REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P-2743/2021-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa punomoćnica MŽ, dipl. iur., protiv tuženika Sarajevo osiguranje d.d., Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Maršala Tita 29, koga zastupa punomoćnik Luka Tvrdić, odvjetnik u Splitu, radi regresne isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev, koji glasi:
"Nalaže se tuženiku “Sarajevo osiguranje“ d.d., Čobanija 14, Sarajevo da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A.Mihanovića 3, OIB:84397956623 isplati iznos od 1.262,11 Eur (ranije 9.509,37 kn) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23.12.2020. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a u slučaju promjene stope zatezne kamate sukladno čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (35/05, 41/08, 125/11,78/15)."
II Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Sarajevo osiguranje d.d. troškove postupka u iznosu od 562,50 eur, sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je njegov osiguranik ĐŽ stradao 6. svibnja 1987. na Jadranskoj cesti u predjelu Dubca u prometnoj nesreći, koju je skrivio LŽ iz [adresa] upravljajući osobnim automobilom marke „Zastava 101„ registarske oznake ČP-146-96, na način da je postupio suprotno odredbama čl. 27. st. 1., čl. 45. st. 1. i čl. 89. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i poduzeo vožnju u pravcu Makarske brzinom neprilagođenom uvjetima mokrog i kliskog kolnika, ne držeći pri tome potrebno rastojanje u odnosu na vozilo ispred sebe, olako držeći da će na taj način vožnju s uspjehom obaviti, bez opasnosti. U vrijeme štetnog događaja vozilo imenovanog bilo je osigurano kod tuženika. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Omišu poslovni broj: K-132/89 od **.**.1990., LŽ proglašen je krivim za navedenu prometnu nezgodu. Rješenjem Područne službe u Zagrebu, broj IN-623801 od **.**.1990. IŽ priznato je pravo na razmjerni dio invalidske mirovine uslijed nastale invalidnosti do koje je došlo kao posljedica povrede. Za prethodna razdoblja isplaćene invalidske mirovine osiguraniku sklopljena je sudska nagodba 22. listopada 2009., a nakon toga i vansudska nagodba (PREDMET ok-20/99), kojim je tuženik namirio potraživanje tužitelja do 31. siječnja 2017. Za razdoblje isplaćene invalidske mirovine osiguraniku od 1. veljače 2017. do 31. prosinca 2017. u tijeku je sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-1353/2018, te za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 30. studenoga 2018. sudski postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-344/2019. Budući da se invalidska mirovina i dalje isplaćuje za Zavod je nastala daljnja šteta za nastavno obračunsko razdoblje od 1. prosinca 2018. do 30. studenoga 2020. u iznosu 1.262,11 Eur (ranije 9.509,37 kn). Predmetna šteta tužitelju je nastala sukcesivno svakom mjesečnom isplatom mirovine. Stoga tužitelj zahtijeva donošenje presude kojom se nalaže tuženiku “Sarajevo osiguranje“ d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos 1.262,11 Eur (ranije 9.509,37 kn) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. prosinca 2020. do isplate, uz naknadu troškova postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kako u osnovi, tako i u visini. Mjerodavnim smatra propis koji regulira materiju osiguranja, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Nadalje, navodi kako iz rješenja IN-623801, od 14. veljače 1990., kojim je utvrđena mirovina tužiteljevom osiguraniku, proizlazi da je na dan priznanja prava na invalidsku mirovinu (20. listopada 1988.) tužiteljevom osiguraniku priznat mirovinski staž od 19 godina i 8 mjeseci, te je imao navršenih 41. godinu života te kako iz navedenog proizlazi da bi osiguranik tužitelja, da nije bilo predmetne prometne nezgode, po redovnom tijeku stvari, sukladno čl. 30. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 130/2010 – pročišćeni tekst) , mogao ostvariti pravo na starosnu mirovinu tijekom 2012., tako da bi tužitelj, neovisno o štetnom događaju, svome osiguraniku bio dužan isplaćivati starosnu mirovinu. Stoga bi tužitelj imao pravo na naknadu štete pod uvjetom kad bi invalidska mirovina, koju sad isplaćuje svom osiguraniku, bila veća od starosne mirovine koju bi isplaćivao i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, a izvršen je uvid i u priklopljeni spis HZMO-a broj 0416858 i priklopljeni spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-344/2019.
4. Time su izvedeni svi dokazi predloženi po strankama u ovome postupku, s obzirom da je tuženik na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. studenoga 2025. odustao od dokaznog prijedloga za provođenjem financijskog vještačenja.
5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev ocijenjen je neosnovanim.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa koji je tužitelj isplatio svome osiguraniku stradalom u prometnoj nesreći koju je 6. svibnja 1987. skrivio osiguranik tuženika, po osnovi invalidske mirovine koji se odnosi na štetu iz toga događaja, priznate rješenjem HZMO-a broj IN-623801 od 14. veljače 1990., 1. prosinca 2018. do 30. studenoga 2020. u iznosu 1.262,11 Eur (ranije 9.509,37 kn).
7. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika. Nije sporno, a isto je vidljivo i iz spisa HZMO-a broj 0416858, da je tužitelj svome osiguraniku isplatio iznos koji regresno u ovome postupku potražuje od tuženika. Naposljetku, nije sporno niti da je vođen postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-344/2019 u istoj stvari, a za drugo vremensko razdoblje, u kojemu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, što je utvrđeno u taj spis koji se nalazi u priklopu ovome spisu.
8. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu štete nastale isplatom invalidskih mirovina svome osiguraniku, kao i u kojoj visini.
9. Dakle, pored izričitog osporavanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, pritom imajući u vidu da je teret dokaza visine tužbenog zahtjeva sukladno odredbi čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221. a ZPP-a na tužitelju, sud je ocijenio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti je predložio izvođenje dokaza na temelju kojih bi sud mogao sa sigurnošću utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.
10. Naime, prema pravnom shvaćanju ovog suda za odluku o ovom sporu mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja odnosno prometne nesreće (Tako i VSRH Rev- 5292/19, Rev 206/22, Rev 12/22, Rev 678/22, Rev 1437/21, Rev 12/22, Rev 1235/21, Rev 66/2022, Rev 184/2022 i dr.) pa prema tome u konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje u tekstu: ZOOP).
10.1. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a društvo za osiguranje uz ostalo dužno je nadoknaditi i zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st. 1.). Stvarnom štetom u smislu st. 1. tog članka smatra se uz ostalo i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njene obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovne koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.).
10.2. Drugim riječima, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje i iznosa koje bi isplaćivao kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu.
10.3. U ovome postupku sporno je postoji li takva razlika, dok tužitelj, na kojemu je teret dokazivanja, nije predložio izvođenje dokaza, prvenstveno financijskog vještačenja, na temelju kojega bi sud tu činjenicu utvrdio. Stoga, sud temeljem dokaza u spisu nije mogao utvrditi navedenu razliku, odnosno visinu tužbenog zahtjeva (Tako i ŽS Karlovac Gž-539/21 od 15. ožujka 2023.).
11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke presude.
12. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT), prema vrijednosti predmeta spora od 1.262,11 Eur i vrijednosti boda od 2,00 eur (Tbr. 52. u svezi 54. OT).
13. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT) 150,00 eur te zastupanja na ročištima 3.12.2021. i 13.11.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT) po 150,00 eur, što ukupno iznosi 450,00 eur, a uz PDV iznosi 562,50 eur.
14. Tuženiku su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od donošenja ove odluke do isplate u skladu s odredbom čl. 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj člankom 26. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" , broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23., 155/23 - dalje u tekstu: ZOO).
15. Naprotiv, nije mu dosuđena naknada troškova sudskih pristojbi, s obzirom da iz spisa ne proizlazi da bi pristojbena obveza nastala za tuženika.
16. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude.
Zagreb, 16. siječnja 2026.
Sutkinja:
Ela Mišura Stopfer
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju
2. Pun tuženika
