Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg B.J.Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-484/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Ivani Božić Pišćak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Hani Lukić Hob, odvjetnici iz Vinkovaca, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB 02535697732 zastupana po punomoćnicima, odvj.iz OD Leko i partneri iz Zagreba, a, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 1.prosinca 2025.g. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika Hanu Lukić Hob, odvj. iz Vinkovaca i odvjetničke vježbenice DT, u uredu zamjenika punomoćnika tuženika Jurice Barbarić, odvjetnika u Vinkovcima, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 16.siječnja 2026. godine, radi ništetnosti ugovora i isplate, dana 16.siječnja 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz čl. 4., toč. 4.1. i 4.2. Ugovora o kreditu broj 9011742203 od 31. srpnja 2006. godine, koji je solemniziran dana 01. 08. 2006.god. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca pod brojem OU-975/2006, kojom se tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu po stopi koja je promjenjiva sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama tuženika i vezana uz određenu valutnu klauzulu, a koja izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba pod člankom 5., 6. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 9011742203 od 31. srpnja 2006. godine, koji je solemniziran dana 01. 08. 2006.god. kod javnog bilježnika Mirodara Kovač iz Vinkovaca pod brojem OU- 975/2006, prema kojoj se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u visini od 224,49 € (slovima: dvjestodvadesetčetiri eura i četrdesetdevet centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi od 1.02.2008. g u visini od 15 % godišnje, do 31.07.2008., zatim od 01.08.2008. do 31. 07. 2015. god. u visini eskontne stope HNB- a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01.08.2015. god. do 3.12.2022. god. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

- za siječanj 2008.god. iznos od 0,01 € sa kamatom od 15. 02. 2008.god. do isplate,

- za veljaču 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 03. 2008.god. do isplate,

- za ožujak 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 04. 2008.god. do isplate,

- za travanj 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 05. 2008.god. do isplate,

- za svibanj 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 06. 2008.god. do isplate,

- za lipanj 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 07. 2008.god. do isplate,

- za srpanj 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 08. 2008.god. do isplate,

- za kolovoz 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 09. 2008.god. do isplate,

- za rujan 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 10. 2008.god. do isplate,

- za listopad 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.11. 2008.god. do isplate,

- za studeni 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 12. 2008.god. do isplate,

- za prosinac 2008.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 01. 2009.god. do isplate,

- za siječanj 2009.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 02. 2009.god. do isplate,

- za veljaču 2009.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 03. 2009.god. do isplate,

- za ožujak 2009.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 04. 2009.god. do isplate,

- za travanj 2009.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.05. 2009.god. do isplate,

- za svibanj 2009. god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 06. 2009.god. do isplate,

- za lipanj 2009. god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 07. 2009.god. do isplate,

- za srpanj 2009. god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.08. 2009.god. do isplate

- za kolovoz 2009.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.09.2009.god. do isplate,

- za rujan 2009.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.10.2009.god. do isplate,

- za listopad 2009god. .iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.10.2009.god. do isplate,

- za studeni 2009.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.11.2009.god. do isplate,

- prosinac 2009.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.01.2010.god. do isplate

- za siječanj 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.02.2010.god. do isplate,

- za veljaču 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 03. 2010.god. do isplate,

- za ožujak 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 04. 2010.god. do isplate,

- za travanj 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 05. 2010.god. do isplate,

- za svibanj 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.06. 2010.god. do isplate,

- za lipanj 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 07. 2010.god. do isplate,

- za srpanj 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 08. 2010.god. do isplate,

- za kolovoz 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 09. 2010.god. do isplate,

- za rujan 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 10. 2010.god. do isplate,

- za listopad 2010.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.11. 2010.god. do isplate,

- za studeni 2010. god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.12. 2010.god. do isplate,

- za prosinac 2010. god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15.01. 2011.god. do isplate,

- za siječanj 2011. god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 02. 2011.god. do isplate,

- za veljaču 2011.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 03. 2011.god. do isplate,

- za ožujak 2011.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 04. 2011.god. do isplate,

- za travanj 2011.god. iznos od 3,69 € sa kamatom od 15. 05. 2011.god. do isplate,

- za svibanj 2011.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15. 06. 2011.god. do isplate,

- za lipanj 2011.god. iznos od 2 ,88 € sa kamatom od 15. 07. 2011.god. do isplate,

- za srpanj 2011.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15. 08. 2011.god. do isplate,

- za kolovoz 2011.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15. 09. 2011.god. do isplate,

- za rujan 2011.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15. 10. 2011.god. do isplate,

- za listopad 2011.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15. 11. 2011.god. do isplate,

- za studeni 2011. god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.12. 2011.god. do isplate,

- za prosinac 2011.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.01.2012.god. do isplate,

- za siječanj 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.02.2012.god. do isplate,

- za veljaču 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.03.2012.god. do isplate,

- za ožujak 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.04.2012.god. do isplate,

- za travanj 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.05.2012.god. do isplate,

- za svibanj 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.06.2012.god. do isplate,

- za lipanj 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.07.2012.god. do isplate,

- za srpanja 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.08.2012. god. do isplate,

- za kolovoz 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.09.2012.god. do isplate,

- za rujan 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.10.2012.god. do isplate,

- za listopad 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.11.2012.god. do isplate,

- za studeni 2012.god. iznos od 2,88 €/ sa kamatom od 15.12.2012. god. do isplate,

- za prosinac 2012.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.01.2013. god. do isplate,

- za siječanj 2013.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.02.2013.god. do isplate,

- za veljaču 2013.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.03.2013. god. do isplate,

- za ožujak 2013.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.04.2013.god. do isplate,

- za travanj 2013.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.05.2013.god. do isplate,

- za svibanj 2013. god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.06.2013.god. do isplate,

- za lipanj 2013.god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.07.2013. god. do isplate,

- za srpanj 2013. god. iznos od 2,88 € sa kamatom od 15.08.2013.god. do isplate,

- za kolovoz 2013.god. iznos od 2,81 € sa kamatom od 15.09.2013.god. do isplate

IV. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732 da tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati preplaćeni iznos na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja, i to u visini od 387,39 €, (slovima: tristoosamdesetsedam eura i tridesetdevet centi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 01.10.2008.god. do 31.07.2015. god. u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01.08.2015. god. do 31.12.2022. god. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. god. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, koje teku na svakomjesečni preplaćeni iznos kako slijedi:

- za rujan 2006.god. iznos od 4,17 € sa kamatom od 15.10. 2006.god. do isplate,

- za listopad 2006.god.iznos od 3,03 € sa kamatom od 15.11.2006.god. do isplate,

- za studeni 2008.god.iznos od 3,03 € sa kamatom od 1512.2006.god. do isplate,

- za prosinac 2006.god. iznos od 3,03 € sa kamatom od 15.01.2007.god. do isplate,

- za siječanj 2007.god. iznos od 3,79 € sa kamatom od 15.02.2007.god.do isplate,

- za veljača 2007.god. iznos od 2,65 € sa kamatom od 15.03.2007.god. do isplate,

- a ožujak 2007.god. iznos od 4,55 € sa kamatom od 15.04.2007.god. do isplate

- za travanj 2007.god. iznos od 4,17 € sa kamatom od 15.05. 2007.god. do isplate,

- za svibanj 2007.god. iznos od 1,90 € sa kamatom od 15. 06. 2007.god. do isplate,

- za lipanj 2007.god. iznos od 2,08 € sa kamatom od 15. 07. 2007.god. do isplate,

- za srpanj 2007. god. iznos od 1,52 € sa kamatom od 15. 08. 2007.god. do isplate,

- za kolovoz 2007.god. iznos od 2,27 € sa kamatom od 15. 09. 2007.god. do isplate,

- za rujan 2007. god. iznos od 0,76 € sa kamatom od 15. 10. 2007.god. do isplate,

- za listopad 2007. god. iznos od 3,03 € sa kamatom od 15.11. 2007.god. do isplate,

- za studeni 2007. god. iznos od 2,65 € sa kamatom od 15.12. 2007.god. do isplate

- za prosinac 2007.god. iznos od 2,27 € sa kamatom od 15. 01. 2008.god. do isplate,

- za veljaču 2008.god. iznos od 0,58 € sa kamatom od 15. 03. 2008.god. do isplate

- za ožujak 2008.god. iznos od 0,38 € sa kamatom od 15.04. 2008.god. do isplate,

- za travanj 2008.god. iznos od 0,38 € sa kamatom od 15. 05. 2008.god. do isplate,

- za prosinac 2008.god. iznos od 2,69 € sa kamatom od 15.01. 2009.god. do isplate,

- za siječanj 2009.god. iznos od 4,03 € sa kamatom od 15.02.2009.god. do isplate,

- za veljaču 2009.god. iznos od 5,37 € sa kamatom od 15.03.2009.god. do isplate,

- za ožujak 2009.god. iznos od 7,10 € sa kamatom od 15.04.2009.god. do isplate,

- za travanj 2009.god. iznos od 5,95 € sa kamatom od 15.05. 2009.god. do isplate,

- za svibanj 2009.god. iznos od 2,30 € sa kamatom od 15.06. 2009.god. do isplate,

- za lipanj 2009.god. iznos od 0,96 € sa kamatom od 15.07. 2009.god. do isplate,

- za srpanj 2009.god. iznos od 2,69 € sa kamatom od 15. 08. 2009.god. do isplate,

- za kolovoz 2009.god. iznos od 2,50 € sa kamatom od 15. 09. 2009.god. do isplate,

- za rujan 2009.god. iznos od 0,96 € sa kamatom od 15. 10. 2009.god. do isplate,

- za studeni 2009.god. iznos od 2,11 € sa kamatom od 15.12.2009. god. do isplate,

- za prosinac 2009.god. iznos od 1.92 € sa kamatom od 15. 01. 2010.god. do isplate,

- za siječanj 2010.god. iznos od 1,92 € sa kamatom od 15. 02. 2010.god. do isplate,

- za veljača 2010. god. iznos od 0,58 € sa kamatom od 15. 03. 2010.god. do isplate,

- za svibanj 2010.god. iznos od 0,19 € sa kamatom od 15.06. 2010.god. do isplate

- za kolovoz 2010.god. iznos od 0,38 € sa kamatom od 15. 09. 2010.god. do isplate,

- za rujan 2010.god. iznos od 0,77 € sa kamatom od 15.10. 2010.god. do isplate,

- za listopad 2010.god. iznos od 2,69 € sa kamatom od 15. 11. 2010.god. do isplate,

- za studeni 2010. god. iznos od 5,57 € sa kamatom od 15. 12. 2010.god. do isplate,

- za prosinac 2010. god. iznos od 4,41 € sa kamatom od 15. 01. 2011.god. do isplate,

- za siječanj 2011. god. iznos od 5,18 € sa kamatom od 15. 02. 2011.god. do isplate,

- za veljača 2011.god. iznos od 5,57 € sa kamatom od 15. 03. 2011.god. do isplate,

- za ožujak 2011.god. iznos od 4,41 € sa kamatom od 15. 04. 2011.god. do isplate,

- za travanj 2011.god. iznos od 3,45 € sa kamatom od 15.05. 2011.god. do isplate,

- za svibanj 2011.god. iznos od 6,31 € sa kamatom od 15.06. 2011.god. do isplate,

- za lipanj 2011.god. iznos od 4,40 € sa kamatom od 15. 07. 2011.god. do isplate,

- za srpanj 2011.god. iznos od 7,08 € sa kamatom od 15. 08. 2011.god. do isplate,

- za kolovoz 2011.god. iznos od 7,85 € sa kamatom od 15. 09. 2011.god. do isplate,

- za rujan 2011.god.iznos od 8,61 € sa kamatom od 15.10.2011.god. do isplate,

- za listopad 2011.god. iznos od 8,42 € sa kamatom od 15.11. 2011.god. do isplate

- za studeni 2011.god. iznos od 8,80 € sa kamatom od 15.12.2011.god. do isplate,

- za prosinac 2011.god. iznos od 9,95 € sa kamatom od 15. 01. 2012.god. do isplate,

- za siječanj 2012.god.iznos od 11,10 € sa kamatom od 15.02.2012.god. do isplate,

- za veljaču 2012. god. iznos od 11,48 € sa kamatom od 15. 03. 2012.god. do isplate,

- za ožujak 2012.god iznos od 8,80 € sa kamatom od 15.04.2012.god. do isplate,

- za travanj 2012. god. iznos od 9,76 € sa kamatom od 15. 05. 2012.god. do isplate,

- za svibanj 2012.god. iznos od 10,72 € sa kamatom od 15.06.2012.god. do isplate,

- za lipanj 2012. god. iznos od 8,99 € sa kamatom od 15. 07. 2012.god. do isplate

- za srpanj 2012.god. iznos od 9,38 € sa kamatom od 15.08.2012.god. do isplate,

- za kolovoz 2012.god. iznos od 8,04 € sa kamatom od 15. 09. 2012.god. do isplate,

- za rujan 2012.god. iznos od 6,89 € sa kamatom od 15. 10. 2012.god. do isplate,

- za listopad 2012.god. iznos od 10,14 € sa kamatom od 15. 11. 2012.god. do isplate,

- za studeni 2012.god. iznos od 10,72 € sa kamatom od 15. 12. 2012.god. do isplate,

- za prosinac 2012.god. iznos od 10,91 € sa kamatom od 15. 01. 2013.god. do isplate,

- za siječanj 2013.god. iznos od 12,25 € sa kamatom od 15. 02. 2013.god. do isplate,

- za veljaču 2012.god. iznos od 12,44 € sa kamatom od 15. 03. 2013.god. do isplate,

- za ožujak 2013.god. iznos od 12,63 € sa kamatom od 15. 04. 2013.god. do isplate,

- za travanj 2013.god. iznos od 12,82 € sa kamatom od 15. 05. 2013.god. do isplate,

- za svibanj 2013. god. iznos od 11,29 € sa kamatom od 15. 06. 2013.god. do isplate,

- za lipanj 2013. god. iznos od 7,39 € sa kamatom od 15. 07. 2013.god. do isplate,

- za srpanj 2013. god. iznos od 8,99 € sa kamatom od 15. 08. 2013.god. do isplate,

- za kolovoz 2013.god. iznos od 11,29 € sa kamatom od 15. 09. 2013.god. do isplate.

V. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d. d. Zagreb, F.Račkoga 6, OIB 02535697732 da naknadi tužitelju ĆT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 eura (slovima: dtisućudevetsto eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.siječnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti ovog suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da je dana 31. srpnja 2006. godine s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu br.9011742203 na iznos od 19.500,00 EUR-a s rokom otplate na 84 mjeseca. Člankom 4. t.4.1 Ugovora o kreditu, ugovorena je kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 6,05 % godišnje. Točkom 4.2. i čl. 5. te čl. 6. Ugovora o kreditu određeno je da se kamate obračunavaju u EUR-ima, a naplaćuju u kunama, (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom ), da je kamata sadržana u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima, a da visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda i dr.

1.1. Člankom 7. t. 7.2. Ugovora, određeno je da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz t.4. Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Tuženik je tijekom postojanja obveze iz predmetnog Ugovora o kreditu jednostranim odlukama mijenjao visinu kamatne stope, a obračunom veće kamatne stope od ugovorene, tuženik je povrijedio odredbu čl. 3. i 4. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), a koja se odnosi na ravnopravnost sudionika u obveznom odnosu, kao i odredbe čl. 81. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača NN 96/2003 (nadalje ZZP) kojim je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

1.2. Nadalje tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g., a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014.g. posl. br. Pž-7129/13, koje su donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa od strane Udruge Potrošač, a sukladno čl. 502a. tada važećeg Zakona o parničnom postupku, tužitelj se u ovom individualnom postupku protiv tuženika ima pravo pozivati na utvrđenja iz navedenih presuda. Ove i druge sudske odluke i postupci u odnosu na valutnu klauzulu u najvećoj mjeri odnosile su se na CHF, ali se jednako tako odnose i na EUR, kao što se radi i o ovdje predmetnom Ugovoru o kreditu.

1.3. Nadalje, tuženik ne samo da je u Ugovoru o kreditu unio nepoštene, a posljedično tome i ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope, nego je člankom 4. , 5.i 7. Ugovora inkorporirao i valutnu klauzulu kojom anuitete, koji čine predmet i cijenu Ugovora o kreditu, vezao za tečaj EUR-a u odnosu na hrvatsku kunu. Naime, ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli bile su nerazumljive tužitelju, kao prosječnom potrošaču, nepoštene i prema tome ništetne, jer je tuženik kao kreditor u vrijeme zaključivanja ugovora propustio informirati tužitelja o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tužitelj ima pravo potraživati novčani iznos preplaćen na ime tečajne razlike, odnosno valutne klauzule.

1.4. Uzimajući u obzir odredbe članka 81. i članka 84. ZZP/03, odredbe članaka 96. i 99. ZZP/07 te povrh svega odredbu članka 3. i 4. ZOO-a i tumačeći iste u duhu prava Europske unije, njene sveopće pravne stečevine i prakse suda Europske Unije te u skladu s Direktivom 93/13 EEZ, te sukladno stavu Ustavnog suda RH i Vrhovnog suda RH, jasno se da zaključiti da je tuženik ugovaranjem, kako promjenjive kamatne stope, tako i valutne klauzule, postupao nepošteno i time tužitelja, kao sudionika u obveznom odnosu, doveo u neravnopravan položaj na način da je u ugovoru o kreditu ponudio kamatnu stopu i inkorporirao valutnu klauzulu, a istodobno prešutjevši u potpunosti ekonomski rizik tečajnih razlika i rizik povećanja kamatne stope. Uvažavajući stav prakse Vrhovnog suda RH, Ustavnog suda RH, VTS-a i Županijskih sudova kao relevantnih i u ovom predmetu, tužitelj smatra kako je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, valutne klauzule ništetan, te da je tuženik dužan vratiti tužitelju sve što je temeljem takvog Ugovora odnosno dijela Ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. ZOO-a o stjecanju bez osnove, pa stoga predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnost pojedinih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, i t onih koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu kao i odredbi o valutnoj klauzuli, te naložit tuženiku da tužitelju isplati iznose koje je pretplatio temeljem tih ništetnih odredbi.

1.5. Tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom o promjenjivim kamatama odnosno njihovim stopama (jednostrane odluke banke), tečajnim listama banke, kao ni drugim dokumentima (otplatni plan, knjigovodstvena kartica, specifikacija uplata) i podacima bez kojih nije moguće utvrditi visinu iznosa koji mu tuženik mora vratiti, a radi se o podacima koje je tuženik, prema sadržaju građanskopravnog odnosa i prema Općoj uredbi o zaštiti podataka EU 2016/679, dužan dati tužitelju i to bez naknade. Budući da tužitelj ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što dođe do potrebnih podataka i prije nego što se provede odgovarajuće vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu zahtijeva ovom tužbom, podnosi stupnjeviti tužbu, temeljem čl. 186 b st. 1 i 2 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, - nastavno ZPP).

2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe prigovor mjesne nenadležnosti, spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, te ističe prigovor zastare. Ističe kako je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti zatvoren. Kako povrede, u trenutku podizanja tužbe (više) nema, odluka suda ne može biti usmjerena u cilju utvrđenja i otklanjanja povrede koje nema te se tužba ukazuje u cijelosti promašenom, budući da postupanje tuženika (koje tužitelj neosnovano i nepravilno smatra protupravnim) više niti ne postoji, odnosno istoga nikada nije niti bilo. Nadalje, tuženik ističe kako iz odredbi čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača te 502. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, -nastavno ZPP) kao temelju po kojem bi navedena presuda obvezivala sudove povodom zahtjeva potrošača, proizlazi da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Budući da se konkretnom slučaju ne radi o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove, pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz presude Visokog Trgovačkog Suda broj PŽ-7129/13 pravno je irelevantna u smislu odredbi čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača i 502.c. ZPP-a, čime se postavljeni tužbeni zahtjev i tužba u cjelini ukazuju u potpunosti neosnovanima i neurednima. Osim toga, ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Budući da nema objektivnog identiteta ugovorne odredbe (o kojoj je suđeno u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača) i ugovorne odredbe u Ugovoru sklopljenom s individualnim potrošačem, pa se individualni potrošač na presudu ne može pozivati, niti bi to imalo smisla, slijedom čega je presuda Visokog Trgovačkog Suda RH irelevantna u ovom sporu, kako u pogledu činjeničnih tako i u pogledu pravnih pitanja.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da u odnosu na zahtjev za isplatom, jedino nedvojbeno proizlazi iz navoda tužitelja jest da je zahtjev temeljen na promašenoj premisi - da je kamata morala ostati fiksna kroz cijelo promatrano razdoblje. Uzevši u obzir sve prethodno izneseno, tuženik zaključuje kako tužitelj svoju tužbu temelji na pogrešnom tumačenju presude Visokog Trgovačkog Suda Pž-7129/13, te nadalje očito pogrešno tumači da je svaka ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi bez pravnog učinka, te da je svaka takva ugovorna odredba nepoštena.

2.2. Tuženik se, nadalje, protivi i provođenju dokaza financijskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja razlike između početno ugovorenog tečaja i svih kasnijih izmjena. Naime, ukoliko tužitelj tvrdi da bi odredba o valutnoj klauzuli bila nepoštena, a s druge strane je nesporno da je odredba kojom se ugovara valutna klauzula dopuštena i u skladu sa zakonom, te je ista uobičajena u kreditnim odnosima između banaka i klijenata, tada je upravo na tužitelju da dokaže koja je to promjena tečaja, odnosno iznos obračunat po osnovi tečaja ugovorenog spornim ugovorom o kreditu nepošteno i protuzakonito naplaćen i na čemu isti temelji svoj tužbeni zahtjev jer niti pravna osnova, niti visina zahtjeva ne proizlaze iz tužbe niti iz dokumentacije priložene uz tužbu, a konačno, tužitelj osnovanost tužbenog zahtjeva očigledno ne može dokazati niti ostalim dokazima predloženima u tužbi, posebice ne predloženim financijskim vještačenjem. Zaključno, tuženik ističe kako je u konkretnom slučaju ugovorna volja stranaka ugovaranje kredita s valutnom klauzulom te da je valutna klauzula zakonom izričito dopuštena klauzula pa je očito kako je prilikom sklapanja spornog ugovora o kreditu s tužiteljem tuženik u potpunosti postupio u skladu s pozitivnim propisima, kao i načelima hrvatskog pravnog poretka, te nije ni na koji način počinio povrede koje mu tužitelj pokušava imputirati navodima tužbe, niti prilikom sklapanja ugovora, a niti kasnije, prilikom promjene tečaja, te ističe i prigovor zastare radi čega predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenih troškova.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, stalnog sudskog vještaka Mate Ivanović iz Županje, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 10. listopada 2025.g. potražujući preplaćeni iznos od 224,49 eura na ime otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, zatim iznos od 387,39 eura na ime otplate kredita koji je nastao uslijed povećanja tečaja sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da sud utvrdi ništetnim odredbe Ugovora pod člankom 4. toč. 4.1. i 4.2. i čl. 5., 6. i 7.

3.1. Tuženik se u podnesku od dana 22. listopada 2025.g. protivio preinaci tužbenog zahtjeva, budući smatra da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev. Međutim, tužitelj je u konkretnom slučaju postupak pokrenuo stupnjevitom tužbom u smislu odredbe članka 186.b ZPP-a, uz obvezu da će po pribavi podataka od tuženika i provedenog financijskog vještačenja urediti tužbeni zahtjev na način da će zatražiti određeni iznos, što je i učinio podneskom od 10. listopada 2025. g. Važno je naglasiti da je stupnjevita tužba izuzetak od pravila da tužbeni zahtjev mora biti određen već u tužbi (čl. 186. st. 1. ZPP-a). Ovakvom tužbom se omogućuje utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu sasvim poznati, zbog toga što mu te podatke tuženik kojem su ti podaci poznati ili dostupni odbija priopćiti ili mu uskraćuje uvid u njih. Tužbeni zahtjev stupnjevite tužbe je slojevit, ostvaruje se u dva stupnja: u vidu tzv. manifestacijskog zahtjeva za polaganje računa ili davanje pregleda određene imovine i u vidu određenog zahtjeva za ispunjenje dugovane činidbe. Prilikom podnošenja stupnjevite tužbe sudu samo manifestacijski zahtjev već u tužbi treba biti određen, a tužitelj će konačni i određeni zahtjev postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke. Kako je tužitelj podneskom od 10. listopada 2025.g. postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa pobliže označenih u izreci, time, suprotno tvrdnji tuženika, nije djelomično povukao tužbu za preostali dio, jer se radi o dva različita zahtjeva, od kojih je jedan nenovčani-manifestacijski, a drugi kondemnatorni na isplatu konkretno određenog iznosa, koji tijekom postupka nije mijenjan. Stoga pogrešno tuženik smatra da je tužitelj podneskom od 10. listopada 2025.g., snizio tužbeni zahtjev, a što bi predstavljalo djelomično povlačenje tužbe. (Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev- 589/2021 od 11. listopada 2022)

4. Također sud je odbio i prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika u odgovoru na tužbu, gdje tuženik osporava mjesnu nadležnost ovog suda jer je iz ugovora o kreditu broj 9011742203 razvidno da je isti zaključen s podružnicom tuženika Osijek, a ne Vinkovci te se stoga temeljem članka 59. Zakona o parničnom postupku naslovljeni sud mora oglasiti mjesno nenadležnim i predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Osijeku. Nesporno je u ovome postupku da su parnične stranke zaključile Ugovor o kreditu broj: 9011742203 dana 31. srpnja 2006, te da je čl. 11. istog Ugovora određeno da je za sve sporove iz istog Ugovora nadležan sud prema sjedištu podružnice banke, odnosno da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost određenog suda sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: Zakona o parničnim postupku).

4.1. Odredba u pogledu ugovaranja mjesne nadležnosti sastavni je dio unaprijed formuliranog obrasca Ugovora o kreditu, a iz čega onda proizlazi da tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

4.2. Naime, prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a kojom je odredbom propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

4.3. Takvu istovjetnu regulativu sadrži odredba čl. 49. aktualnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva). Prema čl. 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetima u dobroj vjeri, na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor o tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi. O prethodno navedenom je svoje stajalište izrazio i Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98.

4.4. Dakle, temeljem svega naprijed navedenog sud nalazi utvrđenim da je takva prorogacijska odredba iz Ugovora o kreditu ništetna, a sve to iz razloga jer se o njoj nije posebno pregovaralo i jer ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer bi radi spora nastalog povodom tako zaključenog Ugovora o kreditu tužitelj bio u obvezi putovati u Osijek, što bi moglo uzrokovati financijsku neravnotežu imajući u vidu troškove putovanja, kao i potrebno vrijeme za to.

4.5. Nadalje, iz ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da je isti zaključen 31. srpnja 2006. u Vinkovcima, tj. u tuženikovoj podružnici u Vinkovcima. Kako se radi o potraživanju koje je vezano upravo za navedeni ugovor, a koji je zaključen u Vinkovcima, to ovaj sud izvodi nedvojben zaključak kako je isti nadležan za suđenje u ovom predmetu, obzirom se podružnica tuženika nalazi na području nadležnosti ovoga suda.

4.6. S obzirom na navedeno kako je tužitelj postupak pokrenuo pred sudom nadležnim prema mjestu zaključenja ugovora, to imajući u vidu odredbu čl.59. Zakona o parničnom postupku, obzirom tuženik ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor je nastao u povodu djelatnosti te jedinice, to je neosnovan prigovor tuženika.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u Zamolbu (list 6 spisa), rješenje (list 8 spisa), ugovor o kreditu (list 9-14 spisa), rješenje (list 15 spisa), zahtjev (list 50 spisa), dokumentacijU (list 53-80 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 29.kolovoza 2025. (list 84-95 spisa), te je pročitan iskaz tužitelja sa zapisnika o ročištu održanom kod ovog suda dana 01. prosinca 2025.g. (list 116-118 spisa).

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

7. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 31. srpnja 2006. godine broj ugovora: 9011742203, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 19.500,00 EUR-a s rokom otplate na 84 mjeseca, da je čl. 4. t. 4. 1. Ugovora ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosi 6,05 % godišnje, te da je člankom 7. t. 7.2. Ugovora, određeno da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za EUR tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da se radi o stambenom kreditu, za adaptaciju stambenog objekta.

8. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

8.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

9. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika s obzirom da je ugovorni odnos tužitelja i tuženika prestao otplatom kredita, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

10. Na okolnost dostupnosti informacija i načina pregovaranja i pojašnjenja značenja ugovornih odredbi prilikom zaključenja ugovora izveden je dokaz saslušanjem tužitelja. Tužitelj saslušan kao stranka iskazao je da je Ugovor o kreditu sklopio 2006. godine. Kredit je bio namjenski za adaptaciju nekretnine u kojoj stanuje. Kredit je podigao kod tužene banke iz razloga što je to njegova banka čiji je komitent već 30 godina. Nitko mu nije objasnio rizike vezane za sam ugovor. Prilikom sklapanja ugovora nije razumio značaj valutne klauzule, kao niti promjenjive kamatne stope, niti mui je itko objašnjavao odredbe ugovora. Nije vidio odredbu u ugovoru koja govori o tome da se slaže sa općim uvjetima banke i da je upozoren na rizike sklapanja ovakvog ugovora. Ranije nije imao ugovore o kreditu u valutnoj klauzuli te mu nije poznato šta utječe na promjenu vrijednosti tečaja. Prije sklapanja ugovora nije se raspitivao kod tužbene banke ili kod drugih banaka o kreditnim proizvodima. Prije je imao kod tužene banke sklopljen ugovor o kreditu u kunama. Naime, ugovor je pročitao, ali ga je najviše zanimao iznos rate i rok otplate, a ovaj kredit mu je ponuđen kao kredit s najpovoljnijim uvjetima i najpovoljnijom kamatom. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, nije pregovarao o pojedinim odredbama ugovora, niti na njih imao utjecaj. Tužena banka nije mu na kućnu adresu slala obavijesti o promjenama kamatnih stopa. Nadalje navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio u mirovini, HRVI. Navodi da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije imao obrt niti bio član trg.društva. Nadalje navodi da su početne rate kredita bile oko 1500-2000 kn, a kasnije rate su rasle preko 2000 kn, anuitete je plaćao redovno, osobno, iznos kredita skidan je s računa, a kredit je otplaćen. Ističe da mu javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora, nije objašnjavao pojedine odredbe ugovora kao niti rizike istog.

10.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 2. istog Ugovora određeno da isti kredit služi za adaptaciju stambenog objekta i reprogram postojećeg stambenog kredita.

10.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

11. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

12. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti odredbe iz čl. 4. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena kamata koja je tijekom postojanja ugovorne obveze bila promjenjiva, a kamatne stope su mijenjane na osnovi jednostrane Odluke banke sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

13. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

14. Analizirajući spornu odredbu čl. 4. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a gdje izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ugovora, odnosno temeljem Odluke o kamatnim stopama banke i Odluke o visini naknada za usluge banke, sud izvodi zaključak da se radi o ugovornim odredbama koje predstavljaju povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o promjeni kamatne stope kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu kamatne stope jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i promjenu kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Također o navedenoj ugovornoj odredbi stranke nisu pregovarale obzirom tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na navedene odredbe već je iste sadržane u ugovoru mogao samo kao takve prihvatiti ili ne prihvatiti. Dakle, tužitelju nije bila ostavljena mogućnost pregovaranja niti izbora glede povećanja kamatne stope. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačeni dio ugovora o kreditu nije razumljiv, napose imajući u vidu činjenicu da je tuženik mogao u svakom trenutku sukladno svojim internim aktima mijenjati kamatnu stopu, a što je isti i učinio, bez mogućnosti utjecaja korisnika kredita na navedeno, to je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na promjenu kamatne stope, a što je suprotno odredbi čl. 4. ZOO. Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj prema tuženiku. Sud posebno napominje kako nije upitno da su stranke mogle ugovarati promjenjivu kamatnu stopu, ali način na koji je to učinjeno predstavlja provedu prava tužitelja kao potrošača i korisnika kredita. Također nesporno je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope dopušteno, no u konkretnom slučaju nije dopušteno omogućiti samo jednoj strani da utječe na visinu kamatne stope bez ikakve mogućnosti druge strane, ovdje tužitelja kao potrošača da utječe na visinu i promjenu kamatne stope.

14.1. Stoga proizlazi da je navedena odredba nepošteno ugovorena odredba u smislu odredbe čl. 81 st. 1. ZZP/03 slijedom čega je ista i ništavna sukladno čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03. Osim toga po zaključku suda navedene odredbe ne prolaze test poštenja obzirom je cjelokupan rizik prebačen samo na jednu stranu tj. na tužitelja koji u cijelosti ovisi o volji tuženika tj. banke hoće li povećati kamatnu stopu ili ne. Na odluku banke tužitelj apsolutno nije imao mogućnosti utjecaja.

14.2. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Da se radi o unaprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu vidljivo je iz samog priloženog ugovora o kreditu, a iz kojeg nesporno proizlazi da isti predstavlja tipski ugovor u kojem se samo unose podaci o datumu zaključenja ugovora, korisniku kredita, sredstvima osiguranja, mijenjaju se podaci o iznosu kredita i roku otplate, dok je iz samog ugovora o kreditu nesporno utvrđeno da je sporna odredba unaprijed formulirana i da dakle nije bila podložna nikakvoj mogućnosti pregovaranja parničnih stranaka i eventualnom utjecaju tužitelja na istu odredbu. Upravo zbog tog razloga stav je suda da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe u smislu odredbe članka 81. stavak 1. ZZP/03, zbog čega su iste i ništetne sukladno članku 87. stavak 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

14.3. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem deviznom tečaju Banke kreditora na dan korištenja kredita.

15. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da su tužitelj i tuženik ugovorili kredit za adaptaciju stambenog objekta i reprogram postojećeg stambenog kredita u iznosu od 19.500,00 EUR sa rokom otplate 84 mjeseca i kamatnom stopom 6,05 %, a početni iznos anuiteta 285,33 EUR primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita odnosno dana 07.08.2006. godine u visini 0,137552 EUR za 1 KN iznosi 2.074,34 kuna. Za vrijeme otplate kredita mijenjana je visina kamatne stope, a shodno tome i iznos anuiteta i to od 29.02.2008. godine kamatna stopa je 6,55 %, a iznos anuiteta 289,15 EUR i od 31.05.2011. godine kamatna stopa je 6,30 %, a iznos anuiteta 288,31 EUR. Visina tečaja EUR u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita. Ukupan iznos razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu uzimajući u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i njene naknadne promjene utvrđen je u iznosu od 224,49 EUR-a.

16. Vještak nadalje navodi da je ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja EUR-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj EUR-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja EUR-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 387,39 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja EUR-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj EUR-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja EUR-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -25,22 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja EUR- a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj EUR-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja EUR-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 362,17 EUR-a.

17. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 10. listopada 2025.g. uskladio sa nalazom vještaka, dok je tuženik isticao primjedbe na nalaz vještaka, međutim iste su pravne prirode.

18. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović, cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 224,49 EUR-a, a koji iznos tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10. listopada 2025.g.

19. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 387,39 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno. Tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev niti je izjavio prijeboj tražbina, pa da bi sud uzeo u obzir i iznose utvrđene vještačenjem kojima je tužitelji platio manje i za isto umanjio dosuđene iznose. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio. Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina utvrđena vještačenjem, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba. (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine)

19.1. Naime, sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju nišetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se u narav onoga što je vraćeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što druge ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome su ugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi, ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

20. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

21. U konkretnom slučaju radi se o restitucijskom zahtjevu temeljem čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05 - u daljnjem tekstu: ZOO). u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredaba, dakle od dana pravomoćnosti presude kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora pa i u slučaju kada je je kao prethodno pitanje riješeno pitanje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u odnosu na promjenu kamatne stope. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.siječnja 2020. godine prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena, ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Stoga u smislu čl. 225. ZOO-a tražbina nije zastarjela.

22. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.900,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 2 ročišta kod suda svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 4 obrazložena podneska svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), sastav podneska od 15.09.2021 g. po 50 bodova (Tbr. 8. toč. 4 OT), pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT) koje radnje ukupno nose 800 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.600,00 eura što uz odobren trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.900,00 eura.

23.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 16.siječnja 2026. godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. punomoćnik tužitelja Hana Lukić Hob, odvjetnica iz Vinkovaca

2. punomoćnik tuženika odvj. iz OD Leko i partneri iz Zagreba