REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Rabu
Šetalište Markantuna Dominisa 4
51280 Rab
Poslovni broj: P-732/2024-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu po sucu dr. sc. Mirelli Rodin u pravnoj stvari tužitelja 1. ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. KL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Aniti Vrkić, odvjetnici iz [adresa], protiv tuženika 1. UL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. mlt. OL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]; 2. mlt. EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. i 3. tuženici zastupani po majci, ovdje 1. tuženici, a ona zastupana po punomoćniku Predragu Jengiću, odvjetniku iz Raba, radi Stvarno - pravo vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključena glavne i javne rasprave 12. studenog 2025. u prisutnosti tužiteljica osobno u pratnji njihovog punomoćnika te punomoćnika tuženika, te 16. siječnja 2026., kao dana objave
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji ČL iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]) i KL iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), stekle pravni osnov za stjecanje prava vlasništva nekretnine svaka u 1/2 dijela upisane u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišno knjižni odjel Rab, k. o. [katastarska općina] i to:
- kč. br. [katastarska čestica] MOŠUN površine 14 m2, u cijelosti;
- kč. br. [katastarska čestica] ZGRADA, MOŠUN I VRT površine 34 m2, u cijelosti;
- kč. br. [katastarska čestica] VRT I MASLINJAK površine 190 m2, u ½ dijela, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška];
- kč. br. [katastarska čestica] MOŠUN 44 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], u cijelosti, pa se nalaže tuženima da tužiteljima izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva u korist istih, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova Presuda, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Tuženi dužni su solidarno Tužiteljima naknaditi i parnični trošak, za slučaj osporavanja tužbenog zahtjeva, a sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljica koji glasi:
"Utvrđuje se da su Tužitelji ČL iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]) i KL iz [adresa], (OIB [osobni identifikacijski broj]), suvlasnice nekretnina svaka u 1/2 dijela i to nekretnine upisane u Zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišno knjižni odjel Rab, k. o. [katastarska općina] i to:
- kč. br. [katastarska čestica] MOŠUN površine 14 m2, u cijelosti;
- kč. br. [katastarska čestica] ZGRADA, MOŠUN I VRT površine 34 m2, u cijelosti;
- kč. br. [katastarska čestica] VRT I MASLINJAK površine 190 m2, u ½ dijela, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška];
- kč. br. [katastarska čestica] MOŠUN 44 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], u cijelosti,
te se isti ovlašćuje se Tužitelji da po pravomoćnosti ove presude izvrše upis prava vlasništva s imena Tuženika na svoja imena.
Tuženi su dužni solidarno Tužiteljima naknaditi i parnični trošak, za slučaj osporavanja tužbenog zahtjeva, a sa zakonskim zateznim kamatama koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."
III. Nalaže se tužiteljicama 1. ČL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. KL, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tuženicima 1. UL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknade trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 EUR (slovima: tritisućeeura), u roku od 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljice su 13. kolovoza 2024. podnijele tužbu protiv tuženika u kojoj navode kako su tuženi u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Rab, upisani kao vlasnici odnosno suvlasnici nekretnina u k. o. [katastarska općina], i to: kč. br. [katastarska čestica] – mošun, površine 14 m²; kč. br. [katastarska čestica] – zgrada, mošun i vrt, površine 34 m²; kč. br. [katastarska čestica] – vrt i maslinjak, površine 190 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], te kč. br. [katastarska čestica] – mošun, površine 44 m², upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. Tužiteljice ističu da je takav upis, isključivo formalne naravi te tvrde da su stvarni vlasnici odnosno suvlasnici predmetnih nekretnina upravo tužitelji, i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, dok su kč. br. [katastarska čestica] vlasnici u 1/2 dijela. Nadalje navode da su tužiteljice predmetne nekretnine stekle temeljem Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog s JL dana 28. srpnja 2006., koji je ovjeren kod Ermine Radić, javne bilježnice u Rabu. Tužiteljice također ističu da se predmetne nekretnine nalaze u neposrednoj blizini obiteljske kuće tužitelja sagrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa], te da zajedno predstavljaju jednu funkcionalnu cjelinu. Dalje tvrde da tijekom više od 25 godina posjedovanja predmetnih nekretnina tužiteljice nitko nije smetao niti uznemiravao u posjedu, niti im je isti osporavao.
2. Kao dokaze u prilog svojim navodima uz tužbu prilažu: zemljišnoknjižne izvatke za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), izvod iz katastarskog plana za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (list 6 spisa), ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između IL i tužiteljica od 28. srpnja 2006. (listovi 8 do 10 spisa), izjavu IL od 4. travnja 2024. (list 11 spisa).
3. U odgovoru na tužbu tuženici su u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći kako je prednik tuženika, RL, kupio prijeporne nekretnine od vlasnika BL dana 14. rujna 2005. godine, te da je s JL sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnina dana 8. kolovoza 2006. Ističu da je u ugovoru s JL ista kao prodavateljica navela da je suglasna s time da su predmetne nekretnine faktično i stvarno vlasništvo obitelji BL, koje je BL potom prodao kupcu RL. Dalje navode da se prednik tuženika temeljem navedenih ugovora upisao u zemljišne knjige kao vlasnik te stupio u posjed svih kupljenih nekretnina, a da su se nakon njegove smrti kao vlasnici u zemljišnim knjigama upisali tuženici. Tuženici osporavaju navode tužiteljica da su u posjedu predmetnih nekretnina više od 25 godina te da ih nitko nije smetao niti uznemiravao. Navode da predmetne nekretnine predstavljaju kuću broj 94 izgrađenu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pripadajuću okućnicu, u kojoj su do svoje smrti živjeli roditelji BL, koji su koristili okolne nekretnine, djelomično kao vrt, te za čuvanje ovaca, a da su nakon njihove smrti kuća i ostatak imanja, uključujući i prijeporne nekretnine, prodani predniku tuženika. Ističu da ni predniku tuženika niti tuženicima do sada nitko nikada nije osporavao pravo vlasništva. Nadalje navode da tužiteljice imaju kuću u blizini, do koje nisu dolazile preko prijepornih nekretnina, niti pješice, već s druge strane, preko kuće svojih roditelja. Tuženici nadalje navode da su tek nakon što je prednik tuženika zajedno sa susjedom NL 2020. godine kupio zemljište za put koji vodi do nekretnine tuženika, tužiteljice zamolile tuženu UL i susjeda NL da im se dopusti prolaz putem te parkiranje na jednom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika, i to do opoziva. Ističu da su tužiteljice počele koristiti jednu od utuženih nekretnina, i to k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao parkiralište tek uz dopuštenje tuženika kao vlasnika i posjednika, prije otprilike četiri godine. Navode i da su tužiteljice darovni ugovor s nevlasnicom JL sklopile 2006., a da su za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pribavile potvrdu IL tek 6. lipnja 2024. Ističu i da su bile u posjedu, da bi se radio o nepoštenom posjedu jer su znale i mogle znati da su tuženici vlasnici prijepora.
4. Tuženici su u dokaz svojim navodima u spis priložili: ugovor o kupoprodaji sklopljen između BL i RL **.**.2005., ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između IL i RL **.**.2006., rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižnog odjela u Rabu, posl. br. Z- 4268/2020. od 24. travnja 2000.
5. Tužiteljice su očitovanju na odgovor na tužbu navele kako su kč. br. [katastarska čestica] bile u samovlasništvu i posjedu SL, kojeg je naslijedila supruga CL, dok je kč. br. [katastarska čestica] (danas kč. br. [katastarska čestica]) bila u samovlasništvu BL, te da zemljišnoknjižno stanje u vrijeme kupoprodaje iz rujna 2005. nije odgovaralo stvarnom stanju jer su kao vlasnici bili upisani SL i BL, svaki u 1/2 dijela. Tužiteljice ističu da je BL prodao RL kuću izgrađenu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je kč. br. [katastarska čestica] bila prodana pravnim prednicima LL, iako je ista bila navedena i u ugovoru s RL. Navode da zbog smrti SL i neusklađenog zemljišnoknjižnog stanja nisu mogle izvršiti uknjižbu, ali da im za života RL, kao ni kasnije, nitko nije osporavao vlasništvo ni posjed. Tužiteljice također navode da iz zapisnika javnog bilježnika Stevana Pejnovića proizlazi da I- tužena nije osporavala njihovo vlasništvo nad predmetnim nekretninama, da su nekretnine fizički odvojene zidom i žičanom ogradom te da su troškove ograde snosile obje strane. Ističu i da se pravni prednik tuženika u zemljišne knjige upisao temeljem presude Općinskog suda u Rabu P-319/08-6, pri čemu je bio upisan i na nekretnini LL, što je kasnije ispravljeno.
6. Nadalje su kao daljnje dokaze dostavile: zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Stevana Pejnovića, fotografije, presuda i spis Općinskog suda u Rabu, posl. br. P-319/08, izjava LL, povijest promjena na katastarskim česticama DGU, PU za katastar Rijeka, Ispostava za katastar nekretnina Rab od 17.12.2024. (listovi 74- 80 spisa), povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (listovi 81-89 spisa).
7. Tuženici su uzvratili kako je zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Stevana Pejnovića nezakonit dokaz, radi čega je podnesena kaznena prijava protiv tužiteljice KL, jer tužena UL, kao ni susjedi NL i ČLJ, nisu dali suglasnost za snimanje, niti su bili unaprijed obaviješteni da se razgovor snima. Ističu da je razgovor vođen radi rješavanja pitanja prilaznog puta, te da nema neposredne veze s ovim parničnim postupkom. Pojašnjavaju da su prednik tuženika i NL 2020. godine kupili zemljište radi formiranja prilaznog puta te da su tužiteljicama usmeno dopustili korištenje puta, dok korištenje prijepora za prolaz i parkiranje nije bilo obuhvaćeno tim dogovorom, osim privremeno i do opoziva. Tuženici navode da je prednik tuženika nakon kupoprodaje s BL stupio u posjed svih prijepornih nekretnina te da mu posjed i vlasništvo nitko nije osporavao. Ističu da je RL, radi formalno upisanog suvlasništva pokojnog SL, pokrenuo postupak protiv IL te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rabu P-319/08-6 utvrđen vlasnikom prijepornih nekretnina u cijelosti. Tuženici također navode da je potporni zid postojao i ranije, dok je žičana ograda postavljena nakon otvaranja puta 2020. godine radi sigurnosti, te da su tužiteljice počele koristiti dio prijepora tek nakon dopuštenja tuženika i susjeda, i to isključivo privremeno.
8. Tuženici su nadalje kao dokaze priložili: potvrdu Policijske postaje Rab, Klasa: 034- 04/24-01/108, Urbroj: 511-09-32-24-149 od 16.12.2024. (listovi 63 i 64 spisa), presudu Općinskog suda u Rabu, posl. br. P-319/08-6 od 04.12.2009. (listovi 71 spisa).
9. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvida u dokumentaciju iz spisa, saslušanje stranaka, uviđaj na licu mjesta 29. travnja 2025. uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Nenadu Vidmaru, koji je izradio i pisani nalaz i mišljenje 9. lipnja 2025., te se pisano očitovao na pitanja tuženika 4. rujna 2026., saslušanje svjedoka AL, FL, GL, ZL, ĆL, NL, ŠL, ČLJ, VL, ML, PL, IL BL, Č LL, te je izvršen uvid u predmet Općinskog suda u Rabu posl. br. P-319/08.
10. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio tužbeni zahtjev, kao i eventualno-kumulirajući tužbeni zahtjev neosnovanim.
11. U ovoj pravnoj stvari sporno je jesu li tužiteljice stekle pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] MOŠUN površine 14 m2, u cijelosti; kč. br. [katastarska čestica] ZGRADA, MOŠUN I VRT površine 34 m2, u cijelosti; kč. br. [katastarska čestica] VRT I MASLINJAK površine 190 m2, u ½ dijela, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]; kč. br. [katastarska čestica] MOŠUN 44 m2, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], u cijelosti te jesu li tuženici dužni izdati tužiteljima tabularnu ispravu (tužbeni zahtjev pod I.), odnosno jesu li tužiteljice predmetne nekretnine stekle dosjelošću (tužbeni zahtjev pod II).
12. Među strankama nije sporno, a i iz zemljišnih knjiga za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa) je vidljivo kako su na predmetnim nekretninama uknjiženi kao vlasnici tuženici, svaki u 1/3 dijela.
13. Iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za zk.ul. k. o. [katastarska općina], a na k. č. [katastarska čestica] mošun sa 44 m2 (listovi 81-89 spisa) vidljivo je kako je RL, pravni prednik tuženika, uknjižen 21. listopada 2005. na temelju ugovora o kupoprodaji od 14.9.2005., u ½ dijela, a 9.8.2010. na temelju presude posl. br. P-319/08-6 od 4.12.2009. u preostaloj ½ dijela, koja je do tada bila upisana na PL od 6.veljače 2009. (upisana temeljem rješenja o nasljeđivanju).
14. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je kako u naravi predmetne nekretnine predstavljaju zemljanu površinu i travnjak, pri čemu se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi cisterna za vodu, a što je vidljivo i na fotografijama priloženima nalazu i mišljenju vještaka Nenada Vidmara (listovi 135, 136 i 176 spisa).
15. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina na kojem je ovjeren potpis darovateljice sklopljen između IL, kao darovateljice i tužiteljica, kao daroprimaca od 28. srpnja 2006. (listovi 8 do 10 spisa) utvrđeno je kako su predmet tog ugovora k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. U toč. IV tog ugovora navedeno je kako daroprimatelj stupa u posjed darovanih nekretnina.
16. Uvidom u izjavu IL od 4. travnja 2024. (list 11 spisa) utvrđeno je kako ista potvrđuje da je 2007. godine darovala tužiteljicama nekretninu k. č. [katastarska čestica] u ½ dijela. U svom iskazu CL je potvrdila da je predmetne nekretnine darovala tužiteljicama, ali se ne sjeća kada.
17. Nadalje, uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između BL i RL **.**.2005. utvrđeno je kako je RL predmetne nekretnine kupio od BL u ½ dijela.
18. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen između IL i RL **.**.2006. utvrđeno je kako je RL preostali dio od ½ dijela predmetnih nekretnina kupio od IL. Iz izjave 1. tuženice i IL proizlazi kako nije isplaćena kupoprodajna cijena, već prema navodima 1. tuženice se radilo o besplatnom prijenosu zemljišnoknjižnog udjela koji nije bio u stvarnom vlasništvu IL, dok je CL potvrdila da je to potpisala, ali je izjavila da nije pročitala te da se ustvari radilo o nesporazumu.
19. Sud izjavi IL, neposrednim uvjerenjem, nije poklonio vjeru jer je njezin iskaz u tom dijelu protivan dokumentaciji u spisu. Naime, protivan je navedenom ugovoru o kupoprodaji nekretnina na kojem je potpis javno ovjeren, i u kojem je u čl. I. navedeno da su predmetne nekretnine faktično i stvarno vlasništvo obitelji IL BL, te se tim ugovorom formalno vrši prijenos. Također, protivan je i presudi zbog ogluhe posl. br. P.319/08-6 od 4. prosinca 2009., koja se temelji, između ostalog i na sklopljenom ugovoru. U obrazloženju te presude navodi se i kako je po zaključenju ugovora o kupoprodaji sklopljenima s BL i CL stupio u posjed i vlasništvo, a da je tada uknjiženi pok. SL bio formalni vlasnik u ½ dijela. Navedena pravomoćna presuda zbog ogluhe proizvodi pravni učinak u odnosu na JL, kao slijednice uknjiženog pok. SL.
20. U odnosu na činjenicu da je CL za iste nekretnine sklopila pravne poslove otuđenja i s tužiteljicama i s prednikom tuženika, primjenjuje se čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) koji propisuje višestruko ugovaranje otuđenja i prema kojem čl. u st. 1. je propisano da vlasništvo steče ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnoj knjizi. Prema st. 2. osoba kojoj je predan samostalni posjed ima pravo zahtijevati brisanje, ako dokaže da stjecatelj nije bio u dobroj vjeri, u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.
21. U konkretnom slučaju, prednik tuženika je na temelju navedene deklaratorne presude zbog ogluhe, koja se temelji na ugovoru o kupoprodaji sklopljenim s JL izvršio uknjižbu još 2010., pa prema tome je sve i da su tužiteljice ušle u posjed darovanih nekretnina, istekao im je rok za zahtijevanje brisanja uknjiženog prava vlasništva tuženika.
22. Osim toga, valja dodati da je iz dokaza saslušanih svjedoka utvrđeno kako svjedoci predloženi po tužiteljicama, i to AL, oca tužiteljica, FL, majka tužiteljica i TL, suprug drugotužiteljice iskazivali da je posjed predmetnih nekretnina između braće K i DL bio podijeljen, tako da je svatko uživao točno određene dijelove predmetnih nekretnina, a što ne odgovara tužbenim navodima tužiteljica koje tvrde da su stekle nekretnine k.č 2496, 2497 i 2498 k. o. [katastarska općina] u cijelosti, a k. č. [katastarska čestica] u ½ dijela. Proturječan je bio i iskaz ĐL i FL u odnosu na sagrađenu cisternu, jer je AL naveo kako su je osim njega, koristili i U i DL, a FL je iskazala kako je U i DL nisu koristili. U svom iskazu prvotužiteljica, kojoj je pridružila i drugotužiteljica je iskazala kako su predmetne nekretnina bile u vlasništvu IL u ½ dijela, što također u jednom dijelu ne odgovara tužbenom zahtjevu te tužiteljice nisu osporile posjedovanje predmetnih nekretnina od strane tuženika, ali izjavljujući da se radilo o suposjedu.
23. S druge strane, svjedoci predloženi po tuženicima i to VL, ČLJ, susjedi te ZL, NL, susjedi te brat pok. RL svjedočili su o samoposjedu obitelji tuženika.
24. Svjedok ĆL, čiji je iskaz sud neposrednom ocjenom ocijenio uvjerljivim i životnim, a koji je posredovao u pregovorima između BL i RL i bio prisutan kod uvođenja obitelji RL u posjed, je izjavio kako su RL predane sve predmetne nekretnine, koje su tada bile neuređene, u posjed.
25. Konačno, BL je iskazao kako je RL prodao samo svoj suvlasnički dio. No, sud je taj iskaz ocijenio proturječnim iskazu ĆL koji je izjavio kako mu je BL rekao da je "on sve sredio sa šveđankom PL" te odvjetnika ML koji je sastavljao ugovor o kupoprodaji i koji je naveo da je u ugovor uneseno da je potrebno dalje sređivati zemljišnoknjižno stanje. To proizlazi i iz čl. I. ugovora sklopljenim s CL dana 7. kolovoza 2006., te teksta čl. 4. Ugovora o kupoprodaji od 14.9.2005. sklopljenoj između BL i RL gdje je navedeno da će se dalje riješiti vlasnička prava prema nasljednicima sada pok. SL, i što je konačno i učinjeno u postupku Općinskog suda u Rabu posl. br. P-319/08.
26. Sud nije posebno analizirao zapisnik o posvjedočenju činjenica javnog bilježnika Stevana Pejnovića, budući da ne sadrži odlučne činjenice i ne utječe na odluku suda (čl. 220 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP)).
27. Slijedom navedenog, sud je utvrdio kako tužiteljice nemaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva nad predmetnim nekretnina. Osim toga, tužiteljice se pozivaju na ugovore sklopljenima s JL, a ne tuženicima, pa svakako nije osnovan tužbeni zahtjev da tuženici izdaju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužiteljicama, jer s njima nisu u ugovornom odnosu, niti su u odnosu na tuženike stekle pravni osnov. Stoga, je tužbeni zahtjev pod toč. I neosnovan i iz tog razloga.
28. Također, u odnosu na eventualno-kumulirajući tužbeni zahtjev pod II. sud je utvrdio i kako nisu ispunjeni uvjeti iz članka 159. stavak 1. i 3. ZV-a, jer nakon upisa prava vlasništva prednika tuženika, a potom tuženika (čime su tuženici stekli pravo vlasništva), tužiteljice nisu dokazale da imaju drugu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, niti da samostalno posjeduju predmetne nekretnine, neprekidno, barem pošteno najmanje 20 godina.
29. Stoga, je primjenom naprijed navedenih zakonskih odredbi i odredbe iz čl. 325. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
30. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, a trošak u cijelosti tereti tužitelje koji su izgubili ovaj spor. Tuženiku je priznat trošak prema VPS-u od 1.500,00 EUR, za sastav odgovora na tužbu (tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23))- 200,00 EUR, sastav podneska po odvjetniku od 10.1.2025. (očitovanje na podnesak tužiteljica) , 25.6.2025. i 26.9.2025. – očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) – 3 x 200 EUR, za zastupanje po odvjetniku na ročištima održanima 10. prosinca 2024., 4. ožujka 2025., 29. travnja 2025. (uviđaj na licu mjesta), 20. svibnja 2025., 11. lipnja 2025. i 12. studenog 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika) – 6 x 200,00 EUR te uvećanje za zastupanje više stranaka od 20% (Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), što sveukupno iznosi 2.400,00 EUR te uvećano za iznos PDV-a od 25% - 600,00 EUR, ukupno iznosi 3.000,00 EUR.
U Rabu, 16. siječnja 2026.
Sudac
dr. sc. Mirella Rodin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud.