Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-45/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu toga suda mr. sc. Borisu Vukoviću u pravnoj stvari tužitelja LIFTMONT d.o.o., Donji Stupnik, Hrastina 8, OIB: 01448994969, koga zastupa punomoćnik Emilija Čibarić odvjetnica iz Zagreba, III. Luka 2c, protiv tuženika HIDROMONT INDUSTRIJSKA MONTAŽA d.o.o., Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 56, OIB: 79697464218, koga zastupa punomoćnik Inoslav Korinčić odvjetnik iz Zaprešića, Mihovila Krušlina 14, radi isplate 25.792,00 EUR, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 4. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom dana 16. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zvonimira Bračuna, Slavonski Brod, Ulica Petra Krešimira IV. br. 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1259/2024 od 17. prosinca 2024. u kojem je tuženiku HIDROMONT INDUSTRIJSKA MONTAŽA d.o.o., Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 56, OIB: 79697464218, naloženo da tužitelju LIFTMONT d.o.o., Donji Stupnik, Hrastina 8, OIB: 01448994969, na temelju vjerodostojne isprave i to: računa 28-1/24 namiri tražbinu u iznosu od 25.792,00 EUR (slovima: dvadesetpettisućasedamstotina devedesetdvaeura) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 28. veljače 2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 889,90 EUR (slovima: osamstotinaosamdesetdeveteuraidevedesetcenti) uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II Tuženik HIDROMONT INDUSTRIJSKA MONTAŽA d.o.o., Slavonski Brod, Ulica 108. brigade ZNG 56, OIB: 79697464218 je dužan tužitelju LIFTMONT d.o.o., Donji Stupnik, Hrastina 8, OIB: 01448994969 naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.419,80 EUR (slovima: dvijetisućečetiristotinedevetnaesteuraiosamdeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog javni bilježnik Zvonimir Bračun, Slavonski Brod, Ulica Petra Krešimira IV. br. 3 izdao je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem UPP/OS-Ovrv-1259/2024 od 17. prosinca 2024. godine kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 25.792,00 EUR za neplaćene račune za zajedničku pričuvu, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor, te se Općinski sud u Slavonskom Brodu svojim rješenjem poslovni broj Povrv-3/2025-2 od 24. siječnja 2025. oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupio ovome sudu kao stvarno nadležnom sudu. Rješenjem ovoga suda poslovni broj: Povrv-45/2025-2 od 4. ožujka 2025. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene ovršne radnje a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru tuženik navodi da su dana 05. lipnja 2023. godine K.S. – Gradnja d.o.o. (Glavni izvođač), ovrhovoditelj kao nominirani podizvođač i ovršenik kao investitor sklopili Ugovor o izvođenju radova isporuke i ugradnje teretnog dizala u objektu te da je članku 2. predmetnog ugovora navedeno sljedeće: „Investitor će nominiranom pod-izvođaču po isporuci opreme na gradilište ili upućene obavijesti da je roba spremna za isporuku u roku od 8 (osam) radnih dana platiti ostatak od ugovorene cijene u iznosu od 40% od ugovorene cijene iz ponude 54-2/23 od dana 05. lipnja 2023. primjenom Ugovora o cesiji, a za što će nominirani pod-izvođač dati investitoru bankarsku garanciju za primljeni iznos, a neposredno prije uplate.“ Tuženik smatra da je tužitelj prije isplate spornog iznosa od strane tuženika, sukladno članku 2. predmetnog Ugovora, trebao tuženiku dati bankarsku garanciju u visini iznosa isplate, a što tužitelj nije učinio te samim time da tuženik nije bio u obvezi isplatiti predmetni iznos.

4. Također, vezano za samu ugradnju predmetnog teretnog dizala i kvalitetu iste, tuženik u prigovoru navodi da tužitelj nije završio predmetnu ugradnju sukladno ugovoru niti po opsegu niti po kvaliteti, odnosno da tužitelj nije osigurao pregled dizala (atest) od strane nadležne institucije, nisu ishođene dozvole o ispravnosti i korištenju dizala, nisu provedeni testovi dizala s opterećenjem i bez opterećenja te kako kvaliteta ugradnje predmetnog dizala nije zadovoljavajuća odnosno postoje mnogi nedostaci, radovi koje je tužitelj trebao izvesti da su izostali.

5. Tužitelj tijekom postupka navodi da je odradio svoj posao, odnosno dio posla, sve sukladno sklopljenom ugovoru o izvođenju radova isporuke i ugradnje teretnog dizala na objektu od 5. lipnja 2023., te za isti ispostavio račun, a kojem računu su prethodile uredno izvršene usluge, koje su u konačnici dokumentirane i u dostavljenom građevinskom dnevniku koji je potpisao nadzorni inženjer tuženika.

6. Tužitelj navodi da predmetni radovi koji se odnose na vrijednost utuženog iznosa i odnose se na isporuku dizala, predstavljaju 40% ugovorene cijene koja se plaća nakon isporuke opreme na gradilište, u roku od 8 dana, što je vidljivo je iz čl. 2. navedenog Ugovora i ponude, a da su isti izvršeni i da je izvedenost usluge potvrđena od strane nadzornog inženjera utvrđuje se pregledom građevinske knjige, koja se ostavlja u prilogu, a koji radovi su izvedeni dana 14. listopada 2023. godine. Pojašnjava da u građevinskom dnevniku stoji navedeno „isporuka komplet opreme dizala na građevinu, razvrstavanje dijelova dizala po sklopovima, priprema za početak montaže“ te da je te radove potvrdio inženjer za strojarstvo čiji se potpis nalazi u građevinskoj knjizi odnosno dnevniku i to potpis RU – nadzornog inženjera.

7. Tužitelj ističe da se iz preslike građevinskog dnevnika, a koji je potpisao nadzorni inženjer vidi da je Liftmont d.o.o. kao tužitelj uredno izvršio isporuku materijala na gradilište još dana 14. listopada 2023. godine na što se i odnosi utuženi iznos u skladu s čl. 2. cit. Ugovora. Pojašnjava da se daljnji radovi više nisu odnosili na isporuku nego na ugradnju lifta, a koja ugradnja još nije završena isključivo radi tuženika, te da radovi ugradnje nisu obuhvaćeni tužbenih zahtjevom, već samo isporuke opreme dizala, u skladu s čl. 2. Ugovora.

8. Tužitelj navodi da je 19. veljače 2024. godine ispostavljen račun za radove koji su izvršni još 14. listopada 2023. godine, a bankarska garancija je postojala 19. veljače 2024. godine, i dostavljena tuženiku dana 19. veljače 2024. godine, i poštom 20. veljače 2024. godine, što je vidljivo iz preporučene povratnice pošte. Ističe da je tužitelj stoga postupio po članku 3.b. navedenog Ugovora i dostavio tuženiku urednu bankarsku garanciju koja je vrijedila do 30. svibnja 2024. godine, a rok za plaćanje utuženog iznosa je bio 8 dana, a račun izdan 19. veljače 2024. godine, a dostavljen poštom preporučeno s povratnicom zajedno sa bankarskom garancijom.

9. Nadalje navodi da tuženik nije postupio sukladno ugovoru, i nije platio ispostavljeni račun koji se odnosi na isporuku, iako su u građevinskoj knjizi odnosno građevinskom dnevniku potvrđeni navedeni radovi isporuke koji su fakturirani, nego tuženik nakon zakašnjenja traži jamstva, koja je već imao, i poziva na dostavu nove garancije bez ikakva pravna osnova.

10. Tužitelj pojašnjava da u odnosu na paušalne navode koji se odnose na lošu izvedbu radova da se odnose na krajnju montažu odnosno ugradnju a koje tužitelj nije niti izvodio niti ih je mogao izvesti sve dok tuženik ne pripremi gradilište sukladno pravilima struke, te da se konačno ti radovi koje navodi tuženik odnose na ostatak od 10% radova odnosno vrijednosti radova, u skladu s čl. 2. navedenog Ugovora. Tužitelj ističe da u ponudi koja je sastavni dio Ugovora jasno stoji „Datum uplate 40% Nakon isporuke opreme je uvjet za početak montaže i tek tada teku rokovi montaže“, nadalje na istoj stoji „ U slučaju da Naručitelj kasni sa plaćanjem ili ne izvršava svoje obaveze, Izvođač zadržava pravo da ne započne sa radovima ili iste obustavi dok se ne izvrši plaćanje, odnosno ne izvrše ugovorne obveze. Za period u kojem se nije izvršilo plaćanje, izvođač uzima za pravo produljenje rokova.“

11. Tužitelj stoga smatra da su usluge koje su fakturirane izvršene te da se odnose na isporuku opreme, a ne na ugradnju, kao i da na utužene radove isporuke nije bilo nikakvog prigovora sve do ovog sudskog postupka, te da tuženik očito pokušava na sve moguće načine prijevarno postupati i ne platiti tužitelju opremu koja je isporučena.

12. Tužitelj smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva nedvojbeno dokazuje građevinskim dnevnikom u koji se potpisao ''nadzorni inženjer tj., stručni nadzor'' (ovlašten od strane tuženika) isporučenost opreme dizala na građevinu, te da je s time tužitelj stekao sve uvjete za isplatu iz navedenog Ugovora. Navodi da predmet ovog spora nije stanje izvedenih radova ugradnje dizala na koje se ujedno poziva tuženik i time pokušava opravdati neplaćanje Ugovorenih obaveza, već isporuka opreme dizala. Također, ističe i da su tuženiku uporno dostavljane bankarske garancije, i to za vrijeme koje je tuženik kao investitor kasnio, sve dok nije postalo razvidno da investitor uporno odbija platiti svoje dospjele obveze. Tužitelj zaključuje da ako je tuženik smatrao da materijal odnosno oprema nije isporučena sukladno ugovoru, da bi tuženik zasigurno upotrijebio bankarsku garanciju koju mu je predao tužitelj kao izvođač radova i koja je vrijedila do 30. svibnja 2024. godine.

13. Tužitelj je također na ročištu za glavnu raspravu održanom 4. prosinca 2025. pojasnio da u ovoj pravnoj stvari tužitelj ne potražuje iznos koji se odnosi na montažu (ugradnju) dizala nego isključivo potražuje iznos koji se odnosi na isporuku opreme na gradilište, s tim da iz građevinskog dnevnika proizlazi da je isporučena komplet oprema dizala, a što je prema tužitelju potvrdio i saslušani svjedok nadzorni inženjer u svom iskazu.

14. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u račun broj 28-1/24 od 19.02.2024. (str. 9. spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (str. 10. spisa), račun broj 28-1/24 od 19.02.2024. (str. 21. spisa), Sentenca: VTS RH – Račun kao isprava (str. 31. -32. spisa), foto dokumentaciju (str. 34. -47. spisa),mail korespondenciju od 08.11.2024. (str. 48. -49. spisa), Ugovor o izvođenju radova isporuke i ugradnje teretnog dizala na objektu od 05.06.2023. (str. 50. -55. spisa), Ugovor o izvođenju radova isporuke i ugradnje teretnog dizala na objektu od 05.06.2023. (str. 78.-83. spisa), ponudu br. 54-2/23 OD 05.06.2023. (str. 84-85. spisa), Ugovor (str. 86.-87. spisa), rješenje br. 24-22 od 21.11.2022. (str. 88. spisa), rješenje br. 24-22-S od 21.11.2022. (str. 89. spisa), presliku liste koordinacije od 12.12.2024. (str. 90. spisa), račun broj 28-1/24 od 19.02.2024. (str. 91. spisa), potvrdu od 19.02.2024. (str. 92. spisa), Garanciju br. 19/2024-G-F22206010 od 19.02.2024. (str. 93. spisa), presliku povratnice koja je vezana uz slanje bankarske garancije preporučeno s povratnicom od 20.02.2024. (str. 94. spisa), mail korespondencija (str. 95. -96. spisa), Građevinski dnevnik (str. 97. - 118. spisa), mail korespondencija (str. 119.-177. spisa), izvatke iz sudskog registra na dan 18.09.2025. (str. 187. -205. spisa), HAK-Planer putovanja (str. 215. -216., spisa),

15. Provedene dokaze sud je ocijenio u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom cijene iz ugovora o izvođenju radova isporuke i ugradnje teretnog dizala.

17. Iz činjeničnih navoda stranaka te iz dokumentacije u spisu i izvedenog dokaza saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja i svjedoka proizlazi kako u postupku nije sporno da je između stranaka sklopljen Ugovor o izvođenju radova isporuke i ugradnje teretnog dizala, te da je tužitelj isporučio tuženiku opremu na gradilište.

18. Između stranaka je sporno da li je tužitelj prije isplate navedene cijene tuženiku dao bankarsku garanciju u skladu s navedenim Ugovorom te kvaliteta i opseg izvedenih radova montaže (ugradnje) dizala, te treba li stoga tuženik isplatiti tužitelju iznos od 40% ugovorene cijene prema Ugovoru o izvođenju radova isporuke i ugradnje teretnog dizala na objektu.

19. Člankom 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZOO) propisano je da se ugovorom građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kave druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.

20. Sud je utvrdio da nije osnovan tuženikov prigovor da tužitelj prije isplate utuženog iznosa nije dao tuženiku bankarsku garanciju. Naime, člankom 2. st. 9. Ugovora o izvođenju isporuke i ugradnje teretnog dizala na objektu propisano je da će investitor (tuženik) nominiranom pod-izvođaču po isporuci opreme na gradilište ili upućene obavijesti da je roba spremna za isporuku u roku od 8 (osam) radnih dana platiti ostatak od ugovorene cijene u iznosu od 40% od ugovorene cijene iz ponude 54-2/23 od dana 05. lipnja 2023. primjenom Ugovora o cesiji, a za što će Nominirani pod-izvođač dati investitoru bankarsku garanciju za primljeni iznos neposredno prije uplate.

21. Uvidom u povratnicu i potvrdu o primitku (str. 94. spisa) sud je utvrdio da je tužitelj preporučeno poštom poslao bakarsku garanciju te da je istu zaprimio tuženik 20. veljače 2024., čime je tužitelj dokazao svoj navod da je postupio sukladno čl. 2. st. 9. i čl. 3.b Ugovora i dao tuženiku bankarsku garanciju.

22. Sud je također ocijenio da nije osnovan niti tuženikov prigovor da opseg i kvaliteta ugradnje predmetnog teretnog dizala nije u skladu s navedenim Ugovorom. Naime, utuženi iznos odnosi se na isporuku opreme dizala, a ne na radove ugradnje dizala, kako to pravilno navodi tužitelj. Vrijednost utuženog iznosa odnosi se na isporuku opreme dizala na gradilište i predstavlja 40% ugovorene cijene koja se plaća nakon isporuke opreme na gradilište, u roku od osam radnih dana, što je vidljivo je iz čl. 2. navedenog Ugovora. Da je isporuka opreme izvršena i to dana 14. listopada 2023. sud je utvrdio uvidom u građevinski dnevnik potvrđen od strane nadzornog inženjera (str. 98.), a koji potpis je potvrdio i sam nadzorni inženjer koji je saslušan kao svjedok na ročištu održanom 4. prosinca 2024. Na istome ročištu saslušani nadzorni inženjer potvrdio je da su se određeni nedostaci odnosili na radove ugradnje odnosno montaže, ali ne i na isporuku opreme te da nije uočio nedostatke vezane za isporuku opreme što je i potvrdio u građevinskom dnevniku.

23. Stoga sud nije ocijenio osnovanim navedeni tuženikov prigovor, budući da tužitelj u skladu s čl. 2. Ugovora ne potražuje iznos koji se odnosi na ugradnju dizala čiju kvalitetu i opseg radova osporava tuženik, nego potražuje iznos koji se odnosi na isporuku opreme na gradilište. Da je tužitelj izvršio svoju obvezu isporuke opreme dizala na gradilište, sud je utvrdio uvidom u građevinski dnevnik i izjavu saslušanog nadzornog inženjera na gradilištu kao svjedoka.

24. Navedene činjenice koje je iznio tuženik sud nakon rezultata cjelokupnog postupka i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno nije mogao uzeti kao dokazane, budući da tuženik osim svojih navoda nije ponudio niti jedan drugi dokaz kojim bi se utvrdile navedene činjenice da nije primio bankarsku garanciju od tuženika i da tužitelj nije ispunio svoju obvezu isporuke opreme, a posebice stoga što su u suprotnosti s pisanim dokazima koji se nalaze u spisu (potpisana preporučena povratnica pošte i građevinski dnevnik) te iskazom nadzornog inženjera gradilišta koji je također saslušan na istome ročištu.

25. Dužnost stranaka je da u parnici iznesu tvrdnje o činjenicama na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlože dokaze kojima će potkrijepiti te činjenične tvrdnje. Dužnost iznošenja činjeničnih tvrdnji i predlaganja dokaza nije obveza stranke prema parničnom protivniku, a ni prema sudu, već u svojoj biti, specifična obveza prema samoj sebi. Navođenjem relevantnih činjenica i predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljnije izglede za svoj uspjeh u parnici te se zbog toga u teoriji procesnog prava ta „dužnost“ zapravo naziva „teretom“ dokazivanja.

26. Predlaganjem efikasnih dokaza, stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Kod takvog stanja stvari, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine a time i obvezu tuženika podmiriti dug tužitelju.

27. Slijedom izloženog, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao osnovu i visinu svoje novčane tražbine prema tuženiku i da je stoga tužbeni zahtjev osnovan te je odlučio kao u toč. I izreke presude sukladno čl. 8., čl. 65., čl. 620. ZOO-a te čl. 2. st. 9. Ugovora o izvođenju radova isporuke i ugradnje teretnog dizala u objektu.

28. Budući da tek istekom posljednjeg dana ostavljenog roka za ispunjenje novčane obveze tuženik pada u zakašnjenje a tužitelju tek od tada pripada pravo na zateznu kamatu, sud je u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO tužitelju priznao i pravo na zatezne kamate u skladu s toč. I Izreke i u tom dijelu održao na snazi platni nalog, u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; u daljnjem tekstu OT) i Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj 9/21, 18/22 i 154/2022; u daljnjem tekstu Pravilnik j.b.) te odredbama Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23). Sud je tužitelju priznao ovršni trošak javnobilježničke naknade u iznosu od 211,92 EUR uvećano za PDV u iznosu od 52,98 EUR (čl. 5. Pravilnik j.b.), kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 125,00 (Tar. br. 11. st. 1. OT) što čini ukupni trošak u ovrhe u iznosu od 889,90 EUR.

30. Sud je tužitelju priznao i trošak parničnog postupka i to zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu od 18. rujna 2025. i na ročištu od 4. prosinca 2025. u iznosu od 500,00 EUR po svakom ročištu u skladu s Tar. br. 9. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; u daljnjem tekstu OT) uvećano za PDV u iznosu od 125,00 EUR po svakom ročištu, trošak sastavljanja obrazloženog podnesaka od 19. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tar. br. 8. toč. 1. OT) uvećano za PDV u iznosu od 125,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na prijedlog za ovrhu u iznosu od 152,19 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 304,37 EUR u skladu s Tar. br. 1. i 2. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23) i čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 i 51/23), kao i putni trošak svjedoka RU na relaciji Slavonski Brod-Osijek-Slavonski Brod u iznosu od 88,24 EUR radi pristupa na ročište za glavnu raspravu odmjerenog u rješenju ovoga suda poslovni broj: Povrv-45/2025-11 od 14. siječnja 2026., što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 2.419,80 EUR, te je odlučeno kao u toč. II izreke.

31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 16. siječnja 2026.

S U D A C

mr. sc. Boris Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.