica obavljala tijekom 2023. godine odlukom čelnika tijela ne znači nužno da se radi u znatno većem opsegu od uobičajenog; da u obrazloženju osporenog rješenja nema osvrta na navode iz žalbe i činjenicu da je tužiteljica tijekom 2023. godine obavljala poslove više složenosti poslova od poslova sudskog savjetnika, odnosno da je obavljala poslove suca (npr. donošenje nacrta odluka o zahtjevu za ponavljanje postupka), bez rješenja čelnika u smislu članka 40. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike; da je u navedenom (povećanom obimu poslova) odlukom čelnika suda prekršeno pravilo o donošenju nacrta odluka od strane sudskog savjetnika, sukladno Zakonu o parničnom postupku, budući da suci na parničnom odjelu nisu mentori tužiteljici, jer je ista raspoređena Godišnjim rasporedom poslova na Radni odjel suda. Iz navedenog da je jasno da je tužiteljica uz poslove sudskog savjetnika (samostalan rad na spisima na radnom odjelu u kojima je određena kao rješavatelj i to u jednakoj količini kao i suci radnog odjela), obavljala dodatni posao za drugoga (suce na parničnom odjelu) bez da joj je takav povećani opseg poslova evidentira; da sudski savjetnici nisu na sudu zaposleni da obavljaju poslove suca već da obavljaju poslove suda i rješavaju spise za koje su zaduženi kao rješavatelji; da su promašeni navodi iz obrazloženja osporenog rješenja u kojima se navodi da iz činjenice pohađanja jednog programa izobrazbe nije razvidno da ima bitne veze s poslovima na kojima tužiteljica radi, i da isto ne može imati značajnijeg utjecaja na ocjenu, pogotovo što na toj izobrazbi tužiteljica nije sudjelovala kao trener ili predavač; da je iz osporenih rješenja vidljivo postupanje protivno odredbi članka 7. stavak 4. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17. i 98(19), odredbama članka 83. i 85. stavak 1. Zakona o državnim službenicima., odredbama Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika („Narodne novine“, broj: 133/11), te postupanje protivno Kodeksu sudačke etike. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se poništi osporeno rješenje tuženika od 25. srpnja i prvostupanjsko rješenje od 29. travnja 2024. godine.
2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostaje kod svih navoda iznijetih u osporavanom rješenju, a da tužbeni zahtjev smatra u potpunosti neosnovanim i da ne nalazi nikakvih propusta u postupanju i odlučivanju; da prema mjerodavnoj Uredbi o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika („Narodne novine“, broj: 133/11), čelnik državnog tijela, konkretno predsjednik Općinskog suda u Splitu, donosi konačnu odluku o ocjeni, a pri tome nije dužan dokazivati zašto službenika ocjenjuje ocjenom koja je veća od prosječne; da je iz obrazloženja rješenja razvidno da se ocjena čelnika (predsjednika suda) temelji na zaključku kako u konkretnom slučaju tužiteljica ne ispunjava niti jedan od kriterija za najvišu zakonom predviđenu ocjenu, S druge strane, da tužiteljica svoje žalbene navode nije potkrijepila dokazima da zaslužuje ocjenu „izuzetan“ te da nije dokazala da obavlja poslove suca niti poslove u povećanom opsegu. Tuženik ukazuje na pravno shvaćanje Upravnog suda u Rijeci izneseno u presudi poslovni broj: 3 UsI-1697/16-11 od 01. lipnja 2017. godine, prema kojemu je na poslodavcu primarni subjektivni teret dokazivanja da je službenik svoje dužnosti obavljao ispod standardne razine, a na službeniku primarni subjektivni teret dokazivanja da zaslužuje ocjenu višu od standardne, što se naročito odnosi na situaciju u kojoj je poslodavac utvrdio da je radna izvedba službenika očekivane razine koja podrazumijeva ocjenu „dobar“, dok službenik smatra da je njegova radna izvedba iznad standarda u stupnju koji razumijeva ocjenu „uspješan“ ili najviše kvalitete „naročito uspješan; da je stav izražen u navedenoj presudi potvrđen presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2622/17-2 od 31. kolovoza 2017. godine; da je tužiteljica ocijenjena ocjenom koja je veća od prosječne ocjene. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
3.Osporenim rješenjem tuženika, KLASA:UP/II-112-07/24-01/391, URBROJ: 566-01/11-24-3 od 25.srpnja 2024. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Ureda predsjednika suda, Broj: 7 Su-93/2024-31 od 29. travnja 2024. godine.
