K-221/2025-12

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, uz sudjelovanje Jelene Galić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZA zbog kaznenog djela iz članka 139. stavku 2. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24.; u daljnjem tekstu KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetnika br. KO-DO-969/2024 od 25. listopada 2024., nakon javne rasprave održane 14. siječnja 2026. u prisutnosti savjetnika Općinskog državnog odvjetništva u Splitu PA, optuženika i njegovog branitelja Tonija Marinkovića, dana 16. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24.,75/25: u daljnjem tekstu: ZKP/08)

okrivljenik ZA, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina TA i GA, rođene Z, rođenog **.**.1969. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, sa završenom srednjom stručnom spremom, oženjen, otac četvero djece, sudionik Domovinskog rata sa činom poručnika, srednjeg imovnog stanja, osuđivan

oslobađa se optužbe

I. da bi dana 14. rujna 2024. oko 18:30 sati u [adresa], ispred obiteljske kuće, nakon prethodnog konflikta, u cilju da zastraši svog brata HA, istom se unio u lice i uputio mu riječi: „pozobat će te noć, pazi se, ubit ću te“, što je ponovio više puta, a što je kod HA izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti za vlastiti život,

II. dakle, da bi drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

III. pa da bi time počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnjom - djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24.; u daljnjem tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

IV. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u članku 149. u stavku 2. do 5. ZKP/08.

Obrazloženje

1. Dana 29. listopada 2024. zaprimljena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. KO-DO-969/2024 od 25. listopada 2024. podignuta protiv CA zbog počinjenja kaznenog djela protiv protiv osobne slobode - prijetnjom -djelo opisano u članku 139. stavak 3. u svezi stavak 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 14. siječnja 2026., a sukladno članku 416. ZKP/08 optuženik je pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Sukladno članku 417. a stavak 5. ZKP/08 optuženik je iznio svoju obranu na kraju dokaznog postupka.

3.1. U dokazne svrhe, na temelju članka 430. ZKP/08 proveli su se dokazi čitanjem i pregledavanjem slijedećih dokumenata: specijalistički nalaz dr.med. RA, specijalista psihijatrije od 18. listopada 2024. (list 32-33 spisa), presuda Općinskog suda u Splitu, K-745/2021 od 16. svibnja 2024. s potvrdom pravomoćnosti od 6. srpnja 2024. (list 34-48 spisa), zapisnik o ispitivanju oštećenika HA sastavljen u Županijskom sudu u Splitu 23. listopada 2024., Kir- 1570/2024 (list 24-25 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka GA sastavljen u Županijskom sudu u Splitu 23. listopada 2024., Kir-1570/2024 (list 26 spisa), presuda Općinskog suda u Splitu br. K-399/20 od 17. ožujka 2023.

3.2. Na raspravi je izveden dokaz ispitivanjem oštećenika HA(list 59- 60 spisa), te svjedokinje GA (list 61-62 spisa).

3.3. Prije ispitivanja optuženika pregledani su i pročitani Uvjerenje Odjela za kaznene evidencije od 3. lipnja 2025 i potvrda iz prekršajne evidencije za okrivljenika od 14. siječnja 2026.

3.4. Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan zapisnik o njegovom ispitivanju pred Policijskom upravom splitsko-dalmatinskom, Postajom granične policije Imotski, broj 511-12-27- 02-K-172/2024 od 16. rujna 2024. sa snimkom (list 13-17 spisa).

4.1. Optuženik je u svojoj obrani naveo da ne vodi računa o svom bratu (oštećeniku) gdje je, što radi. Oštećenik nije oženjen, nema svoje obitelji, skrbi se samo o sebi. Optuženik ima obitelj te se bave ugostiteljstvom. Ovo nije prvi put da je oštećenik rekao da mu je optuženik uputio te riječi. Oštećenik je više puta na internetu objavio nekakav komentar o supruzi optuženika i nešto vezano za pitanje podjele imovine te optuženik nije reagirao na te objave. Optuženik nikada nije izgovorio riječi "pozobat će te noć, pazi se, ubit ću te". Oštećenik je krupan čovjek, da do nečega dođe, on bi se mogao braniti, nije on tako strašljiv kako se prikazuje. Volio bi da oštećenik prestane progoniti njega i njegovu obitelj. Oštećenik ima psihičkih i zdravstvenih problema, ima ozbiljnih problema. Liječio se od alkoholizma i bio je u zatvoru. Smatra da je oštećenik motiviran za takvo ponašanje zbog svoje nezrelosti, u nekim stvarima je na nivou dječaka ili djeteta, on je zadnji od njih petero djece, njega su roditelji dobili u kasnijoj životnoj dobi, te su ga uvijek nekako tetošili i govorili "pusti HA, pusti HA". Dok je majka živa njemu će biti skuhano i oprano jer dolazi jedna žena koja se skrbi o majci na način da joj dolazi svaki dan pomoći u domaćinstvu dva - tri sata dnevno. Kada bi optuženik pričao sa bratom oštećenikom da bi trebalo nešto raditi i kada bi mu nudio nekakve mogućnost, brat bi to odbijao, optuženik misli da bi oštećenik htio biti gazda bez rada, a to tako ne ide.

Optuženik je htio sa bratom oštećenikom riješiti razmirice, riješiti podjelu imovine, čak je u tom smislu i zvao odvjetnika ošećenika.

4.2. U prethodnom postupku optuženik je naveo da viđa brata svaki dan, žive u istoj kuću uvijek ima tih "sitnica" između njih. Brat nije "u red", ima dijagnozu, liječio se na Ugljanu, u papirima mu sve piše, ima šifru dvolične osoba. Na internetu je objavio nešto protiv žene optuženika. Optuženik ga je mogao prijaviti puno puta, a nije, napravio mu je toliko dobra da mu se oštećenik nebi mogao odužiti u 10 života. Taj dana ga je vidio a nije s njim razgovarao, a što je oštećenik zamislio u svojoj glavi, to optuženik ne zna. Oštećeniku nema smisla ništa govoriti jer "nije u red", on će sve okrenuti kako njemu paše. U jednu ruku ga je strah brata, jer brat ne radi ništa a oni rade obiteljski posao. Oštećenik već sedam godina, otkad im je otac umro, ne želi otići u javnog bilježnika "da potpišu papire", da uknjiži svatko svoju zemlju u svoje vlasništvo. Svatko ima svoju kuću i svoju zemlju, a oštećenik neće "da potpiše" pa optuženik mora sudski riješiti uknjižbu. Oštećenik je budala koja "vuče tolike ljude za nos".

5.1. Zastupnik optužbe u završnom govoru je na temelju članka 444. ZKP/08 iznio svoju ocjenu dokaza izvedenih na raspravi, smatra dokazanim da je počinio kazneno djelo iz optužnice. Ocjena o tome proizlazi iz dokaza izvedenih u postupku, a posebno iz detaljnog i uvjerljivog iskaza oštećenika HA koji je naveo da mu je okrivljenik kritične prigode više puta rekao kako će ga ubiti i da će ga pozobati noć. Nadalje, iako okrivljenik navodi da nikad u životu svom bratu nije rekao da će ga ubiti iz iskaza njihove majke GA je razvidno da mu je tako nešto rekao više puta. Slijedom navedenog predloženo je da se okrivljenika proglasi krivim za predmetno kazneno djelo i da mu izrekne kaznu kako je to predloženo u optužnici, cijeneći pri tom kao otegotnu okolnost okrivljenikovu dosadašnju osuđivanost i činjenicu da je predmetno kazneno djelo počinio unutar vremena provjeravanja po ranijoj presudi, dok posebno olakotnih okolnosti ne pronalazi.

5.2. Branitelj optuženog u završnom govoru je naveo da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, traži od suda da donese oslobađajuću presudu. Osobito nakon ispitivanja svjedokinje GA, majke optuženika, obrana smatra da optužba nije dokazala postojanje kaznenog djela prijetnje izvan svake razumne sumnje, kako to nalaže načelo in dubio pro reo. Ključan dokaz u ovom postupku predstavlja upravo iskaz svjedokinje GA, osobe koja je dugogodišnji neposredni svjedok odnosa između braće, koja s njima živi u istoj sredini i koja je, prema vlastitom iskazu, često bila prisutna u situacijama njihovih međusobnih verbalnih sukoba. Iz njezina iskaza jasno proizlazi da se svjedokinja ne sjeća konkretnog događaja iz rujna prošle godine zbog kojeg je podnesena kaznena prijava. To izričito navodi više puta, naglašavajući da ne želi lagati, ali da se konkretnog događaja ne može sjetiti. Nadalje, svjedokinja nije navela da je čula prijetnju u konkretnom događaju, niti je potvrdila da je ZA u tom događaju ozbiljno prijetio HA na način da bi prijetnja bila stvarna, određena i podobna za izazivanje straha. Naprotiv, svjedokinja opisuje dugogodišnji konflikt između braće, u kojem su obje strane znale međusobno izgovarati riječi poput „ubit ću te“, ali pritom jasno naglašava: da se radi o uobičajenom, kolokvijalnom izražavanju u njihovoj sredini, da se takve riječi izgovaraju u alkoholiziranom stanju, da se nikada nisu tukli pred njom, te da ona ne može reći da bi ZA stvarno ubio svog brata, što je ključan dokaz u korist oputženika. Posebno je važno istaknuti da svjedokinja navodi kako su takve riječi bile međusobne, dakle nisu bile jednostrane, već su predstavljale dio verbalnog konflikta, a ne ozbiljne, konkretne prijetnje usmjerene na izazivanje straha ili prisilu. U nastavku završnog govora, obrana se posebno osvrće na iskaz oštećenika i svjedoka HA, koji je, unatoč njegovoj ulozi oštećenika, u ovom postupku ostao jedini dokaz koji tereti optuženika, ali koji je u cijelosti nevjerodostojan, proturječan sam sebi te izravno suprotan iskazu svjedokinje GA.Prije svega, potrebno je naglasiti da je HA brat optuženika, da između njih postoje dugotrajni i neriješeni imovinskopravni odnosi, što sam svjedok izričito potvrđuje, kao što je to dana objasnio sam okrivljenik navodeći da su sporovi nastali nakon smrti oca i zbog navodnog nepoštivanja oporuke. Ta činjenica predstavlja jasan motiv za subjektivno i interesno obojeno svjedočenje, što sud mora uzeti u obzir prilikom ocjene vjerodostojnosti njegova iskaza.Dalje, iskaz oštećenika obilježen je izraženim pretjerivanjima, dramatizacijom i opisima koji nisu potkrijepljeni nijednim drugim dokazom. Oštećenik navodi da mu je optuženik „non stop prijetio“, da je „neuračunljiv“, da „uzima sjekiru i nož“, da ga je „potrebno zatvoriti“, no za takve tvrdnje ne postoje materijalni dokazi, ne postoje drugi svjedoci osim majke, niti su ti navodi potvrđeni u iskazu svjedokinje GA. Suprotno tvrdnji oštećenika da je njegova majka „sve čula“, svjedokinja FA, koja je bila prisutna i koja je majka obojice, izričito navodi da se ne može sjetiti konkretnog događaja iz rujna prošle godine, da nije čula prijetnje u tom konkretnom događaju, da se među sinovima uglavnom radilo o međusobnom verbalnom prepucavanju, te da se nikada nisu fizički sukobili pred njom. Time dolazimo do izravne kontradikcije dok oštećenik tvrdi da je majka bila prisutna i da je čula ozbiljne prijetnje, sama majka to ne potvrđuje, već upravo suprotno – ne sjeća se događaja i ne potvrđuje navode o ozbiljnoj prijetnji.

Nadalje, iskaz oštećenika obiluje unutarnjim proturječnostima. Tako primjerice mijenja mjesto i okolnosti događaja (prvo branje mahuna, potom garaža), navodi niz navodnih ranijih nasilnih događaja, ali ne prilaže nijedan dokaz koji bi ih potvrdio u ovom postupku, istovremeno tvrdi da je bio u strahu, ali se zadržava u blizini optuženika, raspravlja s njim i otvara gepek vozila priznaje vlastite probleme s alkoholizmom, uzimanjem psihofarmatika (Normabel, Zoloft) te boravke u zatvoru i obvezno liječenje, što objektivno utječe na njegovu percepciju, pamćenje i vjerodostojnost iskaza.

Osim toga, oštećenik priznaje da je pisao protiv supruge optuženika na internetskim portalima, optužujući je za kaznena djela, što dodatno ukazuje na duboko narušene obiteljske odnose, osobnu netrpeljivost i kontinuirani sukob, a ne na izolirani kaznenopravno relevantan događaj.

Zaključno, kazneno djelo prijetnje ne može se temeljiti na općenitim, uvjetnim, neodređenim ili uobičajenim verbalnim frazama izgovorenim u svađi, osobito kada nema dokaza o konkretnoj namjeri, ozbiljnosti prijetnje niti o realnoj opasnosti njezina ostvarenja.

U ovom postupku nema svjedoka koji bi potvrdio ozbiljnu prijetnju u konkretnom događaju, nema materijalnih dokaza, nema dosljednog i pouzdanog iskaza koji bi teretio optuženika, a iskaz jedine svjedokinje koja poznaje odnose među strankama ne ide u prilog optužbi, već upravo suprotno – ukazuje na dugotrajan obiteljski konflikt i uzajamne verbalne provokacije.

Slijedom svega navedenog, obrana smatra da nije dokazano da je optuženik ZA počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, niti da su u konkretnom slučaju ispunjena sva zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje.

5.3. Optuženik u završnom govoru pridružio se navodima svog branitelja.

6. Nije sporno da između braće (optuženika ZA i oštećenika HA) dođe do svađe, sporno je je li dana 14. rujna 2024. uopće došlo do svađe i ako jeste, je li optuženik prijetio oštećeniku.

7.1. Ispitan je oštećenik HA. Naveo je da mu je optuženik prijetio da će ga ubiti, non stop je to govorio, ubit ću te, ubit ću te, pozobat će te noć. Na upit da objasni što znači "pozobat će te noć", odgovara da to znači "kad padne noć netko će te takljom (kolac koji se koristi u vrtlarstvu kao potpora za rast u visinu biljkama) po glavi i nema te više". Optuženik je oženjen, ima četvero djece. Otkako mu je žena došla ima 25 godina u kući je kaos. Optuženik "je dobar ko kruh", no kad se opije onda je lud, "manit čovik", uzme sjekiru, nož, nije uračunljiva osoba, tada ga je potrebno zatvoriti. Oštećenik ga se boji kad se opije, a pijan je redovito. Optuženik je bio pijan i predmetne prigode.

7.2. Naveo je da je majka FA sve čula. Prije ovog događaja optuženik je pokušao ozlijediti oštećenika tri puta, svi ti događaji prijavljeni su na policiju. Oštćenik navodi da je pisao po internetskim portalima protiv optuženikove supruge. Naime, radio Imotski je pitao ima li tko saznanja tko je ozlijedio "stričevića NA", pa je oštećenik napisao da je to učinila BA, rođena P, vlasnica konobe "Pave". Oštećenika su na podu tukli BA i njezina djeca, T, TA i G, te optuženik. Optuženikova djeca treniraju taekwondo. Svi su dobili po tri i godine uvjetno, a "non stop rade djela".

7.3. Među njima postoje imovinskopravni sporovi koji su se pojavili nakon smrti njihovog oca TA, a vezani su za nepoštivanje oporuke koju je on ostavio.

7.4. U vrijeme predmetnog događaja oštećenik je bio ispred garaže, a njegov brat je bio dva metra iza njega. Oštećenik je govorio optuženiku da se makne, da ode, a optuženik je ponavljao "ubit ću te, ubit ću te, pozobat će te noć". Tko to više može trpjeti. Vozilo oštećenika je imalo otvoren prtljažnik, optuženik je došao skroz blizu oštećenika, oštećenik je cijelo vrijeme stajao na istom mjestu, nije se imao gdje maknuti. U prtljažniku je bilo dosta stvari vezanih za poljoprivredu. To spominje iz razloga jer je oštećenik u jednom momentu otvorio prtljažnik, u početku je prtljažnik bio zatvoren i oštećenik misli da je optuženik mislio da će oštećenik uzeti iz prtljažnika nešto s čime će ga "ošinuti". Navodi da on (oštećenik) nije takav takav čovjek, da to nikada ne bi napravio.

7.5. Nakon toga je zvao policiju i krenuo pješke prema [adresa]. Inače pije Normabele od 10 mg i Zoloft sve kako bi mogao funkcionirati, "oni su ga skroz izludili". Bio je u Zagrebu, a dok je bio gore "oni su napali mater". Inače u Zagrebu ima obvezno liječenje od alkoholizma, opet mora ići u Zagreb u Vrapče i ne zna kome će sada "ostaviti mater".

7.6. Na upit suda gdje se dogodio ovaj štetni događaj, s obzirom da je u prethodnom postupku bio naveo da se ovaj događaj dogodio za vrijeme branja mahuna, svjedok odgovara da se ovaj događaj nije dogodio za vrijeme branja mahuna, mahune su bile već ubrane i u važu (limenoj posudi), već ih je donio kući, trebao ih očistiti i rasporediti. Događaj se zbio ispred garaže. Svjedoku je pročitan taj dio iskaza, te je objasnio kako je gore navedeno, mahune su bile već ubrane kada se ovaj događaj zbio.

8.1. Ispitana je svjedokinja FA koja je navela da se njezini sinovi ne mogu podnijeti, ne mogu se složiti. Bilo što da se dogodi, HA (oštećenik) je uvijek kriv. HA je bio alkoholičar, međutim, nikada nije napravio problem u ugostiteljstvu ili "ošinio" dijete. Problem je nevjesta (supruga optuženika), ona se "osunila" na HA, ona to mora reći "neka mi je nevista". Osunila znači kad te netko ne voli i kad može svašta govoriti protiv tebe. Svjedokinja često kaže svojim sinovima da se pomire, oni ne govore puno jedan drugome, nešto jedan drugome dobace i to je to.

8.2. Optuženik je imao običaj govoriti oštećeniku "ubit ću te, ubit ću te", znate kako je to grubo za čuti. To mu ne bi govorio svaki dan nego samo kada se opije.

8.3. Na upit branitelja bi li optuženik i ubio svoga brata kakvo je njeno mišljenje o tome, svjedokinja odgovara: " ne znam bi li ga ubio, đavla bi ga ubio, nama je u selu običaj govorit ubit ću te, ubit ću te, ali je to grehota govorit".

8.4. Ovog događaja iz optužnice se ne može sjetiti točno. Zadnjeg događaja kojeg se sjeća a tiču se njih dvojice je događaj vezan za kolac kojeg je HA stavio u svoj mejaš. ZA (optuženik) bi znao govoriti HA (oštećeniku) ubit ću te, ubit ću te, a HA bi njemu govorio isto to, ali manje. Sjeća se da bi ih razdvajala ali se ne može sjetiti kada. Ona bi ih razdvajala na način da bi im govorila "nemojte dico, nemojte". Oni se ispred nje nikada nisu tukli, nego bi jedan govorio ubit ću te, a drugi bi govorio i ja ću tebe.

8.5. Iz specijalističkog nalaza Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije Ispostava Imotski od 18. listopada 2024. vidljivo je da je svjedokinja FA pristupila na pregled jer se osjeća "posve slomljeno psihički" otkako je dobila poziv od suda kako bi se izveo dokaz njezinim ispitivanjem kao svjedokinje.

9. Nakon tako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi sa ostalim dokazima, utvrđeno je da je optuženik nije počinio kazneno djelo na način kako ga se tereti u optužnici.

10. Sud je analizirao razlike u iskazima ispitanih osoba.

11. Utvrđeno je da su odnosi između optuženika i oštećenika narušeni, što se zaključuje njihovih iskaza. Isti su u imovinsko pravnom sporu zbog podjele imovine iza smrti njihovog oca TA. Također, odnosi su narušeni u toj mjeri da je ovo jedan od postupka koji se vodi između ovih stranaka. Iako navode kako jedan drugom ne žele zlo (optuženik) i kako je brat dobar kao kruv (oštećenik), suglasno su potvrdili da se radi njihovih narušenih odnosa vodili kazneni i prekršajni postupci, a u nekim su sudjelovali i supruga optuženika i djeca oputženika.

12. Ono što je bitno za ovaj postupak je činjenica da je optuženik naveo da taj dan nije razgovarao sa oštećenikom, oštećenik je naveo da je sve vidjela njihova majka, a majka je navela da se događaja ne sjeća no navela je da riječi iz optužnice "ubit ću te" govore jedan drugome u svađi te da se njih dvojica ne podnose.

13. Nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se optužuje.

14.1. Jedini dokaz da bi okrivljenik počinio kazneno djelo je iskaz oštećenika. S obzirom na imovinskopravni spor koji postoji među optuženika i oštećenika i s obzirom da nema svjedokinja koju je oštećenik predložio ne može se sjetiti ovog događaja, te nema drugih svjedoka koji su eventualno mogli imati saznanja o ovom događaju, a nema ni drugih materijalnih dokaza, sud ne može zaključiti izvan svake sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

14.2. U ovom slučaju nije dokazano niti da su optuženik i oštećenik razgovarali 14. rujna 2024. Inače, su njihovi odnosi prožeti svađama a međusobna komunikacija nekada prelazi granicu uobičajeno prihvatljive komunikacije i to upravo onda kada jedan drugome govore da će ubiti jedan drugoga.

14.3. Prijetnja općenito mora biti, s obzirom na okolnosti pod kojima je izrečena, objektivno prikladna da kod adresata izazove strah, a nije važno kako ju je potonji subjektivno doživio, niti je li je počinitelj zaista imao namjeru ostvariti. U konkretnom slučaju, nije dokazano da je optuženik izvršio radnje koje su navedene u optužnici .

14.4. Na temelju članka 3. stavaka 2. i 3. ZKP/08 propisano je da teret dokazivanja je na strani tužitelja. Dvojbu o postajanju činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena kaznenog zakona sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika. Dakle, ovdje je slučaj da optuženik tvrdi da jedno (da predmetnog dana nije ni razgovarao sa oštećenikom) a oštećenik tvrdi drugo (kako je navedeno u optužnici), svjedokinja se ne sjeća događaja. Stoga je trebalo je primijeniti institut iz članka 3. stavka i 3 . ZKP/08 ("in dubio pro reo") koji predstavlja dokazni standard po kojem one činjenice koje idu na štetu oputuženika moraju biti utvrđene izvjesno (dakle da je njihovo postojanje izvan svake razumne sumnje). S druge strane, one činjenice koje idu u korist optuženika smatraju se dokazanima čak i kada su samo u domeni vjerojatnosti.

15. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, osim u slučajevima određenim u članku 149. u stavku 2. do 5. ZKP/08.

16. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženik

3. branitelj

4. oštećenik

5. u spis.