Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek
Poslovni broj: Pr-112/2022-72
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Katarini Jukić Jakopič, odvjetnici u Puli, protiv tuženika AIR PANNONIA d.o.o., OIB: 82047274303, Osijek, Ulica jablanova 21, zastupanog po odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja u zamjeni GP, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Rešetar i partneri u Osijeku, zakonske zastupnice tuženika Jasne Vlašić i punomoćnice tuženika Ive Kovačev Radić, odvjetnice u Osijeku, po objavi 16. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o., OIB: 82047274303, Osijek, Ulica jablanova 21, isplatiti tužitelju DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 497,58 eura (slovima: četiristo devedeset sedam eura pedeset osam centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 497,58 eura od 15. studenoga 2015. do 27. svibnja 2020.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.522,90 Eura za mjesec listopad 2015. godine na ime neisplaćene plaće zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 15. studenoga 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 78/15.) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve navedeno u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos za razmjerni dio godišnjeg odmora u bruto iznosu od 1.289,69 Eura s zakonskim zateznim kamatama od 15. studenoga 2015. do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 78/15.) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve navedeno u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka s zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve navedeno u roku od 15 dana."
i
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 300,99 Eura na ime neisplaćene plaće za mjesec rujan 2015. godine s zakonskim zateznim kamatama od 15. listopada 2015. do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 78/15.) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve navedeno u roku od 15 dana. “
II. Nalaže se tužitelju DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženiku AIR PANNONIA d.o.o., OIB: 82047274303, Osijek, Ulica jablanova 21, prouzročeni parnični trošak u iznosu 679,13 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke rješenja.
Obrazloženje
1. Presudom ovoga suda posl.br. Pr-746/2016-52 od 15. svibnja 2020., je presuđeno:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika DP koji glasi: „I. Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu od 13. listopada 2015. , kojom je AIR PANNONIA d.o.o. otkazao tužitelju DP ugovor o radu nije dopuštena.
II. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tuženika AIR PANNONIA d.o.o. od 6. studenog 2015.
III. Ugovor o radu sklopljen između DP i AIR PANNONIA d.o.o. se raskida s 30. studeni 2015. Dan prestanka radnog odnosa tužitelja s tuženikom je 30. studeni 2015.
IV. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP isplati naknadu plaće u iznosu od 13.000,00 kn za period od 13. listopada 2015. do dana 31. listopada 2015., zajedno sa zateznom kamatom od 15. studenog 2015. pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća pa do isplate, sve navedeno u roku 8 dana.
VII. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP isplati naknadu plaće u iznosu od 25.800,00 kn za mjesec studeni, zajedno sa zateznom kamatom od 15. prosinca 2015. pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća pa do isplate, sve navedeno u roku 8 dana.
VIII. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP isplati razliku plaće u iznosu od 10.000,00 kn za mjesec prosinac, zajedno sa zateznom kamatom od 15. siječnja 2016. pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća pa do isplate, sve navedeno u roku 8 dana.
IX. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP isplati razliku plaće u iznosu od 10.000,00 kn za mjesec siječanj, zajedno sa zateznom kamatom od 15. veljače 2016. pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća pa do isplate, sve navedeno u roku 8 dana.
XI. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP isplati iznos od 3.500,00 kn na ime neisplaćenih plaća, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve navedeno u roku 8 dana.
XII. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP isplati iznos od 77.400,00 kn na ime naknade štete, zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve navedeno u roku 8 dana.
XIII. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP nadoknadi parnični trošak, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve navedeno u roku 8 dana“,
kao neosnovan.
V. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP isplati iznos od 5.700,00 kn za mjesec listopad, na ime neisplaćene plaće zajedno sa zateznom kamatom od 15. studenog 2015. pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća pa do isplate, sve navedeno u roku 15 dana.
Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu plaće za listopad 2015., od 15. listopada do 31. listopada 2015., kao neosnovan.
VI. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u ukupnom iznosu od 3.626,00 kn zajedno sa zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća pa do isplate, sve navedeno u roku 15 dana.
Odbija se o preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor preko dosuđenog iznosa, kao neosnovan.
X. Nalaže se tuženiku AIR PANNONIA d.o.o. da tužitelju DP isplati iznos od 2.958,00 kn za mjesec rujan, zajedno sa zateznom kamatom od 15. listopada 2015. pa do isplate, po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana dospijeća pa do isplate, sve navedeno u roku 15 dana.
Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu plaće za rujan 2015.g.,
kao neosnovan.
Nadalje pod točkom II. izreke presude odbijen je alternativni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika DP u cijelosti, dok je pod točkom III. izreke presude odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja u cijelosti. Pod točkom IV. izreke presude odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
2. Županijski sud u Zagrebu, presudom i rješenjem posl.br. Gž R-789/2020-2 od 3. svibnja 2022., potvrdio je presudu Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 746/2016-52 od 15. svibnja 2020., u pobijanom dijelu pod točkom I. stavak I., stavak III., stavak IV., stavak VII., stavak VIII., stavak IX., stavak X. u dijelu kojim je odbijen
zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za isplatu plaće za rujan 2015., stavak XI., stavak XII. te stavak XIII., kao i pod točkom II. i IV. izreke u dijelu kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak, dok je ukinuo presudu Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-746/2016-52 od 15. svibnja 2020., u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom I. stavak V. i stavak VI. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (točka I.). Iz obrazloženja proizlazi da u odnosu na odbijajući dio plaće za mjesec listopad pod točkom I. stavak V., te u odnosu na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor pod točkom I. stavak VI., osnovano žalitelj ukazuje da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što je i rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava (točka 28.). Naime, odredbom članka 433.a stavka 1. ZPP propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos (točka 29.). Tužitelj je podneskom predanim na ročištu od 10. siječnja 2017. potraživao u točki I. stavak V. plaću za listopad u iznosu od 13.000,00 kn, a stavak VI. naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od ukupno 10.000,00 kn, dok iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je tužitelju dosuđeno pod stavkom V. iznos od 5.700,00 kn pri čemu prvostupanjski sud ne navodi radi li se o bruto ili neto iznosu odnosno nije obrazložio kako je došao do navedenog iznosa, pri tome imajući u vidu da je među strankama ugovorena neto plaća u iznosu od 11.400,00 kn odnosno kako tužitelj navodi bruto plaća u iznosu od 18.800,00 kn uz dodatak ugovoren Aneksom od 6. svibnja 2015. Zbog navedenog pobijana presuda u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a isto tako nema razloga niti u dijelu kojim je odbijen preostali dio zahtjeva koji se odnosi na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor (točka 30.). Dakle, iz pobijane presude nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio navedene iznose, a niti da li je tužitelju dosuđen neto iznos ili dosuđeni iznos predstavlja bruto iznos u smislu odredbe članka 433.a stavka 1. ZPP, a niti o tome presuda ima razloga. (točka 31.).
3. Nastavno na iznijeto, ovaj sud je nastavku postupka trebao utvrditi je li osnovan zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu neisplaćene plaće za listopad 2015. godine, koji predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj potraživao u podnesku od 10. siječnja 2017. u iznosu od 13.000,00 kn / 1.725,40 eura i pravomoćno dosuđenog iznosa od 5.700,00 kn / 756,52 eura, te u dijelu koji se odnosi na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, koji predstavlja razliku između iznosa koji je tužitelj potraživao u podnesku od 10. siječnja 2017. u iznosu od 10.000,00 kn / 1.327,23 eura i dosuđenog iznosa od 3.626,00 kn / 481,25 eur.
4. Na ročištu 27. rujna 2022. odnosno u podnesku od 6. listopada 2022. tuženik je iznio da je odmah nakon primitka prvostupanjske presude, 27. svibnja 2020., izvršio uplatu na račun punomoćnika tužitelja iznosa od 16.290,41 kn u kojem su sadržane sljedeće obveze tuženika:
1. Dosuđeni iznos plaće od 5.700,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na ovaj iznos tekućom od 15. studenog 2015. pa do isplate u iznosu od 1.837,93 kn, ili ukupno 7.537,93 kn po ovom osnovu.
2. Dosuđeni iznos na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor od 3.626,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. do isplate u iznosu od 1.194,25 kn, ili ukupno 4.820,25 kn.
3. Neosnovano sustegnuti dio plaće na ime troška uplate avionske karte u iznosu od 2.958,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2015. pa do isplate u iznosu od 974,24 kn, ili ukupno 3.932,24 kn. Kako je iznos od 5.700,00 kn predstavljao neto iznos plaće (bruto plaća 17.971,67 kn, vidljivo iz priloženih isplatnih lista), to je tužitelj izračunao postojeće doprinose, te poreze i prireze tragom isplatne liste, na način da je zbrojio ukupne mjesečne doprinose od 3.594,33 kn te poreze i prireze od 2.977,34 kn, i tako utvrđeni iznos od 6.571,67 kn podijelio na 2 (pola mjeseca), te dobio iznos koji predstavlja bruto plaću od 3.285,83 kn. Kako je tuženik ranije uplatio doprinose za tužitelja (s osnove minimalne plaće) u iznosu od 303,00kn 26. studenog 2015., to znači da je isti još dužan tužitelju s ove osnove 2.982,83 kn. Tuženik je 4. listopada 2022. uplatio i predmetni iznos (zaokružen na 3.000,00 kn), te smatra da je na ovaj način isplatio sve dužne iznose koji su predmet ovog dijela nepravomoćnog parničnog postupka, pa predlaže da ih tužitelj prihvati, obzirom da je obračun izvršen prema svim računovodstvenim standardima, po za to kvalificiranim osobama.
5. Na ročištu 18. listopada 2022. odnosno u podnesku od 11. travnja 2023. tužitelj potvrđuje da je, a nakon donošenja prvostupanjske odluke, tuženik na račun njegove punomoćnice uplatio iznos od 16.290,41 kn, odnosno iznos od 3.000,00 kn, ali da ne zna o čemu se tu radi, odnosno o kakvim uplatama, misleći pri tome na glavnicu, kamate i ostalo, pa predlaže provođenje financijskog vještačenja, kako bi mogao urediti tužbeni zahtjev.
6. Radi utvrđenja visine potraživanja, rješenjem ovoga suda posl.br. Pr- 112/2020-16 od 3. svibnja 2024. određeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje te je sudskom vještaku dan zadatak:
A) - utvrditi ukupnu visinu neisplaćene plaće za listopad 2015.,
- utvrditi je li tuženik podmirio dosuđujući iznos iz točke V. izreke presude od 15. svibnja 2020., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
- utvrditi ostatak neisplaćene plaće za listopad 2015.
B) - utvrditi ukupnu visinu naknade za neiskorišteni godišnji odmor
- utvrditi je li tuženik podmirio dosuđujući iznos iz točke VI. izreke presude od 15. svibnja 2020., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
- utvrditi ostatak neisplaćene naknade za godišnji odmor
C) - utvrditi ukupnu visinu neisplaćene plaće za rujan 2015.
- utvrditi je li tuženik podmirio dosuđujući iznos iz točke X. izreke presude od 15. svibnja 2020., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama
- utvrditi ostatak neisplaćene plaće za rujan 2015.
7. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 17. srpnja 2024. proizlazi da je vještak utvrdio bruto i neto iznos neisplaćene plaće od 1. do 15. listopada 2015., zatim je utvrdio obvezu tuženika prema tužitelju na ime neisplaćene plaće od 1. do 15. listopada 2015. prema presudi od 15. svibnja 2020. uvećanu za zakonsku zateznu kamatu. Nadalje je utvrdio bruto i neto iznos neisplaćene naknade za neiskorišteni godišnji odmor, kao i obvezu tuženika prema tužitelju na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor prema presudi od 15. svibnja 2020. uvećanu za zakonsku zateznu kamatu. Utvrdio je da je tuženik tužitelju na ime plaće za rujan 2015. godine isplatio neto iznos od 8.717,00 kn, dok je razliku od 2.958,00 kn obustavio za plaćenu avio kartu, a koji iznos je dosuđen tužitelju presudom od 15. svibnja 2020., na koji iznos je obračunao zakonsku zateznu kamatu. Utvrdio je ukupan iznos obveze tuženika prema tužitelju po presudi od 15. svibnja 2020. kao i da je tu obvezu tuženik nakon presuđenja podmirio u cijelosti. Nakon toga (Tablica 15. nalaza i mišljenja), utvrdio je koliko ukupno u brutu iznosi neisplaćena plaća od 1.-15. listopada 2015. uvećana za zakonsku zateznu kamatu obračunatu od 16. studenoga 2015. do 27. svibnja 2020. (kada je tuženik uplatio iznos od 16.290,41 kn), zatim koliko u brutu iznosi neisplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor uvećana za zakonsku zateznu kamatu obračunatu od 16. listopada 2015. do 27. svibnja 2020., te koliko iznosi zakonska zatezna kamata na iznos dosuđenog dijela neisplaćene plaće za rujan 2015. godine. Tako dobiveni iznos - 23.039,46 kn / 3.057,86 eura zatvorio je uplatom tuženika od 27. svibnja 2020. u iznosu od 16.290,41 kn (2.162,11 euro), te je ostao nepodmiren iznos od 6.749,01 kn. Prilikom zatvaranja duga, vještak nije uzeo u obzir i uplatu iznosa od 3.000,00 kn /398,17 eur. koju je tuženik izvršio 4. listopada 2022. Nakon toga dao je zaključak iz kojeg proizlazi,
a) - da ukupna visina neisplaćene neto plaće tuženiku prema tužitelju za listopad 2015. iznosi 6.224,16 kn / 826,09 eura,
- da je tuženik u cijelosti podmirio dosuđujući iznos iz točke V. izreke presude od 15. svibnja 2020, zajedno sa zateznim kamatama,
- da je neto plaća za listopad 2015. godine utvrđena vještačenjem u cijelosti isplaćena,
b) – da naknada za neiskorišteni godišnji odmor iznosi 3.613,98 kn / 479,65 eur,
- da je tuženik u cijelosti podmirio dosuđeni iznos iz točke IV. izreke presude od 15. svibnja 2020., zajedno sa zakonskom zateznom kamatom,
- da je naknada za godišnji odmor utvrđena vještačenjem u cijelosti isplaćena, c) ukupna visina neisplaćene neto plaće tužitelja prema tuženiku za rujan 2015. iznosi 2.958,00 kn / 392,59 eur,
- da je tuženik podmirio dosuđujući iznos iz točke X. izreke presude od 15. svibnja 2020, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama,
- da je neto plaća za rujan 2015. godine utvrđena vještačenjem u cijelosti isplaćena. Nadalje je utvrdio da je tuženik ostao dužan na ime doprinosa iznos od 7.613,00 kn (6.749,05+863,95) / 1.010,42 eura.
7.1. U podnesku od 29. srpnja 2024. tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka iz razloga jer vještak nije uzeo u obzir iznos od 1.000,00 Eura Aneksa ugovora o radu pa da je slijedom navedenog pogrešno obračunat i iznos neisplaćenih plaća i naknade za godišnji odmor. Zaključak vještaka i odgovori vještaka u zaključku nisu u skladu s zadatkom od strane suda - sud je dao jasan zadatak da se utvrdi ukupna visina neisplaćene plaće za rujan i listopad 2015. godine zajedno s zakonskim zateznim kamatama, a vještak navodi neto iznos u zaključku (ne navodi bruto iznos niti iznos kamata). Također, vještak izostavlja u potpunosti Aneks ugovora kojim je ugovoren iznos od dodatnih 1.000,00 Eura. Vještak i prilikom obračuna naknade za neiskorišteni godišnji odmor ne uključuje iznose Aneksa Ugovora kojim je ugovoren dodatan iznos od 1.000,00 Eura.
7.2. Saslušan na ročištu 8. srpnja 2025., sudski vještak Dario Dumančić je iznio da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja danog 17. srpnja 2024. Na upit suda odgovorio je da iznos od 7.613,00 kn predstavlja dugovanje na ime doprinosa i to samo za plaću za listopad 2015. godine, za plaću za rujan 2015. godine podmireni su svi doprinosi. Vezano za podnesak punom. tužitelja očitovao se da iznos od 750,00 i 250,00 EUR nije uzeo u obzir budući je prema aneksu shvatio da se radi o isplati dijela plaće na posebni račun i u gotovini, između ostalog zbog školovanja, a ne o povećanju plaće za 1.000,00 EUR ukupno. Isto tako sukladno računovodstveno financijskim propisima plaća se ne može isplaćivati u gotovini niti pod jednim uvjetom, pa je moguće da se radi o nekoj vrsti dodatka kako je to sud utvrdio u dosadašnjem tijeku postupka.
7.3. Saslušan na ročištu 5. studenoga 2025., sudski vještak Dario Dumančić je iznio da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 17. srpnja 2024. i dopuna od 1. rujna 2025. te 21. listopada 2025. Na upit suda odgovorio je da je neisplaćeni iznos bruto plaće za razdoblje od 1. do 15. listopada 2015. iznosio 8.985,84 kn, ali da je tuženik prethodno utuženju u ovom postupku prilikom isplate plaće za listopad 2015. podmirio dio doprinosa u iznosu od 303,00 kn, tako da je nepodmireni iznos bruto plaće za navedeno razdoblje za listopad 2015. iznosio 8.682,84 kn. Naknada za neiskorišteni godišnji odmor ukupno u brutu je iznosila 5.718,16 kn, odnosno neto iznos 3.613,98 kn. Nakon drugostupanjske odluke tuženik je u cijelosti postupio u dijelu u kojem je tužitelju dosuđena naknada za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 3.626,00 kn, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2015. pa do isplate 25. svibnja 2020. Iznos od 3.626,00 kn prema pravomoćnoj presudi tretiran je kao neto iznos.
7.4. Saslušan na ročištu 12. prosinca 2025., sudski vještak Dario Dumančić je na pitanje je li prilikom izrade oba vještačka nalaza uzeo u obzir i uplatu od 3.000,00 kn od 4. listopada 2022., a koji iznos je tuženik uplatio na račun punomoćnice tužitelja, odgovorio je da nije uzeo u obračun te kada se isti uzme u obračun u pismenom nalazu i mišljenju od 17. srpnja 2024. u zadnjem odlomku zaključka umjesto iznosa 7.613,00 kn treba stajati 4.613,00 kn. Kada se utuženi iznos, u prvotnom pismenom nalazu od 6.749,05 kn, uzme u obzir bez obračunatih kamata, te se umanji za uplaćeno iznos od 3.000,00 kn preostaje glavnica od 3.749,05 kn / 497,58 eur na ime doprinosa za plaću za listopad 2015.
7.5. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, budući je isti sačinjen objektivno, jasno, logično te sukladno pravilima struke. Naime, vještak je utvrdio obvezu tuženika prema tužitelju na ime neisplaćene plaće za listopad 2015. godine, na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor, te na ime neisplaćenog dijela plaće za rujan 2015. godine, te je utvrdio da je tuženik uplatama iznosa od 16.290,41 kn, odnosno iznosa od 3.000,00 kn, podmirio tužitelju naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u bruto iznosu s pripadajućim zakonskim zateznim, zatim neto iznos plaće za listopad 2015. godine s pripadajućim kamatama, te presuđeni neto iznos plaće za listopad 2015. godine s pripadajućim kamatama, dok je ostao nepodmiren iznos od 3.749,05 kn / 497,58 eura, koji iznos se odnosi na nepodmirene doprinose na plaću za listopad 2015. godine.
7.6. Prigovor tuženika da je tužitelju u plaći za listopad 2015. godine obračunao i isplatio ukupan iznos naknade za neiskorišteni godišnji odmor, u ovoj fazi postupka nije osnovan. Naime, presudom od 15. svibnja 2020. je utvrđena obveza tuženika na isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor u ukupnom iznosu od 3.636,00 kn, a koji iznos je tuženik uplatama nakon presuđenja podmirio, izrijekom navodeći da je platio i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Uostalom, na ročištu 12. prosinca 2025., tuženik nije imao daljnjih pitanja niti primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, primjedbi na isti nije imao niti tužitelj. Stoga je ovaj sud utvrdio da je osnovano potraživanje tužitelja u iznosu od 497,58 eura na ime neisplaćenih doprinosa za plaću za listopad 2015. godine zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. svibnja 2020., budući je od 16. studenoga 2015. do 27. svibnja 2020. zakonska zatezna kamata obračunata i zatvorena uplatama tuženika. naplaćena. Stoga je o tom dijelu zahtjeva odlučeno kao u točki I. izreke presude.
8. Međutim, tužitelj tijekom postupka ustraje na tvrdnji da je s tuženikom 6. svibnja 2015. zaključio Aneks Ugovora o radu, a prema kojem ima pravo i na isplatu dijela plaće u iznosu od 1.000,00 eura mjesečno, pa da prema tome na neisplaćeni iznos plaće za rujan 2015. godine ima pravo i na dodatak plaće od 1.000,00 eura, odnosno na neisplaćeni iznos plaće za listopad 2015. godine još i iznos od 500,00 eura (pola od 1.000,00 eura), a u skladu s tim i na odgovarajući iznos naknade za neiskorišteni godišnji odmor. Na prijedlog tužitelja, na ročištu 8. srpnja 2025. određeno je da sudski vještak prilikom izračuna ostatka duga uzme u obzir i dodatak od 1.000,00 eura, te je sudski vještak Dario Dumančić sačinio nalaz i mišljenje i dostavio u spis 1. rujna 2025., a u skladu s istim tužitelj je u podnesku od 11. studenoga 2025. uredio tužbeni zahtjev i predložio sudu donošenje presude kako slijedi:
"I. Nalaže se tuženiku da tužitelji isplati iznos od 300,99 Eura na ime neisplaćene plaće za mjesec rujan 2015. godine s zakonskim zateznim kamatama od 15. listopada 2015. do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 78/15.) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve navedeno u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelji isplati iznos od 2.020,48 Eura za mjesec listopad 2015. godine na ime neisplaćene plaće zajedno s zakonskim zateznim kamatama od 15. studenog 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 78/15.) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve navedeno u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos za razmjerni dio godišnjeg odmora u bruto iznosu od 1.289,69 Eura s zakonskim zateznim kamatama od 15. studenog 2015. do isplate po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 78/15.) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve navedeno u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka s zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po kamatnoj stopi koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve navedeno u roku od 15 dana."
9. Tuženik izrijekom navodi da tužitelj nema pravo na dodatak na plaću za rujan 2015. godine u iznosu od 1.000,00 eura, odnosno na plaću za listopad 2015. godine u visini 500,00 eura, obzirom je isti propisan Anexom Ugovora o radu od 6. svibnja 2015. i odnosi se na Ugovor o radu od 6. svibnja 2015., a ne na Ugovor radu koji je sklopljen 30. lipnja 2015.
10. Prema tome, valjalo je utvrditi pripada li tužitelju na ugovoreni iznos plaće za rujan 2015. godine i listopad 2015. godine još i iznos plaće ugovoren Anexom Ugovora o radu od 6. svibnja 2015. Radi utvrđenja te okolnosti ovaj sud je izveo dokaze kako slijedi.
10.1. Uvidom u Ugovor o radu od 6. svibnja 2015. (list 241-244 spisa), utvrđeno je da je sklopljen između ovdje tuženika i tužitelja na određeno vrijeme sukladno važećim odredbama Zakona o strancima (članak 1.), da će radnik započeti s radom na dan dobivanja privremenog boravka za razdoblje 2015. sukladno važećim odredbama Zakona o strancima (članak 2.), da tužitelju pripada mjesečna neto plaća u iznosu od 11.400,00 kn (članak 4.), te da sve izmjene i dopune tog Ugovora o radu moraju biti u pisanom obliku (članak 10.).
10.2. Uvidom u Ugovor o radu od 6. svibnja 2015. (list 245-248 spisa), utvrđeno je da je sklopljen između ovdje tuženika i tužitelja na određeno vrijeme sukladno važećim odredbama Zakona o strancima (članak 1.), da će tužitelj započeti s radom 1. lipnja 2015. (članak 2.), da tužitelju pripada mjesečna neto plaća u iznosu od 11.400,00 kn (članak 4.), te da sve izmjene i dopune tog Ugovora o radu moraju biti u pisanom obliku (članak 10.).
10.3. Uvidom u Anex Ugovora o radu od 6. svibnja 2015. (list 240 spisa), utvrđeno je da je sklopljen između ovdje tuženika i tužitelja, te da se istim ugovara mjesečna isplata dijela plaće radniku u gotovini u iznosu 750,00 eura u periodu sklapanja ugovora o radu do završetka ugovora o radu, a da preostali dio do 1.000,00 eura u iznosu 250,00 bit će spreman na poseban račun kojim će tužitelj moći raspolagati nakon završetka trajanja ugovora o radu od tri godine.
10.4. Iz e-mail poruke koju je tužitelj 1. lipnja 2015. proslijedio tuženiku (list 269 spisa) proizlazi da tužitelj moli tuženika da odmah raskine ugovor o radu zbog unaprijed dogovorenih obveza koje je prisiljen odraditi.
10.5. Uvidom u obračun plaće za lipanj 2015. (list 238 spisa) utvrđeno je da je tužitelju obračunata plaća za 8 sati rada (1. do 1.) za mjesec lipanj 2015. godine u iznosu 653,51 kn neto.
10.6. Uvidom u izvadak br: 48/2015 Sberbank d.d. (list 309-310 spisa) utvrđeno je da je tužitelju isplaćena plaća za mjesec lipanj 2015. godine u iznosu od 653,51 kn neto.
10.7. Uvidom u Ugovor o radu od 30. lipnja 2015. (list 249-252 spisa), utvrđeno je da je sklopljen između ovdje tuženika i tužitelja na određeno vrijeme sukladno važećim odredbama Zakona o strancima (članak 1.), da će tužitelj započeti s radom 1. srpnja 2015. do 30. lipnja 2016. (članak 2.), da tužitelju pripada mjesečna neto plaća u iznosu od 11.400,00 kn (članak 4.), kao i da sve izmjene i dopune tog Ugovora o radu moraju biti u pisanom obliku (članak 10.).
10.8. Uvidom u izvadak br: 59/2015 Sberbank d.d. (list 311-312 spisa) utvrđeno je da je tužitelju isplaćena plaća za mjesec srpanj 2015. godine u iznosu 11.675,00 kn.
10.9. Iz iskaza tužitelja (list 275-276 spisa) proizlazi da je za tuženika počeo raditi krajem svibnja 2015. godine, da je obavljao i letove tijekom svibnja i lipnja 2015. te (stranica 429 spisa) da je bio zaposlen kod tuženika od svibnja do listopada 2015. godine.
10.10.
Iz iskaza zakonske zastupnice tuženika Jasne Vlašić (list 276-277 spisa) proizlazi da je tih 750,00 eura tužitelju isplaćivano kroz dnevnice, da je za to dizana gotovina po putnom nalogu i predavana tužitelju, da mu je taj iznos isplaćen uz plaću za rujan 2015. godine, ali ne i za listopad 2015. godine, jer tada nije radio. Također proizlazi da je tužitelj počeo raditi kod tuženika 1. srpnja 2015., da je trebao početi 1. lipnja raditi kad su ga i prijavili, ali da je on poslao e-mail da ga otkažu jer ima obveza na brodu i da ne zna kad će se vratiti.
10.11.
Cijeneći izvedene dokaze ovaj sud je utvrdio da je tužitelj prema Ugovoru o radu od 6. svibnja 2015. trebao početi raditi kod tuženika s 1. lipnja 2015., ali da do realizacije tog ugovora nije došlo jer je upravo tužitelj tražio od tuženika da se taj ugovor raskine zbog drugih obveza koje ima. Da je taj ugovor raskinut proizlazi iz iskaza zakonske zastupnice tuženika, koja potvrđuje da je udovoljeno zahtjevu tužitelja za raskidom ugovora o radu, kao i iz činjenice da mu je tuženik za lipanj 2015. godine isplatio plaću samo za jedan dan rada, dakle ne za cijeli mjesec, kako bi morao da je tužitelj bio u radnom odnosu cijeli mjesec. Novi ugovor o radu je sklopljen 30. lipnja 2015. i prema njemu tužitelj je započeo s radom 1. srpnja 2015., ali prema stavu ovoga suda nakon sklapanja tog novog ugovora na isti se automatski ne primjenjuju i odredbe Anexa Ugovora o radu od 6. svibnja 2015. Naime, Anex Ugovora o radu sklopljen je istovremeno s Ugovorom o radu od 6. svibnja 2015. i plaćanje dodatnog mjesečnog iznosa plaće je propisano za vrijeme važenja tog ugovora u periodu sklapanja ugovora o radu do završetka ugovora o radu. Dakle, nakon prestanka važenja Ugovora o radu od 6. svibnja 2015. prestao je važiti Anex koji se odnosio na taj ugovor, pa se odredbe Anexa o mjesečnoj isplata dijela plaće radniku u gotovini ne mogu primijeniti na razdoblje nakon sklapanja Ugovora radu od 30. lipnja 2015. Tužitelj nije dokazao da bi nakon sklapanja Ugovora o radu od 30. lipnja 2015., bio sklopljen novi Anex tom ugovoru, a kako to proizlazi iz članka 10. Ugovora o radu od 30. lipnja 2015. Ako je tuženik tužitelju i vršio kakove isplate na ruke to nije bilo u okviru plaće, jer i plaća za srpanj 2015. godine odgovara iznosu ugovorene neto plaće, i nije uvećana za dodatnih 750,00 eura ili 1.000,00 eura.
10.11.1. Prema tome, ovaj sud utvrđuje da tužitelju na ugovoreni iznos plaće prema Ugovoru o radu od 30. lipnja 2015. ne pripada i dodatak plaće od 1.000,00 eura na plaću za listopad 2015., pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja neosnovan, u odnosu na postavljeni dio zahtjeva koji se odnosi na plaću za listopad 2015. godine.
11. U odnosu na dio zahtjeva kojim potražuje iznos od 300,99 Eura na ime neisplaćene plaće za mjesec rujan 2015. godine, ovaj sud je tužbu odbacio, a u smislu odredbe članka 333. stavka 2. („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 82/22., 114/22., 155/23. i 156/25. – dalje u tekstu: ZPP), kojim je propisano da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena; i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Naime o dijelu zahtjeva tužitelja za isplatom neisplaćenog iznos plaće za rujan 2015. godine već je pravomoćno odlučeno presudom ovog suda od 15. svibnja 2020.
12. Obzirom na sve naprijed iznijeto ovaj sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu dijela plaće (na ime doprinosa) za listopad 2015. godine u iznosu od 497,58 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počevši od 28. svibnja 2020. do isplate. Visina stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2022. određena je sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).
13. Tužitelj je odbijen s dijelom zahtjeva kojim traži isplatu isplati iznosa od 1.522,90 Eura za mjesec listopad 2015. godine na ime neisplaćene plaće zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15. studenog 2015. pa do isplate, zatim s dijelom zakonske zatezne kamate počevši na iznos od 497,58 eura od 15. studenoga 2015. pa do 27. svibnja 2020., te za iznos od 1.289,69 Eura za razmjerni dio godišnjeg odmora u bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15. studenog 2015. do isplate.
14. Odluka o parničnim troškovima donesena je sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, odnosno razmjerno uspjehu pojedine stranke u parnici. Tužbeni zahtjev tužitelja, obzirom na konačno postavljeni zahtjev u ukupnom iznosu 3.611,16 eura, usvojen je u visini od 497,58 eura, a odbijen odnosno odbačen u visini od 3.113,58 eura, pa je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 13,78%, a u pogledu osnove sa 50,00%, ukupno u odnosu na osnovu i visinu sa 31,89% (50 +13,78 = 63,78 : 2 = 31,89). Tuženik je u pogledu visine uspio sa 86,22%, a u pogledu osnove 50,00%, ukupno 68,11% (86,22 + 50 = 136,22 : 2 = 68,11). Dakle, primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, tuženik ima pravo na naknadu troška u omjeru od 36,22% (68,11 - 31,89). Tuženiku je priznat trošak zastupanja i to:
- zastupanje na ročištu 27. rujna 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 18. listopada 2022. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 8. srpnja 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- sastav podnesak od 3. listopada 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 5. studenoga 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 12. prosinca 2025. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu za objavu 15. siječnja 2026. u iznosu 100,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
ukupno 1.500,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 1.875.00 eura od čega 36,22% iznosi 679,13 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 16. siječnja 2026. do isplate.
14.1. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesak od 6. listopada 2022., budući je istim u biti samo detaljno pojasnio i dokumentirao navode dane na ročištu 27. rujna 2022., dakle ne radi se o podnesku nužnom za vođenje ovoga postupka. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 16. ožujka 2023, budući istim samo požuruje zakazivanje ročišta u ovom predmetu, dakle ne radi se o podnesku nužnom za vođenje ovoga postupka.
15. Obzirom na iznijeto odlučeno je kao u izreci presude i rješenja.
U Osijeku 16. siječnja 2026.
Sutkinja: Ljiljana Jakša
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).
Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).
O žalbi odlučuje županijski sud.
Dostavljeno:
1. Katarina Jukić Jakopić, odvjetnica u Puli
2. Zajednički odvjetnički ured Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Petrović u Osijeku
