Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Kzd-84/2022-58

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tee Rupert, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene OČ, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-40/2022-1 od 6. travnja 2022., nakon održane i zaključene rasprave u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Marije Tolić, branitelja okrivljene Borisa Kunčeka, odvjetnika iz Osijeka, a u odsutnosti uredno pozvane okrivljene OČ, dana 26. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena OČ OIB [osobni identifikacijski broj], kći O i N rođene R, rođene **.**.1973. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanke Republike Hrvatske, sa završenom OŠ, udane, majke četvero djece, bez imovine, osuđivane

k r i v a  j e

što je

u razdoblju od lipnja 2018. do 30. rujna 2021., u [adresa], kao baka djeteta NČ (rođenog **.**.2010.), iako svjesna da svojim ponašanjem djetetu nanosi psihičku i fizičku bol i ugrožava njegov pravilan psihoemocionalni razvoj, unatoč tome dijete učestalo tukla rukama po glavi i tijelu, drvenim predmetima po nogama i rukama, te kablom od punjača po nogama, dijete vrijeđala da je peder, propalica, da će biti isti kao svoj otac, zbog kojeg njezinog ponašanja je dijete RČ učestalo bježao od kuće i kroz dulje vremensko razdoblje bio izložen psihičkoj i fizičkoj boli i strahu,

dakle, zlostavila dijete,

II. čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11).

III. pa se okrivljena OČ za navedeno kazneno djelo na temelju članka 177.stavka 2. KZ/11.

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

od 1 (jedne) godine

a uz daljnju primjenu članka 56. stavka 2. i 3. KZ-a/11 okrivljenoj OČ

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

na način što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako okrivljena u vremenu od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 64. KZ/11, okrivljenoj OČ

o d r e đ u j e s e

ZAŠTITNI NADZOR u trajanju od 3 (tri) godine.

Zaštitni nadzor se sukladno članku 64. stavka 4. KZ/11, može ukinuti i prije isteka navedenog roka ako su prestale potrebe pomoći, vođenja i nadzora nadležnog tijela za probaciju, a može se i produljiti sve do maksimalnog trajanja.

V. Izrečena kazna zatvora će se izvršiti ako se optužena ne bude pridržavala obveza sukladno propisima o izvršenju zaštitnog nadzora.

VI. Na temelju članka 148.stavka 6. u svezi člankom 145.stavkom 2.točke 6. ZKP/08 okrivljena OČ oslobađa se plaćanja troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom broj KOz-DO-40/2022-1 od 6.travnja 2022. optužilo je okrivljenu OČ da je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavka 2.KZ/11.

2. Pozvana da se očituje o optužbi da li se smatra krivom za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužbom okrivljena OČ se očitovala da se ne smatra krivom.

3. U svojoj obrani OČ je navela da nije ništa točno od ovoga za što ju se tereti. Naime, u navedenom razdoblju je s njom živio RČ koji je njezin unuk, odnosno sin njezine pokojne kćerke, a osim njega su s njom živjeli još petero djece te njezin zet. RČ je oduvijek bio problematičnog ponašanja, bio je kod udomitelja gdje je isto radio probleme. Inače, njezina kćerka i zet su imali kontrolu od Centra jer nisu bili baš najbolji roditelji, ali Centar nije oduzeo djecu jer je ona bila garancija da će im kuhati i brinuti se za njih. Nije točno da je NČ tukla na bilo koji način već je na njega znala vikati, a upravo iz razloga jer je stalno radio cirkuse, znao se pomokriti ljudima po stvarima, mazati kvake izmetom i slično. Inače, ona je i njega i svu ostalu djecu uvijek vodila sa sobom dok je mogla hodati, a što zna i Centar za socijalnu skrb. Nije točno da je vrijeđala NČ riječima kako je navedeno. Naime, bila je na izdržavanju kazne zatvora i tada su htjeli oduzeti djecu njezinoj kćerki i zetu, ali ih je molila da to ne učine i da će uskoro izaći iz zatvora, te su joj to udovoljili i nisu djecu oduzeli već su ostala s njom. RČ nije trebao razlog da bi bježao od kuće jer je to činio zbog svog problematičnog ponašanja, a i kada je bio smješten u Dom takvo njegovo ponašanje se nastavilo. RČ je znao i razbijati po kući pa je kćerka znala zvati policiju zbog njegovoj ponašanja, završio je i na psihijatriji. Kako je već rekla, znala je vikati na NČ, ali nikada nije bilo fizičkih sukoba niti ga je ikada vrijeđala. Naime, nitko nikada nije primijetio ni u školi ni nigdje da on ima bilo kakve masnice, a što bi sigurno primijetili da se ponašala tako kako je navedeno u optužnici. Što se tiče DČ ne poznaje ju niti išta o njoj zna. Naime, ona živi u susjednoj zgradi i ne zna odakle njoj informacije o tome što je iskazivala. Zna da je ona bila u sukobu s njezinom kćerkom oko djece, a s njom nije imala nikakve kontakte. Naime, njoj su smetala njihova djeca jer je to bilo puno djece.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio reprodukciju snimke ispitivanja mlt. RČ, pročitani su iskazi mlt. oštećenika ĐČ s dokaznog ročišta od 31. ožujka 2022., svjedoka DČ, TČ, MČ, te vještaka Dunje Baraban. Izvršen je uvid u dokumentaciju Centra za socijalnu skrb Osijek, dokumentaciju Kliničkog bolničkog centra Osijek, Klinike za psihijatriju za dijete Gabrijele Kobijaka, nalaz i mišljenje vještaka dr. Borisa Dumenčića, nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Dunje Baraban,

5. Obrana je odustala od prijedloga da se kao svjedok pozove i ispita HČ.

6. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu.

7. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljene, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okrivljena OČ počinila kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njezinu kaznenopravnu odgovornost.

8. Sud nije prihvatio materijalnu obranu okrivljene u kojoj ista poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, smatrajući da je njezina obrana usmjerena jedino na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti, a i suprotna je izvedenim, a prihvaćenim materijalnim dokazima.

9. Da je okrivljena OČ počinila kazneno djelo povrede djetetovih prava na način kako je to opisano u izreci presude, utvrđeno je nedvojbeno iz iskaza djeteta žrtve/oštećenika RČ koji je naveo da zajedno sa bakom, mamom, očuhom, braćom i sestrama živi od lipnja 2018. u [adresa] u [adresa]. Baka ga gotovo svakodnevno tuče na način da ga šamara, kablom od punjača udara ga po nogama i rukama, "partfišem" po tijelu. Jednom prilikom, točnije u ožujku ili travnju 2021. tukla ga je kablom od punjača po cijelom tijelu. Baka mu također često psuje, govori mu da je peder, da će biti propalica, da će biti kao svoj otac. Baka tuče samo njega, ali ne i njegovu braću i sestre. Često je znao imati modrice po nogama i tijelu. Majci nikada nije govorio kako se baka ponaša prema njemu jer je mislio da mu majka neće vjerovati. Također, majka nije vidjela modrice od kabla po nogama, ali je vidjela plavice za koje je on rekao da su nastale uslijed pada. Zbog odnosa sa bakom i učestalih batina koje je od nje dobivao često je bježao od kuće. Nikome nije govorio zašto je bježao.

10. Iskaz maloljetnog RČ potkrijepljen je i iskazom ispitane svjedokinje DČ koja je navela kako ista stanuje u [adresa], u [adresa]. U zgradi do njezine ima nekoliko stanova, odnosno četiri stana. Tri su u privatnom vlasništvu, dok je jedan stan u vlasništvu grada Osijeka. Koliko je njoj poznato u tom gradskom stanu živi više ljudi nego što je prijavljeno. Od kada se ta obitelj doselila, svjedokinja više ne drži otvorene prozore svoje sobe niti u toplijim danima. Naime, kako u tom stanu živi puno ljudi jako je bučno, a čuju se i neke neprimjerene riječi, pa ne želi imati veze s tim. Negdje pred kraj školske godine 2021. nalazila se uz otvoreni prozor svoga stan i čula je dječje zapomaganje. Pogledala je kroz prozor i kroz otvoreni prozor susjedne zgrade u stanu u kojem živi OČ vidjela je nižu, stariju, malo jaču ženu kako štapom tuče dječaka. Koliko joj je poznato od ranije pretpostavlja da je taj dječak najstarije dijete u toj obitelji. Žena ga je nekoliko puta udarila štapom. Kada ju je vidjela na prozoru, pitala je svjedokinju što gleda, a svjedokinja joj je odgovorila da prestane, jer će ubiti dijete. Ta gospođa je tada rekla da kada ga svjedokinja bude hranila, može raditi što hoće i potom zatvorila prozor. Navodi kako je još u nekoliko navrata s tim dječakom ostvarila komunikaciju na ulici i većinom su pričali o situaciji u školi. Navodi kako se vidi da su sva djeca koja žive u toj obitelji, u strahu.

10.1. Ispitana na raspravi svjedok DČ je iskazivala suglasno te dodala da ima saznanja da su institucije dolazile u tu obitelj kao i policija i vjerojatno Centar i da oni imaju više saznanja nego ona. Zaključila je da je ta žena udarala štapom po djetetu iako ona to točno nije vidjela odnosno nije vidjela štap na djetetu, ali je vidjela ženu da maše tim štapom i čula dijete da zapomaže. Osobno OČ ne poznaje, ali zna kako izgled i ta žena koja je mahala štapom je bila OČ. Naime, ona je bila jedina starija žena u obitelji koliko je vidjela. Čula je da je vikala nešto djetetu, ali nije čula što jer je dijete vrištalo i nju je to uznemirilo.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka oštećenog djeteta RČ i svjedoka DČ, obzirom da iste smatra istinitima, jasnima i uvjerljivima, te u bitnom međusobno sukladnima.

12. Radi utvrđivanja vjerodostojnosti iskaza maloljetnog oštećenika RČ sud je proveo njegovo psihologijsko vještačenje po vještaku psihologu Dunji Baraban. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdila da je isti sposoban vjerodostojno iskazivati u ovom predmetu o inkriminiranom ponašanju okrivljenice, bez sklonosti konfabulaciji i sugestibilnosti. Predmetne događaje je vještaku opisao s gotovo maksimalno zadovoljenim brojem kriterija za ocjenu stvarno doživljenih, a ne izmišljenih događaja i sukladno iskazu kojeg je dao pred sucem istrage. Proživljeni događaji su za maloljetnog oštećenika bili visoko traumatično iskustvo, jer je vremena inkriminacije već bio rizično dijete za razvoj problema u ponašanju i emocijama, od najranije dobi višestruko traumatiziran ranim uvjetima odrastanja, više puta izdvajan iz obitelji, pedagoški i higijenski zanemarivan, od rane školske dobi već hospitaliziran u dječjoj psihijatrijskoj bolnici zbog hiperaktivnosti i teškoća u kontroli impulsa, a razvojno niske, školske dobi i položaja ovisnosti i bespomoćnosti djeteta, zarobljenog u šutnji kojemu odrasli, s kojima je živio nisu vjerovali i nisu ga štitili. Proživljeni događaji su na njega utjecali negativno neposredno nakon njihovih zbivanja, ali su od štetnog utjecaja i na njegov daljnji socioemocionalni razvoj. Inkriminirana ponašanja njegove bake su u njemu neposredno izazivala osjećaje straha, tuge, ljutnje, bijesa, srama, doživljaja nepravde i potrebu bježanja od kuće, kao tipične traumatske reakcije ili reakcije na situacije ugroženosti ili nemoći. On je razvijao toleranciju na fizičko nasilje i zlostavljanje i vjerovao da je fizičko nasilje i zaslužio. Dugoročno, ova proživljena iskustva su bila i ostala jedan od čimbenika od utjecaja na njegov budući doživljaj svijeta, razvoj nesigurnosti i nepovjerenja prema drugima, negativne slike o sebi, osjećaja manje vrijednosti, deficita u socijalnom funkcioniranju, problema u učenju, teškoća u regulaciji emocija, neefikasnog suočavanja sa stresom i sklonosti delikventnom ponašanju.

12.1. Ispitana na raspravi vještak psiholog Dunja Baraban je u cijelosti ostala kod nalaza i mišljenja.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihologa Dunje Baraban jer je isti dan u skladu sa visokim pravilima struke, a na nalaz nije bilo niti primjedbi.

14. Vještak psiholog je upravo u svome nalazu i mišljenju potvrdila navode optužbe da je upravo zbog zlostavljanja od strane okrivljenice dijete RČ učestalo bježao od kuće, te da je kroz dulje vremensko razdoblje bio izložen psihičkoj i fizičkoj boli i strahu, odnosno imao traumatske reakcije. Dijete je razvilo toleranciju na fizičko nasilje i zlostavljanje i vjerovao da je fizičko nasilje i zaslužio, a o tome jasno govore i navodi svjedokinje voditeljice mjere nadzora koja je iskazala kako je dijete govorilo da se tako ponaša jer je zločest. Također su ponašanja okrivljenice na dijete ostavila i dugoročan negativan učinak na njegov cjelokupan razvoj i socijalizaciju.

15. Da je maloljetni RČ odrastao u neadekvatnoj sredini i trpio zlostavljanja nesporno je utvrđeno i iz dokumentacije Centra za socijalnu skrb iz koje proizlazi kako je obitelj VČ u dugotrajnom tretmanu Centra za socijalnu skrb Osijek, kroz primjenu mjera obiteljsko-pravne zaštite i to mjere stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o malodobnoj djeci, mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi u odnosu na djecu te oduzimanje prava na stanovanje s malodobnom djecom. Zbog problema sa djetetom RČ, majka VČ dana 8. veljače 2021. obratila se Centru za socijalnu skrb Osijek te je dijete RČ upućen na opservacijsko-dijagnostičku obradu u Dom za odgoj djece i mladeži u Osijeku dana 31. svibnja 2021. Prema nalazu i mišljenju dijagnostičkog tima doma, evidentno je da dijete RČ odrasta u nestimulativnoj sredini u kojoj duže razdoblje egzistiraju problemi. S obzirom da problemi u ponašanju koje mlt. RČ iskazuje nadilaze mogućnosti odgojnog rada i sredine u kojoj se isti nalazi te da niz rizičnih čimbenika u istoj pogoduje njihovom daljnjem razvoju, dijagnostički tim Doma za odgoj djece i mladeži u Osijeku mišljenja je kako je u interesu djeteta ĐČ RČ njegovo izdavanje iz matične obitelji i smještaj u odgojnu ustanovu otvorenog tipa uz provođenje intenzivnog tretmana.

16. Nadalje, iz rješenja Centra za socijalnu skrb Osijek Klasa: UP/I-551-05/21-03 od 17. prosinca 2021. utvrđeno je da je djetetu RČ priznato pravo na socijalnu uslugu privremenog smještaja uz provođenje kraćih rehabilitacijskih programa u Domu za odgoj djece i mladeži u Osijeku, Vinkovačka 61, počev od 8. listopada 2021. godine.

17. Uvidom u medicinsku dokumentaciju Kliničkog bolničkog centra Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju razvidno je kako se RČ u rujnu 2021. bio hospitaliziran zbog mješovitog poremećaja ponašanja i emocija i hiperkinetičkog poremećaja ponašanja. Tijekom hospitalnog liječenja pacijent je bio uključen u individualni i grupni savjetodavno-terapijski rad te psiho-dijagnostičku obradu u psihologijskoj ambulanti. Kod djeteta je uočena visoka razina depresivne simptomatologije, strah, nesigurnost, nepovjerljivost, izrazito sniženo samopoimanje te povišena hostilnost.

18. Sud je prihvatio i iskaz svjedokinje MČ koja je navela da joj je poznata obitelj okrivljene obzirom je bila voditeljica mjere nadzora koja je bila izrečena VČ i PČ, roditeljima ĐČ i druge djece, mjera je počela u prosincu 2012. i završila u prosincu 2018., i ponovno od srpnja 2021. do srpnja 2022. Jednom tjedno je odlazila u obitelj, dijete je bilo u obitelji okrivljene i osim vikanja bake, majke i PČ ništa drugo neprimjereno nije primijetila. RČ je bio dijete s problemima u ponašanju i znao je često bježati od kuće odnosno dva puta za vrijeme mjera, ali nikada nije znao objasniti zašto je to napravio. Nikada nije primijetila da bi ĐČ okrivljena tukla, udarala na bilo koji način te da bi on zbog toga bježao od kuće. Također nikada nije čula da bi preda njom okrivljena vrijeđala ĐČ. Odlazila je u školu i pričala s učiteljicom ĐČ koja je rekla da joj je govorio da ga ne hrane kod kuće i dolazio prljav u školu da bi se kasnije ispostavilo da se namjerno oblačio u prljavu odjeću. Kada su ga pitali zašto to radi rekao je da ne zna, uvijek je rekao ˝ne znam zašto sam zločest˝. Nikada joj učiteljica nije rekla da bi primijetila tragove zlostavljanja. Kada je dolazila u obitelj okrivljene na njezinu adresu, nije nikad primijetila bilo kakve tragove zlostavljanja. Ustanovila je sve ono što je rekla prilikom provođenja mjere, odnosno kada je dolazila u obitelj i to naravno ne najavljena. Kada je rekla da je baka vikala, to je vikala da se djeca smire, da će ih kazniti. To se nije događalo često možda jednom mjesečno kada bi djeca došla pa se međusobno znala ˝keckat˝. Poznato joj je da je majka djeteta VČ preminula prošle godine, da su djeca oduzeta te da je RČ smješten u Dom te da se otac PČ ponovno oženio.

18.1. Navedena svjedokinja MČ je bila voditeljica mjere nadzora i to roditeljima oštećenog djeteta, ne okrivljenici, a sve u jako malom dijelu terećenog razdoblja, te stoga ista nije životno niti mogla imati nekih neposrednih saznanja o konkretnim događajima. Ista je dolazila samo povremeno u obitelj i bila više orijentirana na ponašanje i život samog djeteta, a o čemu je kao voditeljica tadašnjih mjera nadzora i iskazivala. Stoga je sud njezin iskaz prihvatio, ali nije cijenio bitnim i relevantnim u konkretnom postupku.

19. Uvidom u izvadak iz kaznene evidencije utvrđeno je da je okrivljena OČ do sada kazneno osuđivana.

20. S obzirom na sve naprijed navedeno, sud smatra da je tijekom dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno i dokazno da su se u radnjama okrivljene OČ ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece-povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, a na štetu maloljetnog RČ, te ju je sud za ovo kazneno djelo i oglasio krivom.

21. Naime, sud smatra da je okrivljena svojim ponašanjem kroz dulje vrijeme zlostavila svog unuka, a upravo na način kako je to i opisano i izreci presude, te da je isti trpio posljedice koje su naprijed navedenim dokazima nedvojbeno utvrđene.

22. Odlučujući o izboru, vrsti i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio stupanj krivnje okrivljene, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, ali i pobudu iz koje je okrivljena počinila kazneno djelo, okolnosti u kojima ga je činila, kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra.

23. Na taj način sud je na strani okrivljene OČ olakotno imao u vidu njezino teško narušeno zdravstveno stanje, dok je otegotno uzeo u obzir njezinu kazneno pravnu osuđivanost.

24. Cijeneći naprijed navedene olakotne okolnosti sud je okrivljenu OČ, na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, smatrajući da je izrečena kazna primjerena društvenoj opasnosti počinjenog djela i počinitelja.

25. Smatrajući da će se svrha kazneno pravnih sankcija u odnosu na okrivljenu OČ postići i primjenom mjere upozorenja, sud nalazi da nije neophodno da se kazna zatvora i izvrši, pa je stoga odredio da se okrivljenoj izrekne uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ukoliko okrivljena OČ vrijeme provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

26. Obzirom na navedeno, sud nalazi da se uvjetnom osudom u odnosu na okrivljenu OČ može ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih sankcija. Naime, sud je uzeo u obzir da je od počinjenja kaznenog djela prošlo više godina, te da je okrivljena teškog zdravstvenog stanja, a zbog ranije osuđivanosti sud je okrivljenici izrekao najdulji rok provjeravanja, smatrajući da je ovakva sankcija u konkretnom slučaju u potpunosti adekvatna.

27. Sud je okrivljenoj OČ odredio i zaštitni nadzor jer je ocijenio da joj je potrebna pomoć, vođenje i nadzor nadležnog tijela za probaciju kako ubuduće ne bi činila kaznena djela, i to u trajanju od 3 (tri) godine, a isti se temelji na pojedinačnom programu postupanja koji izrađuje, pomaže provesti i čije provođenje nadgleda nadležno tijelo za probaciju. Zaštitni nadzor se odlukom suda može ukinuti i prije isteka roka na koji je određen ako su prestale potrebe pomoći, vođenja i nadzora, ili se ako za time postoji potreba, može produljiti sve do maksimalnog trajanja, odnosno trajanja provjeravanja koje iznosi tri godine, a uvjetovani dio kazne zatvora će se izvršiti ako se okrivljenik ne bude pridržavao obveza sukladno propisima o izvršenju zaštitnog nadzora.

28. Iako je sud okrivljenu oglasio krivom oslobodio ju je plaćanja troškova kaznenog postupka, obzirom da bi plaćanjem istih bilo dovedeno u pitanje kako njezino uzdržavanje, tako i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužna uzdržavati.

29. Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 26. siječnja 2026.

Sudac za mladež

Marina Bušbaher Oberkirš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.ODO Osijek na KOz-DO-40/2022

2.okrivljeni OČ

3.branitelj okrivljenog Boris Kunček, odvjetnik iz Osijeka

Nakon pravomoćnosti

4. Probacijski ured Osijek