Navedenim prvostupanjskim rješenjem - rješenjem Općinskog suda u Splitu, Ureda predsjednika suda, Broj: 7 Su-93/2024-31 od 29. travnja 2024. godine, tužiteljica kao državna službenica Općinskog suda u Splitu raspoređena na radno mjesto viši sudski savjetnik, za 2023.godinu ocijenjena je ocjenom „primjeran“.
4.Sud je u ovom upravnom sporu zakazao raspravu za dan 14.veljače 2025. godine čime je dana mogućnost strankama da se o predmetu spora neposredno očituju pred sudom te da se očituju o navodima druge stranke. Na raspravu nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdan izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Tužiteljica je iskazala da ostaje u cijelosti kod svih navoda iz tužbe te je u spis predala podnesak sa prilozima. Navela je da je za zastupanje opunomoćila odvjetnicu Doris Košta, ali u vezi s time nije tražila odgodu rasprave, već je navela da se dostavu ubuduće vrši imenovanoj opunomoćenici. Zatražila da ju sud sasluša u upravnom sporu kao stranku i da se sasluša svjedoka Predsjednika Općinskog suda u Splitu.
5.Sud je raspravnim zapisnikom odbio prijedlog da se sasluša tužiteljicu i svjedoka predsjednika Općinskog suda u Splitu Dražena Maravića, jer je ocijenjeno da je to nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez predloženog saslušanja. Rasprava je zaključena te određeno da će se objava presude izvršiti dana 25. veljače 2025. godine, nakon čega je opunomoćenica tužiteljice dana 17. veljače 2025. godine dostavila podnesak- prigovor na zapisnik i postupanje suda na prethodnom raspravnom ročištu, zatraživši da sud podnesak kojeg je tužiteljica predala u spis na ročištu sa priloženom dokumentacijom dostavi tuženiku radi očitovanja. Sud je nakon navedenog preotvorio zaključenu raspravu a podnesak kojeg je tužiteljica predala na ročištu zajedno sa prilozima dostavio tuženiku na očitovanje.
6.Tuženik je dana 11. ožujka 2025. godine dostavio odgovor na podnesak tužiteljice predan na ročištu 14. veljače 2025. godine sa prilozima, kojim se je očitovao po navodima iz navedenog podneska tužiteljice. U podnesku se navodi da iako tužiteljica u podnesku više puta naglašava da je u žalbi istaknula da je tijekom 2023. godine obavljala poslove u povećanom opsegu jer je u svoje redovne poslove obavljala i poslove suca, budući da je čelnik tijela te navode opovrgnuo i nije se složio s prijedlogom ocjene „izvrstan“, da je tužiteljica svoje tvrdnje morala potkrijepiti dokazima. Navedeno da se odnosi i na njeno navodno postupanje u parničnom predmetu, poslovni broj IP-1000/2022 koji se vodio radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, što drži protivnim odredbi članka 13. Zakona o parničnom postupku i članka 110. Zakona o sudovima; da tužiteljica u žalbi nije iznijela dokaze u prilog svojim tvrdnjama o povećanom opsegu posla pa da tuženik nije imao na temelju čega ih vrednovati; da prema članku 9. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku, koje će činjenice i okolnosti uzeti dokazane službena osoba utvrđuje slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Osim što tužiteljica nije dokazala obavljanje tih poslova, a što je bilo nužno prema pravnom shvaćanju Upravnog suda u Rijeci iznesenog u presudi poslovni broj: 3 UsI-1697/16-11 od 01. lipnja 2017. godine, na koju se tuženik već prethodno pozvao, to što je pored svojih poslova obavljala i neke druge poslove, ne podrazumijeva nužno da je opseg poslova znatno veći od uobičajenog, odnosno takav da ga nije moguće izvršavati u zadanim rokovima tijekom redovitog radnog vremena; da iz spisa također ne proizlazi da je tužiteljica smatrala nezakonitim obavljanje poslova koje je radila i za koje tvrdi da spadaju u opis poslova suca, a ne sudskog savjetnika, jer takav nalog nije odbila sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o državnim službenicima. Tužiteljica nije odbila izvršenje takvog naloga ni iz razloga što obavljanje tih poslova traži viši stupanj stručnog znanja od onog koje ona ima, a na koju mogućnost upućuje odredba članka 33. stavka 1. točke c) navedenog Zakona. Tuženik ističe da poslovi svakog radnog mjesta pa tako i oni sudskog savjetnika, podrazumijevaju i obavljanje drugih poslova na nalogu nadređenog, dok se Godišnjim rasporedom poslova a ne Pravilnikom o unutarnjem redu, određuje koje konkretne poslove će koji sudski savjetnik obavljati. Vezano za ostale navode iz podneska tuženik pojašnjava da pravilnik o unutarnjem redu nije drugi propis u smislu odredbe članka 128. točke 2. Ustava RH, što je potvrđeno brojnim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske, primjerice rješenjem broj: U-II-2333/01 od 25. veljače 2004. godine; da se pravilnik o unutarnjem redu kao opći akt internog karaktera, kojeg je predsjednik suda, kao čelnik tijela donio temeljem svojih ovlasti iz članka 64. točke 1. Zakona o sustavu državne uprave, se ne objavljuje u Narodnim novinama.
7.Nakon zaprimanja odgovora tuženika kojim se je očitovao na podnesak kojeg je tužiteljica predala na ročištu od dana 14. veljače 2025. godine, sud je zakazao raspravu za dan 02. rujna 2025. godine na koju je pozvao stranke. Na istom ročištu pristupili su osobno tužiteljica sa zamjenikom opunomoćenice, dok tuženik nije pristupio iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu ročišta zbog izostanka tuženika sud je odlučio ročište održati bez tuženik. Međutim na istom ročištu tužiteljica je predala podnesak sa prilozima, za sud i protivnu stranku, iako je tužiteljica na ranijem ročištu upozorena da podneske sudu dostavlja pravovremeno kako bi ih sud do zakazanog ročišta mogao dostaviti tuženiku. U navedenoj situaciji Sud je raspravnim rješenjem odlučio da će se podnesak kojeg je tužiteljica predala na tom ročištu dostaviti tuženiku radi očitovanja, te je slijedom toga ročište odgođeno na vrijeme dok se steknu uvjeti za nastavak. Navedeni podnesak dostavljen je tuženiku ali se tuženik po istome nije očitovao.
8.Na ročištu od 16. prosinca 2025. godine pristupila je zamjenica opunomoćenice tužiteljice dok nije pristupio tuženik koji je uredno pozvan a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez tuženika, te zaključena rasprava. Zamjenica opunomoćenice je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe, sveg ranije iskazanog, svih navoda iz ranije dostavljenih podnesaka te da ustraje u tužbenom zahtjevu. Popisala je trošak za sastav tužbe, sastav podneska od 17. veljače 2025. godine i zastupanje na ročištima od 19. veljače 2025., 02. rujna 2025. i 16. prosinca 2025. godine.
9.U dokaznom postupku čitani su tužba, osporeno rješenje tuženika od 25. srpnja 2024. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužiteljice predan na ročištu od 14. veljače 2025. godine sa prilozima, kao i odgovor tuženika na isti podnesak, podnesak tužiteljice predan na ročištu od 02. rujna 2025. godine, te je pregledan cjelokupni sudski spis te spis upravnog suda dostavljen uz odgovor na tužbu.
10.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika od 25. srpnja 2024. godine odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem tužiteljica kao državna službenica – viša sudska savjetnica na Općinskom sudu u Splitu, za 2024. godinu zakonito, ocijenjena ocjenom „uspješan“.
12.Predmet ovog upravnog spora nije ocjenjivanje tužiteljice kao državne službenice-više sudske savjetnice na Općinskom sudu u Splitu za 2023. godinu u smislu da se u upravnom sporu utvrđuje ocjena kojom bi tužiteljica više sudske savjetnice za rad u 2023. godini trebala biti ocjenjena, već je predmet upravnog spora ocjena da li je postupak ocjenjivanja u konkretnom slučaju zakonito proveden, da li su kod izrade ocjene poštovane sve zakonom utvrđene faze u postupku izrade ocjene i da li je ocjena čelnika tijela – Predsjednika Općinskog suda u Splitu, valjano obrazložena tj. je li zakonito rješenje o ocjeni od 29. travnja 2024. godine.
13.Među strankama je sporno da li je postupak ocjenjivanja tužiteljice kao državne službenice-više sudske savjetnice na Općinskom sudu u Splitu za 2023. godinu proveden zakonito i da li je tužiteljici pravilno i zakonito utvrđena ocjena rada kada je njen rad ocjenjen ocjenom „primjeran“ i da li je tužiteljicu trebalo ocijeniti ocjenom „izvrstan“.
14.Prema članku 169. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj: 155/23) postupci prijema u državnu službu i postupci u kojima se odlučuje o pravima i obvezama državnih službenika započeti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se prema odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme pokretanja postupka.
15.Člankom 82. stavak 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine", broj:92/05,107/07,27/08,49/11,150/11,34/12,49/12,37/13,38/13,1/15,138/15,61/17.i98 /19,dalje: ZDS-a) određeno je da se državni službenici ocjenjuju svake godine najkasnije do 28. veljače za prethodnu kalendarsku godinu.
16.Člankom 86. stavak 1. ZDS-a propisano je da se o ocjeni donosi rješenje, dok je stavkom 2. istog članka određeno da rješenje o ocjeni donosi čelnik tijela ili službena osoba ovlaštena za donošenje rješenja o ocjeni, uzimajući u obzir prijedlog neposredno nadređenog državnog službenika, kao i mišljenje ostalih hijerarhijski nadređenih službenika.
17.Člankom 83. ZDS-a, koji se je primjenjivao u vrijeme pokretanja upravnog postupka i donošenja prvostupanjskog rješenja, propisano je da je svrha ocjenjivanja državnih službenika poticanje državnih službenika na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje u skladu s Etičkim kodeksom državnih službenika te utvrđivanje njihovog doprinosa u obavljanju poslova kao kriterija za nagrađivanje i unapređenje u državnoj službi.
18.Člankom 85. istog ZDS-a propisano je da se državnog službenika ocjenjuje na temelju pokazane učinkovitosti rada, uspoređivanjem opsega, kvalitete i rokova izvršenja poslova s opisom poslova njegovog radnog mjesta i radnim planovima državnog tijela, uzimajući u obzir poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine. Postupak ocjenjivanja, kriterije za ocjenjivanje i sadržaj obrasca o ocjenjivanju službenika propisuje Vlada uredbom.
19.Sukladno članku 84. stavak 1. ZDS-a, ocjenom "uspješan" ocjenjuje službenik ako pokazuje potrebnu razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju pouzdano obavljanje službe, koji svoje službene zadatke obavlja pravodobno i u skladu s pravilima struke, a pogreške u radu i postupanju su zanemarive. Ocjenom "primjeran" može biti ocijenjen državni službenik ako pokazuje visoku razinu stručnosti i kompetencija, čiji rad i poštivanje službene dužnosti osiguravaju prvorazredno obavljanje službe, koji pored ispunjavanja uvjeta za rad za ocjenu uspješan, daje korisne prijedloge za unaprjeđenje službe ili pokazuje iznimnu motivaciju za rad te postiže rezultate u radu bolje od predviđenih za radno mjesto na koje je raspoređen.
Ocjenom "izuzetan" ocjenjuje se državni službenik koji osim ispunjavanja uvjeta za ocjenu primjeran" obavlja poslove u opsegu znatno većem od uobičajenog ili je inovativan i kreativan te aktivno sudjeluje u unapređenju upravnog područja ili se dodatno angažira u upravnom podruju u kojem je zaposlen, odnosno upravnom području iz djelokruga državnog tijela, radom na poslovima i izvan opisa poslova radnog mjesta ili objavljivanjem stručnih radova ili publikacija ili sudjelovanjem kao predavač na stručnim savjetovanjima ili seminarima ili kao trener na radionicama u organiziranim programima izobrazbe sukladno ovom Zakonu, čime pridonosi svom osobnom profesionalnom razvoju i unapređenju rada u odgovarajućem upravnom području.
20.Člankom 4.Uredbe o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika ("Narodne novine", broj: 133/11, dalje: Uredba) propisano je da je neposredno nadređeni službenik dužan pratiti rad, poštivanje službene dužnosti i osobno ponašanje državnog službenika tijekom kalendarske godine i predložiti ocjenu državnog službenika uz koje se prilaže i Izvješće o učinkovitosti rada, postupanje službene dužnosti i osobnom ponašanju državnog službenika za kalendarsku godinu. Uz prijedlog godišnje ocjene prilaže se Izvješće o učinkovitosti rada, poštivanja službene dužnosti i osobnom ponašanju državnog službenika/namještenika za kalendarsku godinu.
21.Člankom 5. Uredbe je određeno da je neposredno nadređeni službenik tijekom kalendarske godine dužan kontinuirano pratiti rad i postupanje državnog službenika, poticati ga na kvalitetno i učinkovito izvršavanje službenih zadaća, poštivanje službene dužnosti i primjereno ponašanje i ukazivati na propuste i nepravilnosti. Stavkom 2. istog članka je određeno da o primjedbama na rad i postupanje odnosno upozorenjima neposredno nadređeni službenik na prikladan način vodi odgovarajuće evidencije, a primjedbe i upozorenja koje bitno utječu na ocjenu unosi u Izvješće. Podaci koji bitno utječu na ocjenu prilažu se uz prijedlog godišnje ocijene.
22.Člankom 10. Uredbe određeno je da je neposredno nadređeni službenik dužan omogućiti državnom službeniku uvid u prijedlog godišnje ocijene i sve priloge uz prijedlog ocijene. Državni službenik ima pravo dati primjedbu na prijedlog godišnje ocjene u roku tri dana od dana od kojeg mu je omogućen uvid u prijedlog. Primjedbu na prijedlog godišnje ocijene nadređeni službenik dužan je razmotriti zajedno sa službenikom najkasnije u roku od tri dana od primitka primjedbe.
Sukladno članku 12. stavku 1. Uredbe prijedlog godišnje ocjene državnog službenika dostavlja se čelniku tijela ili službenoj osobi ovlaštenoj za donošenje rješenja.
Glavom 3. Uredbe propisani su kriteriji ocjenjivanja prema kojima se državnog službenika ocjenjuje primjenom općih kriterija, koji se primjenjuju na sve državne službenike neovisno o radnom mjestu na koje su raspoređeni i posebnih kriterija ocjenjivanja koji se primjenjuju ovisno o poslovima na koje je državni službenik raspoređen.
23.Iz spisa proizlazi da je za potrebe ocjenjivanja tužiteljice kao državne službenice za 2023. godinu mentor sačinio prijedlog ocjene za tužiteljicu za 2023. godinu te Izvješće o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju službenice, kojeg je dostavio čelniku tijela-predsjedniku suda, sa prijedlogom ocjene "izuzetan", s čime se nije složio predsjednik suda, te tužiteljicu ocijenio ocjenom "primjeran". Dakle, tužiteljica ocjenjena ocjenom koja je veća od prosječne ocjene.
24.Također je iz spisa vidljivo da je tužiteljici prije donošenja rješenja o ocjeni omogućen uvid u prijedlog ocijene i Izvješće o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju službenice, dakle, tužiteljici je omogućen uvid. Tužiteljica je uvid izvršila dana 10. travnja 2024. godine iz razloga jer je do dana 29. veljače 2024. godine, kao posljednjeg dana ocjenjivanja za prethodnu kalendarsku godinu se ista nalazila na bolovanju (u periodu od 07. prosinca 2023. do 26. siječnja 2024. i od 04. veljače 2024. do 29. ožujka 2024.), te je nakon izvršenog uvida dana 10. travnja 2024. godine vlastoručno potpisala izvješće i naznačila da nema primjedbi na isto, dok svojim potpisom nije potpisala prijedlog ocjene iz kojeg razloga je isti prijedlog ponovo i dostavljen 29. travnja 2024. godine na potpisivanje. Na dostavljeni prijedlog ocjene nije imala primjedbi.
25.Prema prijedlogu ocjene neposredno nadređene osobe te Izvješću o učinkovitošću rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju, sačinjenog za tužiteljicu od neposredno nadređene osobe, u postupku izrade ocjene za 2023. godinu proizlazi da je Izvješće o radu tužiteljice sačinjeno prema općim i posebnim kriterijima za ocjenu rezultata rada sukladno važećim propisima, te je u istome Izvješću navedeno da bio prisutan povećan opseg posla. Prema Općim kriterijima: 1. Djelotvornost u obavljanju poslova, 2. Točnost, preciznost i pouzdanost u obavljanju poslova, 4. Učinkovitost u obavljanju poslova, navedeno - "više od očekivanog", dok je po općem kriteriju br. 3. Pridržavanje rokova navedeno – " u zadanim rokovima". Prema Posebnim kriterijima: 1. Stupanj inovativnosti, 2. Stupanj kreativnosti, 3. Pisano izražavanje, 4. Usmeno izražavanje, 5. Komunikacijske vještine, 6. Sposobnost rada u timu, za sve kriterije navedeno "Više od očekivanog". Što se tiče Dodatnih kriterija svojstvenih pojedinom upravnom području kao specifična znanja u određenom području i sl., ostavljeno je prazno. U dijelu III. Izvješća – Osobno ponašanje i poštivanje službene dužnosti državnog službenika izraženo kroz kriterije: 1. Odnos prema radu, navedeno je- "Pokazuje iznimni interes za rad", 2.Odnos prema građanima – "poštuje pravila ponašanja i etička načela", 3. Odnos prema nadređenima
- "poštuje pravila ponašanja i etička načela", 4. Odnos prema suradnicima, 5. Poštivanje radnog vremena – "naročito odgovoran", 6. Ispunjavanje obveze pohađanja programa izobrazbe – "nije postojala obveza pohađanja programa izobrazbe", dok je pod kriterijem br. 7. Odnos prema izobrazbi – ostalo nepopunjeno.
Iz spisa također proizlazi da tužiteljici tijekom izvještajnog razdoblja nisu izrečene kazne za povrede službene dužnosti niti primjedbe i upozorenja na propuste i nepravilnosti u radu, poštivanju službene dužnosti i osobno ponašanje.
26.Neposredno nadređena osoba – mentor tužiteljice je temeljem utvrđenih općih i posebnih kriterija, osobnog ponašanja i poštivanja službene dužnosti, predložila da se tužiteljica kao državna službenica za 2023. godinu ocjeni ocjenom "izuzetan".
27.Predsjednik suda, kao čelnik tijela je nije prihvatio prijedlog ocijene za tužiteljicu kako je predložena od neposredno nadređene osobe – mentora (ocjena "izuzetan", što je kao mogućnost određeno Zakonom, budući da neposredno nadređena osoba – mentor izrađuje prijedlog ocjene i Izvješću o učinkovitošću rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju, koji prijedlog predsjednik suda kao čelnik može ali ne mora prihvatiti, jesno da u slučaju ne prihvaćanja prijedloga ocjene treba u rješenju o ocjeni dati dostatno obrazloženje.
28.Predsjednik suda kao čelnik tijela nije prihvatio ocjenu mentora iz razloga što je smatra da tužiteljica kao državna službenica tijekom kalendarske godine nije obavljala poslove u opsegu znatno većem od uobičajenog, da nije inovativna i kreativna, te da ne sudjeluje aktivno u unapređenju upravnog područja ili se dodatno angažira u upravnom području u kojem je zaposlena, odnosno u upravnom području iz djelokruga državnog tijela, radom na poslovima i izvan opisa poslova radnog mjesta ili obavljanjem stručnih radova ili publikacija ili sudjelovanjem kao predavač na stručnim savjetovanjima ili seminarima ili kao trener na radionicama u organiziranim programima izobrazbe sukladno Zakonu, čime ne pridonosi svom osobnom profesionalnom razvoju i unapređenju rada u odgovarajućem upravnom području. Predsjednik suda je obrazlažući ovakav svoj stav-zaključak istakao da sudac mentor u Izvješću o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju, a niti tužiteljica kao državna službenica, nisu naveli dokaze niti iste priložili, a temeljem kojih bi tužiteljica mogla biti ocjenjena "izuzetan"; da je pregledom Godišnjeg rasporeda poslova za 2023. godinu i rezultata rada tijekom 2023. godine da je utvrđeno da je tužiteljica uredno ispunila službene zadaće na Radnom odjelu na koji je raspoređena, a da pored poslova sudskog savjetnika utvrđenih člankom 110. Zakona o sudovima, nije obavljala dodatne poslove, kao ni poslove u povećanom opsegu.
29.Prema ocijeni suda predsjednik suda kao čelnik tijela je u prvostupanjskom rješenju dao dostatne razloge zašto se ne slaže sa prijedlogom ocijene sačinjenom od neposredno nadređene osobe – mentora, kojima se jasno navodi iz kojih razloga nije prihvatio prijedlog ocjene, tako da je tužiteljici moglo biti vidljivi razlozi da donošenje niže ocijene nego je predložio mentor.
30.Tužiteljica je osporila rješenje čelnika o ocijeni (prvostupanjsko rješenje) iz razloga koji se spominju u žalbi ( koji se u velikom dijelu ponavljaju u tužbi), u kojoj u bitnom navodi da je postupak ocjenjivanja proveden nezakonito a da rješenje čelnika nije valjano obrazloženo te da je kroz ocjenjivački period podvrgnuta je izvanrednim zahtjevima te da zaslužuje ocjenu "izuzetan".
Međutim, kao potvrdu svojih navoda tužiteljica nije priložila konkretne dokaze, iako je sukladno članku 86. stavak 5. ZDS-a određeno da službenik u žalbi protiv rješenja o ocijeni mora navesti razloge zbog kojih rješenje pobija i priložiti odgovarajuće dokaze na kojima žalbu temelji. Žalbenim navodima tužiteljica ne dokazuje da bi trebala biti ocjenjena najvišom ocjenom i da je trebala biti ocjenjena ocjenom "izuzetan". Tužiteljica u žalbi nije iznijela dokaze u prilog svojim tvrdnjama o povećanom opsegu posla tako da tuženik odlučujući o žalbi tužiteljice na prvostupanjsko rješenje, iste navode nije imao na temelju čega ih vrednovati.
31.U vezi tužbenog navoda da je tužiteljica obavljala poslove koji kako se navodi, spadaju u opis poslova suca, a ne sudskog savjetnika, istaći je da iz spisa ne proizlazi da je tužiteljica odbila jer nalog za izvršavanje takvih poslova nije odbila sukladno članku 32. stavak 1. Zakona o državnim službenicima, niti iz razloga što obavljanje tih poslova traži viši stupanj stručnog znanja od onog koje ona ima, a na koju mogućnost upućuje odredba članka 33. stavka 1. točke c) navedenog Zakona.
32.Prema stanju spisa proizlazi da je u Obrascu Izvješća o učinkovitošću rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju, sačinjenom od neposredno nadređene osobe – mentora, tužiteljica u prema Općim kriterijima dobila ocjenu – "više od očekivanog" dok prema posebnim kriterijima također dobila najvišu ocjenu. Također iz navedenog Obrasca Izvješća je vidljivo da mentor rad tužiteljice prema navedenim kriterijima vršio na način da je između više ponuđenih ocjena kod najviše ocjene samo stavio križić, mada se iz navedenog ne vidi zašto i temeljem čega je mentor u navedenom Obrascu Izvješća tužiteljici dao najviše ocjene po navedenim kriterijima.
33.Predsjednik suda kao čelnik tijela se nije složio s prijedlogom ocjene „izvrstan“, te je opovrgnuo tužiteljice da zaslužuje najvišu ocjenu.
Iz obrazloženja rješenja razvidno da se ocjena čelnika (predsjednika suda) temelji na zaključku kako u konkretnom slučaju tužiteljica ne ispunjava niti jedan od kriterija za najvišu zakonom predviđenu ocjenu, S druge strane, da tužiteljica svoje žalbene navode nije potkrijepila dokazima da zaslužuje ocjenu „izuzetan“ te da nije dokazala da obavlja poslove suca niti poslove u povećanom opsegu.
Dakle, tužiteljica nije dokazala obavljanje tih poslova, a što je bilo nužno prema pravnom shvaćanju Upravnog suda u Rijeci iznesenog u presudi poslovni broj: 3 UsI- 1697/16-11 od 01. lipnja 2017. godine, prema kojemu: "na poslodavcu je primarni subjektivni teret dokazivanja da je službenik svoje dužnosti obavljao ispod standardne razine, a na službeniku primarni subjektivni teret dokazivanja da zaslužuje ocjenu višu od standardne, što se naročito odnosi na situaciju u kojoj je poslodavac utvrdio da je radna izvedba službenika očekivane razine koja podrazumijeva ocjenu „dobar“, dok službenik smatra da je njegova radna izvedba iznad standarda u stupnju koji razumijeva ocjenu „uspješan“ ili najviše kvalitete „naročito uspješan". Pritom je ukazati da je stav izražen u navedenoj presudi potvrđen presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2622/17-2 od 31. kolovoza 2017. godine.
34.U situaciji kada je u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navedeni dostatni razlozi za ne prihvaćanje prijedloga ocijene, za najvišu ocjenu "izuzetan", dakle, ocjeni koja je iznad prosječnoj ocjeni, te s obzirom da tužiteljica tijekom postupka, u žalbi nije navela ni priložila dokaze da zaslužuje ocjenu „izuzetan“ te da nije dokazala da obavlja poslove suca, niti poslove u povećanom opsegu, te s obzirom da sudac mentor u Izvješću o učinkovitosti rada, poštivanju službene dužnosti i osobnom ponašanju, nije naveo dokaze, niti iste priložio, temeljem kojih bi tužiteljica mogla biti ocjenjena "izuzetan", a uzimajući u obzir nespornu činjenicu da tužiteljica ne sudjeluje aktivno u unapređenju upravnog područja ili se dodatno angažira u upravnom području u kojem je zaposlena, odnosno u upravnom području iz djelokruga državnog tijela, radom na poslovima i izvan opisa poslova radnog mjesta ili obavljanjem stručnih radova ili publikacija ili sudjelovanjem kao predavač na stručnim savjetovanjima ili seminarima ili kao trener na radionicama u organiziranim programima izobrazbe sukladno Zakonu, što bi svakako prema članku 84. stavak 1. ZDS-a, bilo potrebno za najvišu ocjenu – "izuzetan", prema ocjeni suda tužiteljici zakonito utvrđena ocjena „primjeren“, a da je neutemeljen tužiteljičin stav da bi trebala biti ocjenjena najvišom ocjenom „izuzetan“.
35.Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, i da nisu povrijeđene odredbe postupka, pa je osporeno rješenje zakonito. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
36.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu 16. siječnja 2026.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužiteljice, Doris Košta, Split, Ivana Gundulića 26A,
- tuženiku, Odboru za državnu službu, Zagreb, Palmotićeva 5,
- spis,
