Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Pn-213/2019-70

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ani Kuzmanić, u pravnoj stvari tužitelja: pod 1. ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2. TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 3. ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 4. ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Josip Mađarić, odvjetnik u Mađarić & Lui – odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika: KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR SPLIT, OIB: 5140163283, Split, Spinčićeva 1, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tužitelja TE, ME i ČE osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, radi naknade štete, na ročištu za objavu presude, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e :

I Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU SPLIT, Spinčićeva 1, 21 000 Split, OIB: 51401063283, da I. tužiteljici ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 45.391,20 EUR / 342.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 220.000,00 kn/ 29.199,02 eura[1] od 17.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 80.000,00 kn /10.617,82 eura od 11. siječnja 2021. do isplate - na iznos od 34.000,00 kn/ 4.512,58 eura od 3. svibnja 2023. do isplate

- na iznos od 8.000,00 kn/ 1.061,78 eura od 16. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu više traženih zateznih kamata i to na iznos od 80.000,00 kn /10.617,82 eura za razdoblje od 17. siječnja 2018. do 11. siječnja 2021., na iznos od 34.000,00 kn/ 4.512,58 eura za razdoblje od 17. siječnja 2018. do 3. svibnja 2023. te na iznos od 8.000,00 kn/ 1061.78 eura za razdoblje od 17. siječnja 2018. do 16. siječnja 2026.

II Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU SPLIT, Spinčićeva 1, 21 000 Split, OIB: 51401063283, da II. tužitelju TE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.931,31 EUR / 112.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 75.000,00 kn / 9.954.21 eura od 17.01.2018.g. do isplate

- na iznos od 37.500,00 kn / 4.977,10 eura od 11. siječnja 2021. do ispate po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom više zatraženih zateznih kamata i to na iznos od 37.500,00 kn / 4.977,10 eura za razdoblje od 17. siječnja 2018. do 11. siječnja 2021.

III Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU SPLIT, Spinčićeva 1, 21 000 Split, OIB: 51401063283, da III. tužitelju ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.931,31 EUR / 112.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 75.000,00 kn / 9.954.21 eura od 17.01.2018.g. do isplate

IV Nalaže se tuženiku KLINIČKOM BOLNIČKOM CENTRU SPLIT, Spinčićeva 1, 21 000 Split, OIB: 51401063283, da IV. tužitelju ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.931,31 EUR / 112.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku

- na iznos od 75.000,00 kn / 9.954.21 eura od 17.01.2018.g. do isplate

V Nalaže se tuženiku platiti tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 35.321,67 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude (16. siječnja 2026.) do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 7.936,46 eura (razlika između zahtijevanog iznosa parničnog troška od 43.258,13 eura i dosuđenog 35.321,67 eura) zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Tužitelji su 15. ožujka 2019. podnijeli tužbu radi naknade štete. U tužbi navode da je da je pok. CE, inače sin tužiteljice pod 1. NE, a brat ostalih tužitelja 16. travnja 2016. oko 8,25 h zaprimljen kod tuženika na Odjel Hitnog kirurškog prijema zbog ozljede na području lijeve strane prsišta (dvije ubodne rane), nastale kao posljedica samoozljeđivanja nožem, odnosno neuspjehog suicida koji se odigrao netom prije u njihovoj obiteljskoj kući. Nakon hitne procjene, eksploriranja mjesta uboda i previjanja pok. CE je stabiliziran te su provedeni medicinski postupci laboratorijske pretrage, RTG snimke srca i pluća, RTG lijevog hemitoraksa. Nadalje, nativni RTG nalaz ukazivao je na postojanje pleuroplumonarnih komplikacija (lijevostrani pneumotoraks), radi čega je određeno provođenje MSCT pregleda toraksa, konzilijarni pregled psihijatra koji je obavljen oko 9,00 h sa zaključkom da je po saniranu somatskog stanja potrebno nastaviti liječenje u Klinici za psihijatriju tuženika. MSCT pregled je upućivao na potrebu drenaže toraksa zbog čega je dan nalog osoblju u hitnoj dvorani za hitan prihvat pok. ĐE i pripremu potrebnih instrumenata i pribora. Iz nepoznatog razloga pok. ĐE je bio smješten u gipsaonu koja se nalazi s južne strane zgrade tuženika, gdje je pok. ĐE oko 9,30 sati ustao s pokretnog ležaja u koji je dovezen u gipsaonu i skločio kroz otvoreni prozor navedene prostorije, a uslijed zadobivenih ozljeda preminuo.

1.2. Pok. CE bio je psihijatrijski bolesnik, u više navrata liječen kod psihijatra, a već je jednom 2014. u Zagrebu pokušao suicid kojom prilikom je hospitaliziran u Klinici za psihijatriju KBC-a Zagreb i otpušten za dva mjeseca. Tužitelj tvrdi da su ove okolnosti bile poznate zdravstvenim djelatnicima tuženika prilikom prihvata pok. CE **.**.2016., a što je vidljivo iz medicinske dokumentacije, a te okolnosti su opravdavale pojačani nadzor i posebnu brigu o pok. CE.

1.3. Tužitelji u tužbi osporavaju navode tuženika iz dopisa koji 13. lipnja 2016. upućen tužiteljici pod 1. ZE i to da je pok. CE kritičnog dana bio slabih reakcija na podražaje, ukupno izuzetno mirnog ponašanja koje nije upućivalo na mogućnost ponavljanja samoozljeđivanja, iz razloga što su ti navodi tuženika u suprotnosti s nalazom psihijatra koji je nalazom utvrdio da je pok. CE bio sniženog raspoloženja, plačljiv i smanjene kritičnosti. Tužitelji nadalje osporavaju i daljnje navode da nalazom psihijatrijskog pregleda nisu propisane mjere prisile, a njegovo ponašanje nije upućivali na potrebu njihove primjene od strane medicinskog osoblja, te isto smatraju propustom psihijatra, jer se radilo neposrednoj opasnosti za ugrozu vlastitog života u kojem slučaju je trebalo primijeniti mjere prisile prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Čak i da nisu bili ispunjeni uvjeti za mjere prisile, prema pok. CE bilo je potrebno primijeniti pojačanu brigu i nadzor, u kojem slučaju bi se spriječilo ustajanje pok. CE s njegovog ležaja, odlazak do prozora, uspinjanje na prozor te skakanje sa zgrade kroz prozor. Pok. CE uspio je poduzeti nekoliko radnji u kontinuitetu, bez da bude primijećen i spriječen, pa kada se do dovede u svezu s činjenicom da se radi o osobi s dvije ubodne rane i bolovima u prsima i koja te radnje ne može izvesti lakoćom i brzinom zdravog čovjeka, jasno je vidljivo da je pok. Z određeni dulji period ostavljen u gipsaoni bez nadzora, odnosno bez adekvatnog nadzora, što znači da se suicid mogao predvidjeti i spriječiti od strane djelatnika tuženika te je taj događaj rezultat propusta istih djelatnika u pogledu nadziranja pok. CE, tim više što je takav pacijent ostavljen u prostoriji s otvorenim prozorom.

1.4. Tužbom tužiteljica IE potražuje naknadu štete neimovinske štete u iznosu od 220.000,00 kuna, te imovinsku štetu uobičajenih troškova pogreba u visini od 8.000,00 kuna. Tužitelji TE, BE i ČE zahtijevaju naknadu neimovinske štete, svaki po 75.000,00 kuna.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev navodeći da su djelatnici tuženika liječenje pok. CE proveli prema pravilima struke, te negira da bi smrt pok. CE bila uzrokovana liječničkom pogreškom počinjenom tijekom liječenja. Negira navode da je pok. CE ostavljen bez nadzora zdravstvenih djelatnika tuženika i kako su trebali primijeniti prema pok. CE mjere prisile prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, jer za to nisu bili ispunjeni uvjeti, odnosno mjere prisile se mogu odrediti vrlo iznimno i vrlo kratko samo ako je to jedino moguće i ako iz ponašanja osobe s duševnim smetnjama proizlazi kako ozbiljno ugrožava svoj i tuđi život, dok je spornog dana pok. CE na Hitnom kirurškom prijemu bio smiren i iz njegova ukupnog ponašanja nije proizlazilo kako ugrožava svoj ili tuđi život. Osim toga, pok. CE nije zaprimljen na Kliniku za psihijatriju, već na Hitan kiruršku prijem gdje mu je trebala biti pružena hitna medicinska pomoć jer je krvario uslijed samoozljeđivanja, odnosno spašavan mu je život, obavljene su pretrage i bio je pripremljen za operativni zahvat. Pok. CE nije ostavljen bez nadzora, s njim je u prostoriji bio medicinski tehničar, ležao je mirno na transporteru kada je odjednom potrčao prema otvorenom prozoru, što je iznenadilo tehničara koji ga je pokušao zaustaviti, ali nažalost nije uspio. O ovom događaju izvršen je unutarnji nadzor te je Povjerenstvo za unutarnji nadzor tuženika 31. svibnja 2016. donijelo izvješće u kojem je utvrdilo kako nije bilo nikakvih propusta u liječenju i nadzoru pok. CE.

3.1. Tužitelji su podneskom od 11. siječnja 2021. preinačili tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva uslijed promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to na način da tužiteljica ZE zahtijeva iznos od 338.000,00 kuna, od čega je 8.000,00 imovinska šteta, a 330.000,00 neimovinska šteta, a tužitelji TE, BE i ČE po 112.500,00 kuna. Podneskom od 3. svibnja 2023. tužitelji su djelomično preinačili tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva (u odnosu na tužiteljicu ZE na iznos od 342.000,00 kuna/45.391,20 eura) i specificirali tužbeni zahtjev iskazivanjem novčanog iznosa u eurima, kako glasi u izreci presude.

3.2. Tuženik se nije protivio navedenim preinakama, već se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, zbog čega se na temelju odredbe članka 190. stavak 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) smatra da je dao pristanak na preinaku tužbe. Preinaka tužbe zbog izmjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila bi dopuštena prema odredbi članka 190. st. 2. ZPP-a i da se tuženik preinaci protivio.

4.1. U dokazne svrhe sud je pregledao i pročitao bilješke KBC o pacijentu pok. CE (lisz 15-16 spia), Otpusno pismo od 16. travnja 2016. (list 17-18 spisa), medinksa dokumentacija (list 19-43), potvrda MUP-a RH od 8. ožujka 2017. (list 44 spisa), Zapisnik o očevidu od 16. travnja 2016. sa fotodokumentacijom (list 45-82 spisa), Dopis tužiteljice ZE tuženiku od 22. travnja 2016. (list 83 spisa), Izvješće o postupku unutarnjeg nadzora tuženika od 13. lipnja 2016. (list 84-85 spisa), Zahtjev za naknadu štete od upućen tuženiku 16. siječnja 2018. (list 86-91 spisa), liječnička i bolnička dokumentacija tuženika (list 97-127 spisa), Izvješće o postupku nadzora z svezi liječenja pacijenta CE od 31. svibnja 2016. (list 128-129 spisa), saslušanjem svjedoka dr. GE (list 179-180 spisa), FE (list 205-207 spisa), AE (list 207-208 spisa), OE (list 209-210 spisa), RE (list 210 spisa), dr. DE (list 211-213 spisa), dr. ĆE (list 213 spisa), saslušanjem tužitelja ZE, TE i ME (list 217-220 spisa), čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka specijaliste prishijatra izv. prof. prim. dr. sc. ZEČ od 13. ožujka 2023. (list 228-252 spisa), dopunskim vještačenjem izv. prof. prim. dr. sc. ZEČ (list 276-278 spisa), čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka specijalista kardijalne kirurgije i specijalista opće kirurgije izv. prof. prim. dr. sc. Igora Medveda od 29. lipnja 2024. (list 300-301 spisa) i dopunskog nalaza i mišljenja izv. prof. prim. dr. sc. Igora Medveda (list 334-336 spisa) te saslušanjem tužitelja ČE te dopunskim saslušanjem tužitelja, TE i ME.

4.2. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za određivanjem novog vještačenja, budući da tuženik, osim što je osporio vjerodostojnost i argumentiranost dopunskog pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Igora Medveda, nije specificirao (novu) spornu činjenicu koja bi se utvrđivala novim vještačenjem, što će i naknadno biti detaljnije obrazloženo.

5. Tužbeni zahtjev je u pretežitom dijelu osnovan, dok je u neznatnom dijelu neosnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi imovinsku štetu i neimovinsku štetu zbog smrti člana obitelji.

7.1. Među strankama nije sporno da je pok. CE zaprimljen kod tuženika na Hitnom kirurškom prijemu zbog dvije ubodne rane na prsištu zadobivene samoozljeđivanjem 16. travnja 2016., da je izvršena hitna procjena, eksploriranje mjesta uboda i previjanja pok. CE i provedeni medicinski postupci laboratorijske pretrage, RTG snimke srca i pluća, RTG lijevog hemitoraksa. Nije sporno da je MSCT pregled je upućivao na potrebu drenaže toraksa te da je pok. CE do navedenog pripremanog operativnog zahvata bio smješten u tvz. gipsaoni, prostoriji na katu južnog dijela zgrade tuženika. Nije sporno da je prozor u toj prostoriji bio otvoren. Među strankama nije sporno da pacijent niti prisutni članovi obitelji nisu dali informirani pristanak, što u konkretnom slučaju nije pravno relevantno jer šteta nije nastala planiranim zahvatom.

7.2. Među strankama je sporno je li došlo do propusta u liječenju i zdravstvenom zbrinjavanju pok. CE zbog propuštanja primijene pojačane brige i nadzora te primjena prisilnih mjera prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama od strane psihijatra i medicinskog osoblja u vremenu kada je pok. CE bio u tvz. gipsaoni dok je čekao operativni zahvat, a kojom prigodom se podigao sa pokretnog ležaja i bacio kroz otvoreni prozor predmetne prostorije, uslijed čega je zbog zadobivenih ozljeda preminuo.

8.1. Odredbom članka 1045. stavka 1. („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.; dalje: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok prema članku 1046. istog Zakona šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da su pretpostavke odgovornosti za štetu koje tužitelj mora dokazati: postojanje štetnika (osobe odgovorne za štetu), protupravna štetna radnja, postojanje štete i postojanje uzročne veze između štetne radnje štetnika i štete kao posljedice te radnje. U odnosu na krivnju, predmnjeva se obična nepažnja (čl. 1045. st. 2. ZOO-a), a tuženik je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje.

8.2. Sukladno navedenim odredbama, tuženik (bolnica) odgovara po načelu pretpostavljane (presumirane) krivnje, što znači da mora dokazati da je u svemu postupala na način koji je propisan pravilima liječničke i medicinske struke te da do štete nije došlo zbog propusta u radu u radu liječnika i zdravstvenog osoblja.

8.3. Na građanskopravnu odgovornost liječnika i ostalih zdravstvenih djelatnika primjenjuje se opća odredba o odgovornosti koja određuje da je sudionik u obveznom odnosu i u izvršavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, s pažnjom dobrog stručnjaka. To znači da je liječnik i svaki drugi zdravstveni djelatnik dužan postupati s povećanom pažnjom. Kako se odgovara po načelu presumirane krivnje, tuženik, u ovoj vrsti parnica, mora u postupku naknade štete dokazivati da nije kriv, odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene usluge postupao lege artis. Dva su temeljna oblika, namjera i nepažnja, što znači da krivnja postoji kad je štetnik, zdravstveni radnik, prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. Namjerno postupa onaj koji postupa znajući i hotimice, dok s nepažnjom postupa onaj koji ne upotrijebi potreban stupanj pažnje, dakle onu pažnju koju bi upotrijebio prosječan, dobar liječnik / zdravstveni djelatnik. Predmnijeva se obična nepažnja, kao najbliži oblik i stupanj krivnje štetnika. To znači da se pretpostavlja da je zdravstveni radnik kriv za počinjenu štetu jer nije postupao u obavljanju zdravstvene djelatnosti kao dobar stručnjak, odnosno dobar profesionalac (tako u odluci VSRH Rev 3669/2018-2).

8.4. Zahtjeva se postupanje lege artis, prema pravilima struke, te primjena stručnih znanja i općepriznatih medicinskih dostignuća, važećih u vrijeme štetnog događaja (ex ante). Postupajući protivno pravilima struke, contra legem artis, čini se liječnička greška. Odgovornost postoji ako je greška nastupila zbog nestručnog, nepažljivog i nepropisnog rada zdravstvenog osoblja, a uzroci mogu biti u neznanju ili nemaru (tako u odluci VSRH Rev 3669/2018-2).

9. U odnosu na postupanje i poduzete radnje prema pacijentu CE, te njegovo stanje i ponašanje u periodu pripreme za operativni zahvat u prostoriji zv. "gipsaona", sud je saslušao liječnike i zdravstvene djelatnike koji su sudjelovali njegovom zbrinjavanju i liječenju.

9.1. Saslušani svjedok LE, doktor medicine i zaposlenik tuženika u svom iskazu naveo je da je tada radio kao specijalizant na Hitnom kirurškom prijemu te se mu je poznato da je medicinskom osoblju u trenutku zaprimanja pacijenta CE bilo poznato da se radi o psihičkom bolesniku, što u bolnici smatraju ozbiljnijim bolesnikom, pri čemu je protokol da se odmah obavijesti šef službe, srednja služba i dežurni psihijatar i da je u konkretnom slučaju bilo upravo tako. Nakon što su svi obaviješteni po protokolu, pacijent je pregledan, ordinirana je kirurška obrada, pregledan je od strane psihijatra koji je napisao svoj nalaz te je nakon toga pacijent trebao ići na CT obradu u podrumu zgrade, a do tada je bio smješten u prostoriju za smještaj politraumatiziranih bolesnika i bio je jedini pacijent u toj prostoriji. Navodi da je netko s njim bio u prostoriji, ali se ne može sjetiti tko. Pojašnjava da je Hitni kirurški prijem smješten u prizemlju zgrade, a s južne strane su prozori smješteni tako da se tlo nalazi dvije etaže niže. U prostoriji u kojoj je pok. CE čekao CT obradu bio je na krevetu, spojen na sve aparate te se krevet nalazio udaljen od prozora 4-5 metara. Pojašnjava da se radi o zadnjoj prostoriji kojoj prethode 4 boksa za lakše bolesnike, prostorija je veličine cca 25m2, vrata su smještena u kutu, cijeli zid s južne strane je u prozorima različite veličine.

U svom iskazu tvrdi da ne postoji poseban protokol u odnosu na poseban smještaj pacijenata kakav je bio CE u posebnu prostoriju s posebnim nadzorom.

9.2. Svjedok ŽE, viši medicinski tehničar i zaposlenik tuženika naveo je da je CE zaprimljen u Hitni kirurški prijem vozilom hitne pomoći sa ubodnom ranom u lijevoj strani prsišta koju je sam sebi nanio i to se kategorizira kao trijažni postupak hitnosti ubod u prsište. Kritične prigode je u prostoriji za reanimaciju i intervencije na Hitnom kirurškom prijemu koja se kolokvijalno zove "gipsaona" vršio primarnu obradu i mjerenje vitalnih funkcija (puls, tlak i sl.) na pacijentu CE. Kada se liječnička ekipa uvjerila da pacijent nije direktno vitalno ugrožen, pozvan je psihijatar dr. DE koji je obavio razgovor sa ĐE, a pozvana je i njegova obitelj. Nakon obavljenog razgovora sa psihijatrom isti je ustanovio da je pok. ĐE bio slabog verbalnog kontakta, miran, povučen, vitalne funkcije su bile stabilne. Odlučili smo se za daljnju obradu (krvne laboratorijske pretrage, nativna rendgenska snimka prsišta) gdje se ustanovilo da ima zrak u prsištu gdje ne smije biti. Nakon toga po nalazu psihijatra uvjerili su se da je pacijent miran, bio je suradljiv, ne baš u kontaktu, ali pri svijesti. Učinjen je hitni MSCT toraksa gdje se ustanovilo ima obostrano ili s te strane gdje je bilo mjesto uboda nožem tzv. hematom toraksa tj. izljev krvi u prsište koji ugrožava život. Taj dijagnostički aparat se nalazi kat ispod tzv. gipsaone. Nakon završene dijagnostike svjedok je naložio kolegama da ponovno izmjere vitalne parametre, a za ostatak dokumentacije je produžio prema ambulanti koja je iduća prostorija koja se nastavlja na gipsaonu da obavijesti nekog od mlađih liječnika kakva je situacija sa pok. CE i koji su idući planirani postupci, najčešće to bude hitan odlazak u operacijsku dvoranu na zahvat. Kolega AE je, koliko se sjeća, viknuo vrijednosti vitalnih funkcija kako bi ih čuo da se evidentiraju u knjigu protokola, taj dio vremena svjedok nije bio direktno kraj pacijenta. Navodi da je bio odsutan svega 20- 30 sekundi nakon čega se vratio u tzv. gipsaonu i vidio da nema pok. CE na ležećem transporteru, a nije bilo ni kolege AE i prva mu je reakcija bila da pogleda u hodnik koji je ispred gipsaone, nije bio nigdje u blizini. Po povratku u gipsaonu čuo je nekakve neobične zvukove s južne strane zgrade, popeo se na stol koji je visine oko 1 m koji se nalazi u uglu prostorije kraj prozora (stol je postavljen kao odlagalište sanitetskog materijala). Otvorio je prozor (događaj je bio prije energetske obnove fasade, ti prozori su bili stari i dotrajali, nisu se dobro otvarali i zatvarali), klečao na stolu i dobro se nagnuo preko prozora i ugledao pok. ĐE na podu. Prozor je visine od poda prema vani bio nekih 5-7 metara. Ležeći transporter tzv. kolica na kojima je ležao pok. ĐE bila su udaljena od prozora nekih 3 metra. Prostorija u kojoj se nalazio pok. ĐE je veličine 6 x 6 metara. Uz svjedoka još par kolega liječnika počeli su reanimaciju, ali su ozljede su bile vidljivo nespojive sa životom (slomljeni vrat i sl.). Svjedok je naveo da su vitalne funkcije pok. ĐE bile takve kao da će u svakom trenutku izgubiti svijest, tako je i izgledao, a po ničemu se nije moglo zaključiti, niti pretpostaviti, niti posumnjati da će pok. CE prvo skinuti sa sebe sve na što je bio prikopčan (manžeta za mjeriti tlak, pulsni oksimetar), spustiti obje ograde sa strane ležećeg transportera te potom preko stola o kojem je govorio koji se nalazi ispred prozora preskočiti i iskočiti s druge strane prozora.

U svom iskazu svjedok je naveo da njegov kolega AE niti u jednom trenutku nije ostavljao pok. CE bez nadzora, da je bio udaljen nekih pola metra dok je njemu dovikivao vitalne parametre koje je utvrdio nakon što ih je izmjerio. Nadalje je naveo da se s pacijentima kao što je bio pok. CE, koji je svega sat dva prije nego što je završio na Hitnom kirurškom pokušao suicid, postupa sa posebnom pažnjom. Navodi da ni u jednom trenutku pok. CE nije bio bez najmanje 2 osobe pokraj sebe, osim u onom kratkom periodu kada je sam svjedok bio odsutan iz prostorije. Svjedok pojašnjava da bez naloga uređujućeg psihijatra, što je bio dr. DE u konkretnom slučaju, nitko nema ovlast da se pacijenta zaveže i to stezuljama za ruke i noge tako da se ne može pomaknuti.

