REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2812/2023-22.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FHK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ljudevit Strbad, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Buljan i Strbad iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 10. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužiteljici FHK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.355,26 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.000,00 EUR teku od 31. listopada 2021. pa do isplate, a na iznos od 4.355,26 EUR od 28. lipnja 2023. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, da tužiteljici FHK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.161,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 26. studenog 2020. u Zagrebu kao pješakinja stradala u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran FH koji je upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka] kojim je naletio na tužiteljicu dok je prelazila cestu na pješačkom prijelazu. Tužiteljica dalje navodi da je predmetno vozilo u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika, da je u nezgodi zadobila tjelesne ozljede koje su dovele do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa stoga traži naknadu neimovinske štete isplatom pravične novčane naknade, te naknadu imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, kao i s osnova troškova liječenja. Također navodi da se dana 15. rujna 2023. obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom i da joj je tuženik na ime nespornog dijela naknade isplatio ukupno 6.190,17 EUR i to 5.500,00 EUR na ime neimovinske štete, 438,00 EUR za tuđu pomoć i njege te 252,17 EUR na ime troškova liječenja. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, tužiteljica traži isplatu iznosa od 6.355,26 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje na iznos od 2.000,00 EUR teku od 31. listopada 2021. pa do isplate, a na iznos od 4.355,26 EUR od 28. lipnja 2023. pa do isplate.

2. Tuženik priznaje da je tužiteljica stradala kao pješak u prometnoj nezgodi dana 26. studenog 2020. i da je za nezgodu odgovoran njegov osiguranik. Isto tako, priznaje da mu se tužiteljica obratila sa odštetnim zahtjevom i da joj je isplatio nesporni iznos naknade od 6.190,17 EUR. Tuženik smatra da je navedenom isplatom u cijelosti ispunio obvezu svog osiguranika prema tužiteljici. Ističe prigovor nedostatka uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i ozljeda navedenih u dijelu dostavljene medicinske dokumentacije. Nadalje, osporava visinu tužbenog zahtjeva i troškove liječenja u privatnim zdravstvenim ustanovama, ističe da računi koji se odnose na putne troškove nisu u vezi s predmetnim štetnim događajem, osporava i zatraženi tijek zateznih kamata te slijedom svega iznesenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušana je tužiteljica te je provedeno medicinsko vještačenje. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet spora je naknada neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i troškovi liječenja) štete koju je tužiteljica pretrpjela zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. studenog 2020. u Zagrebu, a koju je skrivio vozač vozila koje je bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti.

5. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija stranaka, nastanak štetnog događaja, odgovornost tuženika za štetu, isto kao ni činjenica da je tužiteljica podnijela odštetni zahtjev i da joj je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio 6.190,17 EUR. Među strankama je sporno je li tužiteljici navedenom isplatom u cijelosti nadoknađena pretrpljena šteta.

6. Stalni sudski vještak za ortopediju i traumatologiju, Izv.prof.dr.sc. RH, u svom je nalazu detaljno opisao tijek liječenja nakon predmetnog štetnog događaja te je na temelju dostavljene medicinske dokumentacije i pregleda tužiteljice utvrdio da je ista zadobila ozljedu istegnuća vratne paravertebralne muskulature te udarac u kuk i koljeno lijevo, da je liječena i obrađivana po ortopedu, neurokirurgu, fizioterapeutu i da je provedena fizikalna terapija te da nakon završenog liječenja kod tužiteljice zaostaju povremeni bolovi u vratnoj kralježnici u smislu ukočenosti, napete paravertebralna muskulatura i trapezijusi. Vještak je prilikom pregleda tužiteljice utvrdio bolne i ograničene kretnje vratne kralježnice slabijeg stupnja, kao i bolne i ograničene kretnje lijevog koljena te nestabilnost lijevog koljena u 2 ravnine. Prema mišljenju vještaka navedene ozljede su u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem, a zdravstveno stanje tužiteljice s ortopedsko traumatološkog stajališta stabiliziralo se 31. listopada 2021. Vještak je naveo da su traženi troškovi liječenja opravdani u smislu dijagnostičke obrade, specijalističkog pregleda te fizikalne terapije, ali su navedene usluge mogle biti obavljene u sustavu HZZO. Prema ocjeni vještaka, trajne posljedice nakon ozljede vratne kralježnice i lijevog koljena zaostaju u visini od 17% a što je posljedica ovog štetnog događaja. Nadalje, utvrdio je da je tužiteljica trpjela tzv. primarni strah koji se javio u samoj situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan, takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta bio je prisutan tri dana, srednjeg intenziteta 15 dana, slabijeg intenziteta 30 dana, bol jakog intenziteta bila je prisutna tri dana, srednje jakog intenziteta 20 dana a manjeg intenziteta još 40 dana. Vještak je ocijenio da je tužiteljici tuđa pomoć i njega kod kućnih poslova, održavanja osobne higijene te odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju bila potrebna dva sata dnevno kroz 30 dana te jedan sat dnevno kroz 30 dana liječenja te da s obzirom na ožiljke u području lijevog koljena postoji naruženost slabijeg stupnja.

7. Sud je prihvatio gore izneseno mišljenje vještaka kao stručno i nepristrano jer je isto utemeljeno na nalazu koji je pregledan i jasan, a izrađen je na temelju opsežne medicinske dokumentacije i kliničkog pregleda tužiteljice.

8. Tužiteljica je iskazala da i danas osjeća posljedice ozljeda, iako je provela fizikalnu terapiju, da joj lijeva noga i dalje slabija zbog čega ima probleme s ravnotežom, da i danas osjeća bolove i ne može nogu do kraja savinuti, da je nakon prvih pregleda, a prije operacije stanje s nogom bilo sve lošije, a budući da je potrebne preglede, kao što je magnetska rezonanca morala jako drugo čekati, odlučila je sama platiti troškove snimanja, jer je bila primorana što prije obaviti sve pretrage, budući da putem do kuće mora proći puno stepenica zbog čega nije mogla ići na posao i zapravo je bila vezana za kuću. Iskazala je i to da joj je tijekom liječenja i oporavka pomagao suprug. Vezano za troškove liječenja navela je da je nakon operacije obavila razgovor sa fizioterapeutom koji ju je obavijestio o slobodnim terminima te joj je rekao da bi trebala čekati otprilike dva do tri mjeseca pa je zbog toga fizikalnu terapiju obavila u privatnoj ustanovi.

9. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a njezin iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

10. Odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odredbom čl. 1046. ZOO šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 1046. u svezi s odredbom čl. 19. st. 2. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade (čl. 1100. st. 1. ZOO).

12. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova, pretrpljeni strah te duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti od 17% i naruženosti lakog stupnja koja je uočljiva trećima samo ponekad, sud je ocijenio da tužiteljici temeljem čl. 1100. ZOO pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u traženom iznosu od 7.500,00 EUR.

13. Sud je prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade uzeo u obzir i to da su se nakon donošenja izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020.) uslijed inflacije značajno povećali životni troškovi čime su nominalni novčani iznosi iz Orijentacijskih kriterija izgubili vrijednost koju su imali u vrijeme kada su isti doneseni. Prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske stopa inflacije izračunata na temelju podataka indeksa potrošačkih cijena u razdoblju od lipnja 2020. do studenog 2025. iznosila je preko 33%.

14. Budući da je tuženik do sada na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici isplatio 5.500,00 EUR, dužan joj je isplatiti preostalih 2.000,00 EUR.

15. Na temelju izvedenih dokaza utvrđeno je da je tužiteljici nakon nezgode bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 90 sati. Po navedenoj osnovi tužiteljica traži naknadu u iznosu od 438,00 EUR. Dakle, šteta po toj osnovi već joj je nadoknađena.

16. Prema mišljenju vještaka troškovi liječenja (računi na str. 30 i 39-65 spisa) opravdani su u smislu dijagnostičke obrade, specijalističkog pregleda te fizikalne terapije. Vještak je saslušan na glavnoj raspravi te se tom prilikom očitovao na prigovore tužiteljice navevši da je tijekom pandemije Covid liječenje bilo otežano, odnosno da je obavljanje dijagnostičkih i terapijskih procedura također bilo otežano i usporeno. Vještak je iskazao kako ne može priznati tražene troškove liječenja kao opravdane jer u spisu nema podatka o tome koliko je bilo potencijalno čekanje na navedene postupke, odnosno potvrda o dobivenim terminima.

17. Sud nije prihvatio navedeni stav vještaka jer iz iskaza tužiteljice proizlazi da je odlučila obaviti fizikalnu terapiju u privatnu ustanovu tek nakon što je razgovarala sa fizioterapeutom koji joj je rekao da bi trebala čekati otprilike dva do tri mjeseca. Općepoznato je da u sustavu javnog zdravstva potrebne pretrage, zahvate i terapije često nije moguće obaviti u primjerenom roku a i sam vještak je potvrdio da je tijekom pandemije Covid-19 liječenje u zdravstvenim ustanovama bilo otežano, odnosno da je obavljanje dijagnostičkih i terapijskih procedura bilo dodatno usporeno.

18. Tužiteljica ima pravo na naknadu ovih troškova primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO jer su isti nastali pružanjem potrebnih usluga u privatnoj zdravstvenoj ustanovi i jer je takvim liječenjem tužiteljica umanjila štetu te je brže stabilizirala svoje zdravstveno stanje s obzirom na općepoznatu dugotrajnost lista čekanja na ovakvu vrstu pretraga na teret HZZO. Takav pravni stav zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci broj Gž-4552/2022-2 od 14. ožujka 2023. Slijedom svega navedenog, tužiteljica ima pravo na naknadu imovinske štete s osnova troškova liječenja i s time povezanim troškovima prijevoza u ukupnom iznosu od 4.607,43 EUR. Budući da je tuženik po toj osnovi tužiteljici već isplatio iznos od 252,17 EUR, dužan joj je isplatiti preostalih 4.355,26 EUR.

19. Sukladno odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) tuženik je dužan platiti i zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do dana plaćanja. Nije sporno da je tužiteljica 15. rujna 2023. tuženiku podnijela odštetni zahtjev. Dakle, tuženiku je već tada bio poznat opseg štete jer je prema utvrđenju vještaka zdravstveno stanje tužiteljice s ortopedsko traumatološkog stajališta bilo stabilizirano još 31. listopada 2021. Zatezne kamate na naknadu za troškove liječenje teku od dana kada su ti troškovi nastali. Tužiteljici su zatezne kamate dosuđene u granicama postavljenog zahtjeva, odnosno od 31. listopada 2021. za neimovinsku štetu te od 28. lipnja 2023. za imovinsku štetu budući da su svi dostavljeni računi plaćeni ranije. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 151. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

21. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 19. siječnja 2024., 4. veljače 2025. i 15. svibnja 2025. (Tbr. 8/1) te trošak zastupanja na ročištima 25. travnja 2024., 14. svibnja 2025. i 10. prosinca 2025. (Tbr. 9/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 1.750,00 EUR. Tužiteljici je priznat trošak medicinskog vještačenja u ukupnom iznosu od 300,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,06 EUR i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 55,00 EUR.

U Zagrebu 16. siječnja 2026.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćnicima

2. Tuženiku