REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-3073/2024-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja UR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Boranu Gošeku odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika LR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Pavau Škare odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. listopada 2025. u prisutnosti stranka osobno uz punomoćnike, dana 16. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 40.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 25. srpnja 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.800,53 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovome sudu dana 29. rujna 2020. navodi da su stranke sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnina dana 12. veljače 2020., a kojim su se obvezale sklopiti glavni ugovor. Dalje navodi da je 17. veljače 2020. u skladu s preuzetim obvezama predao kaparu u iznosu od 20.000,00 eur-a URS koja je posredovala pri transakciji, a koji iznos kapare je ista kasnije predala tuženiku i to dana 6. ožujka 2020. Ističe da su predmetne nekretnine iz predugovora bile u trenutku njegova sklapanja opterećene zabilježbom hipoteke pod brojem Z-35168/2009 u korist Erste&Steiermaerkische bank d.d. i zabilježbom spora (ovrhe) pod brojem Z-39294/2018 na stanu (etaža 255). Tužitelj nadalje navodi da je u čl. 1. st. 7. predugovora izrijekom navedeno da će navedena zabilježba spora (ovrhe) biti izbrisana do dana sklapanja glavnog ugovora, odnosno da se tuženik obvezao izbrisati ju u roku koji je predviđen za sklapanje glavnog ugovora, tj. do 7. travnja 2020. Također navodi da se tuženik predugovorom obvezao tužitelju dostaviti pismo namjere banke o brisanju založnog prava i potpisani sporazum o izvansudskoj nagodbi sa ovrhovoditeljem u predmetu koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu posl.br. Ovr-4696/18 i dokaz da je ovrhovoditelj u tom predmetu predao sudu prijedlog za povlačenje i brisanje predmetne ovrhe radi koje je u zemljišnim knjigama upisana plomba Z-39294/18, i to kao uvjet isplate kapare. Iako navedeni uvjeti nisu u cijelosti bili ispunjeni tuženik je primio iznos kapare od URS i to iz razloga što ju je tuženik doveo u zabludu da su svi uvjeti ispunjeni. Tužitelj ističe da tuženik nije ispunio predugovorom preuzete obveze u predviđenom roku za sklapanje glavnog ugovora, zbog čega je tužitelj tuženika dopisom od 9. srpnja 2020. obavijestio da raskida predugovor. Ističe da je tuženik bio nesavjestan u ispunjenju svojih obveza i da glavni ugovor nije sklopljen u roku njegovom krivnjom. Navodi da je vratio tuženiku ključeve stana 15. rujna 2020. kada se vratio s godišnjeg odmora i kada je shvatio da neće spor riješiti mirnim putem. Tvrdi da su mu ključevi predani jer je stan bio u fazi „roh-bau“ stanja izvedenosti i nije bio useljiv, a tuženiku je bilo "zgodnije" dati tužitelju ključeve da on nadzire majstore i radove. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od dana 11. studenog 2020. navodi da ne osporava da su stranke dana 12. veljače 2020. sklopile predugovor ali navodi da je tuženik na ime kapare primio iznos od 17.000,00 eur-a a ne 20.000,00 eur-a. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da stranke u predugovoru nikad nisu ugovorile krajnji rok sklapanja glavnog ugovora o kupoprodaji i rok brisanja zabilježbe, već da su u čl. 6. predugovora navele samo krajnji rok isplate kupoprodajne cijene. Također navodi da stranke nisu ugovorile rok kao bitan sastojak ugovora zbog čega tužitelj nije imao pravo postupiti kako je postupio. Tuženik ističe da nije mogao utjecati na postupanje suda u ovršnom postupku niti na držanje ovrhovoditelja ali da je poduzeo sve u njegovoj moći da ubrza cijeli postupak i izbriše zabilježbu. Navodi da je u cijelosti podmirio tražbinu zbog koje se vodi ovršni postupak posl.br. Ovr-4696/2018 i to 5. ožujka 2020. te da je požurivao postupanje suda, no da je sud radio smanjenim kapacitetom zbog COVID 19 zbog čega tuženik nije kriv. Tvrdi da je sud zaključkom od 9. travnja 2020. pozvao ovrhovoditelja da se očituje je li tražbina podmirena, a ovrhovoditelj je 15. travnja 2020. povukao prijedlog za ovrhu u odnosu na tražbinu ali je ustrajao na isplati troškova, za koje je tuženik izjavio da ih je spreman podmiriti, nakon čega je sud 18. svibnja 2020. donio rješenje kojim se obustavlja ovršni postupak i određuje brisanje zabilježbe ovrhe, a na što je 4. lipnja 2020. ovrhovoditelj uložio žalbu. Nakon navedene žalbe ovrhovoditelj i tuženik su sklopili nagodbu te je rješenje suda od 18. svibnja 2020. postalo pravomoćno nakon čega je brisana zabilježba. Tuženik navodi da nema nikakve krivnje na njegovoj strani, da je on svoje obveze ispunio i smatra da ne postoje pretpostavke za vraćanje dvostruke kapare. Također navodi da je tužitelj odustao od sklapanja glavnog ugovora tek 15. rujna 2020. kad mu je vratio ključeve stana. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Presudom ovog suda posl.br. P-4738/2020 od 14. travnja 2023.godine i to točkom I izreke presude usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti dok je točkom II izreke presude naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 7.145,77 eur s kamatom od presuđenja do isplate.

4 Rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž-598/2023 od 21. ožujka 2024. ukinuta je presuda ovog sud posl.br. P-4738/2020 od 14. travnja 2023.godine i predmet vraćen na ponovni postupak.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. veljače 2020. (list 7-14 spisa), Potvrdu o primitku kapare od 17. veljače 2020. i 6. ožujka 2020. (list 15-16 spisa), e-mail prepisku između tuženika i URS (list 17-23 spisa), zk izvadak od 7. srpnja 2020. (list 25-26 spisa), e-mail prepisku između punomoćnika tuženika i URS (list 27-29 spisa), e-mail prepisku i dopise između tužitelja i tuženika (list 30-39 spisa; 45-47 spisa), Pismo namjere Erste&steiermaerkische bank d.d. od 24. srpnja 2020. (list 40 spisa), zk izvadak od 23. i 24. srpnja 2020. (list 41-44 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Povrv-5343/15 od 5. ožujka 2020. (list 61-63 spisa), podneske iz ovršnog predmeta posl.br. Ovr-4696/2018 (list 64-84 spisa; list 87 spisa), ugovor o nagodbi od 1. srpnja 2020. (list 85-86 spisa), whatsapp komunikaciju između tuženika i URS (list spisa 135-136 spisa), zahtjev za izravnu naplatu od 27. travnja 2020. (list 141-142 spisa), presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-818/15 od 5. svibnja 2015. (list 143-149 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž R-1587/15 od 24. studenog 2015. (list 150-154), zaključak i rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, posl.br. Ovr-511/2020 od 8. lipnja 2020. (list 155-162 spisa), izvod iz dokumenta HNB-a o odnosu nominalnog i realnog BDP-a (list 164-181 spisa), tečaj HNB-a kune u odnosu na euro (list 182 spisa), karticu Graditelja svratišta d.o.o.- knjiženje za pričuvu (list 218 spisa), u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Povrv- 5343/15 (list 309 -31 spisa), u zaključak (list 314 spisa), u dopise i e mail (list 323-330 spisa), u nalaz (list 344-370 spisa), u izvod iz Erste banke (list 407 spisa), saslušanjem svjedokinje URS (list 241-243 spisa), te saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja i dokaz dopunskim saslušanjem stranaka.

6. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. U daljnjem tijeku postupka, a nakon ukidne odluke sud je proveo dokaz dopunskim saslušanjem stranaka.

8. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija.

8.1. Isto tako nije sporno da su stranke 12. veljače 2020. sklopile predugovor o kupoprodaji nekretnina kojim su se obvezale sklopiti glavni ugovor o kupoprodaji nekretnina te da je tužitelj predao iznos od 20.000,00 eur-a na ime kapare URS **.**.2020. i da je ista tuženiku predala kaparu u iznosu od 17.000,00 eur-a 6. ožujka 2020.

9. Sporan je osnov i visina postavljenog tužbenog zahtjeva.

10. Osnov tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu i to Predugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. veljače 2020., Potvrde o primitku kapare od 17. veljače 2020. i 6. ožujka 2020., zemljišnoknjižni izvadak, e-mail tužitelja o raskidu Predugovora od 9. srpnja 2020., dopis tužitelja o raskidu Predugovora od 15. srpnja 2020., dopis tuženika od 24. srpnja 2020. s prilozima, te saslušanjem svjedokinje URS i saslušanjem stranaka.

11. Iz članka 1. predugovora o kupoprodaji nekretnina od 12. veljače 2020., ovjerenog po javnoj bilježnici Alemki Gajski, Zagreb, Mandrovićeva 17, dana 13. veljače 2020. pod brojem OV-1592/2020, proizlazi da su stranke sklopile navedeni predugovor radi kupoprodaje stana i tri parkirna mjesta koji se nalaze u zgradi sagrađenoj na zk.č.br. 169/1, opisanoj kao Zgrada mješovite uporabe br. 32, 34 i 34a, Radnička cesta i dvorište, površine 4950 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to stana koji je upisan kao 255. Suvlasnički dio 93/10000 etažno vlasništvo (E-255), te tri parkirna mjesta upisana kao 11. Suvlasnički dio 5/10000 etažno vlasništvo (E-11), 12. Suvlasnički dio 5/10000 etažno vlasništvo (E-12) i 13. Suvlasnički dio 6/10000 etažno vlasništvo (E-13).

11.1. Navedenim člankom utvrđeno je da su tri parkirna mjesta opterećena hipotekom broj Z-35168/09 u korist Erste&Steiermaerkische bank d.d., dok je u odnosu na stan u zemljišnim knjigama stavljena zabilježba spora (ovrhe) broj Z-39294/2018.

11.2. Iz predugovora je vidljivo da su stranke ugovorile u članku 1. da će se zabilježba spora (ovrhe) pod brojem Z-39294/2018 obrisati do dana sklapanja glavnog ugovora i da neće proizvoditi pravne učinke na štetu tužitelja kao kupca, što je tuženik jamčio pod materijalnom i kaznenom odgovornošću i obvezao se u suprotnom nadoknaditi štetu tužitelju u vidu vraćanja kapare.

11.3. Istim člankom ugovoreno je da će u odnosu na hipoteku koja je na tri parkirna mjesta upisana u zemljišne knjige pod brojem Z-35168/09 tuženik ishoditi Pismo namjere od strane banke iz kojeg će biti razvidni uvjeti za brisanje hipoteke i to prije sklapanja glavnog ugovora.

11.4. Uvidom u članak 5. predugovora proizlazi da se tužitelj tuženiku obvezao isplatiti iznos od 20.000,00 eur-a, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, koji se iznos ima smatrati kaparom. Ugovoreno je da će kapara biti deponirana kod agencije MARIA, vl. URS koja je posredovala pri prodaji nekretnine u sefu kod Sberbank d.d. do dana sklapanja glavnog ugovora kad će ista biti predana tuženiku ukoliko budu ispunjeni uvjeti iz članka 1. predugovora, a koji uvjeti su da tuženik tužitelju dostavi pismo namjere banke o brisanju hipoteke i dokaz o postignutoj izvansudskoj nagodbi po predmetu koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu posl.br. Ovr-4696/18 i dokaza da je temeljem takve nagodbe ovrhovoditelj po predmetnom spisu predao sudu prijedlog za povlačenje i brisanje ovrhe.

11.5. Također je člankom 5. ugovoreno da će se kapara smatrati odustatninom u smislu članka 307. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje: ZOO).

11.6. Člankom 6. predugovora ugovoreno je da je tužitelj dužan preostali dio kupoprodajne cijene u iznosu od 410.000,00 eur-a isplatiti najkasnije do 7. travnja 2020. Ugovoreno je da konačni rok isplate cijene zavisi o brisanju zabilježbe, odobrenju i isplati kredita i trenutku potpisa glavnog ugovora.

11.7. Iz članka 7. predugovora proizlazi da su stranke kao rok za sklapanje glavnog ugovora odredile rok iz članka 6., odnosno 7. travnja 2020. Također je ugovoreno da ukoliko prodavatelj odnosno tuženik svojom krivnjom prekorači navedeni rok za više od 90 dana, kupac odnosno tužitelj ima pravo jednostrano raskinuti predugovor uz povrat dvostrukog iznosa kapare.

11.8. Člankom 11. predugovora predviđeno je da ukoliko se predugovor raskine zbog krivnje odnosno neispunjenja obveza tužitelja, tuženik je ovlašten zadržati kaparu, a ukoliko do raskida dođe zbog krivnje tuženika isti mora tužitelju vratiti dvostruki iznos kapare. Navedeno je da se tuženik nakon sklapanja predugovora obvezuje bez odgode prekinuti oglašavanje prodaje nekretnina i da neće poduzimati radnje usmjerene na nuđenje nekretnina trećim osobama.

12. Iz Potvrde o primitku kapare od 17. veljače 2020. proizlazi da je URS primila kaparu u iznosu od 20.000,00 eur-a u kunama od tužitelja na ime kupoprodaje nekretnine temeljem predugovora, te da će iznos kapare biti deponiran u sef kod Sberbank d.d. Iz potvrde o primitku kapare od 6. ožujka 2020. proizlazi da će iznos kapare biti umanjen za dio iznosa posredovanja koji iznosi 3.000,00 eur-a. Također je navedeno da je tuženik dana 6. ožujka 2020. stekao uvjete za preuzimanje kapare umanjene za dio iznosa provizije i da mu je ista predana.

13. Iz dopisa tužitelja upućenog tuženiku od dana 9. i 15. srpnja 2020. u kojem izjavljuje da raskida predugovor proizlazi da je tužitelj naveo da isti raskida iz razloga što su protekli rokovi iz predugovora predviđeni za sklapanje glavnog ugovora i da tuženik nije ispunio predugovorom preuzete obveze odnosno nije obrisao zabilježbu spora (ovrhe) iz zemljišne knjige i nije tužitelju dostavio pismo namjere banke o brisanju hipoteke te da su s obzirom na pandemiju virusa COVID 19 nastale nove i izmijenjene okolnosti koje su bitno drugačije od onih koje su postojale u vrijeme sklapanja predugovora i da su te okolnosti takve da tužitelj u njima nikada ne bi sklopio predugovor u smislu članka 268. stavka 6. ZOO-a.

14. Iz dopisa tuženika upućenog tužitelju dana 24. srpnja 2020. u kojem je dostavio pismo namjere banke o uvjetima brisanja hipoteke od 24. srpnja 2020. i zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je vidljivo da je zabilježba spora (ovrhe) brisana sa stana, razvidno je da tuženik navodi da je ispunio uvjete predviđene predugovorom za sklapanje glavnog ugovora zbog čega isti smatra da tužitelj nije imao razlog za raskidom predugovora i da je isti u obvezi sklopiti glavni ugovor.

15. Iz iskaza svjedokinje URS proizlazi da je ista bila posrednik u prodaji nekretnina, da je vlasnica agencije Maria. Svjedokinja navodi da joj je kapara dana u iznosu od 20.000,00 eur-a u kunskoj protuvrijednosti dana 17. veljače 2020. od strane tužitelja na ime kupoprodaje temeljem sklopljenog predugovora. Navedeni iznos dan je njoj na ruke i položen u sef kod Sberbank d.d. dok se ne steknu uvjeti za predaju kapare tuženiku, a uvjet je bio da isti plati dugove i makne ovrhe koje su bile zabilježene u vlasničkom listu. Navodi da joj je vlasnički list bio djelomično prezentiran i da je dobila uputu od tuženika da mu se preda kapara. Također navodi da je tuženik u to vrijeme bio u blokadi i da nije mogao primiti novac na svoj račun i da je ona iz tog razloga primila novac za kaparu. Misli da su novci stajali na računu kod banke od 13. do 17. veljače 2020. Svjedokinja navodi da je tuženik 6. ožujka 2020. stekao uvjete za primitak kapare, a predano mu je 17.000,00 eur-a, odnosno on je svjedokinji prezentirao da je stekao uvjete. Navodi da joj je putem e-mail-a predao dokaz da je stekao uvjete za preuzimanje kapare, da je uplatio određeni novčani iznos, ali ne cijeli, Graditelju Svratišta kao ovrhovoditelju. U privitku navedenog dostavljen je i dopis FINE iz kojeg je razvidno da je dio duga platio. Nastavno svjedokinja navodi da je tuženik rekao da će požurivati sud radi korone da se što prije makne ovrha na nekretnini koja je priječila tužitelja da digne kredit. Tvrdi da joj je tuženik rekao da duga ima oko 40.000,00 kuna, a da je kasnije shvatila i vidjela iz dopisa FINE da je manje naplaćeno i da to nije ukupan dug. Ističe da je govorila tuženiku da se dogovori s ovrhovoditeljem, da sklopi nagodbu, da se sve može riješiti no on je govorio da to nije njegov dug, a zbog duga se nije mogla realizirati kupoprodaja jer banka nije željela uzeti u obzir vlasnički list sa zabilježbom i ovrhom. Navodi da je iznos od 3.000,00 eur-a bila njezina provizija, odnosno dio, a ostatak bi bio po isplati ukupne kupoprodajne cijene. Nastojala je da se kupoprodaja realizira no nije postojala dobra volja. Pozivala je obje strane da se vrati kapara ukoliko se ne može realizirati, pisala e-mail-ove ali ništa. Navodi da je kupac kako onda tako i sada bio bonitetan i da se želio dogovoriti, problem je nastao u tome što se tuženik nije htio dogovoriti u pogledu dugovanja koje je imao, a upravo iz tog razloga je dobio kaparu u gotovini da to riješi. Navodi da je tuženik oglašavao stan na prodaju nakon sklopljenog predugovora i nakon primljene kapare i da je tvrdio da je kupac odustao i da su cijene nekretnina porasle, te da je forsirao da mu se preda kapara i da joj je došao pred stan 6. ožujka 2020. i molio da mu se preda kapara. Navodi da nije znala provjeriti sve što joj je odvjetnik tuženika poslao na e-mail i da je povjerovala u istinitost toga što joj je dostavljeno. Tvrdi da nije bila pod pritiskom od strane tužitelja ali jest od strane tuženika da mu se preda kapara kako bi riješio svoje početne financijske probleme, a da bi dugoročno ta kupoprodaja njemu otvorila projekte koje ima u planu, dok tužitelj nije mogao za kupoprodaju dobiti kredit od banke budući da nije bio riješen vlasnički list.

15.1. Tuženik je prigovorio istinitosti iskaza svjedokinje navodeći da je iskaz u suprotnosti s dokumentacijom koja prileži spisu.

15.2. Tužitelj osporava navode tuženika navodeći da je iz priklopljenog spisa Ovr-4696/17 utvrđeno da niti nakon 5. ožujka 2020. tuženik nije ispunio uvjete za obustavu ovršnog postupka i brisanje zabilježbe te da to nije učinio do 24. srpnja 2020. kada je pozvao tužitelja na sklapanje glavnog ugovora.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je nakon sklopljenog predugovora njegova obveza bila davanje kapare i 17. veljače 2020. Platio je 20.000,00 eur-a. Ističe da do sklapanja kupoprodajnog ugovora nije došlo zato što tuženik nije ispunio obveze iz predugovora i to da dostavi pismo namjere banke i "očisti vlasnički list" odnosno sklopi nagodbu kako piše u predugovoru što je tužitelju bilo potrebno za odobravanje kredita. Navodi da je tuženik svoje obaveze ispunio 24. srpnja 2020. nakon što sam je on već izjavio da raskida predugovor. Tvrdi da je raskinuo predugovor zbog neispunjenja obveza od strane tuženika, a promijenjene okolnosti su opće poznate koje su nastupile zbog pandemije korona virusa. Pandemija korona virusa je utjecala na cjelokupno poslovanje društva, neizvjesnost generalno, a i na poslovanje tužitelja i njegove poslovne udjele u firmi u kojoj radi. Također navodi da za dobivanje kredita nije uspio razgovarati s bankom jer nije imao vlasnički list. Ističe da je vratio ključeve u rujnu 2020. jer je smatrao da će se još pokušati dogovoriti, a vratio ih je kad se vratio sa godišnjeg odmora. Što se tiče razloga za ne dodjeljivanje tuženiku dodatnog roka za ispunjenje obveza i sklapanje glavnog ugovora navodi da je rok bio predviđen predugovorom a koji je i kao takav produžen.

16.1. U svom dopunskom saslušanju tužitelj je ostao kod iskaza danog pred ovim sudom. Na postavljeno pitanje kako tumači navod tuženika da mu nije ostavio primjereni rok nakon što je istekao dodatni rok od 90 dana iz čl.7 st.2 predugovora ukoliko se sjeća, tužitelj je odgovorio da smatra da su samim tim člankom bio ostavljen dovoljan dodatni rok i to čl.7 st.2 i misli da je bilo sasvim dovoljno vremena, misli da se radilo o 5 mjeseci, da se "očisti" zabilježba spora koja je bila na predmetnoj nekretnini. Po njegovom sjećanju predugovor je sastavljala agentica koja je sudjelovala u prodaji nekretnine i koja je bila u poslovnom odnosu s tuženikom.

Na postavljeno pitanje s obzirom na navode iz maila od 9.7.2020. na listu 30 spisa je li raskinuo ugovor o predugovoru zbog ne brisanja zabilježbe ili promijenjenih okolnosti tužitelj je odgovorio iz oba razloga.

Na postavljeno pitanje po čemu bi se po istom sastojala krivnja tuženika glede brisanja zabilježbe spora, tužitelj je odgovorio da ne razumije zašto nije "obrisana" u roku od 5 mjeseci, a nije na njemu da o tom razmišlja. Nije na njemu da je o tome vodio računa, a i platio je dovoljno novaca da se to napravi. Krivnja se sastoji u tome što zabilježbu nije obrisao u ugovorenom roku niti u primjerenom roku, a imao je za to dovoljno novaca. Krivnja tuženika je u tome što u ugovorenom roku nije obrisao zabilježbu, benevolentno se ponašao prema tome, kalkulirao je, čak i da nema njegove krivnje, prešutno ima, jer je propušten dodatni rok.

Na pitanje, a s obzirom na sadržaj maila od 9.7.2020. i 20.7.2020. u kojima između ostalog navodi i promijenjene okolnosti i kako tumači činjenicu da tuži zbog neispunjenja predugovora, tužitelj je odgovorio da promijenjene okolnosti su bile kao što je rekao, korona virus. Tužio je po predugovoru, a sadržaj maila ili dopisa sada ne zna napamet. Pročitan je e mail koji prileži na listu 30 spisa te je tužitelj odgovorio da smatra da pozivanje na ZOO nije u kontradiktornosti s sklopljenim predugovorom.

Pročitan je dopis od 15.7.2020. na listu 31 spisa i dopis od 20.7.2020. na listu 35 do 37 spisa, te nakon što je tužitelj pročitao isti je odgovorio da smatra da se pozivanje na ZOO ne može smatrati da predugovor ne proizvodi pravne učinke. Bio je u više banaka u vezi procjene kreditne sposobnosti i dobivanja kredita i bio je kreditno sposoban. Na daljnje postavljeno pitanje u pogledu navoda iz iskaza tužitelja s ročišta od 28.2.2023. u dijelu u kom je naveo da su sve njegove firme bile pod utjecajem pandemije tužitelj je odgovorio da je nastupila neizvjesnost u cijelom gospodarstvu RH i čitavog svijeta ali firme su nastavile poslovati, bio je kreditno sposoban. O kreditnoj sposobnosti nema potvrdu, ne posjeduje ju.

17. U svome iskazu tuženik navodi da je primio kaparu, odnosno iznos od 17.000,00 eur-a u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da nije sklopio izvansudsku nagodbu sa Graditelj Svratišta d.o.o., već da su oni povukli ovrhu nakon što je on ispunio obvezu i uplatio oko 37.000,00 kuna glavnice. Tvrdi da su oni bili upoznati od strane agentice da on prodaje nekretninu i tražili 16.000,00 kuna koji nisu bili predmet te ovrhe. Ističe da je imao prema Graditelj Svratišta d.o.o. još dugovanja i to za režije ali da to nije bilo utuženo. Navodi da je ispunio sve svoje obveze iz predugovora ali da je problem nastao zbog vremenskog perioda koji je bio potreban da se sve realizira jer su gruntovnica i sud počeli raditi po covid režimu, a o čemu je obavijestio tužitelja i agenticu. Navodi da je imao dobru komunikaciju s tužiteljem sve do proglašenja pandemije i mjera i da je to po njemu bio razlog za odustajanje tužitelja od predugovora.

17.1. U svom dopunskom saslušanju tuženik je ostao kod iskaza danog pred ovim sudom te dodao, a nastavno na izjave tužitelja da se njemu stavlja na teret da on svojom krivnjom nije ispunio obveze. Sredstva koja su primljena kao kapara u svrhu podmirivanja svih obveza zbog kojih je nastao ovršni postupak i čije se brisanje čekalo su u cijelosti podmireni i u skladu s hodogramom aktivnosti koje je sud odredio. Sva sredstva su namjenski utrošena. Oni nisu mogli u cijelosti izvršiti obvezu dok sud nije izvršio sve izračune i dao im u lipu, odnosno točan izračun po kojem treba uplatiti. U tome je sudjelovao i ovrhovoditelj tj. U i svjesno opstruirao dinamiku razrješenja međusobnih odnosa, a što je razvidno iz kronologije ovršnog spisa. Vidi se da se na svaki njihov prijedlog ili drugi dan odgovorilo promptno, a njihov odgovor je bio 8 ili više dana, misli na pristupjelog odvjetnika i sebe kad kaže mi. Njegov odvjetnik i on su na sve moguće načine pokušali ubrzati rad odvjetnika Graditelj svratišta i suda što proizlazi iz cjelokupne dokumentacije dostavljene u spisu. Uspio je u tome sukladno kako su mu dozvoljavale mogućnosti tj. rad suda u to vrijeme obzirom da je sud radio pod režimom korone, a na što upućuje i dopis predsjednice suda. U njegovom ponašanju nema nikakve krivnje za raskid predugovora. Smatra da je poduzeo apsolutno sve radnje koje je trebao napraviti temeljem predugovora. Provedba brisanja zabilježbe nije mogla biti moguća zbog sporosti suda u to doba i nije mogao na nju utjecati, a ponavlja, sva plaćanja su izvršena prije isteka rokova iz predugovora. Ne sjeća se kada mu je sud poslao specifikaciju za plaćanje koje navodi. Ne sjeća se kada je sklopio nagodbu s tadašnjim ovrhovoditeljem tj. Graditelj svratišta ali zna odmah čim su izašli s nekim prijedlogom, uvijek su odvjetnik i on reagirali promptno. Ne sjeća se točno dana koliko je prošlo od sklapanja nagodbe pa do brisanja zabilježbe ali zna da je trajalo duže nego što je uobičajeno, ne njegovom krivnjom nego zbog režima rada suda. Svakodnevno je zvao odvjetnički ured Graditelj svratišta i ubrzavao njihovo postupanje tj. pokušavao ubrzati rad i imao je strahovitih problema jer su radili od kuće zbog režima korone. Svi njegovi dolasci u ured su bili uzaludni, jer u uredu nitko nije radio, a nije se nitko javljao na telefon, sve je slao e mailom, to je bio jedini način komuniciranja tada.

18. Tužitelj je u cijelosti je prigovorio iskazu tuženika kao proturječnim ispravama koje prileže spisu jer je iz istih razvidno da je tuženik tek 5.3.2020. izvršio isplatu glavnice potraživanja ovrhovoditelja, da je tek 9.6.2020. predložio ovrhovoditelju sklapanje nagodbe za preostalo potraživanje ovrhovoditelja te da je preostali dio potraživanja ovrhovoditelja isplatio po specifikaciji ovrhovoditelja kako je uobičajeno, a ne po nekoj navodnoj i nepostojećoj specifikaciji koji bi mu trebao ili mogao dostaviti sud, jer je notorno da sud to ne radi. Osporio je i navode tuženika jer je općepoznato da je tuženik mogao sam obračunati zatezne kamate i troškove i uplatiti navedeni iznos i samim time smanjiti svoju obvezu i obavijestiti sud kao i iskaz tuženika u dijelu u kojem se razlikuje od dokumentacije koja prileži spisu.

19. Tuženik je osporio navode tužitelja s ročište u bitnom navodeći da je sudu i protivnoj strani početkom ožujka 2020. uputio podnesak u kome je naveo da će sve troškove ovršnog postupka platiti na način kako to odredi sud i tražio očitovanje protivne strane o visini troškova. Punomoćnik Graditelj svratišta je odbijao primiti dopise suda, nije se očitovao o visini troškova nakon čega mu je punomoćnik tuženika zaprijetio kaznenom prijavom koja nije podnesena i točno je da je nagodba sklopljena tek u lipnju 2020. i to iz razloga što je sud obustavo ovršni postupak na koje rješenje je punomoćnik ovrhovoditelja uložio žalbu pa je u tom trenutku nagodba bila jedini način da se postupak konačno okonča. U tom smislu ukazao je sudu na korespondenciju koja se tijekom lipnja 2020. odvijala između ovršenika i ovrhovoditelja iz koje je vidljivo da je ovrhovoditelj odugovlačio a očitovanjima te mu je čak nakon što je ovršenik prihvatio ponudu ovrhovoditelja opet trebao određeni rok za sklapanje nagodbe.

20. Sud je iskaze svjedokinje URS i tužitelja ocijenio u cijelosti vjerodostojnima i istinitima, životno uvjerljivim, međusobno podudarnim i u skladu s priležećom dokumentacijom u spisu.

20.1. Odnos URS i tuženika nije predmet raspravljanja u ovom postupku već eventualno druge parnice između istih u dijelu koji se odnosi na posredničku proviziju.

20.2. Iskaz tuženika sud je u bitnom dijelu ocijenio neuvjerljivim, kontradiktornim odlučnim činjenicama iz dokumentacije u spisu kao i iskazima svjedokinje i tužitelja te usmjerenim isključivo ka otklanjanju svoje odgovornosti.

21. Sud je uvidom u predugovor utvrdio da su stranke jasno ugovorile uvjete koji se moraju ispuniti kako bi tuženik primio kaparu predanu agentici i deponiranu u sef Sberban- e, a koji uvjeti se nisu ispunili budući da je tuženik oslobodio nekretninu zabilježbe spora (ovrhe) odnosno ishodio pismo namjere banke tek 24. srpnja 2020. nakon što je protekao rok za sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji koji je predviđen predugovorom.

21.1. Tuženik je kaparu primio bez da je ispunio svoje predugovorom preuzete obveze kako je to određeno u članku 1. istog.

21.2. Rok za sklapanje glavnog ugovora o kupoprodaji bio je ugovoren najdalje do 7. srpnja 2020. sukladno članku 7. predugovora u svezi s člankom 6., a tužitelj je dopisom od 9. srpnja 2020. tuženika obavijestio da raskida predugovor koristeći se svojim pravom kako je to predviđeno u članku 7. predugovora iz razloga što tuženik nije preuzete obveze ispunio u rokovima kako je to predugovorom predviđeno.

21.3. Odredbom članka 4. ZOO-a određeno je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

21.4. Člankom 9. ZOO-a određeno je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

21.5. Odredbom članka 342. ZOO-a određeno je da vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

22. Člankom 307. ZOO-a propisano je da kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra odustatninom i svaka strana može odustati od ugovora. U tom slučaju ako odustane strana koja je dala kaparu gubi je, a ako odustane strana koja je kaparu primila vraća je u dvostrukom iznosu.

22.1. U konkretnom slučaju prema stavu ovog suda ne radi se o odustajanju od ugovora u smislu članka 307. ZOO-a od strane kupca ili prodavatelja, nego o neispunjenju preuzetih ugovornih obveza od strane tuženika.

23. Budući da je predugovorom ugovoren rok i uvjeti za sklapanje glavnog ugovora, a kao krajnji rok je prema članku 6. i 7. predugovora predviđen 7. srpnja 2020., obzirom da se uvjeti do toga dana nisu ispunili valja primijeniti članak 361. stavak 1. ZOO-a koji propisuje da ukoliko je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.

23.1. Obzirom na navedeno, tužitelj nije bio u obvezi tuženiku dati naknadni primjereni rok da ispuni svoje obveze, odnosno da ispuni uvjete potrebne za sklapanje glavnog ugovora. Takva mogućnost zavisna je isključivo od volje tužitelja i isti nije na to zakonom obvezan. Također valja naglasiti da je predugovorom predviđeno sklapanje glavnog ugovora do 7. travnja 2020. sa mogućnošću produženja tog roka za 90 dana odnosno do 7. srpnja 2020., iz čega proizlazi da je naknadni rok već dan i u kojem naknadnom roku tuženik nije ispunio svoje obveze.

23.2. Slijedom svega navedenog neosnovan je prigovor tuženika da stranke nisu ugovorile rok kao bitan sastojak ugovora i da je predugovor bio na snazi i nakon što je tužitelj izjavio raskid te da tuženiku tužitelj nije omogućio, odnosno da mu je trebao omogućiti naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovornih obveza.

23.3. Isto tako neosnovan je i prigovor tuženika da je tužitelj odustao od sklapanja glavnog ugovora tek 15. rujna 2020. kad je vratio ključeve stana i to iz razloga što vraćanje ključeva od stana nema utjecaja na raskid ugovora, niti je tužitelj ikakvom svojom radnjom, ponašanjem ili izjavom dao do znanja da zadržavanjem ključeva namjerava tuženiku dati naknadni rok za ispunjenje ugovornih obveza ili naknadni rok za sklapanje glavnog ugovora.

23.4. Neovisno od prednjeg utvrđenja suda također valja dodati da je u konkretnom slučaju, a kako je nedvojbeno utvrđeno da je rok bitan sastojak ugovora isti je raskinut po samom zakona, a kako je to propisano čl. 361. stavak 1. ZOO-a.

24. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio temeljem predugovora od 12. veljače 2020., Potvrde o primitku kapare od 17. veljače 2020. i 6. ožujka 2020., saslušanja svjedokinje URS i saslušanja stranaka.

25. Kako to proizlazi iz navedenih dokaza tužitelj je ispunio svoju ugovorom preuzetu obvezu da isplati kaparu u iznosu od 20.000,00 eur-a i to na način da iznos preda agentici URS da ga deponira u sef kod Sberbank d.d. i preda tuženiku tek po ispunjenju uvjeta, a o čemu svjedoči i Potvrda o primitku kapare od 17. veljače 2020., a isto je potvrđeno i iskazom svjedokinje URS i tužitelja.

25.1. Tuženik nije ispunio predviđene uvjete, no isti je naveo agentici da je, a što mu je ista povjerovala i predala mu iznos kapare umanjen za iznos dijela njezine provizije od 3.000,00 eur-a, a što proizlazi iz Potvrde o primitku kapare od 6. ožujka 2020.

25.2. Budući da je tužitelj predao iznos od 20.000,00 eur-a na ime kapare i time ispunio svoju obvezu, a tužitelj je istu primio iako nije ispunio obveze koje je preuzeo u predviđenom roku stoga je isti dužan tužitelju vratiti dvostruki iznos kapare prema članku 7. predugovora i članka 307. ZOO-a u svezi s člankom 368. stavka 2. ZOO-a.

26. Kako je predugovor raskinut, a tuženik je primio kaparu te ju je isti dužan vratiti u dvostrukom iznosu, na taj iznos duguje i zakonske zatezne kamate temeljem članka 368. stavka 5. ZOO-a, a koje zakonske zatezne kamate teku od 25. srpnja 2020. do isplate, a kako je tužitelj i zatražio.

27. Odluka o kamati temelji se na odredbi članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22).

28. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima- odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 126/22).

28.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 500 bodova, troška sastava dva podneska po tbr.8 toč.1 ( 22. siječnja 2021. i 18. veljače 2021.) od 1000 bodova, troška pristupa na četiri ročišta po tbr.9 toč.1 (15. travnja 2021, 28. veljače 2023.,1.srpnja 2025. i 9. listopada 2025.) od 2000 bodova, troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.5 (10. veljače 2021.,15. rujna 2022. i 5. studenog 2024.) od 150 bodova, odnosno sveukupno 3650 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 7.300,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 1.825,00 eur te uz trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 229,08 eur i na presudu u iznosu od 446,45 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 9.800,53 eur.

29. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16.siječnja 2026. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja

2. Punomoć. tuženika