Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: P-919/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Sonji Miljak, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Andriji Bagariću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika mlt. HČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 23273 Ugljan, zastupan po zz – majci FČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje sa rebivalištem Šimuna Kožičića Benje 41,radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, nakon održane glavne rasprave dana 25. studenog 2025. prisutnosti tužitelja osobno, u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te nakon objave presude dana 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha pokrenuta pred Financijskom agencijom na temelju zahtjeva za izravnu naplatu mlt. HČ OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po majci i zakonskoj zastupnici HČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a na temelju Ovršne isprave Općinskog suda u Zadru Ob-343/23 od 29.09.2023. godine, protiv tužitelja.

II. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Zadru Ovr-244/2025 od dana 07. travnja 2025.godine upućen u parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom zbog istaknutog žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč.7. OZ-a. Tužitelj je kao ovršenik dana 21. veljače 2025. podnio je ovom sudu prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom u kojem ističe da je dana 30.01.2025. zaprimio obavijest da je dana 21.01.2025. u Financijskoj agenciji – Zadar zaprimljena osnova za plaćanje na teret tužiteljevih računa. U zahtjevu za izravnu naplatu kao osnova za naplatu navedeno je pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Zadru, posl. br. R1 Ob-343/23 od 29.09.2023. kojim se odobrava plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a temeljem kojeg plana je svojem maloljetnom sinu dužan isplaćivati mjesečni iznos od 120,00 eura mjesečno i to na račun zakonske zastupnice i majke ŠČ i to putem aplikacije Aircash, broj računa: HR:5223400091511175097. Tužitelj je sve uplate dužnog uzdržavanja uplaćivao na navedeni račun majci te uredno uplatio sve iznose dužnog uzdržavanja pa po navedenoj osnovi ne postoji nikakvo dugovanje. Tužitelj sve uplate sukladno dogovoru i ovršnoj ispravi Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Ob-434/23 od dana 29.09.2024.g. redovito uplaćuje majci na navedeni račun, koja iz njemu nepoznatog razloga, u prijedlogu za izravnu naplatu navodi kao račun za plaćanje njemu nepoznati račun: IBAN: [broj bankovnog računa] koji se vodi kod OTP banke d.d.. Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. R1 Ob- 343/2023 od 23.09.2023. kojem je sastavni dio plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 03.03.2023. utvrđena je obveza plaćanja uzdržavanja i za drugo dijete, mlt. ŠČZ u istom iznosu, a koje uplate je u cijelosti i uredno podmirio uplatama na račun naveden u Planu od 03.03.2023., u koju svrhu kao dokaz dostavlja izvode sa računa. Tužitelj je prema obvezama navedenim u ovršnoj ispravi, dakle na račun majke prema mjesečnoj obvezi za oboj djece u iznosu od 240,00 EUR trebao isplatiti za razdoblje od 25 mjeseci ukupan iznos od 6.000,00 EUR, a što predstavlja umnožak 25 mjeseci obveze mjesečnog uzdržavanja i iznosa od 240 EUR za oboje djece. ( 25x240= 6.000,00 EUR). Nesporno je da je ovršenk po osnovi obveze mjesečnog uzdržavanja na račun zakonske zastupnice uplatio u razdoblju od 03..03.2023.god. do 02.04.2025.god. ukupan iznos od 6.000,90 EUR. Kada se uplaćeni iznos od 6.000,90 EUR podijeli na dvoje djece prema kojima ovršenik ima obvezu plaćanja mjesečnog uzdržavanja, odnosno kada se iznos od 6.000,90 EUR podijeli sa dva, dobije se iznos od 3.000,45 EUR koje je svako dijete primilo i trebalo primiti po osnovi zakonskog uzdržavanja. Obzirom da je u cijelosti izvršio sve obveze koje ima temeljem obveze uzdržavanja smatra da je potraživanje tuženika zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici u cijelosti neosnovano, odnosno da ne postoji dugovanje po osnovi neplaćenog zakonskog uzdržavanja. Obzirom da svojim postupanjem zakonska zastupnica i majka mlt. tuženika izravno šteti pravima i interesima maloljetne djece, svakako se predlaže u ovom postupku saslušati zakonskog zastupnika tužitelj, a o ovom postupku obavijestiti Centar za socijalnu skrb, odnosno maloljetnom tužitelju odrediti posebnog skrbnika, sve radi zaštite njihovih prava i pravnih interesa. Predlaže da se ovrha proglasi nedopuštenom.

2. Tuženica u svom odgovoru na tužbu protivi se tužbi i smatra ju neosnovanom. Ovrha da je bila zakonita i osnovana. Tužitelj je kroz dugi period propuštao redovito i u cijelosti ispunjavati svoju zakonsku obvezu uzdržavanja prema maloljetnoj djeci. Zbog takvog ponašanja bila je primorna pokrenuti ovršni postupak. Dugovanja da su u konačnici počela stizati na naplatu tek nakon pokretanja ovrhe, što potvrđuje opravdanost i potrebu njezina provođenja. Iako je bio obaviješten o ovrsi i uputi Fine da sve buduće uplate mora vršiti putem njihovog računa, tužitelj je u više navrata svjesno uplatio sredstva izravno na njezin osobni račun, što je protivno pravilima ovršnog postupka i pravima djeteta. Uplatama koje tužitelja navodi kao dokaz urednog ispunjavanja obveza prethodi niz nenamjenskih uplata koje nisu bile ni redovne ni dostatne za osnovne potrebe djece. Radi se o povremenim iznosima za lijekove, vrtić ili đeparac koji nikako ne mogu zamijeniti sudom određeno uzdržavanje. O svemu je pravodobno obaviješten Centar za socijalnu skrb. Spremna je povući ovrhu ukoliko tužitelj redovno uplaćuje iznos uzdržavanja putem Fine kako bi uplate bile nadzirane i transparentne. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obavijest Fine (l.s. 4), zahtjev za izravnu naplatu (l.s. 5-7), popis uplata (l.s. 20-21), popis transakcija po Aircash novčaniku (l.s. 23-50), zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu (l.s. 63), detalje transakcije (l.s. 66-78), saslušan je tužitelj u svojstvu stranke na ročištu od dana 25. studenog 2025. (l.s. 85-86), spise ovog suda broj: Ovr-243/2025 i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (l.s. 11-18).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora zahtjev je tužitelja da se utvrdi nedopuštenom ovrha koja se sada vodi pod poslovnim brojem Ovr-244/2025., a na temelju zahtjeva za izravnu naplatu zz tuženika. Radi se o neplaćenim iznosima za uzdržavanje djeteta.

6. Ovršni sud uputio je tužitelja kao ovršenika Zaključkom broj: Ovr-244/2025 od dana 07. travnja 2025. u parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom jer da je dug namiren odnosno da ne postoji, kako to tužitelj tvrdi.

7. Podneskom od dana 17. listopada 2025. zz tuženika (mater mlt. tuženika) obavijestila je sud da je povukla ovrhu nad tužiteljem jer da je isti naknadno podmirio neplaćena potraživanja, ali ne putem računa Fine nego njoj osobno na račun.

8. Uvidom u zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 24. rujna 2025. proizlazi da je zz tuženika povukla zahtjev za izravnu naplatu koja se provodi temeljem ovršne isprave broj: R1 Ob – 343/23 i kojim se zahtijeva opoziv u cijelosti bez vraćanja osnove.

9. Prema odredbi članka 55. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024, dalje: OZ), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

10. Tužitelju pripada aktivna legitimacija pokrenuti tužbu na utvrđenje ovrhe nedopuštenom, a tužba se mora temeljiti na razlozima i činjenicama koje su navedene u prigovoru u povodu kojega je upućen na parnicu. Slijedom iznesenoga u ovoj parnici dokazivanje se ograničava na utvrđivanje osnovanosti prigovora tužitelja da je platio dospjele iznose na ime uzdržavanja pa je time tražbina tuženika kao ovrhovoditelja neosnovana.

11. Na ročištu od dana 25. studenog 2025. saslušan je tužitelj u svojstvu stranke. Ističe da ima sudsku odluku (Plan) gdje jasno piše da mora plaćati uzdržavanje za djecu izravno na račun zz tuženika i to putem aplikacije Airchash. Nikada nije uplaćivao iznose putem FINE niti je to moguće. Potvrđuje da je zz tuženika povukla ovrhu pred FINOM međutim je ostala određena stavka odnosno iznos dugovanja za koji ne zna na što se odnosi te je još uvijek blokiran odnosno blokiran mu je račun. Iznose uzdržavanja uplaćuje redovito i nije bilo razloga za pokretanje ovršnog postupka. Ponavlja da nije bilo neplaćanja, bilo je određenog kašnjenja u isplatama, ali u dogovoru s tuženicom te je u konačnici sve podmireno.

12. Uvidom u isprave priložene spisu i to popis uplata i popis transakcija po Aircash novčaniku i uvidom u spis broj: Ovr - 243/2025 nedvojbeno se može zaključiti da je u trenutku pokretanja izvansudske ovrhe pred Finom ista bila opravdana jer je postojao dug na ime neplaćenih iznosa uzdržavanja. Naime, tužitelj je plaćao iznose uzdržavanja, ali sa zakašnjenjem i ne uvijek u točno određenom iznosu prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Isto je i sam potvrdio u stranačkom iskazu rekavši: „…bilo je određenog kašnjenja u isplatama, ali u dogovoru s tuženicom…“. Ovdje je tužitelju potrebno naglasiti da su iznosi uzdržavanja određeni u korist mlt. djeteta pa tužitelj ni zz tuženika ne mogu proizvoljno mijenjati datume dospijeća i/ili visinu uzdržavanja jer je isto u izravnoj suprotnosti s prisilnim propisima i moralu društva pa su svi navodi tužitelja u tom pravcu neprihvatljivi.

13. Nesporno je u ovoj fazi postupka da je tužitelj naknadno podmirio dug zbog čega je zz tuženika povukla ovrhu. O osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje se prema stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave, a s obzirom da je tijekom trajanja postupka ovrha povučena jer je tražbina podmirena trebalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan jer je tužitelj dokazao navode radi kojih je Zaključkom i upućen na parnicu odnosno da ovrha u trenutku zaključenja glavne rasprave doista nije bila dopuštena.

13.a. Ovdje sud ističe da tužitelj koji je pravomoćnim rješenjem suda donesenim u ovršnom postupku upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom može, postupajući sukladno tom rješenju, podnijeti tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a sud može po toj tužbi provesti parnični postupak, pa iako je prije podnošenja tužbe ovrha dovršena (vidi odluku: VSRH Rev 1012/2020- 2).

14. Odluka o troškovima postupka temelji se na načelu pravičnosti (culpae). Tuženik je mlt dijete čiji zz (majka) nije dala povoda tužbi jer je ovrha u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu bila opravdana.

Načelo pravičnosti omogućuje sudu da osigura poštenu raspodjelu troškova, uzimajući u obzir krivnju, okolnosti i pravičnost. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretne parnice sud smatra da bi bilo posebno tegobno i nepravično obvezati tuženika na snašanje troškova cijele parnice pa je odlučio da svaka strana snosi svoj parnični trošak.

U Zadru, 16. siječnja 2026

Sudac

Sonja Miljak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana primitka odluke u tri primjerka putem ovog suda.

Dostavna naredba:

1.Tužitelju po punomoćniku

2.Tuženiku putem zz