Zaključno navodi da su prozori u prostoriji izgledali kao da su bili zatvoreni, a zapravo su bili pritvoreni, a na najmanji vjetar bi se zatvarali.

9.3. Svjedok AE, medicinski tehničar i zaposlenik tuženika u svom iskazu navodi da se ne sjeća samog dolaska pok. CE na Hitan kirurški prijem, zna da ga je dovela hitna pomoć i da je bio na ležećim kolicima. Navodi da je s njim kasnije išao na CT, a po povratku su pok. CE smjestili u tzv. gipsaonu u kojoj je bio i prethodno, tu se primaju svi bolesnici koji su vitalno ugroženi jer se tu nalazi monitor i kisik i sve ostale neophodne stvari. Svjedok se nije mogao sjetiti je li još tko od kolega, a nakon što su se vratili sa CT-a s njim bio u gipsaoni. Ležeći transporter na kojem je ležao pok. CE bio je udaljen od prozora nekih 3-4 metra. Navodi da su mu u gipsaoni ponovno stavili manžetnu za tlak, a kako bi mu ponovno izmjerili vitalne funkcije, a nakon što su izmjerene ponovno vitalne funkcije pok. CE svjedok je otišao do vrata kako bi kolegici kazao koliki su parametri, to je trajalo svega 20-30 sekundi. Kolegica je bila na protokolu koji je udaljen malo manje od 10 metara od tzv. gipsaone. Ističe da je bilo dosta ljudi u ambulanti tada. Nakon što je kolegici viknuo parametre okrenuo se i vidio pok. CE na nogama da trči prema prozoru. Potrčao je prema njemu, ali se poskliznuo tako da sam trenutak kada je on iskočio kroz prozor nije vidio. Ne zna je li prozor bio širom otvoren ili ne. Radi se o velikom starom drvenom prozoru koji je s unutarnje strane od poda udaljen metar.

Svjedok navodi da sjeća da je dežurni liječnik pozvao psihijatra koji je, a nakon što je prethodno obavio pregled, odnosno razgovor sa pok. CE, rekao da nema nikakve potrebe za bilo kakvim intenzivnijim nadzorom, za korištenje vezica za ruke i noge. Sjeća se i to da su međusobno komentirali, a nakon što smo otišli na CT, kako je pok. CE dosta miran i da ga vjerojatno boli, a s obzirom na ozljede s kojima je doveden na HKP.

9.4. Svjedok dr. DE, psihijatar i zaposlenik tuženika u svom iskazu navodi da je pozvan na konzilijarni pregled na Hitan kirurški prijem, kada je došao u prostoriju pacijent je bio sav u krvi, ležao na transporteru, a do njega je bio njegov brat i netko od medicinskog osoblja. Djelatnici HPK-a su mu rekli da je pacijent zabio u prsa nekakav oštar predmet, ne zna koji. Pokušao je razgovarati sa bolesnikom koji je ležao nemoćno, oči su mu bile pune suza, vidjelo se da je u strahu i kontakt je bilo gotovo pa nemoguće uspostaviti. Jedino što je nakon dugog nagovaranja od njega dobio je da mu je žao što nije uspio. Drugim riječima, to je značilo da je još uvijek izrazito suicidalan jer obično pacijent koji pokuša pa preživi se barem kaje na neko vrijeme. U razgovoru sa pacijentovom majkom i bratom saznao je da pacijent ranije liječen u Zagrebu te da je imao i ranije takve neke faze promijenjenog raspoloženja od duboko depresivnog pa do jako povišenog raspoloženja te da ga se nije moglo kontrolirati. Rekli su mu i da je posljednjih dana prestao uzimati lijekove, prestao komunicirati tako da su primijetili da je u pitanju jedno od njegovih pogoršanja i nekoliko dana prije samog događaja 1-2 dana prije je otišao od kuće i nije se vratio. Bilo ih je strah da ne bi učinio suicid jer ga je već jednom pokušao pa su pozvali policiju. Policija ga je pronašla i večer prije događaja su ga vratili kući. Svjedoku je bilo čudno da ga nisu odmah doveli u bolnicu s obzirom na suicidalnost i općenito pogoršano psihičko stanje, međutim oni su to namjeravali ujutro. To jutro nisu dočekali jer je rano ujutro počinio to što je počinio.

Obzirom na taj ubod u prsište i do tada potvrđeno postojanje pneumotoraksa zaključio je, a s obzirom na ugroženo njegovo vitalno stanje, potrebno sanirati ranu pa ga nakon toga primiti na intenzivnu njegu Klinike za psihijatriju. Otprilike takav nalaz je i napisao, da je pacijent i dalje suicidalan i da po saniranju somatskih ozljeda dolazi u obzir prijem na Kliniku za psihijatriju. Otišao je, pacijent je ostao na HKP-u i uz njega su i dalje bili majka i brat. Bilo je predviđeno da će ga voditi na snimanje CT-a da vide što se zbiva, da se ne bi potkrala kakva greška jer se znalo to događati prijašnjih godina. Nakon nekog vremena su ga nazvali i rekli da je pacijent skočio kroz prozor.

Svjedok je naveo da u situaciji kada je pacijent suicidalan i kada je predložen nakon saniranja stanja prijam na psihijatrijski odjel, ne postoje posebni protokoli, dok je pacijent na intenzivnoj da su sestre uz njega i tada ga se ne treba fiksirati, a kada je na psihijatrijskom odjelu onda ga se fiksira. U konkretnom slučaju pacijent je bio na hitnom kirurškom odjelu, a ne na psihijatrijskom. U konkretnom slučaju se samo tražilo mišljenje dežurnog psihijatra je li pacijent za psihijatriju ili neki drugi odjel, te ako je za neki drugi odjel, kakvu terapiju dati.

Svjedok je naveo da je bio iznenađen kada su mu javili da je pok. CE skočio kroz prozor i preminuo jer je tjelesno stanje pok. CE bilo mlitavo, bez snage da bi se moglo zaključiti da bi on mogao, a s obzirom na njegovo tjelesno stanje to napraviti. Naglašava, da se suicidalnog bolesnika ne može spriječiti ako je on to stvarno odlučio, a to govori iz iskustva i iz stručne literature.

U svom iskazu navodi da je pacijenta CE pregledao u gipsaoni, navodi da je pacijent ležao uz sjeverni zid iste, sa južne strane su prozori 4-5 metara udaljeni od mjesta gdje je ležao, uz prozore je bio ili ležaj ili kolica, a sa istočne strane je sva moguća oprema za rad gipsaone. U gipsaonu je naknadno došla samo majka pacijenta.

Po mišljenju svjedoka, s obzirom na držanje i ozljedu pacijenta CE, bio je potreban pojačan nadzor, a ne i fiksacija, a u slučaju izostanka nadzora svakako bi bila dobra fiksacija. Do zadnje 2 godine nije postojala obveza da se u nalazu preporuča fiksacija, već isključivo mišljenje i potrebni lijekovi. U međuvremenu se promijenio zakon te se danas, ako je to potrebno, u nalazu to isto stavlja je li potrebno fiksirati pacijenta ili ne. Čak i danas kada se pacijenti sa psihijatrijskog odjela, a koji su na odjelu fiksirani, vode na preglede kao što su CT i slično, tada ne mogu biti fiksirani jer se moraju prebacivati s kreveta na krevet i slično te je uz njih više medicinskog osoblja. Fiksacija znači da se obično vežu ruke.

9.5. Drugi saslušani zaposlenici tuženika medicinske sestre OE i RE te dr. ĆE nisu imali neposrednih saznanja o štetnom događaju.

9.6.1. U iskazu tužitelj TE, brat pok. CE, navodi da je svojim vozilom došao na Hitni kirurški prijem, jer nije mogao sa vozilom hitne pomoći, medicinske sestre su mu dopustile da uđe, ĐE je bio na pokretnom ležaju, malo je s njim popričao. ĐE je bio budan, svjestan, suvislo je razgovarao, bio je miran te je normalno odgovarao na ono što bi ga pitao. Međutim, bio je napet što je bilo vidljivo iz njegovih očiju i lica. Nakon nekog vremena došao je psihijatar koji se obratio ĐE, pitao ga je kako se zove, koliko ima godina. Na sva pitanja ĐE mu je odgovorio. Sjeća se čak kako je psihijatar komentirao koje bi on mogao imati probleme sa tih svojih 30 godina, komentirao mu je ime kako je biblijsko i nespojivo sa suicidom. Zatim je došla i majka koja je psihijatru rekla da se liječio na psihijatriji, nakon što mu je prethodno izložila cijelu anamnezu. Psihijatar je otišao napisati nalaz. Policajac koji je također tu bio je htio ispitati ĐE na okolnost nemilog događaja, ali ga je tužitelj zamolio da sada nije najpovoljniji trenutak i policajac se pokazao korektnim i nije ispitao ĐE, a jedan od djelatnika je dobacio da pustimo policajca da radi svoj posao. Tužitelj navodi da je u gispaoni gdje se nalazio transporter na kojem je ležao ĐE bilo još nekoliko pacijenata i medicinskog osoblja. Policajac je izašao s majkom s kojom je obavio razgovor, a tužitelj je ostao s ĐE. Majka se vratila nakon razgovora sa policajcem i onda im je rečeno da moraju pripremiti ĐE za CT, a nas su zamolili da izađemo iz prostorije. Izašli su u čekaonicu u kojoj su bili cca pola sata, kada nas je pozvala medicinska sestra da uđu ponovno u tzv. gispaonu i tada im je osoba koja se predstavila kao šef HKP-a saopćila da je ĐE preminuo. Ostali su u šoku misleći da je sve to greška, s obzirom da su svega pola sata prije s njim uredno mogli komunicirati. Tada im je rečeno da se bacio kroz prozor i to je sve što su im djelatnici bolnice rekli tada, a kasnije nisu dobili nikakvo dodatno objašnjenje. Tužitelj TE je naveo i to da kada je vidio ĐE kako leži na transporteru da nitko nije vodio brigu o njemu, njegov dojam je bio da je doslovno napušten, da su ga doslovno ostavili da leži na transporteru. Transporter nije imao neku vidljivu pregradu osim 15-20 cm rukohvata.

9.6.2. Tužiteljica ZE, majka pok. CE iskazu tužitelja TE nadodala je da ju je psihijatar u bolnici pitao povijest bolesti pok. sina, nije htjela to pričati ispred ĐE jer je on bio svjestan, ali se psihijatar nije s tim složio te je nastavila potiho s njim razgovarati. Medicinski brat ih je tada sve zamolio da napuste prostoriju radi obavljanja pretraga, da će to trajati kratko i da će se onda moći vratiti.

10. U odnosu na postupanje liječnika prema pravilima struke izveden je dokaz vještačenjem po sudskom vještaku izv. prof, prim. dr. sc. Elizabeti Daić-Hero, dr. med. prihijatar, subspecijalist socijalne psihijatrije i po sudskom vještaku izv. prof. dr. sc. Igor Medved, subspecijalista kardijalne kirurgije i specijalista opće kirurgije.

10.1.1. Sudski vještak psihijatar Elizabeta Daić-Hero u pisanom nalazu i mišljenju (list 228-252 spisa) opsežno navodi svu medicinski dokumentaciju i relevantne iskaze stranaka i svjedoka te utvrđuje da je pok. CE osoba koja je i ranije pokušala suicid. Razlog prijema na odjel kirurškog zbrinjavanja 16. travnja 2016. je ozljeda lijeve strane prsišta nakon pokušaja suicida. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je bio miran i neupadnog ponašanja. Učinjena je tjelesna obrada (laboratorijske pretrage, RTG snimka srca i pluća, RTG snimka lijevog hemitoraksa. nativni RTG toraksa, MSCT toraksa), a nakon zbrinjavanja prvog reda (životne ugroze) učinjen je i konzilijarni pregled psihijatra.

U pregledu psihijatra bilježi se i nadalje prisutne suicidalne misli kod pok. ĐE, kao i smanjena kritičnost u svoje stanje. Navedeno upućuje da je EE tijekom pregleda i nadalje suicidalan. Suicidalnost je element koji zahtjeva pojačani nadzor nad pacijentom. U trenutku kada je pok. EE bez nadzora, po izjavama svjedoka 20-30 sekundi čini suicid.

Vještak u pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da je je pok. EE bio tjelesno ugrožen (samoozljeđivanje radi suicidalnosti) te su bili potrebni daljnji tjelesni medicinski postupci, što je predstavljalo prioritetno zbrinjavanje. Obzirom na i nadalje izraženu suicidalnost kod pok. bio je nužan pojačani nadzor. U slučaju nemogućnosti provođenja pojačanog nadzora svakako bi bila inducirana humana fiksacija ili smještaj u siguran prostor.

10.1.2. U dopunskom nalazu i mišljenju izvedenim na glavnoj raspravi 6. ožujka 2024. (list 276-277 spisa) sudski vještak psihijatar Elizabeta Daić-Hero na primjedbe tuženika da obrazloži način na koji se trebalo prema pok. CE primijeniti mjera humane fiksacije ili mjeru premještaja u sigurni prostor odgovara da je u svom zaključku navela da je prvo bio potreban pojačani nadzor. U slučaju da ne bi bilo mogućnosti pojačanog nadzora onda bi bila potrebna humana fiksacija ili mjera premještaja u sigurni prostor. Na daljnji upit vezano o provođenju humane fiksacije ponovno ističe da je u konkretnom slučaju bilo potrebno prvo učiniti pojačani nadzor, a što se tiče humane fiksacije ona je definirana Pravilnikom o vrstama i načinu primjene mjera prisile iz 2015. gdje mjere mogu biti sputavanje i odvajanje. Sputavanje može biti fizičko (magnetno remenje, magnetski pojas ili zaštitna košulja) no može biti i kemijsko, odnosno s brzom sedacijom. To je općenito o mjerama sputavanja i odvajanja. Odvajanje je uvijek u zasebnu prostoriju. U konkretnom slučaju činjenica je da je pokojni bio brzo pregledan od strane psihijatra koji je i u svom nalazu naveo da je pokojni i nadalje suicidalan. Upravo iz tog razloga potreban je bio pojačani nadzor. Vještakinja se nije mogla izjasniti na pitanje tuženika jesu li se kod pok. KE podredne mjere (mjere humane fiksacije) mogle primijeniti s obzirom da je imao 2 ubodne rane i bio pripremljen za kiruršku operaciju, jer stupanj, odnosno težinu tjelesnih ozljeda kod pokojnika kao psihijatar ne može komentirati. S obzirom da se u psihijatrijskom nalazu notira suicidalnost, to je bilo sa psihijatrijske strane nešto po čemu se je trebalo postupiti.

Vještakinja je opisala postupak koji se provodi za sputavanje na način da se najčešće primjenjuje magnetski pojas, odnosno remenje i to može biti u 2, 4 ili 5 točaka. To znači da sa magnetnim remenjem se sputavaju u 2 točke ruke, ako kažemo u 4 točke i ruke i noge, a ako kažemo u 5 točki to je i ruke, noge, odnosno ekstremiteti i još jedan ide preko grudi. Kada se fiksira onda se to radi na velikim zglobovima, dozvoljavajući da se može pristupiti venskom putu i aplikaciji potrebitih lijekova i slično.

Na posebno pitanje tuženika vještakinji koji bi bili lijekovi za smirenje koji su se mogli dati pokojnome, vještakinja je odgovorila da se daju se lijekovi za brzu sedaciju, ima ih nekoliko i može se dati venski, no u ovom slučaju iz medicinske dokumentacije se vidi da je pokojni bio usporen, sediran, otežanog kontakta tako da psihijatar iz tog psihičkog statusa nije procijenio da bi bilo nužno dati mu lijekove s obzirom na njegovu kliničku sliku. Psihijatar je odredio terapiju koja će mu se davati po dolasku na odjel psihijatrije.

Na posebno pitanje tuženika vještakinji obzirom na karakteristike pokojnog koje je navela (pokojni bio usporen, sediran, otežanog kontakta) je li bilo za očekivati da će doslovno u 2-3 sekunde skočiti kroz otvoreni prozor, vještakinja odgovara obzirom da je pokojni naveo psihijatru da je suicidalan bilo je potrebno razmišljati o pojačanim mjerama opreza i nadzora, no iz svog dugogodišnjeg kliničkog iskustva vjerujem da s takvim ozljedama bi bile manje šanse da će to netko učiniti. Iako, radi te suicidalnosti postojala je ta mogućnost. Dakle, nije se mogla isključiti navedena mogućnost. U odnosu na broj ljudi koji je bio potreban da se obavi kvalitetan nadzor, vještakinja se nije mogla izjasniti jer to ovisi o tome kakav je prostor i koliko ima u tom prostoru elemenata koji bi omogućili realizirati suicid.

10.2.1. S obzirom da je bilo sporno je li konkretnom slučaju s obzirom na zdravstveno stanje pok. CE bilo moguće primijeniti mjere prisile, a da se ne ugrozi njegovo zdravstveno stanje izveden je dokaz vještačenjem po vještaku kirurgu. U pisanom nalazu i mišljenju (list 300-301 spisa) sudski vještak Igor Medved iznio je zaključak da je s obzirom na hemodinamske, respiracijske parametre, postavljene dijagnoze i predstojeće tj. planirane medicinske postupke pacijent mogao biti prisilno vezan bez da to ugrozi njegov život.

10.2.2. U dopunskom nalazu i mišljenju (list 334-336 spisa) vještak Igor Medved se očitovao na primjedbe tuženika te je u cijelosti ostao kod svog zaključka da je pacijent pok. CE mogao biti prisilno vezan bez da to ugrozi njegov život. što je utvrdio na temelju dostupne dokumentacije, te dalje zaključuje da je s obzirom na činjenicu da je pacijent tijekom obrade i pregleda u bolnici izražavao suicidalne misli prema navodu psihijatra, pacijent je trebao biti ili pod pojačanim nadzorom ili pod sredstvima prisile. Tuženik svojim prigovorima na dopunsko vještačenje nije ničim doveo u sumnju ispravnost danog mišljenja, niti je činjenica ugroze zdravlja u slučaju prisilnog vezanja pacijenta u stanju u kojem je bio CE odlučna za donošenje odluke u ovom sporu, što će dalje biti obrazloženo. Iz tog razloga sud je odbio prijedlog za novim vještačenjem.

11.1. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da se štetni događaj zbio u zgradi tuženika, na Hitnom kirurškom prijemu, u prostoriji tzv. gipsaone, nakon što su predmetnu prostoriju napustili psihijatar radi sastavljanja nalaza te članovi obitelji pok. KE, i to majka IE i brat SE. U navedenom trenutku pacijent HE ostao je u prostoriji u ležećem položaju, na pokretnom bolničkom ležaju, priključen na uređaje za praćenje vitalnih funkcija.

Iskazi medicinskih tehničara FE i AE u pogledu prisutnosti medicinskog osoblja u prostoriji u relevantnom razdoblju nisu u cijelosti sukladni te su dijelom međusobno proturječni. Iz iskaza FE proizlazi da je, nakon obavljenog hitnog MSCT pregleda toraksa na uređaju smještenom kat ispod prostorije gipsaone, naložio ponovno mjerenje vitalnih funkcija te se potom udaljio u ambulantu, odnosno susjednu prostoriju, radi obavještavanja liječnika o stanju pacijenta, iz čega proizlazi da u tom razdoblju nije bio prisutan u prostoriji gipsaone. Ni AE nije se mogao pouzdano očitovati o tome je li u tom razdoblju netko od drugih medicinskih tehničara bio prisutan uz pacijenta.

Sud nije prihvatio vjerodostojnim iskaz FE u dijelu u kojem navodi da je bio odsutan svega 20 do 30 sekundi, budući da, s obzirom na opisani tijek događaja i nužnost odlaska u ambulantu s medicinskom dokumentacijom radi izvještavanja liječnika, takvo trajanje odsutnosti objektivno nije moguće.

S druge strane, svjedok AE naveo je da je bio odsutan približno 20 do 30 sekundi, u kojem je razdoblju stajao na vratima prostorije i kolegici na protokolu, a ne FE, dovikivao parametre mjerenja.

Sud također nije ocijenio vjerodostojnim iskaz AE u dijelu u kojem navodi da je uočio KE kako se nalazi na nogama i trči prema prozoru, da je potom potrčao za njim, poskliznuo se te nije vidio trenutak kada je HE skočio kroz prozor. Naime, svjedok FE naveo je da po povratku u prostoriju gipsaone (koji tvrdi da je bio odustan svega 20-30 sekundi) nije zatekao ni KE na ležaju ni AE u prostoriji, što dovodi u pitanje točnost iskaza oba svjedoka.

11.2. Iz navedenog sud zaključuje da je HE u predmetnom razdoblju ostavljen bez neposrednog nadzora medicinskog osoblja u trajanju dostatnom da se neopaženo podigne s pokretnog bolničkog ležaja, prethodno sam ukloni medicinska pomagala na koja je bio priključen (manžetu za mjerenje krvnog tlaka i pulsni oksimetar) te se baci kroz prozor.

12. Osnovni prigovor tuženika jest taj da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za primjenu mjera prisile prema pok. CE prema Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, jer se pacijent nalazio na kirurškom odjelu, a ne u psihijatrijskoj ustanovi.

13.1. Provedenim vještačenjima, koja sud prihvaća kao pravilna, stručna i argumentirana, utvrđeno je da je u odnosu na pok. CE bilo potrebno primijeniti mjere pojačanog nadzora kao osnovnu mjeru, odnosno mjere prisile kao podrednu mjeru. Također je utvrđeno da primjena mjera prisile u konkretnom slučaju ne bi dovela do pogoršanja niti ugrožavanja pacijentova zdravstvenog stanja.

13.2. U konkretnom slučaju mjere pojačanog nadzora nisu bile primijenjene, budući da je pok. CE ostavljen bez nadzora u prostoriji čiji prozori nisu bili adekvatno osigurani, odnosno zatvoreni. Da pacijent nije bio ostavljen bez nadzora medicinskog osoblja, ne bi se mogao samostalno podići s pomoćnog (pokretnog) ležaja jer bi u tome bio spriječen. U slučaju da je u takvom ponašanju ustrajao, bile bi ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu mjera prisile sukladno članku 62. stavku 2. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“, br. 76/14), kojim je propisano da, ako zbog iznimne hitnosti nije moguće čekati odluku psihijatra, odluku o primjeni mjere prisile može donijeti doktor medicine, medicinska sestra ili drugo zdravstveno osoblje, uz obvezu da o tome odmah obavijeste psihijatra, koji je dužan pregledati osobu s težim duševnim smetnjama i odlučiti o daljnjoj primjeni mjere. I sam psihijatar dr. DE u svom iskazu iznosi mišljenje da je bio je potreban pojačan nadzor, a ne i fiksacija, a u slučaju izostanka nadzora svakako bi bila dobra fiksacija.

13.3. Dakle, u konkretnom slučaju psihijatar dr. DE nije dao nalog medicinskom osoblju za fizičko sputavanje (vezivanje) pacijenta, što izrijekom navodi i svjedok AE, niti su medicinski tehničari mogli samoinicijativno primijeniti mjere prisile prema pok. CE u stanju u kojem se nalazio dok je ležao na pomoćnom ležaju, budući da njegovo stanje tada nije upućivalo na neposrednu ugrozu života. Međutim, propust psihijatra u konkretnom slučaju, koji predstavlja povredu dužne pažnje, očituje se u izostanku pravilne i jasne komunikacije s medicinskim osobljem, osobito u smislu nalaganja pojačanog nadzora nad pacijentom s izraženom suicidalnošću. Nadalje, postoji i propust medicinskih tehničara koji nisu osigurali kontinuirani nadzor pacijenta s duševnim smetnjama, nisu provjerili sigurnost prostorije te su pacijenta ostavili bez nadzora, neovisno o trajanju njihove odsutnosti. Ovi propusti nalaze se u izravnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem – bacanjem pacijenta kroz otvoreni prozor bolničke zgrade, koje je rezultiralo smrtnim ishodom.

13.4. Pojačani nadzor pacijenta s ubodnom ranom, koji se priprema za operativni zahvat, a osobito pacijenta s poznatom psihičkom bolešću, kojemu je dežurni psihijatar utvrdio izraženu suicidalnost, kao i osiguravanje prostorije u kojoj se pacijent nalazi, ne predstavljaju poseban ili izniman protokol postupanja, već standard medicinske skrbi i postupanja u zdravstvenoj ustanovi. U konkretnom slučaju nisu poduzete nikakve adekvatne mjere kojima bi se kontroliralo ponašanje suicidalnog pacijenta (za kojeg se objektivno može očekivati promjena ponašanja) i spriječio nastanak neželjenog, odnosno štetnog događaja.

13.5. U izvješću Povjerenstva za unutarnji nadzor tuženika od 31. svibnja 2016. (list 84-85 spisa) navodi se da nisu bile ispunjene pretpostavke za primjenu mjera prisile sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, što znači da bolnica, suprotno svom prigovoru, iste primjenjuje neovisno je li pacijent na psihijatrijom ili drugom odjelu. U izvješću se ne navodi na koji način je vršen pojačani nadzor nad pacijentom, dok navode da je medicinsko osoblje nastojalo pacijenta CE spriječiti da skoči kroz prozor tuženik nije dokazao.

13.6. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da je bolnica odgovorna za povredu dužne pažnje njezinih djelatnika, pri čemu odgovara za štetu koja je time nastala, sukladno odredbi članka 1061. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO).

14.1. Tužiteljica ZE u ovom postupku potražuje naknadu imovinske štete i to uobičajene troškove pogreba na temelju odredbe članka 1093. stavak 1. ZOO-a te neimovinsku štetu radi smrti člana obitelji prema odredbi članka 1101. stavak 1. ZOO- a

14.2. Tužitelji TE, BE i ČE, braća pok. ŠE zahtijevaju pravičnu naknadu zbog smrti člana obitelji, za koju je potrebno ispunjenje pretpostavki iz odredbe članka 1101. stavak 2. ZOO-a, ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

15.1. Sud je dosudio cjelokupan iznos zatražene imovinske štete tužiteljici UE, u iznosu od 8.000,00 kn/ 1061,78 eura, za troškove nadgrobnog spomenika, troškove karmina, ostale pogrebne troškove i troškove vijenca, cvijeća i svijeća, kao uobičajene troškove pogreba, koje se sud utvrdio prema slobodnoj ocjeni prema ovlaštenju iz odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a. Naime zatraženi troškovi pogreba tužiteljice uvelike su niži od standardnih, uobičajenih troškova pogreba, zbog čega ih je sud dosudio u cijelosti.

15.2. Obveza naknade imovinske štete, prema odredbi članka 1086. ZOO-a dospijeva od trenutka nastanka štete, s tim da u slučaju, kada je obujam i visina naknade štete utvrđena u parničnom postupku, u konkretnom slučaju slobodnom ocjenom suda, naknada štete dospijeva danom donošenja prvostupanjske odluke, zbog čega je tužiteljici dosuđena zatezna kamata na iznos dosuđene imovinske štete od 16. siječnja 2026., a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva kako je tužiteljica zahtijevala.

16.1. Tužiteljici pripada pravo na pravičnu naknadu zbog smrti djeteta u zatraženom iznosu od 44.329,42 eura/ 334.000 kuna (ukupni iznos zatražene naknade štete umanjen za iznos imovinske štete od 8.000,00 kuna), koji je u okviru Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete - Su-1331-VI/02 i 1372-11/02; Su-IV-47/2020-5 donesenih na sjednicama građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Orijentacijskim kriterijima kao iznos pravične naknade za duševnu bol uzrokovanu gubitkom bliske osobe za slučaj smrti bračnog ili izvanbračnog druga ili djeteta određen je iznos od 220.000,00 kuna, a za slučaj smrti brata ili sestre iznos od 75.000,00 kuna. Izmjenom iz 2020. iznosi su uvećani za 50 %, dakle za prvu situaciju na iznos od 440.000,00 kuna, za drugu na 150.000,00 kuna.

16.2. U konkretnom slučaju jačina duševnih boli tužiteljice zbog iznenadne i neočekivane smrti djeteta iznimno je snažna. Smrt je nastupila tijekom boravka u bolnici, u okolnostima u kojima se opravdano očekivao povoljan ishod planiranog operativnog zahvata. Iznenadnost događaja, okolnosti nastupa smrti te gubitak povjerenja u sigurnost liječenja dodatno su pojačali intenzitet pretrpljenog emocionalnog šoka i duševnih boli tužiteljice.

16.3. Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade sud je, sukladno članku 1100. ZOO-a, cijenio sve relevantne kriterije, a osobito jačinu i trajanje duševnih boli, stupanj povrede prava osobnosti, iznenadnost i okolnosti nastanka štetnog događaja, dob pokojnika i bliskost odnosa s oštećenicima, trajne posljedice na psihičko stanje i kvalitetu života oštećenika, potrebu da dosuđena naknada ostvari svoju satisfakcijsku i preventivnu funkciju.

16.4. Gubitak djeteta za majku predstavlja najteži oblik povrede prava osobnosti, jer roditeljska veza spada u najintimniji i emocionalno najintenzivniji odnos, a duševne boli uzrokovane takvim gubitkom redovito su trajnog karaktera. Sudska praksa dosljedno zauzima stajalište da upravo u slučaju smrti djeteta roditelju pripada pravo na naknadu u najvišem rasponu predviđenom Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok je tužiteljica nije tražila naknadu u najvišem iznosu.

16.5. Prema odredbi članka 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tuženik je odštetni zahtjev tužitelja zaprimio 16. siječnja 2018., pa tužiteljici pripada zatražena zatezna kamata od 17. siječnja 2018., ali samo na iznos od 220.000,00 kuna, koliko je iznosio njen zahtjev naknade neimovinske štete odštetnog zahtjeva, dok zatezna kamata na povećani iznos tužbenog zahtjeva (prvo na 300.000,00 kuna, a potom na 334.000,00 kuna) teče od dana preinake, jer je ta šteta zatražena tek podnošenjem preinake. Iz tog razloga sud je dosudio zateznu kamatu na iznos neimovinske štete prema početnom tužbenom zahtjevu od 220.000,00 kuna od 17. siječnja 2018. (od narednog dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva), na iznos od 80.000,00 kuna (za koliko je prvi put povećan tužbeni zahtjev) od 11. siječnja 2011. kada je sudu podnesen podnesak za preinaku tužbe, a na daljnji iznos konačno povećanog tužbenog zahtjeva od 34.000,00 kuna od dana podnošenja podneska od 3. svibnja 2023. Svi navedeni iznosi u kunama u izreci presude konvertirani u eure prema fiksnom tečaju konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.).

17. U odnosu na pravo na naknadu neimovinske štete ostalih tužitelja, braće pok. CE, sud je radi utvrđenja trajnije zajednice života s pok. CE izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

17.1. Braća JE, najstariji brat i PE, najmlađi brat, živjeli su u [adresa] u obiteljskom domu sa pok. CE, sve do njegove smrti, s tim da je pok. ŠE jedan period boravio u [adresa] dok je studirao (od 2007.). Brat BE otišao je i ranije 2003. iz Splita u Zagreb na studij režije, pa je pok. ŠE u [adresa] prvo živio s njim u stanu, a kasnije u stanu u blizini bratovog. Pok. ŠE tijekom studiranja često je dolazio u Split pri čemu je boravio u obiteljskoj kući. Brat BE SA pok. T bio je posebno povezan, upisao je isti fakultet kao i brat, te osim što su bili najbolji prijatelji, bili su i poslovni suradnici, sve su filmove zajedno snimili, a naknadno je njemu brat BE posvetio i film "Sigurno mjesto" . Brat BE svjedočio je prvom pokušaju suicida te mu je u bolesti pokušavao pomoći angažirajući psihologa. Brat JE i PE suočavali su se bratovom bolesti nakon povratka u Split. Brat PE bio je prisutan prilikom samoozljeđivanja pok. ŠE u obiteljskoj kući neposredno prije odlaska u bolnicu, pozvao je hitnu pomoć, dok je brat JE pristupio nakon dolaska hitne medicinske pomoći te je zajedno s majkom boravio na Hitnom kirurškom prijemu u čekaonici u trenutku nastupa štetnog događaja.

17.2. Na temelju provedenog postupka sud utvrđuje da je između pok. KE i sve trojice braće postojala trajnija zajednica života. Navedena zajednica nije prestala odlaskom brata VE u [adresa], budući da je pok. KE po dolasku u Zagreb stanovao kod njega, niti je prestala u odnosu na braću JE i PE za vrijeme Jakovljeva boravka u Zagrebu radi studiranja, s obzirom na učestale dolaske u Split i boravak u obiteljskoj kući. Slijedom navedenog, sud zaključuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni elementi trajnije zajednice života.

17.3. Braća su s pokojnikom bila u bliskom obiteljskom i emocionalnom odnosu, obilježenom svakodnevnim kontaktima, zajedničkim životom i međusobnom upućenošću, zbog čega je iznenadna smrt brata za njih predstavljala snažan emocionalni udarac, pretrpjeli su znatne duševne boli, koje nadilaze uobičajenu razinu tuge i žalosti, a cijeneći i već ranije navedene kriterije iz točke 16.3. obrazloženja, tužiteljima TE, ME i ČE pripada pravična naknada u visini od 14.931,31 eura/ 112.500,00 kuna, u okviru Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete - Su-1331-VI/02 i 1372-11/02; Su-IV-47/2020-5.

17.4. Iz razloga navedenih u točki 16.5. obrazloženja, tužiteljima pripada zatezna kamata na iznos od 75.000,00 kuna od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, jer su taj iznos neimovinske štete zahtijevali odštetnim zahtjevom, dok im sa povišeni tužbeni zahtjev, odnosno za daljnji iznos od 37.500,00 kuna pripada pravo na zateznu kamatu od dana preinake, odnosno podnošenja podneska od 11. siječnja 2011. Navedeni iznosi u kunama u izreci presude konvertirani u eure prema fiksnom tečaju konverzije sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.).

18.1. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a te u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.; dalje: Tarifa), budući da su tužitelji u osnovi su uspjeli u cijelosti, a u odnosu na visinu nisu uspjeli samo u odnosu na dio zateznih kamata na zahtijevanu neimovinsku štetu. U slučaju neznatnog neuspjeha tužitelja u parnici, tuženik je dužan nadoknaditi cjelokupan trošak parničnog postupka.

18.2. Tužiteljima u granicama postavljenog zahtjeva, za obavljene radnje tijekom ovog postupka, budući da je došlo do promjene vrijednosti predmeta spora zbog povećanja tužbenog zahtjeva, pripada nagrada prema vrijednosti predmeta spora od 453.000,00 kn/ 60.123,43 eura do prve preinake (11.1.2021.)

za sastav tužbe – 500 bodova prema Tbr.7. toč.1. Tarife;

za zastupanje na ročištu 9. rujna 2020.- 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife; za podnesak od 21. prosinca 2020. – 500 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife; za podnesak od 11. siječnja 2021. – 500 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife; nakon učinjene preinake tužbe od 11. siječnja 2021. prema vrijednosti predmeta spora preinačene tužbe 675.500,00 kuna/ 89.654,26 eura

za zastupanje na ročištu 13. siječnja 2021.- 675 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu 26. travnja 2021.- 675 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu 11. listopada 2021..- 675 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu 21. veljače 2022.- 675 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu 9. lipnja 2022.- 675 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu 27. listopada 2022.- 675 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za podnesak od 3. svibnja 2023.– 675 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife; nakon učinjene djelomične preinake tužbe od 3. svibnja 2023. prema vrijednosti predmeta spora preinačene tužbe od 90.185,13 eura

za zastupanje na ročištu 21. veljače 2022. - 339,5 bodova prema Tbr. 9. toč. 2. Tarife; za zastupanje na ročištu 6. ožujka 2024.- 679 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za podnesak od 17. listopada 2024. - 679 bodova prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu 7. listopada 2024.- 679 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2024.- 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife; za zastupanje na ročištu 29. siječnja 2025.- 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife; za podnesak od 30. srpnja 2025. -100 bodova prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife; za zastupanje na ročištu 18. rujna 2025.- 679 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife; za zastupanje na ročištu 21. studenog 2025.- 679 bodova prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, ukupno 10.209,50 bodova, uz uvećanje tarifnih stavki prema Tbr. 40. toč. 1. od 30% za zastupanje više osoba, ukupno 13.272,35 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 26.544,70 eura, a s PDV-om od 25% ukupno 33.180,87 eura. Tom iznosu treba pridodati iznos plaćene pristojbe na tužbu 647,69 eura te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 euro te troškove vještačenja u iznosu 829,52 eura, sveukupno 35.321,67 eura.

18.3. Za više traženi iznos od 43.258,13 eura od dosuđenog (35.321,67 eura), dakle za iznos od 7.936,46 eura, sud je odbio kao neosnovan zahtjev tužitelja, a to iz razloga su tužitelji naknadu cjelokupnog troška zahtijevali prema konačnoj vrijednosti predmeta spora od 90.185,13 eura. Nadalje, za zastupanje na ročištima 9. rujna 2020., 5. prosinca 2024. i 29. siječnja 2025., a koja ročišta su odgođena prije raspravljana tužitelj ima pravo na naknadu 50 bodova prema Tbr. 9. toč. 5 Tarife, a ne nagradu po Tbr. 9. toč. 1. ili toč. 2 Tarife. Nadalje, za zastupanje na ročištu 21. veljače 2022. na kojem se nije raspravljalo o glavnoj stvari, već o procesnim pitanjima, tužiteljima pripada prema Tbr. 9. toč. 2 Tarife, a ne prema Tbr. 9. toč. 1 Tarife. Tužiteljima nije priznata nagrada za sastav obrazloženog podneska prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife, budući da se prema toj tarifnoj stavci priznaje nagrada za maksimalno 4 podneska (što je tužiteljima priznato), a za sljedeće obrazložene podneske nagrada prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife. Tužitelju nije priznata naknada troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 948,30 eura, budući da je maksimalni iznos pristojbe na presudu 663,61 eura prema Tar. br. 2. toč.1. u svezi s Tar. br. 1. Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.).

18.4. Na iznos parničnog troška tužitelji su zatražili isplatu zatezne kamate, koja im na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a pripada od donošenja odluke do isplate, kako je i dosuđeno.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 16. siječnja 2026.

SUTKINJA:

Ana Kuzmanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu), odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte