REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-141/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZS, rođen u mjestu Sobai, Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije, smješten u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica iz Zagreba, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/24-06/17019, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 20. prosinca 2024.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec pružateljici pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dana dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj tužitelju, rođenom **.**.1975. u mjestu Sibai, država Ruska Federacija, državljanin Ruske Federacije.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se izjave tužitelja ne mogu otkloniti kao nevjerodostojne samo zato što nisu potkrijepljene materijalnim dokazima, budući da smatra kako je iskaz tužitelja uvjerljiv, međusobno sukladan i sukladan općim okolnostima i stanju u zemlji podrijetla. Također da je tuženik interpretirao značenje zelene objave Interpola, različita članku 89. Interpolovih pravila obradi podataka prema kojem je dakle, cilj objave upozorenje na kriminalne aktivnosti, jer se prema procjeni tijela koje je tražilo objavu radi o osobi koja je moguća prijetnja javnoj sigurnosti utemeljenu na ranijoj osudi ili drugim razumnim razlozima, a dostatni su podaci iz putovnice. U konkretnom slučaju radi se o traženju ruskih vlasti, jer su one procijenile da je tužitelj prijetnja javnoj sigurnosti, a tu procjenu su utemeljile ili na ranijoj osudi ili na drugim razumnim razlozima. Navodi kako je u rješenju navedeno da je raspisano upozorenje NBC Moskva 2019. zbog počinjenja kaznenog djela iz 2016. godine, a koji podatak nije razvidan iz spisa upravnog spora, te se ne može ispitati. Osim toga da se tužitelja traži od 2019. godine zbog počinjenja kaznenog djela iz 2016. godine, tada bi bila raspisana crvena tjeralica, a ne zelena, te mu ruske vlasti ne bi 2019. izdale putovnicu, nego bi ga same uhitile. Navodi kako je tužitelj s obzirom na zelenu objavu Interpola u velikom riziku da bude i vraćen u Rusiju, a uhićenici i pritvorenici, osuđenici su u Rusiji pod pritiscima da potpišu dobrovoljni rat s Ukrajinom, te ukoliko to odbiju, u zatvorima im prijeti ponižavajuće i neljudsko postupanje i mučenje, što je i naveo tužitelj. Navodi kako dopis SOA-e ne sadržava nikakve konkretne individualne okolnosti, činjenice ili dokaze koje se mogu dovesti u vezu s tužiteljem.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, odobri tužitelju besplatnu pravnu pomoć te naloži tuženiku isplatiti pružateljici pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u odnosu na navode tužbe ističe kako smatra da je točno procijenio težinu tužiteljevih izjava danih u zahtjevu i na saslušanju, naime, tužitelj je sam naveo da ne zna kako je ishodovao 2019. godine putovnicu u ruskom veleposlanstvu u Istanbulu, ako je za njim bila raspisana tjeralica. Takvo pojašnjenje se ne može argumentirati osim činjenice da je tužitelj u Republici Hrvatskoj zanijekao, u stvari pristao na suradnju s ruskim obavještajnim aparatom ili i dalje, što je za postupak međunarodne zaštite vrlo bitno, posjeduje zaštitu zemlje podrijetla čime potvrđuje da u njegovom slučaju nema progona, jer nema niti progonitelja. Što se tiče zelene Interpolove tjeralice koju navodi opunomoćenica tužitelja, poznato je da se ista raspisuje za osobama koje su poznate kao počinitelji kaznenih djela u tri ili više država ili se kaznena djela tiču tri ili više država. Dakle, navedena tjeralica kako je navedeno, se ne odnosi samo na Rusiju kao zemlju tužiteljeva podrijetla, a na što očito tužiteljeva opunomoćenica aludira kako bi definirala progonitelja. U odnosu na navode tužitelja da će povratkom u zemlju podrijetla biti u riziku od uhićenja i mučenja u zatvoru, odnosno slanja u rat u Ukrajini, ističe kako za slanje na ratište u Ukrajini od strane tijela vlasti u Rusiji postoje ustaljeni obrazac regrutiranja koje uglavnom uključuje osobe lišene slobode, te koje pristaju dobrovoljno uključiti se u oružani sukob u zamjenu za aboliciju, odnosno amnestiju ili ugovorna obveza temeljem koje svaki pojedinac može sklopiti profesionalni ugovor s ruskom vojskom temeljem kojeg se upućuje na ratište u zamjenu za mjesečnu plaću. Ukoliko tužitelj sebe smatra osobom od državnog interesa zbog čega je 2016. godine napustio zemlju podrijetla, tuženik navodi da je navedeno učinio na legalan način koristeći putne isprave zemlje podrijetla, te da su tijela vlasti u Rusiji htjele onemogućiti njegov odlazak, to bi već učinile. Iz samih navoda tužitelja, proizlazi da su tijela vlasti u Rusiji htjela da tužitelj napusti zemlju podrijetla te ga ničim nisu u tome spriječili. Dapače, omogućeno mu je stjecanje putne isprave u Turskoj, jer je prvu izgubio u nerazjašnjenim okolnostima, jer se nalazio u samo nenametnutom izbjeglištvu.

5. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je tužitelj 9. listopada 2024. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu Republici Hrvatskoj. Po provedenom postupku u kojem je dodatno saslušavan na zapisnik 15. studeni 2024. radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti, zahtjev tužitelja je odbijen jer je ocjenjeno da ne ispunjava uvjete za priznanje azila i supsidijarne zaštite iz članaka 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 3/23. – dalje: Zakon).

9. Odredbom članka 20. Zakona propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječnost, ili ponižavajući postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Iz iskaza tužitelja danih tijekom postupka, proizlazi da u zemlji podrijetla nije bio izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi niti je utvrđeno da bi povratkom u zemlju podrijetla mogao biti izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi.

12. Kao razlog napuštanja Ruske Federacije navodi strah od mobilizacije te strah i zatvora.

13. Po izvršenom uvidu u isprave spisa tuženika i dostupna izvješća, sud nalazi da je tuženik na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo u vezi s čime je dao detaljno, razložno i razumno obrazloženje.

14. Naime, ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključak tuženika da je iskaz tužitelja, kako mu u zemlji podrijetla prijeti mobilizacija ili zatvor, nije ocjenjena vjerodostojnim.

15. Ovog stoga što iz samih izjava tužitelja proizlazi da niti tužitelj niti članovi njegove obitelji nikada nisu bili maltretirani niti diskriminirani u zemlji svog podrijetla, nadalje, stoga što je tužitelju uredno izdana putovnica [broj putovnice]. godine i to dok je boravio u [adresa] putem veleposlanstva Ruske Federacije, kao i stoga što tužitelj od 2016. pa do 9. listopada 2024. nije podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu niti u jednoj od zemalja u kojoj se u međuvremenu nalazio.

16. Kraj takvog stanja stvari, tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20. niti ispunjava uvjete za priznanja supsidijarne zaštite iz članka 21. Zakona.

17. U odnosu na prigovor tužitelja da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka, sud nalazi da iz priloženih zapisnika o njegovom saslušanju tijekom upravnog postupka vidljivo da je detaljno saslušavan na bitne okolnosti na kojima se temeljio njegov zahtjev, te izričito upozoren da je dužan iznositi sve činjenice i okolnosti koje mogu utjecati na odobrenje međunarodne zaštite u Republici Hrvatskoj. Također se napominje da sud nije vršio uvid u spis SOA-e budući da mišljenje SOA-e nije predstavljao razlog za odbijanje zahtjeva tužitelja za odobrenje međunarodne zaštite.

18. Stoga je, prema ocjeni ovog suda pravilno postupio tuženik kada je na temelju članka 38. stavka 1. točke 3. Zakona odbio zahtjev tužitelja.

19. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja da ga se tijekom ovog spora sasluša, ističe se da, a kako je to već navedeno, je tužitelj detaljno saslušan tijekom upravnog postupka koji iskaz je kao dokaz sud ocjenjivao tijekom ovog spora. Stoga, budući da sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u kojeg su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i vijeća, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tražitelja u postupku povodom pravnog lijeka, sud navedeni dokaz nije provodio, budući da je isti, kraj provedenog detaljnog saslušanja tužitelja ocijenjen kao nesvrsishodnim pri čemu je sud osobito imao u vidu da tužitelj ne predlaže utvrđivanje nikakvih novih okolnosti kao je bi se iskazom utvrđivale, a koje već nisu iznesene u postupku pred tuženikom.

20. Nadalje, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll-2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.

21. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).

22. Konačno, sud je imao u vidu i presudu Suda EU od **.**.2017., Z (C‑348/16, EU:C:2017:591) u kojoj je, u primjeni upravo Direktive koja je implementirana u Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, Sud zaključio da Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, a osobito njezine članke 12., 14., 31. i 46., u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da joj se ne protivi to da nacionalni sud kojem je podnesen pravni lijek protiv odluke o odbijanju očito neosnovanog zahtjeva za međunarodnu zaštitu odbije taj pravni lijek bez saslušanja podnositelja zahtjeva kada činjenične okolnosti ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u osnovanost te odluke, pod uvjetom da je, s jedne strane, u prvostupanjskom postupku podnositelju zahtjeva omogućen osobni razgovor o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 14. te direktive, i da je zapisnik odnosno transkript tog razgovora, u slučaju njegova održavanja, priložen spisu u skladu s člankom 17. stavkom 2. navedene direktive, i da, s druge strane, sud koji odlučuje o pravnom lijeku može naložiti održavanje navedenog razgovora ako ga ocijeni potrebnim za cjelovito i ex nunc razmatranje i činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s člankom 46. stavkom 3. te direktive.

23. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora, ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, osporavano rješenje ocjenjuje se zakonitim slijedom čega je valjalo, temeljem odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

24. Tijekom ovog spora tužitelj postavlja zahtjev za besplatnu pravnu pomoć koji je Sud ocijenio osnovanim.

25. Naime, prema podacima spisa isti ne raspolaže novčanim sredstvima i imovinom (zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći), te ispunjava uvjete za odobravanjem besplatne pravne pomoći u ovom sporu sukladno odredbi članka 8. stavak 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22, dalje: Pravilnik). Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

26. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

27. Kako je tužitelj postavio zahtjev za naknadom troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), te za zastupanje na raspravi pred ovim sudom u iznosu od 500,00 EUR (250 bodova), to Sud nalazi da je isti trošak zatražen sukladno tarifnom broju 27. Tarife, u vezi s tarifnim brojem 54. (vrijednost boda od 2 EUR), što uz uvećanje za pripadajući PDV, iznosi ukupno 1.250,00 EUR, kako je i traženo na raspravi.

28. Stoga je Sud točkom III. izreke presude naložio Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje sukladno odredbi članka 3. stavak 1. Pravilnika snosi navedeni trošak, da odvjetnici Martini Grgec, koja je pružio pravnu pomoć tužitelju, isplati ukupno navedeni iznos.

U Zagrebu, 16. siječnja 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnica Martina Grgec, e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Uprava za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, Odjel za postupak međunarodne zaštite, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis