Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27,

Split

Poslovni broj: P-458/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tihani Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja TZ pok. vlade, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz Splita, Biokovska br. 2, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u OD Ljubičić-Vrdoljak&Partneri d.o.o. Split, protiv tuženika Republike Hrvatske Republike Hrvatske OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 17. studenog 2025. u nazočnosti punomoćnika i zz tuženika, na ročištu za objavu, dana 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju TZ OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.300,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 15. lipnja 2017. pa do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tužitelja odbija u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 26.880,70 eura (preko iznosa od 6.300,00 eura do iznosa od 33.180,70 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. lipnja 2017. pa do isplate.

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 20. veljače 2018. podnio tužbu u kojoj navodi kako je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu vođen postupak zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ-a. Tužitelj da je pravomoćno oslobođen krivnje za kaznena djela koja su mu se stavljala na teret. Tijekom trajanja kaznenog postupka tužitelj da je 21 dan proveo u istražnom zatvoru u periodu od 1. lipnja 2000. do 21. lipnja 2000. Stoga traži naknadu štete u ukupnom iznosu od 250.000,00 kuna/33.180,70 eura i to 50.000,00 kuna s osnova naknade za neosnovano uhićenje i lišenje slobode te 200.000,00 kuna s osnova neosnovanog vođenja kaznenog postupka. Na zatraženi iznos tužitelj potražuje i zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora tuženiku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako nije sporno da bi protiv tužitelja bio vođen kazneni postupak koji je pravomoćno okončan i u kojem je tužitelj oslobođen optužbi koje su mu se stavljale na teret. Ističe kako bi tuženiku u ovom postupku eventualno pripadalo pravo na naknadu štete zbog neutemeljenog pritvaranja sukladno odredbi čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, ali nikako ne bi imao pravo na naknadu štete zbog neopravdanog vođenja kaznenog postupka jer takva naknada štete nije propisana zakonom, a o čemu se sudska praksa izjasnila. Još se navodi kako je zatraženi iznos naknade štete previsoko postavljen jer u svakom konkretnom slučaju da je potrebno utvrditi opravdavaju li težina povrede zaštićenog dobra i okolnosti slučaja dosudu novčane naknade zbog neosnovanog boravaka tužitelja u pritvoru i odmjeriti iznos te naknade sukladno cilju kojem ta naknada služi.

3. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem i pregledom zahtjeva za naknadu štete, spisa Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-49/03, novinskih članaka dostavljenih uz tužbu (list 10-13 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem.

5. U postupku nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, te:

- da je tužitelju rješenjem istražnog suca Županijskog suda u Splitu broj II.Kio-88/2000 od 2. lipnja 2000. određen istražni zatvor,

- da je tužitelj u istražnom zatvoru boravio ukupno 21 dana, od uhićenja 1. lipnja 2000. do 21. lipnja 2000.,

- da se tužitelju stavljalo na teret počinjenje kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. i 4. KZ-a (zloupotreba položaja i ovlasti) i iz čl. 312. st. 1. i 2. KZ (krivotvorenje službene isprave)

- da je tužitelj odlukom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-49/03 pravomoćno oslobođen optužbi koje su mu se stavljale na teret,

- da se tužitelj obratio tuženoj zahtjevom za naknadu štete od 13. lipnja 2017.

6. Saslušan na ročištu tužitelj je iskazivao kako je do pokretanja postupka u kojem je bio jedan od osumnjičenih došlo kada se u Republici Hrvatskoj promijenila vlast. Prema njegovom mišljenju taj postupak da je bio treniranje strogoće prema VZ i RZ, koji su bili istaknuti članovi HDZ-a. On da je pogrešno smatrao da je ono što mu se stavlja kao optužba već zastarjelo te da je potvrdu o isplati 300 000 njemačkih maraka čuvao u svojoj kući i nije je mogao odmah pronaći. Kada je izašao iz istražnog zatvora da je pronašao spomenutu potvrdu, a iz koje je bilo vidljivo kako je navedeni iznos isplatio menadžeru JZ za njegov transfer u klub "Marseille". Nakon što je potvrdu prezentirao Državnom odvjetništvu da je postupak završio oslobađajućom presudom. Još je naveo kako je sportski direktor HNK "Hajduk" bio od 1991. godine te da je bio zadužen za sportski dio, transfer igrača i sl. Prije nego li je postao sportski direktor da je bio igrač HNK "Hajduk", a još da je profesionalno igrao nogomet u klubu "Hamburger" te u New Yorku. Sudu je naveo kako je po prirodi emotivan čovjek, te da su ga posljedice boravka u istražnom zatvoru pogodile. Sa liječnikom psihijatrom da se nije konzultirao, vjerojatno radi njegovog konzervativnog odgoja, iako s ove točke gledišta smatram da je trebao. Posljedice da osjeća još i danas pa je tako spomenuo kako je nedavno na internetu naišao na komentar ispod jednog od članaka u kojem ga se opisuje kao lopova, a znalo se i dogoditi da mu na autobusnoj stanici prolaznici dobacuju: "Hoćemo li opet krasti". Dodatno je pojasnio i to da sam je on pravomoćno oslobođen optužbe, dakle nije se dogodila situacija kao s ostalim okrivljenicima u postupku, a za progon kojih je nastupila zastara, međutim smatra kako to javnosti nije u dovoljnoj mjeri jasno. Cijeli svoj život da se trudio pomagati drugima, još dok je bio igrač, te je ponovno istaknuo kako mu je zatvaranje jako teško palo, sramota ga je bila izaći vani i ići među ljude. Naveo je i to kako se može sjetiti barem dvije situacije u kojima bi, da je imao pištolj učinio ono najgore. Tijekom svoje karijere da je igrao u inozemstvu, konkretno u Njemačkoj, te je vijest o njegovom uhićenju bila popraćena u njemačkim tiskovinama i to u tisku "Bild" koji je u to vrijeme imao tiražu od 3 i pol milijuna. Također vijest o uhićenju da je bila popraćena i u hrvatskim medijima. Navedeni članci da su bili dostupni njegovoj obitelji, supruzi, djeci i majci i da su radi navedenoga doživljavali neugodnosti. U zatvoru da je boravio 21 dan, sa njim da su boravili ljudi koji nisu pripadali njegovom svijetu i znao je da mora biti oprezan sa njima. Sjeća se kako je jedne prigode svjedočio premlaćivanju zatvorenika jer su ostali smatrali kako radi za policiju. Srećom da je imao financijskih sredstava koje je mogao deponirati a kojima je onda kupio "šteku" cigareta i podijelio je ostalim zatvorenicima što mu je omogućilo bolji tretman. Nakon oslobađajuće presude da se nastavio baviti sportskim menadžerstvom, najviše radi pomoći bliskih prijatelja. Radio je u HNK "Hajduk", u Katru i u Kuvajtu. Ova situacija da je teško pogodila njegovu obitelj. Njegovo zdravstveno stanje godinama unatoč da je zadovoljavajuće ali da mu još uvijek sve ovo teško pada, osobito u slučajevima kada netko spominje te događaje.

7. Sudski vještak je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja i obavljenog pregleda tužitelja donio mišljene prema kojem u dostupnoj dokumentaciji nema elemenata na osnovu kojih bi se zaključilo da je boravak u zatvoru, dugogodišnji sudski proces u kojem je prema presudi tužitelj bio nepravedno optužen, te potencijalne neugodne reakcije osoba iz okoline prema njemu dovele do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatrijskog poremećaja. Unatoč tome i sukladno nalazu psihologa i nakon obavljenog psihijatrijskog pregleda vještak je izrazio mišljenje da je nesumnjivo i psihološki u potpunosti razumljivo da je tužitelj zbog svega gore navedenog trpio neugodne emocionalne reakcije različitog intenziteta. Te neugodne emocionalne reakcije kao što su tjeskoba, sniženo raspoloženje, teškoće usnivanja strah od gubitka ugleda u društvu i potencijalne osude javnosti, te strah od mogućnosti pravomoćne sudske osude da su periodično trajale tijekom cijelog trajanja sudskog procesa, nekoliko dana prije sudskih ročišta i nekoliko dana nakon istih te kod svake komunikacije sa odvjetnikom u svezi postupka, te naravno sam strah od ishoda postupka. S obzirom da je isti boravio u zatvoru smatra da je u tom kontekstu trpio strah jakog intenziteta 1-2 dana, strah umjerenog intenziteta u trajanju od 3 tjedna, te strah blagog intenziteta u trajanju od dva do tri tjedna. Navedena procjena straha da se temelji na akutnoj stresnoj reakciju prvih dana kod dolaska u zatvor koja je intenzivnija, te tijekom samog boravka u zatvoru, te nakon izlaska u kontekstu straha da li bi se možda to moglo ponoviti.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete radi neutemeljenog uhićenja i neosnovanog boravka tužitelja u istražnom zatvoru/pritvoru te radi neosnovanog vođenja kaznenog postupka.

9. Prema čl. 25. st. 4. Ustava Republike Hrvatske propisano je da svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku te također prema Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima svaka osoba, koja je žrtva nezakonitog uhićenja ili pritvora ima pravo na naknadu štete.

10. Potrebno je ukazati i na Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine broj 18/97) u kojoj je čl. 5.1. propisano da svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost te da nitko se ne smije lišiti slobode osim u slučajevima i u postupku propisanim zakonom, a koji izuzeci u ovom konkretnom slučaju nisu ispunjeni, s tim da je stavkom 5. propisano da svatko tko je žrtva uhićenja ili pritvaranja suprotno odredbama toga članka ima izvršivo pravo na odštetu.

11. Nadalje, prema čl. 480. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine '' br. 110/97, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08 i 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13,152/14, 70/17 i 126/19-dalje ZKP ) pravo na naknadu štete pripada i osobi , koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena.

12. Budući da kazneni postupak protiv ovdje tužitelja nije dovršen presudom, kojom bi okrivljenik bio pravomoćno proglašen krivim, nastale su pretpostavke odnosa odgovornosti za štetu države zbog nezakonitog oduzimanja slobode sukladno odredbi članka 14. ZKP-a.

13. Vezano za zahtjev tužitelja za naknadnom štete uslijed neosnovanog vođenja kaznenog postupka valja kazati kako ne postoji posebna zakonska osnova za dosuđenje naknade štete zbog neosnovanog vođenja kaznenog postupka jer se vođenje kaznenog postupka protiv osumnjičenika ne može smatrati protupravnom štetnom radnjom. Naime, u konkretnom slučaju, zahtjev za pokretanje istrage (postavljen od strane nadležnog tijela) prihvaćen je na temelju do tada prikupljenih dokaza iz kojih je proizlazila osnovana sumnja da su počinjena kaznena djela koja su ovdje tužitelju stavljena na teret, a prvostupanjski kazneni sud nije mogao donijeti odluku bez provođenja dokaznog postupka. Još je za napomenuti kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi kazneni postupak bio vođen nestručno te nije dokazan nepravilan i nezakonit rad tuženice (čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave "Narodne novine", broj 75/93, 92/96, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 190/03 i 199/03 – dalje: ZSDU)

14. Stoga ostaje sporno pripada li tužitelju naknada štete zbog neosnovanog uhićenja i lišenja slobode te ako pripada visina iste.

15. Sud ocjenjuje uvjerljivim, logičnim i životnim iskaz tužitelja koji je detaljno opisao svoj boravak u istražnom zatvoru, odnosno pritvoru, odnos drugih zatvorenika prema njemu, te o smještaju u zatvorskim prostorijama, psihičko stanje u kojem se nalazio i to tjeskoba (loš osjećaj, nesanica, očaj i nemoć zbog neosnovanog uhićenja i pritvaranja) i odnos okoline prema njemu nakon izlaska iz pritvora (osuda okoline i stigma koju i dalje nosi). Konačno, iskaz tužitelja je i u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka koji je nakon pregleda tužitelja izrazio mišljenje da, iako boravak u zatvoru i dugogodišnji sudski proces kod tužitelja nisu doveli do razvoja simptoma koji bi bili dostatni za postavljanje dijagnoze nekog specifičnog psihijatriskog poremećaja, isti da su nesumnjivo doveli do neugodnih reakcija kao što su tjeskoba, sniženo raspoloženje, teškoće usnivanja, strah od gubitka ugleda u društvu i osude javnosti, kao i strah od mogućnosti pravomoćne sudske osude. Još je za napomenuti kako je tužitelj, tijekom davanja iskaza sudu, dok se prisjećao predmetnih događaja, snažno emotivno reagirao, iako je od istih proteklo gotovo 25 godina.

16. Nesporno je da je tužitelju lišenjem slobode u kaznenom postupku, bez pravne osnove, bilo povrijeđeno prava osobnosti (dostojanstvo, čast i ugled), te je sud, nakon što je dokaznom postupku pročitao priloženi predmet Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-49/03 te saslušao tužitelja i izveo dokaz medicinskim vještačenjem na temelju odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje ZOO), utvrdio da težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja opravdavaju da se tužitelju dosudi pravična novčana naknada.

17. Naime, neimovinska šteta zbog lišenja slobode predstavlja jedinstven oblik štete vezanu uz osobu oštećenog, pa tako uz duševne boli zbog povrede slobode, obuhvaća i duševne boli zbog povrede dostojanstva, časti i ugleda.

18. Duševni bolovi zbog neosnovanog lišenja slobode predstavljaju jedinstven vid štete koja obuhvaća sve štetne posljedice za oštećenog proizašle iz neosnovanog lišenja slobode. Okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom određivanja visine svakako su duljina trajanja neosnovanog lišenja slobode, životna dob i obiteljske prilike oštećene osobe, socijalni ambijent iz kojeg potječe i okruženje sa kojim se treba suočiti po povratku na slobodu, te težina kaznenog djela koje se stavlja na teret.

19. Novčana naknada koja se obistinjuje nikako ne može biti ekvivalent ugroženom, odnosno izgubljenom dobru, jer neimovinska dobra nemaju i ne mogu imati novčanu vrijednost pa naknada nikada ne može biti ekvivalent pretrpljenog gubitka, odnosno ne može biti poravnanje štete u doslovnom smislu, već ona samo predstavlja simboličnu pravičnu naknadu odnosno naknadu koju društvo kroz sud smatra primjerenom s obzirom na značenje povrijeđenog dobra, stupanj njegove povrede i okolnosti slučaja, ali isto tako dosuđena naknada mora osigurati tužitelju, kao oštećeniku, mogućnost pribavljanja drugih dobara i ugodnosti koje će mu pomoći da lakše prebrodi tjelesnu i duševnu krizu nastalu kao posljedicu štete koja mu je nanesena neutemeljenim pritvaranjem.

20. Pri dosuđivanju naknade štete valja imati na umu sve okolnosti slučaja, kao što je trajanje lišenja slobode, činjenicu razdvajanja od obitelji, reakciju životne sredine na lišenje slobode, zabrinutost zbog uhićenja i njene osude, posljedice boravka u pritvoru uz fizičko i psihičko zdravlje, a posebno jačinu i trajanje duševnih boli koje je zbog toga pretrpio oštećenik.

21. Dakle, uzimajući u obzir trajanje lišenja slobode (21 dan), psihičko stanje tužitelja tijekom i nakon pritvaranja, reakciju, odnosno stigmatizacija životne sredine, uključivanje u život na slobodi, sud smatra, a vodeći računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem služi naknada, da tužitelju sukladno odredbi čl. 19. ZOO-a za povredu prava osobnosti i to povredu ugleda i časti, a u svezi čl. 1100. ZOO-a pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog neosnovanog lišenja slobode.

22. Uzevši u obzir da neosnovano pritvaranje predstavlja grubi napad na slobodu i pravo čovjeka i građanina, te da i sama činjenica povrede prava na slobodu i boravka u istražnom zatvoru ima za posljedicu duševne boli, zatim vrijeme trajanja zatvaranja, trajanje i težinu posljedice koje je kod tužitelja izazvalo lišenje slobode, promjena odnosa okoline i uzročno posljedična veza sa radno-pravnim statusom, sud je s obzirom na trajanje uhićenja, narav i težinu kaznenog djela, zbog povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode, odredio da pravičnu novčanu naknadu predstavlja iznos od odnosno 6.300,00 eura, te je stoga u tome dijelu sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

23. Naime, gore opisane posljedice nisu prouzročile takvu nelagodu od onog neizbježnog elementa trpljenja i poniženja, međutim valja reći da se radi o legitimnom postupanju države prema osumnjičenicima i zatvorenicima s obzirom na provedbu odgovarajućeg postupka u slučaju postojanja osnovane sumnje posebice kada se radi o osnovanoj sumnji na kaznena djela te se tako tužitelju stavljalo na teret kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti i krivotvorenja isprave te u koje je bilo uključeno više osoba pa je u takvim okolnostima pritvor bio nužan da se osigura tužiteljeva nazočnost u tom kaznenom postupku, tako da po ocjeni ovog suda nema drugih posebnih okolnost, koje bi opravdavale više dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od dosuđenog.

24. Sud pravičnu novčanu naknadu od 6.300,00 eura temelji na sljedećem:

- trajanja neosnovanog lišenja slobode od 21 dan, što zasigurno nije mali broj, te da vrijeme provedeno u zatvoru predstavlja grubi napad na slobodu, budući je kazna zatvora najteži oblik kažnjavanja čovjeka baš iz razloga ograničavanja slobode kao temeljnog ljudskog prava,

- dob tužitelja koji u vrijeme uhićenja bio relativno mlađe srednje godine (50 godina), a što su prema shvaćanju suda godine života kada je čovjek najviše poslovno, obiteljski i društveno aktivan,

- da je uhićenje tužitelja bilo medijski popraćeno kako u Republici Hrvatskoj tako i u inozemstvu, te da su navedeni članci bili dostupni članovima njegove obitelji,

- da je tužitelj uhićen i pritvoren zbog kaznenog djela povezanog sa njegovim djelovanjem kao sportskog menadžera nogometnog kluba "Hajduk" u sredini u kojoj je većina stanovništva za taj klub emotivno vezana i sa njim se identificira, što zasigurno predstavlja otegotnu okolnost kod budućih socijalnih odnosa, prvenstveno uzimajući u obzir mjesto prebivališta, te posao koji isti obnaša (sportski menadžer). Naime, sudu je životno i logično da tužitelju nitko u lice neće iznositi stavljene mu optužbe zbog moguće tužbe klevete, ali sud prihvaća navode tužitelja da se i dalje osjeća jedna stigma društva, odnosno predrasude okoline naspram tužitelja tj. negativno ozračje,

- da je tužitelj osoba koja je u vrijeme neosnovanog uhićenja i pritvaranja, kao bivši igrač HNK "Hajduk" i tada njegov sportski menadžer, uživao značajan ugled u društvu,

- kao i životne i logične činjenice da je tužitelj tijekom boravka u istražnom zatvoru trpio strah zbog samog okruženja jer je boravio sa osobama koje nisu bile dio njegovog svijeta.

25. Sve navedeno neprijeporno ukazuje da je tužitelju život trajno i nepovratno promijenjen, a kao posljedice predmetnog štetnog događaja te da zaostale posljedice i danas ograničavaju tužitelja u svakodnevnom funkcioniranju.

26. Sud smatra potrebnim istaknuti da zaista tuženik ne može biti odgovoran za medijske natpise koji su pratili uhićenje tužitelja jer navedeno spada u uređivačku politiku nakladnika, ali isto tako se ne može isključiti da je i to jedan otegotni aspekt kojeg valja uzeti u obzir kada se dosuđuje naknada štete osobi koja je neosnovano uhićena i lišena slobode.

27. Slijedom svega navedenoga, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.300,00 EUR pa je valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke presude.

28. Na dosuđeni iznos tuženica je u obvezi tužitelju platiti i zakonske zatezne kamate, koje sukladno čl. 1103 ZOO-a teku od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora prema stopi koja se određuje sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Također, sud je imao na umu i činjenicu da se Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH mijenjaju s obzirom na ekonomske prilike u društvu, pa su tako posljednji iz studenog 2022. povećani za 50% u odnosu na prethodne, a stopa inflacije je Republici Hrvatskoj u međuvremenu porasla.

30. Vezano za zahtjev stranaka za naknadnom troškova postupka valja kazati kako slijedi;

31. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

31.1. Dakle, u ovom predmetu primjenjujući odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a tužitelj bi bio u obvezi nadoknaditi parnični trošak tuženoj s obzirom da je isti u ovom sporu uspio za približno 19 %, a tužena za približno 81 %.

31.2. Međutim, za pravilnu i pravičnu odluku o naknadi troškova postupka valja uzeti u obzir odluke Europskog suda za ljudska prava (presuda „Klaus protiv Hrvatske“ kao i u presudi „Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske“), te stav iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., kao i iz presude br. Rev - 1427/2018-2, koje su odluke primjenjive na konkretan slučaj, a iz koji proizlazi da je prije donošenja takve odluke potrebno utvrditi predstavlja li ista miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva, te obvezu suda utvrditi u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine"- Međunarodni [broj]., 6/99. - Pročišćeni tekst 8/99.- ispravak 14/02., 1/06., 2/10. -dalje: Konvencija), je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

31.3. U konkretnom slučaju tužena je osporavala i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva te u mirnom postupku zahtjevu tužitelju nije niti djelomično udovoljila, slijedom čega je on bio primoran na podnošenje ove tužbe koja je u konačnici dovela do djelomičnog usvajanja tužbenog zahtjeva. Stoga je valjalo odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka jer bi dosuđivanje troška tuženiku u zatraženoj visini predstavljalo prekomjerni teret za tužitelja i time ne bi bila postignuta pravična ravnoteža između stranaka i isto bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

32. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude

U Splitu, 16. siječnja 2026.

Sudac

Tihana Lovrić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis