REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-1123/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Berislava Devčić, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Andrijani Bošnjak Milić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-297/2025-11 od 2. prosinca 2025. na sjednici vijeća održanoj dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  je

I Žalba tužene Addiko bank d.d. djelomično se prihvaća kao osnovana, a djelomice odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P-297/2025-11 od 2. prosinca 2025.

- potvrđuje u točki I izreke i točki II izreke

- preinačava u točki III izreke u pogledu dosuđenih troškova parničnog postupka tako da ista sada glasi:

"III. Nalaže se tuženoj ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 419,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je za prvo polugodište na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište na dan 1. srpnja te godine, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od 2. prosinca 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se preostali zahtjevi tužitelja i tuženika u pogledu zatraženih troškova parničnog postupka odbijaju kao neosnovani."

II Zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: P- 297/2025-11 od 2. prosinca 2025. suđeno je:

" I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl.6. Ugovora o kreditu 5140060242- 26000046042/2005 od 04. travnja 2005. godine sklopljenog između pravnog prednika tuženika Slavonska banka d.d. kao kreditora i tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu u kojem je ugovorena obveza plaćanja naknade prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga u visini od 1,00 % (jedan posto) jednokratno, unaprijed.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 369,38 EUR (slovima: tristo šezdeset devet eura i trideset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje po stopi od 15% godišnje teku u razdoblju od 29. travnja 2005. godine do 31. prosinca 2007. godine, od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine teku u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je za prvo polugodište na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište na dan 1. srpnja te godine, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska Avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877 da tužitelju RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 873,00 EUR (slovima: osamsto sedamdeset i tri eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je za prvo polugodište na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište na dan 1. srpnja te godine, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Ukazuje na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. i 12. Zakona o parničnom postupku obzirom presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Tuženik ističe kako test poštenosti nije trebalo provoditi, predmetna naknada ispunjava uvjete ugovorne i tržišne transparentnosti. Predmetna odredba ugovora je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Ističe da europsko pravo ne štiti potrošača koji je pasivan i ne poduzima aktivne radnje prilikom ulaska u ugovorne odnose. Sud nije obrazložio u čemu se sastoji značajna ravnoteža. Sud Europske unije je u svojoj praksi zauzeo jasan stav da u ugovorima o kreditu nije potrebno navesti što čini trošak obrade kredita. Tuženik nadalje prigovara utvrđenoj vrijednosti predmeta spora. Smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u odnosu na tuženikov prigovor zastare. Prigovara tijeku zateznih kamata. Osporava i odluku od troškovima postupka, trošak pristupa na ročište i trošak pribave podataka od tuženika jer smatra da navedeni troškovi nisu bili potrebni sve u skladu sa odredbom čl. 155.st.1. ZPP-a. Predlaže da sud preinači presudu ii odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku, podredno vrati sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomice osnovana i to samo u pogledu troškova parničnog postupka.

5. Predmet spora je tužbeni zahtjev korisnika kredita za utvrđenje ništetnom odredbe ugovora o potrošačkom kreditu u dijelu ugovorene naknade za obavljanje bankarskih usluga u visini od 1,00%, te zahtjev za vraćanje naplaćene naknade tužitelju.

5.1. Sporna je osnova tužbenog zahtjeva te prigovor zastare utuženog potraživanja. Visina tužbenog zahtjeva nije sporna. Također nije sporno da su stranke zaključile Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva 4. travnja 2005., zatim da je iznos kredita 58.200,00 CHF, da je kamatna stopa 4,90% te da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva 1% od iznosa odobrenog kredita, plaća se jednokratno prije korištenja kredita, odnosno iz odobrenog kredita, te se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno neiskorištenom iznosu kredita. Dakle, sporna je valjanost članka 6. iz Ugovora o kreditu.

6. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući su u obrazloženju navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se ista presuda može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, osim u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

7. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je Ugovor s tuženikom zaključen 2005. godine. Sa tuženikom prilikom potpisa Ugovora nije bilo prigovarano oko članka 6. Ugovora o kreditu koji govori o jednokratnoj naknadi za obavljanje bankarskih usluga. Dobio je popis dokumentacije koju mora dostaviti prije zaključenja ugovora o kreditu, međutim, nije mogao utjecati na bilo koju odredbu iz Ugovora ukoliko mu ne bi odgovarala, bilo je u biti po principu "uzmi ili ostavi". Kredit je podignut kao stambeni kredit za kupnju prve nekretnine. Prilikom zaključenja Ugovora nije ništa objašnjavano o odredbama Ugovora o kreditu.

7.1. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje temeljem izvedenih dokaza da tuženik nije dokazao da je prilikom sklapanja Ugovora s tužiteljem pregovarao o spornoj odredbi. Iz navedenih odredbi proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu u visini od 1% od iznosa kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini od 1% od iznosa kredita. Isto tako nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita, dovelo je do znatne neravnoteže u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na tuženika te se ne može smatrati zabranom manjeg značaja. Budući da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja potrošača, to je ugovorna odredba čl. 6. Ugovora nepoštena, a time i ništetna.

8. U odnosu na prigovor zastare potraživanja sud je utvrdio da je isti neosnovan iz slijedećih razloga. Naime Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV-47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle iz navedenog pravnog stava Vrhovnog suda RH proizlazi da zastara restitucijskog zahtjeva još nije niti počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti.

9. Sud je pravilno temeljem odredbi čl. 232. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO), ocijenio kao osnovan i zahtjev tužitelja da mu tuženik vrati trošak bankarske usluge u iznosu od 369,38 eura kojeg je tuženik naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe čl. 6. Ugovora i to kao nepošten stjecatelj sa zateznim kamatama koje sukladno odredbi čl. 1115. ZOO počinju teći 29. travnja 2005. do isplate.

9.1. Kako svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude sud je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučio kao u točki I izreke presude.

10. U pogledu troškova postupka žalba tuženika je djelomice osnovana. Sud je pravilno odlučio sukladno odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a, ali nije dobro primijenio materijalno pravo i nije dobro odredio vrijednost predmeta spora. Trošak ročišta za objavu presude sud je dosudio sukladno Tbr.9.st.3. OT, na isto ročište je pristupio punomoćnik tužitelja i na isti trošak sukladno Tarifi ima pravo, zbog čega u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana. Trošak pribave podataka od banke je trošak na koji tužitelj ima pravo sukladno Tbr.36.st.3.OT, a isti bio nužan za vođenje postupka kako bi tužitelj točno postavio tužbeni zahtjev.

11. Što se tiče žalbe tuženika u pogledu vps ista je osnovana. Tužitelj je istakao deklaratorni i kondemnatorni zahtjev, te označio vps 369,38 eura. Sud neosnovano kao vps određuje iznos od 1.696,60 eura (strana spisa 114), temeljem prijedloga i podneska tužitelja od 30.9.2025.

12. Deklaratorni zahtjev je istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu samo radi ocjene osnovanosti kondemnatornog zahtjeva, pa se kao vrijednost predmeta spora računa vrijednost zahtjeva za isplatu, a to je 369,38 eura Isto tako odredba čl. 35. ZPP-a propisuje da kad je za utvrđivanje stvarne nadležnosti, sastava suda i u drugim slučajevima mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir vrijednost glavnog zahtjeva, a glavni zahtjev u konkretnom slučaju je upravo kondemnatorni zahtjev.

13. Zbog navedenog sud u tom dijelu nije pravilno primijenio materijalno pravo, pa je sud djelomice prihvatio žalbu tuženika i preinačio presudu, te dosudio tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 419,91 eura.

13.1. Tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu priznati su troškovi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku- odvjetniku i to za tužbe prema Tbr.7.točka 1.OT 100,00 eur, sastav podnesaka 6. kolovoza 2025. 100,00 eur prema Tbr.8.točka 1.OT, trošak zastupanje na ročištu 20. listopada 2025. 100,00 eur prema Tbr.9.točka 1.OT, trošak ročište za objavu presude 1.12.2025. 50,00 eur prema Tbr.9.točka 3.OT, trošak pribava podataka od tuženika prema Tbr.36 OT 50,00 eur, sudska pristojba na tužbu 6,64 eur i sudska pristojba na presudu 13,27 eur (koliko iznose pristojbe s obzirom na vps). Podnesak od 30.rujna 2025. nije bio potreban za vođenje ovog postupka jer je iste navode tužitelj mogao navesti i na raspravi. U preostalom dijelu zahtjevi tužitelja i tuženika u pogledu zatraženih troškova parničnog postupka odbijeni su kao neosnovani.

14. Zbog navedenog, presuda je u točki III izreke preinačena u skladu sa odredbom čl. 380.st.3. ZPP-a.

15. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova žalbe jer je s istom uspjela samo u neznatnom dijelu sporednog potraživanja, temeljem članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a.

U Požegi, 16. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Berislav Devčić