Republika Hrvatska

Općinski sud u Novom Zagrebu

10010 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: 9 P-1017/2024-28

(P-801/2022)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Ani Tomašić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika UJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marinku Mileta, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja ČJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mari Ostojić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate i utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave 4. prosinca 2025., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime naknade za korištenje strojeva i opreme za obavljanje postolarske djelatnosti u vlasništvu tužitelja, isplati tužitelju-protutuženiku UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 23.890,11 eura (dvadeset tri tisuće osamsto devedeset eura i jedanaest centi) zajedno sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena pa do isplate računajući kamate po dospijeću svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 398,19 eura počevši od 01. 10. 2017. do zaključno 15.8. 2022. kako budu dospijevali, u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka Sporazum od 29.4.2015. ovjeren kod javnog bilježnika Sanje Barbarić iz Zagreba 30.04.2015. pod brojem OV-6317/15, sklopljen između tužitelja/protutuženika UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika/protutužitelja ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu koji glasi: "I. Nalaže se tuženiku-protutužitelju ČJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da na ime uloženog u poslovni prostor u Zagrebu, na adresi [adresa], isplati tužitelju-protutuženiku UJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 22.650,00 € zajedno sa zateznim kamatama računajući ove od 01. 09. 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana."

IV. Djelomično se odbija protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"I. Poništava se Aneks Sporazuma ovjeren kod javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba 10.05.2022. pod brojem ovjere OV-6409/2022, sklopljen između tužitelja/protutuženika UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika/protutužitelja ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]."

V. Svaka strana snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 14. rujna 2022. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi i tijekom postupka navodi da je prvotno tuženik bio njegov radnik u postolarskom obrtu, a da je kasnije najprije postao njegov ortak, a nakon toga da je samostalno obavljao djelatnost obrta i to sve u prostoru u vlasništvu Grada Zagreba na adresi [adresa]. Navodi nadalje da se isti obvezao u njegovo ime i račun otkupiti predmetni prostor od Grada Zagreba, a da je u suprotnom u obvezi platiti tužitelju naknadu s naslova troškova ulaganja u predmetnom prostoru, te da je Aneksom predmetnog Sporazuma regulirano između njih da mu je tuženik dužan plaćati naknadu u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno. Slijedom navedenog, tužitelj temeljem Sporazuma od 29. travnja 2015. zahtijeva od tuženika s osnova naknade za učinjena ulaganja u predmetnom prostoru ukupan iznos od 22.650,00 € s pripadajućom zateznom kamatom, a temeljem Aneksa predmetnog Sporazuma i daljnjih 23.890,11 € s naslova naknade za korištenje strojeva i opreme za obavljanje postolarske djelatnosti u odnosu na razdoblje za unatrag pet godina s pripadajućom zateznom kamatom, te uz naknadu troška parničnog postupka .

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev, ukazuje da je točno da je potpisao ispravu naslova "Sporazum" i to 30. travnja 2015. u uredu javnog bilježnika, ali osporava da je preuzeo obvezu tužitelju nadoknaditi vrijednost ulaganja u predmetni poslovni prostor. Ističe da za preuzimanje takve obveze nije postojao nikakav pravni osnov, a budući da je tužitelj imao reguliran odnos s Gradom Zagrebom te da iz njihovog ugovora proizlazi da nema pravo na naknadu zbog ulaganja. Navodi da je prava namjera stanaka bila samo ugovoriti da tuženik u tužiteljevo ime i račun otkupi predmetni prostor od Grada Zagreba, pa tako ukazuje i da je u tom smislu i sklopio kupoprodajni ugovor, ali je morao od istoga odustati jer je tužitelj odustao od kupnje navodeći kako nema novca, ali i da mu je neprihvatljivo da postoji zabilježba prema kojoj 10 godina ne bi mogao raspolagati poslovnim prostorom kao i da postoji odredba o pravu nazad kupnje Grada Zagreba za slučaj da tuženik prestane obavljati djelatnost obrta u roku od 10 godina. Što se tiče predmetnog Aneksa, ukazuje da je isti potpisao 10. svibnja 2022. kada je na predmetnoj ispravi i ovjeren njegov potpis kod javnog bilježnika, a ne 23. svibnja 2016. kako to stoji u uvodu Aneksa, pa u tom smislu ističe da je tuženik antidatirao predmetnu ispravu. Ističe da je potpisao ispravu takvog sadržaja jer ga je tužitelj doveo u zabludu prezentirajući mu da u nekim ispravama zbog porezne uprave ne može stajati "0,00 kn". Kako za tu ispravu, tako i za predmetni Sporazum, tuženik tvrdi da mu nije niti dana mogućnost da ih pročita prije potpisivanja .

3. Budući da smatra da su predmetni Sporazum i Aneks ništetni, tuženik protutužbenim zahtjevom zahtijeva da se utvrdi ništetnost tih isprava, a postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u odnosu na Aneks tražeći donošenje presude kojom će se isti poništiti, sve uz naknadu troška parničnog postupka.

4. Sud je 2. lipnja 2023. donio presudu broj P-801/2022 kojom je u točci I. izreke u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja, u točci II. utvrdio ništetnim Sporazum od 29. travnja 2015., u točci III. poništio Aneks Sporazuma ovjeren kod javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba 10. svibnja 2022., u točci IV. odbio protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu u kojem isti zahtijeva da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Aneks Sporazuma ovjeren kod javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba 10. svibnja 2022., u točci V. naložio tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka, te u točci VI. odbio preostali zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

5. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba Koprivnica, broj Gž- 1009/2023 od 19. rujna 2024. u točci I. ukinuta je presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-801/2022-15 od 2. lipnja 2023. u točkama I., II., III. i V. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, dok je u točci II. riješeno da nepobijane točke IV. i VI. izreke presude nisu ispitivane u ovom drugostupanjskom postupku. Drugostupanjski sud navodi kako je pravilno pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je odredba članka 3.3. Sporazuma ništetna u smislu odredbe članka 322. stavak 1. ZOO-a, jer se njome ugovara otkup poslovnog prostora suprotno članku 33. stavak 4. Zakona o zakupu, kao prisilnom propisu, međutim da je u postupku trebalo utvrditi cijeli sadržaj Sporazuma te potom ocijeniti jesu li ostale odredbe Sporazuma ništetne, odnosno može li Sporazum opstati bez sporne odredbe članka 3.3. Nadalje navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da su stranke Aneks Sporazumu zaključile 2022. jer to ne proizlazi iz provedenih dokaza, a pogrešan je i zaključak suda prvog stupnja da na strani tuženika nije nastupila prekluzija prava tražiti poništenje zaključenog Aneksa Sporazuma u smislu odredbe članka 335. ZOO- a, na koju se je u postupku pozvao tužitelj. U ponovnom postupku sud prvog stupnja dužan je utvrditi cjelovit sadržaj Sporazuma od 29. travnja 2015. kojeg su stranke zaključile te ocijeniti utječe li ništetnost odredbe članka 3. točka 3. Sporazuma na ništetnost cijelog Sporazuma. Nadalje je dužan ocijeniti je li tuženik pravovremeno podnio protutužbeni zahtjev kojim traži poništenje Aneksa Sporazumu u smislu odredbe članka 335. ZOO-a, te utvrditi do kada je tuženik koristio strojeve i opremu tužitelja, s obzirom da bi iz do sada provedenih dokaza proizlazilo da je tuženik 31. kolovoza 2022. odjavio obrt pa je potrebno utvrditi kada je tužitelju predao strojeve, odnosno za koje razdoblje bi taj tužbeni zahtjev bio osnovan.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku Sporazuma od 29. travnja 2015. s ovjerom potpisa od 30. travnja 2015. (list 11 – 13 spisa), ispis fotografija predmetnog poslovnog prostora i strojeva (list 14 – 21 spisa), popis troškova sačinjen od strane tužitelja koji se odnosi na trošak uređenja i strojeva (list 22 spisa), ugovor o kupoprodaji sklopljen između Grada Zagreba i tuženika 28. ožujka 2017. (list 23 – 28 spisa), presliku Zaključka o prodaji poslovnog prostora od 29. prosinca 2016. (list 29 A spisa), presliku Ugovora o raskidu Ugovora o kupoprodaji od 04. prosinca 2017. (list 38 – 41 spisa), presliku Zaključka o raskidu Ugovora o kupoprodaji od 26. listopada 2017. (list 42 A spisa), presliku Aneksa Sporazuma od 10. svibnja 2022. (list 44 i 45 spisa), presliku izvatka iz obrtnog registra za tuženika (list 55, 56 i 61 spisa), presliku e-mail korespondencije između punomoćnice tuženika i ĆJ (list 57 i 58 spisa), presliku nacrta Ugovora o zakupu poslovnog prostora (list 59 i 60 spisa), presliku dopisa tužitelja od 06. rujna 2022. (list 62 spisa), presliku odgovora na taj dopis s pripadajućim povratnicama (list 63 – 65 spisa), presliku kaznene prijave od 04. studenog 2022. (list 74 – 79 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovne prostorije od 18. travnja 1989. (list 97 – 100 spisa), presliku građevinske dozvole od 27. travnja 1990. (list 101 – 103 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 04. ožujka 1994. (list 104 – 106 spisa), a osim navedenog izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka TJ (list 123 i 124 spisa), VJ (list 124 i 125 spisa), ZJ (list 125 i 126 spisa), EJ (list 126 spisa) i Mare Ostojić (list 127 i 128 spisa), kao i dokaz saslušanjem stranaka (list 129 – 133 spisa). U ponovnom postupku sud je saslušao tužitelja i tuženika, te svjedoka OJ kojeg je punomoćnica tuženika predložila saslušati nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim s obzirom da je medicinskom dokumentacijom potkrijepljena bolest istog zbog čega ranije ne bi bio u mogućnosti svjedočiti, sud je isti prijedlog prihvatio, a punomoćnik tužitelja se tome nije protivio.

7. Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23) kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan, dok je protutužbeni zahtjev tuženika djelomično osnovan.

8. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

9. Na ročištu održanom 15. svibnja 2025. zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počela je iznova, a prisutni punomoćnici stranaka bili su suglasni da se do tada provedeni dokazi ponovno ne izvode već da se pročitaju zapisnici o izvođenju istih, sve sukladno članku 315. Zakona o parničnom postupku. Punomoćnici stranaka predlagali su ponovno saslušati tužitelja, tuženika te svjedoka OJ.

10. Dakle, u ponovljenom postupku ostaje sporno utječe li ništetnost odredbe članka 3. točke 3. Sporazuma na ništetnost cijelog Sporazuma, je li tuženik pravovremeno podnio protutužbeni zahtjev kojim traži poništenje Aneksa Sporazumu u smislu odredbe članka 335. ZOO-a, te do kada je tuženik koristio strojeve i opremu tužitelja.

11. Člankom 322. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Člankom 324. Zakona o obveznim odnosima propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

13. Člankom 330. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

14. Člankom 335. Zakona o obveznim odnosima propisano je da pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora.

15. Dakle, glede Sporazuma od 29. travnja 2015., već je utvrđeno da je odredba sporazuma iz članka 3. točke 3.3. prema kojoj se je tuženik obvezao otkupiti poslovni prostor od Grada Zagreba u ime i za račun tužitelja, suprotna članku 33. stavak 4. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora (Narodne novine br. 125/11, 64/15 i 112/18) prema kojoj se poslovni prostor u vlasništvu jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave može prodati samo postojećem zakupniku, a to je u konkretnom slučaju bio upravo tuženik, te je ista ništena. Nadalje je potrebno utvrditi je li to bitna odredba bez koje Sporazum ne može opstati, te je li ista bila odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ovaj sud je stava kako je navedena odredba Sporazuma bila odlučujuća pobuda zbog koje je isti sklopljen. Naime predmetni Sporazum sastoji se od četiri članaka. U prvom članku stranke Sporazuma utvrđuju međusobne odnose, odnosno suglasno utvrđuju da su sklopljeni ugovori o zakupu predmetnog poslovnog prostora, a da je u istom prostoru po istupanju tužitelja iz zajedničkog obrta, tuženik nastavio poslovanje, te da je za isti prostor tuženik s Gradom Zagrebom sklopio Ugovor o zakupu. U članku 3. ugovorne strane su utvrdile da tuženik ne polaže nikakvo pravo na predmetni poslovni prostor, da će regulirati svoj odnos u pogledu ulaganja u poslovni prostor, te korištenja opreme i strojeva, da će tuženik otkupiti poslovni prostor od Grada Zagreba u ime i za račun tužitelja, a da će u slučaju neispunjenja obveza utvrđenih Sporazumom od strane tuženika, isti biti dužan naknaditi tužitelju iznos koje je specificiran u Prilogu 2, odnosno iznos od 22.650,00 eura. Dakle evidentno je da je otkup predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika u ime i za račun tužitelja bila odlučujuća pobuda za sklapanje predmetnog Sporazuma, te je to bitna odredba bez koje Sporazum ne može opstati, s obzirom da je ugovoreno da je tuženik dužan platiti iznos od 22.650,00 eura, ukoliko do samog otkupa ne dođe, dakle obveza plaćanja iznosa od 22.650,00 eura izravna je posljedica neispunjenja odredbe članka 3.3. Sporazuma, a koja je ništetna. Nadalje valja istaknuti kako je ovaj sud stava da je suprotna moralu društva odredba kojom je tužitelj nametnuo obvezu tuženiku naknaditi mu vrijednost ulaganja u poslovni prostor koji nikada nije bio u vlasništvu niti tužitelja niti tuženika, već su oba za predmetni poslovni prostor imali sklopljen Ugovor o zakupu s Gradom Zagrebom koji je bio vlasnik istog.

16. Nadalje odredbom članka 269. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju, a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.

17. Člankom 270. Zakona o obveznim odnosima propisano je da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

18. Člankom 271. Zakona o obveznim odnosima propisano je da je činidba nedopuštena ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

19. Dakle, objekt ugovorne obveze tuženika iz Sporazuma je nedopuštena činidba s obzirom da je ista protivna prisilnim propisima, slijedom čega sud utvrđuje, a i iz svih razloga gore iznesenih, da je Sporazum od 29.4.2015. ništetan u cijelosti, slijedom čega je odbijen zahtjev tužitelja da sud donese presudu kojom se nalaže tuženiku isplata iznosa od 22.650,00 €.

20. U odnosu na datum sklapanja Aneksa sporazuma od 23. svibnja 2016., ovaj sud utvrđuje, a uzimajući u obzir navode suda drugog stupnja, da je isti sklopljen upravo s datumom kako je to navedeno na samom aneksu, odnosno 23. svibnja 2016. Naime, nitko od predloženih i saslušanih svjedoka nije imao saznanja o okolnostima i vremenu sklapanja istog, a iako je tuženik tijekom postupka tvrdio da je isti potpisao 2022., iste navode nije dokazao. Naprotiv tužitelj je tijekom postupka iskazao da je potpis na aneksu ovjeren tek 2022., s obzirom da je naknadno shvatio da bi taj dokument imao veću pravnu snagu ako je ovjeren od strane javnog bilježnika. Nadalje, činjenica ovjere potpisa od strane javnog bilježnika Jasminke Vrba koja je uslijedila 10. svibnja 2022. ne znači da su stranke pred javnim bilježnikom potpisale Aneks sporazuma, već da su stranke na već potpisanom i sklopljenom Aneksu sporazuma od 23. svibnja 2016. priznale 10. svibnja 2022. potpis kao svoj. Slijedom navedenog, ovaj sud utvrđuje da je Aneks sporazuma sklopljen 23. svibnja 2016. Sukladno odredbi članka 335. Zakona o obveznim odnosima pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje u svakom slučaju istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora, pa kako je protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži poništenje predmetnog Aneksa podnesen 5. siječnja 2023., dok je isti sklopljen 23. svibnja 2016., tuženik je prekludiran u svom pravu zahtijevati poništaj navedenog Aneksa, slijedom čega je protutužbeni zahtjev tuženika u tom dijelu odbijen. Presudom broj P-801/2022 od 2. lipnja 2023. pravomoćno je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika u dijelu u kojem isti zahtijeva da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka Aneks Sporazuma ovjeren kod javnog bilježnika Jasminke Vrba iz Zagreba 10. svibnja 2022.

21. Dakle, Aneks sporazuma od 23. svibnja 2016. nije ništetan niti pobojan, a u isti su stranke unijele odredbu prema kojoj se tuženik obvezao plaćati tužitelju za korištenje strojeva i opreme za obavljanje postolarske djelatnosti, koji su nesporno bili u vlasništvu tužitelja, mjesečnu naknadu u iznosu od 3.000,00 kuna počevši od 1. lipnja 2016. pa nadalje, dok tuženik bude obavljao poslovnu djelatnost u predmetnom poslovnom prostoru. S obzirom da je sam tuženik na ročištu 8. rujna 2025. iskazao da je otišao u mirovinu odnosno izašao iz poslovnog prostora, u ovo vrijeme prije tri godine, ne zna točan datum, a da je strojeve i opremu tužitelja koristio do kraja odnosno dok nije izašao iz poslovnog prostora, dok je tužitelj iskazao da je tuženik strojeve i opremu koristio do zadnjeg dana, ne sjeća se datuma, ali radi se o datumima onako kako je to navedeno tijekom postupka, a nakon toga predmetne strojeve i opremu je preuzeo, ovaj sud zaključuje kako je tuženik 31. kolovoza 2022. odjavio obrt (isto su naveli i tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu) te je tada i tužitelju predao strojeve. S obzirom da iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj traži isplatu naknade za razdoblje od pet godina do dana podnošenja tužbe (što odgovara ukupnom zbroju od 398,16 eura mjesečno i ugovorenom dospijeću do petnaestog u mjesecu za tekući mjesec), da tužitelj ima pravo tražiti naknadu i za mjesec kolovoz 2022. s obzirom da je taj mjesec utvrđen kao posljednji kada je tuženik koristio strojeve i opremu, a nakon toga ih je tužitelj preuzeo, te s obzirom da je tužba podnesena 14. rujna 2022., tužbeni zahtjev tužitelja kojim na ime naknade za korištenje strojeva i opreme potražuje iznos od 23.890,11 eura osnovan je u cijelosti, s time da zadnji iznos dospijeva 15. kolovoza 2022.

22. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 154. st. 4. ZPP- a, u svezi sa člankom 164. Zakona o parničnom postupku. Člankom 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

23. Dakle s obzirom da je tužitelj u pogledu visine uspio u iznosu od 23.890,11 eura, dok nije uspio s iznosom od 22.650,00 eura (dakle uspio je u 51,33 %), dok je tuženik u pogledu osnove uspio s utvrđenjem ništetnosti Sporazuma, dok nije uspio s tužbenim zahtjevom usmjerenim na ništetnost i pobojnost Aneksa Sporazuma, sud je odlučio da svaka strana snosi svoje troškove parničnog postupka jer su uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

24. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 16. siječnja 2026.

Sudac

Ana Tomašić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste, putem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH 21/22), pismeno u tri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika