Posl. br. Povrv-147/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKEVNICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VIO Žrnovnica Crikvenica Vinodol d.o.o. (OIB: 36612651354), iz Novog Vinodolskog, Dubrova 22, zastupanog po pun Petri Vuksanović, odvjetnici iz Rijeke, protiv ovršenika SO, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po pun Senki Pilepić, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 12. prosinca 2025. godine, u nazočnosti pun tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, dana 16. siječnja 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan, iz Raba, posl.br. Ovrv- 3159/22, od 27. srpnja 2022. godine, kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.977,93 EUR-a/ 45.040,72 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, te se tužitelj odbija s tužbenim zahtjevom, kao i zahtjevom za naknadu parničnih troškova.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.639,50 EUR-a, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zatraženim troškovima postupka preko iznosa dosuđenog u točki II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 04. srpnja 2022. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave izvatka iz poslovnih knjiga potražujući od tuženika isplatu ukupnog iznosa od 45.040,72 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 31.477,21 HRK od 21.07.2021., te na iznos od 13.563,51 HRK od 21.08.2021., pa do isplate uz naknadu prouzročenog troška, sve u roku od 8 dana od dana dostave rješenja o ovrsi. Odlučujući o prijedlogu za ovrhu javni bilježnik Draženka Pičuljan, iz Raba, donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl.br. Ovrv-3159/22, od 27. srpnja 2022. godine, sa sadržajem kako je to predložio tužitelj-ovrhovoditelj.

2. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi od dana 12. kolovoza 2022. ovršenik, u bitnome, navodi da se rješenje pobija u cijelosti, te navodi kako nije potrošio vodu čija mu se potrošnja stavlja na teret. Ističe da je vodomjer na kojem je očitana potrošnja vode u iznosu naznačenom u prijedlogu za ovrhu i za koji ga se tereti nalazi u [adresa], te je isti služio za opskrbu vode u svrhe nekadašnjeg kampa [adresa], koji je poslovao do studenog 2017. godine, kada mu je rješenjem Ministarstva turizma ukinuto rješenje o kategorizaciji. Obzirom da prethodno navedeni vodomjer od studenoga 2017. godine više nije služio svrsi, to je s isporučiteljem vode, ovdje tužiteljem, dogovoreno da će tuženik plaćati mjesečni paušalni iznos za navedeni vodomjer u iznosu od 113,00 kn, obzirom se voda više ne troši jer autokamp više ne posluje. Isto tako na sporni vodomjer je od strane tužitelja postavljen lokot na zahtjev tuženika, te jedan ključ tužitelj zadržao za sebe, a jedan je predan tuženiku, a što je dogovoreno jer tuženiku nije omogućeno da se vodomjer ukloni, odnosno demontira, a što je isti želio, te u više navrata usmeno zatražio. Tuženik je svaki mjesec uredno podmirivao račune za paušal u iznosu od 113,00 kn sve do trenutka kada mu u srpnju 2021. godine stiže račun za sporni vodomjer za lipanj 2021. godine, uz iznosu od 31.477,29 kn. Tuženik je na predmetni račun uložio prigovor, no u kolovozu 2021. godine stiže mu novi račun za potrošnju za mjesec srpanj u iznosu od 13.563, 51 kn, a na koji račun je tuženik također uložio prigovor no oba su odbijena. Tuženik se odmah nakon primitka prvog računa uputio do spornog vodomjera kako bi provjerio što se događa, no kada je pokušao otključati postavljeni lokot isto nije bilo moguće jer ključ više nije odgovarao lokotu. Odmah nakon toga je zajedno sa svojom kćeri NO otišao u poslovne prostorije tužitelja kako bi saznao više informacija o spornom računu i lokotu, no voditelj i jedan zaposlenik rekli su mu kako se lokot kao i sporni vodomjer promijenio nekoliko mjeseci ranije o čemu tuženik nije bio obaviješten, te je na isti postavljen novi lokot čiji ključ nije predan tuženiku. Na njegov upit zašto mu ključ nije dostavljen budući da plaća paušal i isti se vodi na njegovo ime voditelj mu je odgovorio da oni neće tražiti po [adresa] gdje je SO. Sporni vodomjer povezan je sa sanitarnim čvorom koji je služio u svrhe nekadašnje kampa [adresa], a nalazi se na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] koja neposredno graniči s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je 2021. godine u vrijeme potrošnje vode za koje se tereti tuženik poslovao [obrt], obrt za usluge u turizmu vlasnika ĆO i ŠO s kojima tuženik nije u dobrim odnosima. Predmetne nekretnine su prije parcelacije činile jednu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] koja je nakon parcelacije cijepana između ostalih i na navedene k. č. br. [katastarska čestica]. Tuženik nije trošio vodu sa spornog vodomjera obzirom uredno podmiruje račune za isporuku vode za vodomjer 5798990008, a koji služi za opskrbu vodom postojećeg kampa Amaris u vlasništvu njegova obrta. Po primitku predmetnih računa tuženik je podnio kaznenu prijavu radi kaznenog djela krađe nadležnom državnom odvjetništvu u Rijeci, no ista je odbačena s obrazloženjem da nema dokaza bi treća osoba spajala na vodomjer u vlasništvu tuženika, te da je moguće da je došlo do puknuća cijevi i nekontroliranog oticanja vode. Da je putem punomoćnika 21. srpnja 2021. uz prigovor na račun zatražio da se sporni vodomjer ukloni, te je zaprimio opomenu pred obustavu za isporuke vode od dana 18. listopada 2021. godine u kojoj je navedeno da će se sporni vodomjer ukloniti u roku od 15 dana od primitka opomene, no isti se uklonio tek u lipnju 2022. godine do kada uredno podmirivao račune za paušal. Slijedom navedenog, predložio je da ovaj sud pobijano rješenje o ovrsi stavi izvan snage, ukine sve provedene radnje i postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Sud je ovosudnim rješenjem posl. br. Povrv-147/2022 od 18. srpnja 2023.g., stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan, iz Raba, posl.br. UPP/OS-Ovrv-463/22 od 27. srpnja 2022., u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo je provedene radnje, te je odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Na ročištu od 12. prosinca 2024. godine pun tužitelja je zbog promijene nacionalne valute iz kuna u EUR-o uredio tužbeni zahtjev na način da isti umjesto 45.404.72 kn, sada iznosi 5.977,93 EUR-a.

5. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i to u: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja ( list 7 spisa), uplatnice (list 30 – 38 spisa), rješenje Ministarstva turizma, klasa UP/I-335-05/15-02/3, ur. br. 529-03-18-6 od 26. listopada 2018. godine (stranica 39-40 spisa), prigovor na račun (list 41-43 spisa), prigovor na račun sa povratnicom (stranice 44- 45 spisa), dopis tužitelja pun tuženika ( stranice 46-47 spisa), izjavu o otkazu ugovora o zakupu javnog dobra, klasa UP/I- 325-01/19-16/0000117, ur br. 374-23-4-19-4 od 15. ožujka 2019. godine (stranica 48- 52 spisa), kaznenu prijavu (stranice 53-54 spisa), rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KPn-DO-897/21 od 16. studenoga 2021. godine (stranice 55 – 56 spisa), opomenu pred obustavu isporuke vodne usluge - skidanje vodomjera (stranica 57 spisa), račun br. 6928 za lipanj 2021. godine (stranica 78 spisa), račun br. 8185 za srpanj 2021. godine (stranica 79 spisa), financijsku karticu- otvorene stavke do dana 25. kolovoza 2022. godine (stranica 80 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga na dan 04. srpnja 2022. godine (list 81 spisa), Odluku o odvodnji otpadnih voda na području grada Novi Vinodolski, službene novine br. 32 (stranice 82 – 87 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga tužitelja (stranice 88 – 108 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga javne odvodnje (stranice 109 - 123 spisa), Odluku o priključenju na komunalne vodne građevine za javnu vodoopskrbu (stranica 124 do 133 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga ( stranica 134 -136 spisa), Odluku o izmjeni općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (list 137 spisa), Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga javne odvodnje (list 138 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga (stranica 139 – 141 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga (stranice 142 – 144 spisa), Odluku o cijeni vodnih usluga – usklađenje (stranice 145-148), izvadak iz zemljišne knjige (stranica 149 spisa). Tijekom postupka izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka NO, CO, AO, VO, FO, HO, DO, te tuženika kao parnične stranke, a dana 12. prosinca 2025. godine poveden je i uviđaj na licu mjesta.

6. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga ( list 7 spisa) je utvrđeno da ovdje tuženik duguje tužitelju temeljem računa br. 6928 od 30. lipnja 2021. godine iznos od 31.477,21 kn i temeljem računa br. 8185 od 31. srpnja 2021. godine iznos od 13.563,51 kn, dakle ukupno 45.040,72 kn.

7. Uvidom u uplatnice (list 30 – 38 spisa) je utvrđeno da je tuženik vršio uplate prema tužitelju u iznosima od 113,00 kn, s time da zbog nečitkosti iz istih nije razvidno kada su predmetne uplate doista izvršene.

8. Uvidom u rješenje Ministarstva turizma, klasa UP/I-335-05/15-02/3, ur. br. 529-03-18-6 od 26. listopada 2018. godine (stranica 39-40 spisa) je utvrđeno da se istim obustavlja upravni postupak ponovne kategorizacije (rekategorizacija) pokrenut po službenoj dužnosti u ugostiteljskom objektu – kampu [adresa], u [adresa], kojim je poslovao ugostitelj obrt [obrt], suvlasnika S i SO do 17. studenoga 2017. godine kada je ukinuto rješenje o kategorizaciji.

9. Uvidom u prigovor na račun ( list 41-43 spisa) je utvrđeno da isti podnosi tuženik po punomoćniku, te se u cijelosti osporava navedeni račun, te potrošnja navedene količine vode. Ovo stoga što je predmetni vodomjer služio za svrhe autokampa [adresa], koji ne posluje od 2017. godine, te je tuženik uredno svaki mjesec plaćao iznos od 113,00 kn na ime paušala, pa je nejasno obzirom se voda nije trošila od kuda potrošnja vode i u takvom iznosu. Ovo tim više što isti uredno podmiruje račune za potrošnju vode u autokampu Amaris. Nadalje, razvidno je da su se vodomjeri mijenjali, te su prije promjene glasili na brojeve 5002552 i 31835195, a sada novo postavljeni vodomjeri imaju brojeve 4086302 i 43741. Iz priležeće potvrde o primitku razvidno je da je tužitelj zaprimio isti 23. srpnja 2021. godine. Nadalje, tuženik ujedno podnosi i zahtjev za trajnu odjavu korištenja vodnih usluga, te demontiranje vodomjera br. [broj vodomjera] i 43741.

10. Uvidom u prigovor na račun br. 8185 sa povratnicom (stranice 44 – 45 spisa) je utvrđeno da se isti upućuje od strane tuženika spram tužitelja, a glede računa za srpanj 2021. godine u iznosu od 13.563,51 kn, a koji se odnosi na potrošnju vode u iznosu od 645 m3 i to za vodomjere br. [broj vodomjera] i 43741. Ističe se da je tuženik već podnio prigovor na račun br. 6928 za lipanj 2021. godine, te se osporava i ovaj račun u cijelosti, a iz svih razloga navedenih u prigovoru na prethodni račun. Nadalje, tuženik podnosi i zahtjev za trajnu odjavu korištenja vodnih usluga, te demontiranje vodomjera br. [broj vodomjera] i 43741. Predmetni prigovor tuženik je zaprimio 24. kolovoza 2021. godine.

11. Uvidom u dopis tužitelja pun tuženika (stranice 46-47 spisa) je utvrđeno da se istim daje odgovor na reklamacije za račune br. 6928 i 8185 u kojima se prije svega citiraju odredbe općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (službene novine Primorsko – Goranske županije 32/12). Nadalje, navodi se ukoliko se sumnja u krađu vode tuženik zna što napraviti, a u privitku se dostavljaju kartice potrošnje za navedena dva vodomjera gdje se vidi po izmjeni vodomjera stanje prije i poslije zamjene, kao i očitana potrošnja, a kao razlog je zamjene navodi da se isti po zakonu mijenjaju svakih 5 godina. Nadalje, navodi se da je trajna odjava moguća po podmirenju svih nastalih računa, uz plaćanje troškova anuliranja priključka u iznosu od 787,50 kn po mjernom mjestu, te se slijedom navedenog reklamacija odbacuje.

12. Uvidom u izjavu o otkazu ugovora o zakupu javnog dobra, klasa UP/I-325- 01/19-16/0000117, ur br. 374-23-4-19-4 od 15. ožujka 2019. godine (stranica 48-52 spisa) je utvrđeno da istu daju Hrvatske vode -pravna osoba za upravljanje vodama dana 16. kolovoza 2021. godine u odnosu na [obrt], obrt za usluge u turizmu suvlasnika ĐO i ŠO, sa kojim su dana 25. ožujka 2019. godine sklopili Ugovor o zakupu javnog vodnog dobra zemljišta tada evidentiranog kao k. č. br. [katastarska čestica] bujica površine 5640 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Uvidom u kaznenu prijavu (stranice 53-54 spisa) je utvrđeno da istu podnosi ovdje tuženik dana 17. rujna 2021. godine, protiv nepoznatog počinitelja zbog osnovane sumnje da je kroz lipanj i srpanj 2021. godine trošio vodu sa vodomjera u vlasništvu oštećenika, bez znanja i suglasnosti oštećenika, te na taj način prouzrokovao oštećeniku trošak potrošnje vode u iznosu od 45.040,80 kn pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – krađa opisane kažnjivo po čl. 228 st 1 Kaznenog zakona.

14. Uvidom u rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KPn-DO- 897/21 od 16. studenoga 2021. godine (stranice 55 – 56 spisa) je utvrđeno da se temeljem odredbe čl. 206 st 1.4 Zakona o kaznenom postupku odbacuje kaznena prijava protiv nepoznatog počinitelja zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228 st 1 Kaznenog zakona.

15. Uvidom u opomenu pred obustavu isporuke vodne usluge - skidanje vodomjera (stranica 57 spisa) je utvrđeno da istim tužitelj izvještava ovdje tuženika da su ustanovili dugovanje za uslugu javne vodoopskrbe i javne odvodnje otpadnih voda u iznosu od 45.040,72 kn. Obzirom na gore navedeno obavještavaju tuženika da će u roku od 15 dana od primitka ove opomene obustaviti isporuku vodne usluge za predmetni objekt, odnosno biti će prisiljeni skinuti vodovodni priključak br. 4086302, šifra kupca 539101 ukoliko u zadanom roku ne podmiri dugovanje.

16. Uvidom u račun br. 6928 za lipanj 2021. godine (stranica 78 spisa) je utvrđeno da isti glasi na ovdje tuženika kao vlasnika Auto - campa Sibinj, izdan je 30. lipnja 2021. godine, a odnosi se na RB. 04 539101 u iznosu od 25.623,12 kn, te RB. 04 0539102 u iznosu od 3.504,70 kn, ukupno 31.477,29 kn.

17. Uvidom u račun br. 8185 za srpanj 2021. godine (stranica 79 spisa) je utvrđeno da isti glasi na ovdje tuženika kao vlasnika Auto-campa Sibinj, izdan je 31. srpnja 2021. godine, a odnosi se na RB. 04 539101 u iznosu od 12.344,10 kn, te RB. 04 0539102 u iznosu od 204,40 kn ukupno 13.563,51 kn.

18. Uvidom u financijsku karticu (otvorene stavke do dana 25. kolovoza 2022. godine stranica 80 spisa) je utvrđeno da ovdje tuženik duguje tužitelju iznos od 45.153,77 kn, a predmetnog proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga na dan 04. srpnja 2022. godine (list 81 spisa).

19. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno je da je na k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište, površine 1187 m2, kao vlasnik upisan ovdje tuženik.

20. Sud je dana 12. prosinca 2025. godine proveo uviđaj na licu mjesta na kojem je tuženik pokazao predmetnu šahtu koja se nalazi od ulaza sa magistrale lijevo, ispod nadvožnjaka. Predmetna šahta nije zaključana, te je tuženik digao poklopac, a utvrđeno je da se unutar šahte nalazi smeće i da nema vodomjera.

21. Svjedokinja NO, kći tuženika u svome iskazu navodi da se radi o vodomjeru na nekretnini u [adresa] posjednici koje nekretnine su njen otac, njegova dva brata i sestra, a u naravi je tamo poslovao auto-kamp kroz dugi niz godina sve do 2017. godine. Kamp je poslovao na način da su se njih četvero izmjenjivali svake 4 godine i to je funkcioniralo do 2017. g kada je došlo do nesuglasica među njima. Od toga trenutka vodomjer više nije služio svrsi, pa je njen otac tražio od tužitelja da se voda zatvori i da se stavi lokot na isti što je učinjeno, te je jedan ključ zadržao tužitelj, a jedan primjerak predan tuženiku koji je od tada plaćao paušalno 113 kuna mjesečno obzirom se voda u naravi nije trošila. Tako je bilo sve do srpnja 2021. godine kada im je pristigao račun za potrošnju vode u iznosu od otprilike 30 000 kuna. Nakon zaprimanja računa sa tuženikom otišla je do tužitelja, a da bi se utvrdilo od kuda tolika potrošnja, obzirom njoj nije bilo normalno da se plaća paušal i da se onda bez potrošnje ispostavi račun a da vas nitko prije ne kontaktira. Da su došli kod AO zaposlenika tužitelja koji im je rekao da on sa time nema ništa i uputio ih je na pravnu službu. Kada su došli kod g. TO on im je tkđ. rekao da on sa time nema ništa i neka se obrate čitačima vodomjera. Da su opet otišli kod AO i onda im je on rekao da su oni opet izmijenili taj vodomjer u neko doba i kada su ih pitali gdje je onda ključ od istoga rekli su da su ga dali nekome drugome, jer da neće oni po [adresa] tražiti gdje je SO na što im je tuženik odgovorio da kako ga onda pronađu kad treba poslati račun. Tada ih je g. AO ponovno poslao u pravnu službu i onda im je g. TO rekao neka pišu prigovor. U međuvremenu je došao novi račun za srpanj u iznosu od otprilike 15 000 kuna dakle sada se dug sveukupno popeo na otprilike 45 000 kuna i oni su napisali prigovor i za jedan i drugi račun te je došlo do spora. Da su u to vrijeme na predmetnoj nekretnini legalno kamp držali ĐO i ŠO i da je taj vodomjer bio spojen na sanitarni čvor autokampa. Da je tuženik zatražio da se predmetni vodomjer demontira prvotno dva do tri puta usmeno, a kasnije i pismeno te je rečeno da za isto mora postojati suglasnost osobe koja je u to vrijeme držala obrt, a to je bila ŠO koja je uskratila suglasnost za demontiranje. Nakon što su pismeno zatražili demontiranje isti je u konačnici demontiran ali točno godinu dana kasnije u lipnju 2022. g. Isto tako slijedeći mjesec opet je stigao račun za paušal od 113 kuna i tada je osobno zvala pravnu službu tužitelja i tada su joj rekli da napiše prigovor. Da su u konačnici u tri navrata pisali prigovor na takve račune međutim, niti jednom nisu dobili odgovor na isti, a računi stižu na ime paušala i danas. Sva ta korespodencija išla je preko odvjetničkog ureda. Da tuženik prije lipnja 2021. godine nije uputio pisanim putem zahtjev za uklanjanje vodomjera, on je to usmeno tražio a prigovor je pisan na račune i u tim prigovorima je tada traženo.

22. Saslušan kao svjedok CO, raniji zaposlenik tužitelja u svome iskazu navodi da sve što zna rekli su mu bivši kolege zaposlenici tužitelja kada su danas dolazili na ročište. Navodno se radi o nekakvom vodomjeru na kojem je bio lokot pa kada je isti skinut je došlo do veće potrošnje s time da o tome nema osobnih saznanja. Da poznaje ovdje tuženika iz viđenja, obzirom je jedno vrijeme živio u [adresa], a isto tako su radili vodu u [adresa] negdje 2007. ili 2008. g. Inače je bio zaposlenik tužitelja od 1984. do umirovljenja 2023. te je radio kao voditelj tehničke službe i kao pomoćnik tehničkog direktora, te nema saznanja o računima ispostavljanim za potrošnju, to je u domeni financijske službe.

23. Saslušan kao svjedok AO u svome iskazu navodi da ne poznaje ovdje tuženika, a da je zaposlenik tužitelja i radi na radnom mjestu voditelja očitača od 2021. godine i njegov posao je njihovo nadziranje, tj. pražnjenje mobitela za očitanje. Naime, očitači na licu mjesta očitaju vodomjer i onda on prazni te podatke sa njega tj. isti se prebacuju u računalo, a osobno ne ide na teren. Da je bio u [adresa], na mjestu gdje se nalaze vodomjeri, a koji su fizički smješteni ispod jednog mosta. Da su tom prilikom izašli na lice mjesta obzirom su vodomjeri bili zaključani, te se isti nisu mogli očitati, pa su išli na lice mjesta, skinuli lokote, tj. odrezali ih i očitali stanje vodomjera. Inače vodomjeri ne smiju biti zaključani, te moraju biti dostupni očitaču, ne zna tko je postavio lokot ali oni su ga skinuli tj odrezali. Ne sjeća se godine, ali zna da je bilo ljeto. Da je kolega kasnije ponovno naišao na lokot i da mu je tada bilo rečeno da će negdje biti ključ kojim će se omogućiti očitavanje međutim koliko mu je poznato on to nikada nije dobio i te i dalje nije omogućeno očitavanje. Inače u mobitelima za očitavanje postoji rubrika "nemoguće očitati".

24. Svjedok VO u svome iskazu navodi da radi kod tužitelja, te očitava vodomjere od 2020. godine i to na način da dođe na lice mjesta, otvori šahtu i u mobitel za očitavanje zapiše stanje vodomjera. Ovdje tuženika poznaje iz viđenja obzirom posao uz očitavanje vodomjera obuhvaća i dostavljanje uplatnica na adresu pa tako je znao viđati g. ispred njegove kuće u [adresa]. Da se sjeća da je jednom prilikom došao u [adresa] i nije mogao očitati vodomjer obzirom je bio postavljen lokot i to je javio u firmu i drugi puta kada je došao mogao je normalno očitati stanje obzirom je lokot bio maknut. Isto tako koliko se sjeća bilo je dogovoreno sa g. da jedan ključ od lokota ima tuženik, a jedan on kako bi mogao očitavati isti i tada je normalno očitavao vodomjer tj. tu se stanje vodomjera nije mijenjalo. Nadalje, koliko se sjeća taj vodomjer je sada zavaren s time da ne zna tko je to učinio, možda čak i njihovi. Da je očitavao sporni vodomjer u lipnju i srpnju 2021. g, da je i ranije dolazio na teren međutim sporni vodomjer je bio zaključen te je nakon par navrata kada je upisao nemoguće očitati su došli iz firme i otvorili vodomjer. Prilikom očitanja vodomjera ne pokaže mu se i svota tj. iznos računa nego samo upiše u mobitel stanje brojila. Da se ne sjeća kada je došlo do problema sa spornim vodomjerom tj. nemogućnosti pristupa istom ali misli da se to dešavalo cijelu zimu, a obzirom na veliki broj šahta koje obilazi ne može biti siguran.

25. Saslušan kao svjedok FO u svome iskazu navodi da je inače zaposlenik tužitelja i sada radi kao dispačer, a prije od 90-ih do lipnja 2020. godine radio je na očitanju vodomjera kod tužitelja. Da zna da tuženik živi u [adresa]. Da je očitavao vodomjer u kampu Sibinj Leso trans d.o.o. i radi se o velikoj šahti koja se nalazi preko puta lokala, tj. preko ceste s desne strane, gledajući iz smjera Novog Vinodolskog. Da je predmetni vodomjer dostupan svima, nekada se možda teže podiže zbog šodera i pijeska ali da sa time nije imao problema. Da su dole niže u kampu tri vodomjera koja su se zaključavala, ispod jednog mostića su bila dva šahta koja su bila zaključna, da je imao normalno ključ od jednoga, a treći šaht se nalazio na ulasku u kamp s lijeve strane, a ne može se sjetiti da li se isti zaključavao, to sve bilo u periodu do lipnja 2020. nakon čega više nije dolazio. Da je uveo u posao KO i to su zajedno radili manje od 2 mjeseca, a onda je on nastavio samostalno. Da je ključ od donje tri šahte dobio u firmi s time da ne zna tko je odlučio da se to zaključava i on je njime normalno otključavao, a kada je promijenjen lokot onda bi se javio ČO ili EO i onda bi dobio ključ za očitavanje. Da možda svega jedan ili dva puta kada ljudi nije bilo doma ne bi mogao očitati i onda bi dogovorio da mu jave stanje što bi i učinili na njegov broj telefona. Da ne zna zašto je ključ bio kod ČO, oni su mu rekli da je lokot promijenjen i da je tu ključ, pretpostavlja da njegova firma nije mijenjala lokot jer bi mu dali ključ.

26. Saslušan kao svjedok HO, brat tuženika u svome iskazu navodi da je rođen u [adresa] i tamo živi već 64 godine, te je jako dobro upoznat sa stanjem. Sporni sat nalazi se ispod mosta na čestici 3840 i 2006. godine kada je prošao vodovod iz [adresa] prema Bunici da je taj koji je bio nadležan da se taj sat postavi i zna da je isti u to vrijeme bio plaćen 32.500,00 kn. Od 2019. godine do 23. rujna 2021. godine na toj čestici površine 5640 m2 vodili su kamp ŠO i ĐO sa svojim obiteljima. Dakle, kroz 3 sezone oni su bili ti koji su koristili taj sat za sanitarije na toj nekretnini, a taj dio na kojem su se nalazile sanitarije je kasnije postalo pomorsko dobro obzirom je predmetna nekretnina cijepana. Da je 2018. godine obitelj ĐO potjerala tuženika i njega sa predmetne nekretnine i da su isti "zavladali" predmetnom nekretninom pa tako i satom, strujom, rampom, gostima i sl. prema tome ovdje tuženik nije imao pristupa predmetnom satu od 2018. godine. On ima drugu nekretninu i bavi se ugostiteljstvom po prilici 200 m udaljenoj, te se nikako nije mogao služiti tim satom. Da je vlasnik čestice na kojoj se nalazi predmetni sat Republika Hrvatska, a i 2021. godine je također bila Republika Hrvatska iako se u pogledu te čestice vodi spor sa istom radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću. Da ne zna da li je predmetni vodomjer bio zaključavan zna da su samo bratić N i tuženik odlazili tužitelju da se to prekine obzirom se izgubilo rješenje za obavljanje djelatnosti. Da tuženik nikada nije imao ključ od tog lokota, a ne zna tko se vodio kao korisnik vodnih usluga, niti zna tko je plaćao račune.

27. Saslušan kao svjedok DO u svome iskazu navodi da su njegov tata i rođaci tamo imali kamp, s time da je njegov otac imao polovicu, a oni su se svake godine ili svakih par godina izmjenjivali na recepciji. Zna da je 2017. godine taj priključak imao ovdje tuženik i da je to bila zadnja godina kada je kamp radio. 2018. godine više nije. Isto tako da je 2020. godine ili 2021. došao račun za vodu na iznos otprilike 30.000,00 kn iako je voda bila zatvorena i bio je lokot na šahti od negdje 2019. godine, u svakom slučaju nakon što je kamp prestao raditi. Da su tuženik i njegov otac odlazili k tužitelju nakon 2017. godine, a da bi se taj sat uklonio da bezveze ne stoji. Da je tuženik plaćao paušal za isti kao i da su se oni vratili od tužitelja navodeći da se ništa po pitanju sata ne može napraviti a ne zna zbog čega. Da su 2019. godine dobili koncesiju ŠO i ĐO od Hrvatskih voda za kamp na čemu se nalaze i sanitarije. Da su njegov otac i tuženik tražili da se postavi lokot na predmetni sat, to je bilo sigurno nakon što je kamp prestao raditi, s time da nije siguran da li 2018. ili 2019. godine, isto tako tuženik je prvi put dobio ključ, a drugi put ne, s time da ne zna zašto.

28. Saslušan kao parnična stranka tuženik SO u svome iskazu navodi da je 2017. godine prestao sa radom u kampu koji je imao u obrtu sa svojim bratićem i nakon toga su otišli tužitelju da se stavi lokot na šahtu od vodomjera. Predmetni vodomjer nalazi se na ulazu u kamp s lijeve strane, nasuprot recepcije. Tada su zaposlenici tužitelja došli te su stavili lokot od kojega je jedan ključ imao on a jedan ključ tužitelj. Od tada mu je stizao svaki mjesec 113 kn paušala koji je uredno plaćao iako je postojao lokot na šahti i nije se koristilo. Tužitelj je 2018. ili 2019. godine mijenjao sat i tada mu nisu htjeli dati ključ od novog lokota. Takvo stanje potrajalo je sve do 2021. kada je išao provjeriti stanje na satu, te je utvrdio da se voda troši, a došao mu je račun na iznos od 30.000,00 kn što mu nije bilo jasno obzirom da to nije trošio. U to vrijeme su ĐO i ŠO imali koncesiju za kamp te je utvrdio da se na njemu koristi sanitarni čvor. Da je tražio opet od tužitelja da se stavi lokot međutim oni su mu rekli da to ne mogu napraviti bez suglasnosti ŠO i ĐO koji su u to vrijeme imali koncesiju. Nakon par dana dobio je račun na iznos od 15.000,00 kn za srpanj te je ponovno išao u vodovod kako bi se zatvorila voda i tada su došli djelatnici tužitelja, skinuli su sat, zavarili šaht da ga nitko ne može otvoriti. Da i nadalje dobiva paušal od tužitelja pa je tako za prošli mjesec dobio 15 eura iako je šaht zavaren. Da nije mogao potrošiti tu vodu obzirom ima svoj objekt 200 m dalje i da sa ovim nema ništa i to su od 2017. držali ĐO i ŠO. Da ne zna da li je to bilo smišljeno da se voda potroši a da se ne plati i sada bi on to trebao platiti obzirom je zadnji imao tamo obrt iako sa time nema nikakve veze. Da ima dopisa tužitelju da se makne vodomjer ili da se promjeni korisnik, te je to usmeno tražio od tužitelja minimalno 4 puta, odnosno drži da je tužitelju bilo u interesu da to bude otvoreno odnosno da ne bude lokota, obzirom mu u 4 navrata nisu htjeli staviti lokot koji je tražio, odnosno oni su stavili lokot kada je nastao račun, onda su stavili lokot da isti ne može više nitko koristiti. Da je lokot koji je postavljen na njegovo traženje 2017. nestao prilikom mijenjanja sata od strane tužitelja koje je bilo negdje 2018. ili 2019. godine. Da u periodu od 2019. do 2021. nije postojao lokot, te je u predmetnom periodu tražio od tužitelja da se postavi lokot pisanim putem u dva navrata. Da je u ljeto 2021. išao provjeravati taj vodomjer zbog toga što je vidio da se koristi sanitarni čvor, a onda je utvrdio da se brojilo okreće, te je tada utvrdio da to koriste ĐO i ŠO, obzirom su oni u to vrijeme koristili kamp, a nije protiv istih podnio kaznenu prijavu. Da je čestica na kojoj se nalazi predmetni vodomjer od Republike Hrvatske.

29. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

30. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade vodnih usluga za lipanj i srpanj 2021. godine.

31. Među strankama nije sporno da je tužitelj javni isporučitelj vodnih usluga - javne vodoopskrbe i javne odvodnje na području grada Novi Vinodolski jer to tuženik ne osporava, ali je sporno da li je tuženik u vrijeme nastanka spornog dugovanja bio korisnik vodnih usluga tužitelja za navedene vodomjere, obzirom tuženik tvrdi da nije potrošio vodu čijima potrošnja mu se stavlja na teret. Tuženik tvrdi je s porni vodomjer povezan sa sanitarnim čvorom koji je služio u svrhe nekadašnje kampa [adresa], koji je poslovao do studenog 2017. godine, te na njegov zahtjev tužitelj na vodomjer postavio lokot i jedan ključ je tužitelj zadržao za sebe, a jedan je predan tuženiku, a koji vodomjeri kao i lokot su prije lipnja 2021. godine izmijenjeni. Da se sporni vodomjer nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] koja neposredno graniči s nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] na kojoj je 2021. godine u vrijeme potrošnje vode za koje se tereti tuženik poslovao [obrt], obrt za usluge u turizmu vlasnika EO i ŠO s kojima tuženik nije u dobrim odnosima, a predmetne nekretnine su prije parcelacije činile jednu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica].

32. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

33. Prije svega valja navesti da su tijekom postupka kao svjedoci saslušani mahom rođaci tuženika i to NO, HO i DO, kći, brat i rođak tuženika, te nadalje CO, AO, LO, te FO, svi zaposlenici tužitelja. Sud je mišljenja da CO nema neposrednih saznanja o predmetu spora pa njegov iskaz nije od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Brižljivo ocjenjujući iskaz svakog pojedinog svjedoka zasebno i svih zajedno sud je u konačnici prihvatio kao istinit i iskaz svjedoka FO koji obzirom je zaposlenik tužitelja nema razloga svjedočiti u korist u korist tuženika. Iz njegovog iskaza proizlazi da je očitovao vodomjer u kamp u Sibinju Leso trans d.o.o. i da se radi o velikoj šahti s desne strane ceste gledajući iz smjera Novog Vinodolskog koji vodomjer je dostupan svima, te sa istim nije imao problema. Dolje, niže u kampu su 3 vodomjera koja su se zaključavala, ispod jednog mostića 2 vodomjera koja su bila zaključana i imao je ključ koji je dobio u firmi, a kada je promijenjen lokot javio bi se ČO ili EO i dobio ključ za očitavanje. Kada se njegov iskaz uzme kao istinit tada su u pogledu položaja spornih vodomjera kao istiniti trebaju prihvatiti iskazi AO, ali i HO koji ih također pozicioniraju ispod mosta. Svjedok AO navodi da su vodomjeri smješteni ispod jednog mosta te su izašli na lice mjesta obzirom su vodomjeri bili zaključani, te se isti nisu mogli očitati, pa su skinuli lokote, tj. odrezali ih i očitali stanje vodomjera, dok svjedok HO navodi da se sporni sat nalazi se ispod mosta na čestici 3840 i u vlasništvu Republike Hrvatske. Svjedok VO, čiji iskaz je sud također uzeo kao isitnit jer je u skladu sa ostalim izvedenim dokazima je naveo da je jedan ključ od lokota imao tuženik a jedan on kako bi mogao očitavati isti i tada je normalno očitavao vodomjer tj. tu se stanje vodomjera nije mijenjalo. Da je očitavao sporni vodomjer u lipnju i srpnju 2021. g, a i ranije dolazio na teren međutim sporni vodomjer je bio zaključen te je nakon par navrata kada je upisao nemoguće očitati su došli iz firme i otvorili vodomjer. Iz iskaza svjedokinje NO da sporni vodomjer od 2017. g više nije služio svrsi, pa je njen tuženik tražio od tužitelja da se voda zatvori i da se stavi lokot na isti što je učinjeno, te je jedan ključ zadržao tužitelj, a jedan primjerak predan tuženiku koji je od tada plaćao paušalno 113 kuna mjesečno obzirom se voda u naravi nije trošila. Tako je bilo sve do srpnja 2021. godine kada im je pristigao račun za potrošnju vode u iznosu od otprilike 30 000 kuna i kada su tuženik i ona išli tužitelju i kada su saznali da je lokot izmijenjen i ključ predan nekome drugome, a u to vrijeme su na predmetnoj nekretnini legalno kamp držali ĐO i ŠO i da je taj vodomjer bio spojen na sanitarni čvor autokampa. Njezin iskaz u cijelosti je u skladu sa iskazom svjedoka DO, koji sud posljedično prihvaća kao istinit ali i dokumentacijom priležećom spisu primjerice izjavom o otkazu ugovora o zakupu javnog dobra (stranica 48-52 spisa). Što se tiče iskaza tuženika valja naglasiti da ga je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, a koji je u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima, pa se i njegov iskaz uzima vjerodostojnim.

34. Obveza plaćanja usluge vodnih usluga temelji na odredbama Zakona o vodnim uslugama (Narodne novine broj 66/19) koji definira korisnika u članku 42. stavku 1. na način da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik vodnih usluga. Vezano za cijenu i način naplate vodnih usluga Zakon o vodnim uslugama u člancima 42. -46. propisuje da Odluku o cijeni vodnih usluga određuje Isporučitelj usluge, dakle ovdje tužitelj. Tužitelj je tijekom postupka isticao da je tuženik za vrijeme nastanka spornog duga bio korisnik vodnih usluga tužitelja obzirom je posjedovao nekretninu na području mjesta pružanja usluge tužitelja, čemu i prilog dostavlja i zk. izvadak za k. č. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je tuženik upisan kao vlasnik. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ovdje tuženik bio suvlasnik obrta [obrt] koji je poslovao do studenoga 2017. godine kada mu je rješenjem Ministarstva turizma ukinuto rješenje o kategorizaciji (dokumentacija sa lista 39-40 spisa), te se potom u dogovoru sa tužiteljem tuženik obvezao plaćati mjesečni paušalni za sporni vodomjer uz iznosu od 113,00 kn obzirom više nije bilo potrošnje vode (uplatnice 30-38 spisa). Prema iskazima svjedoka FO, AO, HO, te samog tuženika, sporni vodomjeri se nalaze ispod mosta, koje mjesto je tuženik i pokazao sudu tijekom uviđaja na licu mjesta od dana 12. prosinca 2025. godine. Svjedok HO u svome iskazu, te tuženik tijekom postupka, isticali su da se sporni vodomjeri nalaze upravo na ranijoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je naknadno cijepana i koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. Nadalje, tijekom postupka je utvrđeno da je na sporni vodomjer poslije studenoga 2017. godine postavljen lokot, te je jedan ključ imao tužitelj, a jedan je predan ovdje tuženiku. Nadalje, utvrđeno je da je nakon nekog vremena promijenjen lokot na navedenom vodomjeru, ali svakako prije lipnja 2021. godine, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka FO koji je radio na poslovima očitavanja do srpnja 2020. godine. Isti je naveo da je ključ od donje tri šahte dobio u firmi s time da ne zna tko je odlučio da se to zaključava i on je njime normalno otključavao, a kada je promijenjen lokot onda bi se javio ČO ili EO i onda bi dobio ključ za očitavanje. Da ne zna zašto je ključ bio kod ČO, oni su mu rekli da je lokot promijenjen i da je tu ključ, pretpostavlja da njegova firma nije mijenjala lokot jer bi mu dali ključ. U srpnju 2021. godine tuženiku je ispostavljen račun za sporni vodomjer u iznosu od 31.477,29 kn na koji je isti uložio prigovor, te mu je u kolovozu 2021. godine pristiže novi račun za potrošnju vode za srpanj 2021. godine u iznosu od 13.563,51 kn na koji je također uložio prigovor, koji prigovori su odbijeni. Isti je po zaprimanju spornih računa otišao do vodomjera i utvrdio da se voda troši pa je dana 17. rujna 2021. godine podnio i kaznenu prijavu radi kaznenog djela krađe nadležnom državnom odvjetništvu koja je odbačena. Izjavom o otkazu ugovora o zakupu javnog dobra (stranica 48-52 spisa) Hrvatske vode su dana 16. kolovoza 2021. godine otkazale ugovor o zakupu u odnosu na [obrt], obrt za usluge u turizmu suvlasnika ĐO i ŠO, od dana 25. ožujka 2019. godine za k. č. br. [katastarska čestica] bujica površine 5640 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz čega proizlazi da su na predmetnoj čestici u razdoblju od 25. ožujka 2019. godine do 16. kolovoza 2021. godine, dakle i u vrijeme izdavanja spornih računa poslovali upravo gore navedeni, a ne i tuženik. Tuženik je dakle osporio da bi bio vlasnik prijepora, odnosno zemljišta na kojem se nalazi vodomjer, kao i da bi bio posjednik i vlasnik, te korisnik brojila vode za čiju potrošnju ga se tereti, a obzirom uredno podmiruje račune za drugo brojilo koje se također nalazi u [adresa], a tužitelj nije tijekom postupka predlagao dokaze kojim bi izvan svake razumne dvojbe utvrdio na kojoj se čestici točno nalazi sporni vodomjer, a u kojem pravcu je po mišljenju ovoga suda na njemu bio teret dokaza. Naime, odredbom čl. 7 st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili pobija navode i dokaze protivnika. Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3 st 3 ZPP-a sukladno odredbi čl. 7 st 2 ZPP- a. Po mišljenju ovoga suda, a da bi se izvan svake razumne dvoje utvrdio tko je vlasnik i posjednik čestice na kojoj se nalazi sporni vodomjer, a time i korisnik vodnih usluga, tužitelj je trebao predložiti dokaz u vidu geodetskog vještačenja, što je isti propustio učiniti. Obzirom je po mišljenju ovoga suda tužitelj nije izvan svake razumne dvojbe dokazao da bi upravo tuženik u lipnju i srpnju 2021. godine bio u posjedu spornog brojila, pa da bi time kao korisnik bio u obvezi plaćati tuženiku naknadu, tužbeni zahtjev valjalo je odbiti i u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Draženke Pičuljan iz Raba, poslovni broj Ovrv- 3159/2022, od 27. srpnja 2022. godine, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

35. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, dosuđeni iznos se odnosi na trošak predujma uviđaja na licu mjesta u iznosu od 77,00 EUR-a, dok se ostatak odnosi na trošak zastupanja tuženika u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat sastav prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu od 250,00 EUR-a, te pristup na ročišta od 17. studenoga 2022. godine, 21. veljače 2024. godine, 12. prosinca 2024. godine, te 12. prosinca 2025. godine u iznosima od po 250,00 EUR-a, ukupno 1.250,00 EUR-a, na koji iznos je tuženiku priznat PDV po stopi od 25 %, koji iznosi 312,50 EUR-a, pa ukupni trošak zastupanja tuženika po punomoćniku iznosi 1.562,50 EUR-a, što uvećano za trošak uviđaja ukupno iznosi 1.639,50 EUR-a te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Nadalje, tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 11. studenoga 2022. godine u iznosu od 100,00 EUR-a, ovo stoga što je brižljivo ocjenujući sve okolnosti u smislu čl. 155 st. 1 ZPP-a, uvjerenje ovog suda da taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice, pa je valjalo odlučiti kao u točki III. izreke ovog rješenja.

U Crikvenici, 16. siječnja 2026.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.