Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kzd-7/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinje mr. sc. Sanje Nola predsjednice vijeća za mladež, sutkinje Gordane Mihele Grahovac članice vijeća te sudaca porotnika Ljiljane Krešo, Tatjane Hip i Vatroslava Gabrića, članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje zapisničara Antonija Martinjaka, u kaznenom predmetu protiv optužene BS zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024. – dalje: KZ/11), u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj KOz-DO-7/2025 od 08. srpnja 2025. godine, izmijenjene na raspravi 16. siječnja 2026., nakon održane nejavne rasprave, održane 29. rujna 2025., 23. listopada 2025., 19. i 20. studenog 2025., 1. prosinca 2025., 14. i 16. siječnja 2026., u prisutnosti optužene BS, braniteljice po službenoj dužnosti odvjetnice MS, oštećenika Kreše Nujića i zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu VS, dana 20. siječnja 2026. objavio je, a 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Optužena BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći KS i JS rođ. B, rođena **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, udana, majka jednog maloljetnog djeteta, visoka stručna sprema, diplomirana ekonomistica, zaposlena time da joj je radnopravni odnos u statusu mirovanja, bez primanja, suvlasnica stana na adresi prebivališta, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana

k r i v a j e

što je:

- dana 15. siječnja 2025. oko 15,30 sati u Zagrebu, Ljubljanska avenija bb, u nakani da svoje malodobno dijete ZS, rođenu **.**.2021. liši života, iskoristila je povjerenje djeteta koje je imalo prema njoj kao majci od koje nije očekivalo nikakvo zlo postupanje te iako svjesna da je njezino dijete niske kronološke dobi od tri godine starosti bespomoćno i potpuno ovisno o njezinoj brizi i skrbi o svim djetetovim potrebama, kćer ZS je osobnim automobilom marke "Škoda Octavia", reg. oznake [registarska oznaka], dovezla na zapadni Savski nasip na oko 150 m sjeverno od Jankomirskog mosta, gdje je izašla iz automobila te se sa imenovanim malodobnim djetetom koje je držala u rukama, spustila do korita rijeke Save, ušla do struka u rijeku, nakon čega je dijete ispustila iz ruku u rijeku, uslijed čega se žrtva malodobna ZS utopila u rijeci,

- dakle, ubila blisku osobu posebno ranjivu zbog njezine dobi,

- čime počinila kazneno djelo protiv života i tijela – teško ubojstvo - opisano po članku 111. točka 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 111. KZ/11.

II Na temelju članka 111. KZ/11 optužena BS se

osuđuje

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 15 (PETNAEST) GODINA.

III Na temelju članka 54. KZ/11 optuženoj BS se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru u trajanju od 15. siječnja 2025. pa nadalje.

IV Na temelju članka 68. KZ/11 optuženoj BS se izriče sigurnosna mjera obvezatnog psihijatrijskog liječenja koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izvršavanja kazne zatvora i koja može trajati do prestanka izvršavanja kazne zatvora.

V Na temelju članka 76. KZ/11 optuženoj BS se izriče sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, koja će se nad optuženicom započeti provoditi odmah po izlasku iz zatvora sukladno članku 64. KZ/11, sve pod uvjetom da optuženoj ne bude odobren uvjetni otpust, odnosno da kazna bude u potpunosti izdržana.

VI Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24, 72/25.; dalje: ZKP/08) optužena BS se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljene joj braniteljice.

Obrazloženje

1. Optužnicom broj KOz-DO-7/2025 od 08. srpnja 2025. Županijsko državno odvjetništvo u Zagreb optužilo je okrivljenu BS za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela, teškim ubojstvom iz članka 111. točke 1., 2. i 3. KZ/11. Na raspravi održanoj 16. siječnja 2026. zamjenica županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu djelomično je izmijenila činjenični i zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela, na način da se optuženu BS tereti za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. i 3. KZ/11 na način opisan u izreci presude.

2. Na temelju članka 388. stavak 1. točka 1. i članka 388. stavka 2. točka 4. ZKP/08 s cijele je rasprave isključena javnost radi zaštite digniteta pokojnog djeteta, kao i zaštite osobnog i obiteljskog života žrtava kaznenog djela, oca i maloljetnog brata preminulog djeteta, a koje je rješenje postalo pravomoćno 29. rujna 2025. godine.

3. Pozvana da se očituje o osnovanosti optužnice optužena BS je priznala učin kaznenog djela stavljenog joj na teret optužnicom.

4. Žrtva-oštećeni Krešo Nujić nije postavio imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku.

5. U svojem iskazu danom na početku dokaznog postupka te u dopunama istog, pa i po izmijenjenoj optužnici, optužena BS izrazila je kajanje i žaljenje zbog učinjenog navodeći da je ovo tragedija koja je zadesila cijelu njenu obitelj i sve bi dala da se to nije dogodilo. Uzda se samo u Božje milosrđe i svakodnevno kaje zbog učinjenog. Iskazujući o razlozima svog čina navela je da je za vrijeme Laurine trudnoće oboljela i liječila se od trombocitopenije sve do navršene godine dana života ZS, a onda je, u to vrijeme, nastala sumnja da ZS ima dijagnozu autizma. Naime, oni su u obitelji primijetili da s Laurinim razvojem nešto nije u redu kada je bila u dobi od 12- 18 mjeseci života, kod djeteta je bio prisutan veliki psihomotorni nemir, nije uopće moglo usredotočiti na sugovornika, ponekad je bila agresivna prema ukućanima i prema drugoj djeci, pa kada bi je preplavile emocije nije se znala s time nositi i tada bi bila agresivna i prema bratu, znala je lupati i samu sebe, kada bi dolazili po nju u vrtić teško ju je bilo pokupiti i izaći jer je tamo bilo previše podražaja, nije se odazivala na ime, te zapravo s njom nisu mogli uspostaviti nikakvu komunikaciju. Kroz spoznaju da dijete ima probleme suprug i ona, prilagodili i podredili su život njoj pa pohađali s njom različite terapije te činili sve da ZS bude dobro. Ona je bila ta koja je 100% svog vremena provodila s ZS sve to vrijeme. Naime, prvo se nakon porodiljnog dopusta vratila raditi samo na četiri sata zbog problema s djetetom, no kako je vidjela da to nije dostatno, suprug je bio za to da ostane kod kuće s djetetom, a i preporuka terapeutice iz [adresa] je bila da ZS ne bude više od dva sata u vrtiću, pa je ostala kod kuće zbog njege djeteta i sve svoje vrijeme bila usredotočena na brigu i pomoć ZS. Danas smatra da je bila njena loša odluka što je ostala kod kuće i prestala raditi. Majka je i maloljetnog sina M, no, u fokusu im je sve to vrijeme bila ZS i nastojali su pronaći način da djetetu pomognu pa ju je vodila na terapije i tretmane, provodila svakodnevno, unatrag godinu dana, sve vrijeme s njom, dok je suprug više bio posvećen brizi oko M, a uskakao je pomoći oko ZS kada je to mogao. S ZS je odlazila na brojne tretmane, pa tako u Suvag, Logopedski centar Blaži, na sportske aktivnosti „Možeš ti to“, na terapiju u privatnu praksu u [adresa] Angerona, dijete su vodili i u Mađarsku na posebne tehnike masaže, odlazili na radnu terapiju u Centar „Dječja mozgalica“ i vodili dijete na tehnike masaže kod ES, a u Polikliniku Silab na senzoričke tretmane. Osim toga, sukladno preporukama stručnjaka, intenzivno su s djetetom radili kod kuće. Slijedom toga, s djetetom je u tom periodu radila ukupno nekih 40 sati tjedno, sve kako bi ju osposobili da u budućnosti može funkcionirati. Na tretmane i terapije s djetetom je odlazila od kad je ZS navršila 18 mjeseci života pa do inkriminiranog događaja svakodnevno, no unatoč svim ovim terapijskim postupcima nikakvih pozitivnih feedbackova nije dobivala od strane stručnih osoba niti joj je itko davao bilo kakvu nadu da će s ZS sve biti u redu. To je utjecalo na to da je jednostavno doživjela psihički slom koji je nažalost ovako tragično završio.

5.1. Naime, opisala je da se dva mjeseca prije inkriminiranog događaja počela jako loše psihički osjećati, a posebno zadnjih mjesec dana kada je bila potpuno disfunkcionalna, osjećala brojne zdravstvene probleme, pa tako stalnu bol u prsima, nestajanje zraka, znala je besciljno hodati, čula prigušene glasove u glavi koji su govorili o Laurinoj budućnosti i to isječke od onog što su joj stručne osobe, koje je obilazila o njezinom stanju, govorile, postala je smetena, zaboravljiva, jednostavno, nije si nikako mogla pomoći do te mjere da nije bila u stanju obavljati niti najjednostavnije zadatke koje je prethodno, s lakoćom, obavljala. Obzirom je primjećivala modrice na tijelu, negdje između Božića i Nove godine 2024. otišla je u Vinogradsku bolnicu na hitan prijem sa svojim roditeljima jer je sumnjala da se vratila bolest trombocitopenija, pa je na obradi liječniku rekla da se osjeća jako loše i tražila psihijatrijski pregled, no rečeno joj je da to tada nije moguće. U to je vrijeme imala stalne suicidalne misli, bila u stanju beznađa i očaja iz kojeg nije vidjela nikakav izlaz, a suicidalne misli nije mogla kontrolirati. Zadnjih nekoliko dana prije inkriminiranog događaja čula je prigušene glasove, tako joj je stalno dolazilo ono što je čula od neuropsihijatrice iz poliklinike Sv. Helena, a to je da se takva djeca, kao što je bila mlt. ZS, vežu jer imaju veliki psihomotorni nemir i ne mogu biti fokusirana na sugovornika. Stalno je razmišljala o tim riječima.

5.2. O toj situaciji beznađa i očaja u kojoj se nalazila i suicidalnim mislima koje su je stalno pratile, navele je, pričala je sa svojom sestrom, njoj je i ispričala da se pokušala ubiti na način da se pokušala zadaviti šalom, rekla joj je da je jako loše i ne vidi nikakav izlaz i da bi htjela da ju se hospitalizira, a to je bilo negdje neposredno prije ovog događaja. Sestra joj je na to rekla neka izdrži još malo, da je naručena na psihijatrijski pregled 16.1. i da će joj se pomoći. Inače, na taj pregled 16. siječnja u bolnicu u Jankomiru naručila ju je rođakinja iz Splita koja je liječnica ginekologinja, a koju je kontaktirao njezin otac i tražio ju da pomogne, pa kako ona ima veze i poznanstva u Zagrebu, dogovoren je taj pregled u Jankomiru. Tom se pregledu veselila, nadala se da će joj to pomoći.

5.3. Obzirom se osjećala psihički loše, požalila se u tom smislu svojoj obitelji, svojim roditeljima, koji su joj dogovorili i susret s psihijatrom Oliverom Ojdanićem. Naime, obitelj je bila svjesna da ona nije dobro, ona se nadala da će u razgovoru s njim nekako se osposobiti da može normalno funkcionirati jer u to vrijeme nije uopće mogla funkcionirati, mama im je kuhala, a suprug je bio na godišnjem odmoru i obavljao sve po kući. S psihijatrom Ojdanićem se u nekoliko navrata čula telefonski, a jednom su se susreli tijekom siječnja 2025., šetali su, on joj je davao savjete kako da se smiri i da napravi plan kako bi bila bolje organizirana, no nije bila kod njega na liječničkom pregledu niti joj je dao bilo kakvu terapiju, taj razgovor nije bio usmjeren na njezino stanje, već su općenito razgovarali o dijagnozi i stanju djeteta, ona mu nije mu spominjala da ima suicidalnih misli, a isto mu nisu prenijeli niti članovi njezine obitelji. Ona je zapravo sebe i svoje psihičko stanje stavila na zadnje mjesto i samo bila posvećena ZS. Nije mislila da bi ovo mogla napraviti. Imala je dogovoreni i termin za psihijatrijski pregled u bolnici u Jankomiru, no nažalost isti nije dočekala. Iako je s ZS odlazila na brojne psihološke tretmane, tamo je sa stručnjacima razgovarala o Laurinoj dijagnozi i njezinom stanju, a nitko nije činio ništa da bi se i njoj pomoglo.

5.4. Dodala je da ona neposredno prije ovog čina nije vidjela izlaz iz te situacije, počela sumnjati da li ja uopće dobro postupa i može li ja kao majka uopće pomoći tom djetetu i doista si htjela oduzeti život. Osjećala se bespomoćno, dobivala odbijenice od svih institucija koje je zvala, imala osjećaj da nitko ne želi nigdje primiti ZS. Tako je u to vrijeme dobila odgovor SUVAG-a da Laurin profil ne zadovoljava uvjetima njihove ustanove, to jutro zvala je i u Centar za autizam od kojih je tražila da ZS prime u dječji vrtić za djecu s posebnim potrebama, te je također i od njih to jutro dobila odbijenicu. Tog 15. siječnja otišla je u Centar za socijalnu skrb u namjeri da ZS prijavi na nove terapije te je tamo dobila odgovor da se za to čeka godinu do dvije, a što je također na nju negativno utjecalo. Tamo je razgovarala sa psihologicom, sjeća se da je ona vidjela na njoj da nije dobro, to joj je i rekla, te joj je dala letak da ode u obiteljsko savjetovalište. Potom je ispunjavala papire kako bi prijavila ZS za daljnje terapije, a nakon toga otišla je s tatom popraviti svoje naočale koje su bile potrgane. Potom su se razišli i otišla je kući, a tada je došao suprug s ZS koji ju je dovezao iz vrtića. Razgovarali su što će potom raditi s ZS i dogovorili se da ju jedan od odveze u igraonicu, pa joj je suprug rekao da može ona otići. Padala je kiša, krenula je s njom pješice, a onda joj on rekao neka uzme vozilo, te su otišle i potom bile jedno vrijeme u igraonici. Nakon te igraonice sjela je u vozilo, jedno vrijeme samo se vozila, nije znala ni kuda vozi, puno je razmišljala, htjela je da je nema, bojala se što će biti s ZS, razmišljala da bi bilo bolje da nema njih obje, te u tim okolnostima nekako došla do rijeke Save, vremenski vozila se nekih sedam minuta i sve to vrijeme bila u mračnim mislima. Sve potom joj je nekako u magli i ne sjeća se što je onda radila osim što se sjeća da se zatekla u toj rijeci i sjeća se da je bezuspješno pokušavala uhvatiti ZS, no više nije mogla doći do nje. Potom je izašla iz rijeke, bila očajna i u panici, te prvo nazvala policiju, a potom i supruga i mamu. Nakon nekog vremena došli su suprug i tata.

5.5. Ponovila je da bi dala sve da se ovo što je učinila nije dogodilo. Bilo joj je jako teško i emotivno gledati snimke nadzornih kamera koje su snimile njezin boravak u igraonici s ZS prije toga, sad je vidjela da zapravo ZS nije ni sekunde puštala od sebe. Ono što ju je tada frustriralo bilo je to što se ZS nije uopće odazivala kada ju je zvala u igraonici, s njom nije mogla uspostaviti nikakvu komunikaciju i sve ju je to jako mučilo, bojala se za nju kako će ona dalje funkcionirati u životu.

5.6. Sa sinom V, koji je sada u dobi od 6 godina, imala je dobar odnos, on ju je uvijek nekako dizao u tih godinu dana prije ovog događaja kada je znala biti loše. Nastojala je, kada je imala slobodnog vremena, provesti to vrijeme s V, to je uglavnom bilo navečer kada bi legla kraj njega i čitala mu priču, zbog toga je V znao i kasnije odlaziti spavati, znala ga je nekada odvesti u McDonalds. Danas joj V jako fali, žao joj je što mu je to priuštila i što mora odrastati bez mame. V je posjećuje sada kada je u istražnom zatvoru, ima pravo četiri puta mjesečno na posjete i to dva puta po 15 minuta i dva puta u produljenom trajanju, a sa V se vidi i putem video poziva na koje ima pravo dva puta mjesečno po 20 minuta.

5.7. U tim zadnjim mjesecima sa suprugom se znala svađati, oboje su bili nervozni i iscrpljeni zbog same situacije, on joj je prigovarao što previše gugla o Laurinim problemima, pa joj čak jednom i razbio mobitel, to je bilo negdje u prosincu 2024. ili siječnju 2025., zbog svega su se dosta i udaljili. Ova ih je tragedija opet zbližila i odnos im je sada intenzivan. Suprug je znao da je ona loše, vidio ju je u pokušaju suicida, njemu je i rekla da je loše i da želi ići na liječenje, on ju je pokušavao smiriti na način da bi joj skuhao prirodni napitak koji su inače davali ZS. Inače, više je sa svojom sestrom pričala o svom stanju i o tome da se jako loše osjeća. Upitana zašto sama nije otišla na liječenje kada je bila svjesna da je loše navela je da se bojala što će biti s ZS za slučaj da ju negdje zadrže na liječenju, a osim toga, kada je o tome razgovarala sa suprugom i on joj je znao reći da kako će on sa njih dvoje sam. Naime, jako je teško brinuti se za autistično dijete jer to traži stalni angažman, stalno je bila napeta jer nije znala kako će ZS reagirati, sve to traži puno strpljenja, ponavljanja, pa se i bojala da ako je negdje zadrže na liječenju kako će se to odraziti na Laurino stanje. Nije jednostavno ona tada bila svjesna da je toliko loše i da u tom stanju u kakvom je tada bila ne može pomoći ZS.

5.8. Imala je dobar odnos sa svojim roditeljima, puno pričala s tatom o svojim problemima, njemu se i jadala da se loše osjeća, da želi sve raditi no da ništa ne može obaviti, da se ne može više organizirati, on joj je davao savjete kako da se pokuša bolje organizirati, rekao da vidi da je loše, rekla mu je čak da bi se htjela vratiti na posao, no on joj je rekao da prvo treba sebe srediti jer da u stanju u kakvom se nalazi ju neće htjeti niti primiti na posao, te da treba sebi pomoći. Tata je htio s njom razgovarati, no ona kao da njega nije uopće čula, stalno je samo razmišljala o ZS i zna da je bio tužan jer on do nje nije mogao niti doprijeti.

5.9. Nakon provedenog psihologijskog vještačenja dopunjujući svoju obranu navela je da je isto za nju bilo vrlo stresno jer na njega nije računala, vještakinja psihologinja je imala vrlo hladan stav prema njoj, misli da je imala unaprijed stvorenu sliku o njoj. Kod provođenja testiranja požurivala ju je govoreći joj da nema cijeli dan za ovo testiranje, sam je razgovor s njom trajao kratko, možda 30 minuta, a cjelokupni postupak testiranja od 09,00-12,00 sati. S druge strane, psihijatrijsko vještačenje smatra vrlo detaljnim, s vještakinjama je provela pet sati i u dva navrata s njima razgovarala.

5.10. Na kraju je ponovila da je ovo tužan i tragičan događaj za cijelu obitelj. Cijeli će život patiti zbog gubitka ZS i živjeti s golemim osjećajem boli, patnje i krivnje zbog njezinog gubitka i sve bi dala da može vratiti vrijeme i da se to nije dogodilo. Kaje se svakodnevno i jako pati. Nositi će veliki križ i zbog odvojenosti od sina M koji je posjećuje i jako pati i pri svakoj joj posjeti kaže da ne želi ići od nje. Žao joj je i supruga, voli ga i tužna je što nije ispunila obećanje koje mu je dala kod vjenčanja da će s njim biti i u zdravlju i u bolesti. Uzda se samo u Božje milosrđe i oprost. Pri iskazivanju je plakala.

6. Tijekom dokaznog postupka, uz suglasnost stranaka, pročitana je i razgledana materijalna dokumentacija u spisu i to Izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Službe općeg kriminaliteta, Sektora krim. policije PUZ-a, broj: 511- 19-10-111/1-K-12/25 od 15. siječnja 2025. (list 4-6 spisa), Transkript telefonskog razgovora sa pozivnog broja [broj telefona] upućen OKC PUZ-a, dana 15. siječnja 2025. u 16,11 sati (list 8-11 spisa), Službena zabilješka o dojavi te 1., 2., 6. -12. odlomak izvješća o utvrđenom činjeničnom stanju VI PP PUZ-a od 15. siječnja 2025. (list 11-12 spisa), Službena zabilješka o dojavi te 1., 2., 3. 5., 6. i 7. odlomak izvješća djelatnika II PP PUZ-a od 15. siječnja 2025. (list 13-14 spisa), Izvješće djelatnika II PP PUZ-a od 15. siječnja 2021. (list 15 spisa), Dokumentacija Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba na ime BS od 15. siječnja 2025. (list 16 spisa), Prijamni zapisnik Klinike za psihijatriju Vrapče na ime BS od 15. siječnja 2025. (list 17 spisa), Zapisnik o očevidu, Službe za očevide i kriminalističku tehniku, Sektora krim policije PUZ-a, broj:511-19-10-15/1-K-12/25 od 15. siječnja 2025. (list 18- 21 spisa), Izvješće djelatnika VI PP PUZ-a od 15. siječnja 2025. (list 25 spisa), Zapisnik o očevidu Službe za očevide i kriminalističku tehniku, Sektora krim policije PUZ-a, broj:

511-19-10-15/1-K-12/25 od 15. siječnja 2025. (list 27-28 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj], od 15. siječnja 2025. (list 32 spisa) Izvješće djelatnika PP PUZ-a o pregledu izuzetog video nadzora sa fotografijama (list 35-42 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 16. siječnja 2025. (list 45 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 15. siječnja 2025. (list 47 spisa), Prijavnica igraonice "KIDS JUNGLE" od 15. siječnja 2025. (list 48 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 15. siječnja 2025. uz medicinsku dokumentaciju na ime ZS (list 50-84 spisa), - Zaključak Područnog ureda Susedgrad, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Klasa: UP/I-551-06/24-09/2884, Ur. broj: 139-102-14/01-24-03 od 23. travnja 2024. (list 85-86 spisa), Rješenje Područnog ureda Susedgrad, Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Klasa: UP-I-551- 06/24-02/862, Ur. broj: 139-120-12-4-24-2 od 10. prosinca 2024. (list 87 spisa), Preslika SMS poruka (list 96 i 97 spisa), Preslika poruke (list 99 spisa),Upisni obrazac edukacijsko-rehabilitacijske privatne prakse Angerona na ime ZS (list 100 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja: [serijski broj] od 20. siječnja 2025. uz izvješće o analizi predmetne snimke video nadzora od 05. veljače 2025. (list 146-147 spisa), Medicinska dokumentacija Kliničkog bolničkog centra Sestre Milosrdnice, Klinike za unutarnje bolesti na ime BS od 14. siječnja 2022. (list 182-184 spisa),Dopis Interpola Beograd upućen Interpolu Zagreb, od 25. ožujka 2025. (list 211 spisa), od 27. ožujka 2025. (list 213 spisa), od 28. ožujka 2025. sa fotodokumentacijom (list 218-221 spisa) od 25. travnja 2025. (list 229 spisa), Dopis Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 06. svibnja 2025. (list 238 spisa), Izvještaj Uprave kriminalističke policije, Policijske uprave za grad Beograd, Ministarstva unutrašnjih poslova, Republike Srbije broj: ITD-12270/2025 od 22. ožujka 2025. (list 224-225 spisa),Izvještaj o forenzičkom pregledu mjesta događaja Odjeljenja za operativnu forenziku, Uprave kriminalističke policije, Policijske uprave za grad Beograd, Direkcije policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, broj: KT- 100-492/2025 od 22. ožujka 2025. (list 248-249 spisa) sa ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 352-355 spisa), Izveštaj Odelenja za suzbijanje krvnih, seksualnih, saobraćajnih delikata i trgovinu ljudima, Uprave kriminalističke policije, Policijske uprave za grad Beograd, Direkcije policije, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Srbije broj D-1794/25 od 6. svibnja 2025. (list 290 spisa) sa ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 356-361 spisa),Obdukcioni zapisnik C-239/2025 od 24. ožujka 2025. uz Izvještaj o hemijsko-toksikološkoj analizi broj: T-364/2025 od 27. svibnja 2025. Instituta za sudsku medicinu „Milovan Milanović“, Medicinskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu (list 291-293 spisa) sa ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 362-373 spisa), Zapisnik o izvršenoj identifikaciji posmrtnih ostataka NN tela obdukovanog na ISM broj: 239/25 od 23. travnja 2025. (list 294-296 spisa) sa ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik (list 374-383 spisa) te specijalistički nalaz KBC Sestre milosrdnice na ime BS od 20. prosinca 2024. (list 454-455 spisa). Na temelju članka 431. stavka 1. točka 6. ZKP/08 uz suglasnost stranaka pročitani su iskazi svjedoka ispitanih tijekom istrage i to OS, DS, KS i JS, ĐS i Kreše Nujića, time da su svjedoci ĐS i Krešo Nujić i dopunski ispitani na raspravi. Tijekom dokaznog postupka preslušana je snimka zvukovnog zapisa koji je zaprimljen kod OKC PUZ-a 15. siječnja 2025. u 16:11:08 s pozivnog broja [broj telefona] te su pregledani DVD mediji sa snimkama nadzornih kamera Trgovačkog centra City Centar One West, dječje igraonice „Kids jungle“ u sklopu tog trgovačkog centra, te s adrese Ljubljanska avenija 6 od 15. siječnja 2025. Nadalje, provedeno je psihijatrijsko vještačenje optužene BS po stalnim sudskim vještakinjama psihijatricama Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. sc. Klementini Ružić, subspecijalistu forenzične i socijalne psihijatrije i doc. dr. sc. Tanji Grahovac Juretić, subspecijalistu bolesti ovisnosti i biologijske psihijatrije te psihološko vještačenje optužene po stalnoj sudskoj vještakinji psihologinji kliničke psihologije dr. sc. LS, te su vještakinje psihijatrice dr. Klementina Ružić, doc. dr. sc. Tanja Grahovac Juretić i dr. sc. LS ispitane na raspravi.

6.1. Na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbijen je dokazni prijedlog obrane za provođenjem dopunskog psihijatrijskog vještačenja optužene na okolnost stupnja njezinih duševnih smetnji i jesu li iste bile tog stupnja da su dovele do njezine neubrojivosti kao nevažan i odugovlačeći s obzirom da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem po vještakinjama Medicinskog fakulteta u Rijeci utvrđeno da je optužena tempore criminis imala duševnu smetnju u vidu teškog depresivnog poremećaja bez psihotičnih promjena, uslijed koje su njezine sposobnosti shvaćanja svojih postupaka i vladanja svojom voljom tempore criminis bile bitno smanjene, pa je vijeće ocijenilo da provođenjem dopunskog psihijatrijskog vještačenja bilo koja od odlučnih činjenica važnih za presuđenje ne bi mogla utvrditi, a osim toga prijedlog je ocijenjen i prijedlogom usmjerenim za daljnjim odugovlačenjem kaznenog postupka.

6.2. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženu BS.

7. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, iskaza optužene BS koja je okolnosno i potpuno te sukladno svim ostalim izvedenim dokazima priznala učin kaznenog djela, na način kako joj je ono izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret, navodeći da su točni svi navodi iz optužnice te povezujući iskaz optužene sa svim izvedenim, kako materijalnim, tako i personalnim dokazima, snimkama audio te video zapisa od 15. siječnja 2025. te rezultatima provedenih psihijatrijskog i psihološkog vještačenja optuženice nedvojbeno je utvrđeno da je optužena BS svoju malodobnu kćer ZS, rođenu **.**.2021. dana 15. siječnja 2025. oko 15,30 sati u Zagrebu, Ljubljanska avenija bb, osobnim automobilom dovezla na Savski nasip na oko 150 m sjeverno od Jankomirskog mosta, izašla iz automobila te se sa malodobnim djetetom koje je držala u rukama, spustila do korita rijeke Save, ušla do struka u rijeku i dijete ispustila iz ruku, uslijed čega se ono utopilo u rijeci, dakle, ubila je svoje dijete, blisku osobu, posebnu ranjivu zbog dobi, čime su u njezinom ponašanju ostvarena sva objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 111. točka 2. i 3. KZ/11.

8. Mlt. žrtva ZS bilo je dijete s teškoćama u razvoju, njezin psihomotorički razvoj bio disharmoničan s odstupanjima u govornom, slušno-motoričkom razvoju i oštećenjem funkcionalnih sposobnosti 3. stupnja, kod nje je postojala sumnja na poteškoće iz šireg spektra autizma kao što to proizlazi iz dokumentacije neuropedijatra, logopeda, psihijatara i psihologa te Hrvatskog zavoda za socijalni rad o priznavanju prava na inkluzivni dodatak mlt. ZS ali i iskaza članova obitelji, svjedoka Kreše Nujića, GS, KS i JS, kao i iskaza optuženice, s time da dijagnoza djetetu, zbog njezine niske životne dobi, još nije bila postavljena.

9. Tijelo djeteta pronađeno je 22. ožujka 2025. na obali rijeke Save u Beogradu što je utvrđeno temeljem dokumentacije Interpola Beograd, zapisnika o obdukciji te zapisnika o identifikaciji posmrtnih ostatka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu.

10. Pri ocjeni ovog teškog kaznenog djela, unatoč priznanju optuženice, ovo vijeće je prije svega ispitalo je li optužena BS sposobna za krivnju za počinjeno kazneno djelo, odnosno je li ona u vrijeme poduzimanja inkriminiranog postupanja bila ubrojiva, dakle, je li mogla shvatiti značenje svojeg postupanja, a time i njegovu protupravnost i vladati svojom voljom odnosno dovesti u sklad svoje ponašanje s prethodnom spoznajom protupravnosti istoga i suzdržati se od izvršenja djela.

10.1. Prije svega valja istaći da je optužena BS osoba u dobi od 34 godine, rođena u obitelji intelektualaca, odrastala u skladnoj i podržavajućoj obiteljskoj zajednici uz roditelje i sestru, uredno završila osnovnu i srednju školu i ekonomski fakultet, zaposlila se u struci, nakon emocionalne veze iz vremena srednje škole 2018. sklopila brak u kojem je rođeno dvoje djece, sin V 2019. i kćer ZS 2021. Tijekom života bila je osoba neupadnog ponašanja, funkcionirala u svim životnim segmentima, nema nekih strukturalnih specifičnosti niti obrazaca ponašanja devijantnog tipa u smislu poremećaja ličnosti. Navedeno je utvrđeno temeljem iskaza optuženice, iskaza članova njezine obitelji, svjedoka Kreše Nujića, GS, JS i KS, te rezultata provedenih psihijatrijskog i psihologijskog vještačenja optuženice.

10.2. Provedenim vještačenjem po stalnim sudskim vještakinjama psihijatricama i kliničkoj psihologinji, na temelju psihijatrijsko psihološke obrade optužene te dokaza izvedenih u postupku, ovo vijeće je utvrdilo da je optužena BS u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila, u bitno smanjenom stupnju, ubrojiva – mogućnost shvaćanja značenja svojeg postupanja, ali i vladanja svojom voljom kod nje je, u trenutku počinjenja djela postojala, no bila bitno smanjena.

10.2.1. Naime, psihijatrijskim vještačenjem optužene BS po stalnim sudskim vještakinjama prof. dr. sc. Klementini Ružić i doc. dr. sc. Tanji Grahovac Juretić utvrđeno je da je ona osoba urednog duševnog razvitka koja ne boluje od neke prave i trajne duševne bolesti, tijekom života bila je osoba neupadnog ponašanja, funkcionirala u svim životnim segmentima, kod nje nema strukturalnih specifičnosti niti su zamijećeni obrasci devijantnog ponašanja u smislu postojanja poremećaja ličnosti. Prema dostupnim podacima iz medicinske dokumentacije optužene ona nije osoba koja bi tijekom života konzumirala bilo kakva sredstva ovisnosti niti je evidentirana bolest ovisnosti, a nema podataka niti da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bila intoksicirana. Nikada do sada nije imala psihičke smetnje radi kojih bi bila u psihijatrijskom ili psihološkom tretmanu. Ona je rođena kao mlađe od dvoje djece u cjelovitoj obitelji u kojoj su oduvijek postojali skladni obiteljski odnosi, rani psihomotorni razvoj protekao je uredno, tijekom vrtićke dobi i školovanja nije imala problema s adaptacijom na nove sredine, školska i obrazovna postignuća su na visokoj razini, u razvojnom periodu nije pokazivala smetnje u ponašanju, a po završetku studija se zaposlila i radila dok nije odlučila preuzeti skrb o djetetu. U brak je ušla nakon višegodišnje emotivne veze, u skladnim je odnosima sa suprugom, u braku je rođeno dvoje djece, brizi oko djece bila su posvećena oba roditelja, time da je ostala u dobrim odnosima s primarnom obitelji, a posebno blizak odnos imala sa svojom sestrom. Do trudnoće s mlt. ZS bila je tjelesno zdrava, a u trudnoći oboljela od bolesti trudničke trombocitopenije zbog čega se intenzivno liječila do kraja trudnoće, više puta bila hospitalizirana, a bolest je zaliječena u potpunosti i ne uzima nikakve lijekove. Nadalje, psihijatrijskim vještačenjem je utvrđeno da je optužena BS u vrijeme počinjenja ovog kaznenog djela bila u stanju teške depresivne epizode bez psihotičnih simptoma koja se razvila kao reakcija na životne probleme i stresnu situaciju kroz duži period radi čega se ona može smatrati reaktivnom. Naime, optužena je kroz duži vremenski period bila izložena pojačanoj frustraciji koja se intenzivirala pogoršanjem stanja djeteta kao i svim aktivnostima koje je ona poduzimala u liječenju djeteta, a koje nisu dale očekivane rezultate, frustracija je bila kumulativnog karaktera i dovele kod optužene do iscrpljivanja adaptacijskih mehanizama i razvoja depresije, manifestirane tjeskobom koja je oscilirala i do prepljavljujuće razine i dovela je do nemogućnosti racionalnog razmišljanja te redukcije intelektualnih i voljnih funkcija pa je u vrijeme počinjenja djela sposobnost optužene shvatiti vlastito postupanje i vladati svojom voljom bila reducirana, i to u značajnom stupnju.

10.2.2. Psihologijskim vještačenjem optužene BS pak utvrđeno je da se radi o osobi koja je po rođenju djeteta žrtve i suočenju sa prirodom oboljenja bila traumatizirana i u nastojanju da kompenzira razvojne i druge teškoće djeteta intenzivno i prekomjerno se angažirala kroz raznorazne tretmane i programe koje je polazila s djetetom, a kako isti nisu dali očekivane rezultate razvila sliku depresivnog sindroma uz nemogućnost prihvaćanja realnih problema djeteta i vlastitih problema koji iz toga proizlaze. Učin kaznenog djela rezultat je njezinog tada suočavanja s autističnom reakcijom djeteta u igraonici kada se dijete na njezine višestruke pozive nije odazivalo te je nastupilo stanje smanjenog kontakta optužene sa samom sobom i vanjskim okruženjem, ona je bila svladana traumom te je došlo do redukcije razumijevanja same sebe i upravljanja svojim reakcijama i ponašanjima te je uslijed reaktivne disocijativne epizode počinila kazneno djelo. I nakon provedenog psihologijskog vještačenja optužene, provedenog godinu dana po inkriminiranom događaju vještakinje psihijatrice ostale su pri svojem zaključku o tome da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela sposobnosti optuženice da shvati značenje svojeg postupanja i upravlja svojom voljom bila bitno smanjena.

10.2.3. Uzimajući u obzir rezultate provedenih psihijatrijsko psihološkog vještačenja, kao i sve, u postupku izvedene dokaze, pa tako i preslušanu snimku audio zapisa poziva koji je optuženica neposredno po učinu kaznenog djela uputila djelatnicima Policijske uprave zagrebačke prijavljujući učinjeno isključeno je njezino postupanje tempore criminis u neubrojivom stanju, dakle bez mogućnosti shvaćanja značenja svojeg postupanja i vladanja svojom voljom. Naime, kao što je to utvrđeno provedenim psihijatrijskim vještačenjem, a posebno nakon preslušanog zapisa poziva policiji, neko kraće vremena po učinjenom (djelo je počinila oko 15,30, a poziv uputila u 16:11 sati) optužena BS je bila prepljavena emocijama, no u razgovoru s djelatnikom policije davala relativno suvisle, kako svoje osobne podatke, tako i podatke o tome gdje se nalazi, što ima odjeveno, i u konačnici što je učinila, pa je sukladno zaključku vještakinja utvrđeno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela ubrojivost optuženice bila očuvana, no uslijed stanja u kojem se tada nalazila bila je, i to u bitnoj mjeri, smanjena. I psihologijskim vještačenjem analizirano ponašanje optuženice po učinu djela kada je pozvala policiju, a onda supruga i majku kako bi ih obavijestila o tome što je učinila objašnjeno je stanjem osobe koje je bilo dostatno prisebno i organizirano obzirom je ona znala gdje je automobil, mobitel, broj policije, svjesna je bila posljedica svog čina, što sve zajedno po ocjeni vijeća nedvojbeno isključuje da bi se radilo o isključenju ubrojivosti tempore criminis.

10.2.4. Vijeće je u cijelosti prihvatilo nalaze i mišljenja vještaka psihijatrica i psihologinje, sačinjenih na temelju analize izvedenih dokaza te psihijatrijsko psihološke obrade optuženice obzirom su dani jasno, detaljno i argumentirano, u skladu s pravilima struke i iskustva, a ujedno niti stranke, na iste, nisu imale primjedaba.

11. Optužena BS je, priznajući učin kaznenog djela, priznala i da je postupala s inkriminiranom izravnom namjerom ubojstva svojeg djeteta, a ujedno djelo je počinila i prema posebno ranjivoj osobi, obzirom se radilo o djetetu u dobi od tri godine koje je kao takvo bilo, zbog svoje izrazito niske kronološke dobi, posebno ranjivo te bespomoćno i potpuno ovisno o optuženici, svojoj majci koja je bila garant njezine sigurnosti, dobrobiti i života te prema kojoj je imalo odnos apsolutnog povjerenja i povezanosti i od koje nije očekivalo nikakvo zlo postupanje.

11.1. Slijedom navedenog, optužena BS je svoje dijete ZS u dobi od tri godine života, inkriminiranog dana ispustila iz ruku u rijeku Savu, svjesna da će se ono utopiti i tako ga lišiti života i htijući isto, čime su u njezinom ponašanju ostvarena sva subjektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. KZ/11.

11.2. Počinjenim kaznenim djelom optuženica je ubila svoje, dakle blisku osobu prema odredbi članka 87. točke 9. KZ/11, a koja je bila i posebno ranjiva osoba zbog svoje dobi, čime se u pravnoj kvalifikaciji radi o učinu kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. i 3. KZ/11.

12. Dakle, optužena BS je, u vrijeme počinjenja kaznenog djela, iako u bitno smanjenom stupnju, bila ubrojiva, u njezinom ponašanju ostvarena su sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 2. i 3. KZ/11, pri čemu je bila svjesna zabranjenosti svojeg ponašanja te nisu utvrđeni bilo kakvi ispričavajući razlozi slijedom čega ju je vijeće za počinjeno kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 2. i 3. KZ/11 oglasilo krivom.

13. Budući je, dakle, priznanje optužene BS sukladno dokazima iz spisa predmeta, na temelju članka 459. ZKP/08 nastavno obrazloženje presude sadržavati će razloge i okolnosti kojima se vijeće vodilo pri odmjeravanju kazne optuženici za počinjeno kazneno djelo.

13.1. U odabiru kazne optuženoj BS za počinjeno kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točka 2. i 3. KZ/11 potrebne za postizanje svrhe kažnjavanja, ali i primjerene stupnju krivnje optuženice, kojom će se u konkretnom slučaju ostvariti člankom 47. KZ/11 propisana svrha kažnjavanja ovo vijeće je primijenilo opće pravilo o odmjeravanju kazne prema kojem kazna mora biti primjerena i potrebna, individualizirana, zakonom predviđena društvena osuda počinjenog kaznenog djela, kojom će se izraziti adekvatan društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, ali djelovati i individualno preventivno, dakle, na konkretnog počinitelja, ali i generalno preventivno, dakle na druge da ubuduće ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i pravednosti kažnjavanja počinitelja.

13.2. Pri tome je, polazeći od stupnja krivnje optuženice i svrhe kažnjavanja, vijeće cijenilo sve okolnosti utvrđene kod optužene BS koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša (otegotne i olakotne okolnosti), pa tako osobito jačinu povrede zaštićenog dobra i posljedice koje su pretrpjele žrtve učinom kaznenog djela, pobude iz kojih je optuženica kazneno djelo počinila, stupanj povrede njezinih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život optuženice, njezine osobne prilike, kao i njezino ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.

13.3. Razmatrajući okolnosti bitne za odmjeravanje kazne u konkretnom slučaju cijenjeni su na raspravi izvedeni dokazi, i to iskazi svjedoka Kreše Nujića, supruga optuženice, njezine sestre svjedokinje GS i roditelja svjedoka KS i JS o životu, ponašanju i zdravstvenom stanju optužene BS u razdoblju koje je prethodilo učinu ovog kaznenog djela, analizirane su snimke nadzornih kamera i iskazi djelatnica iz dječje igraonice „King Jungle“ o ponašanju i postupanju optuženice prema djetetu žrtvi za vrijeme boravka s djetetom u igraonici neposredno prije učina kaznenog djela 15. siječnja 2025., kao i snimka audio zapisa poziva koji je optuženica uputila djelatnicima policije neposredno po učinu kaznenog djela 15. siječnja 2025. u 16:11 sati, te konačno nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještakinja psihijatrica dr. Klementine Ružić i doc. sr. sc. Tanje Grahovac Juretić kao i stalne sudske vještakinje kliničke psihologinje dr. LS o osobinama ličnosti optuženice, njezinom psihičkom stanju, posebno tempore criminis, te mogućnosti shvatiti značaj svojih postupaka i upravljanja svojom voljom, posebno u vidu razumijevanja motiva i pobuda za učin ovog teškog kaznenog djela.

13.3.1. Tako je analizom bitno suglasnih iskaza svjedoka Kreše Nujića, supruga, GS, sestre te JS i KS, roditelja optuženice, medicinske dokumentacije optužene BS i djeteta žrtve ZS, kao i iskaza optuženice utvrđeno da je optužena BS **.**.2021. rodila kćer ZS i to nakon rizične trudnoće u kojoj joj je dijagnosticirana bolest tromocitopenije uslijed koje je bio ugrožen i njezin i život djeteta. Po rođenju djeteta nastavila je svoje liječenje, a ubrzo, u dobi od godinu dana djeteta, primijetila zaostajanje u njezinom razvoju koje je i liječničkom obradom potvrđeno kada je dijete bilo staro 18 mjeseci, početkom 2024. kada je dijete bilo na pregledu neuropedijatra u Poliklinici za dječje bolesti Helena, kao što je razvidno iz nalaza Poliklinike. Optužena je potom, kao što navela, a potvrdili i njezin suprug i sestra, svjedoci Krešo Nujić i GS, u dogovoru s obitelji jedno kraće vrijeme radila pola radnog vremena radi brige i skrbi o djetetu, a od proljeća 2024. otvorila bolovanje i od tada preuzela potpunu brigu i sve vrijeme provodila s ZS. Od početka 2024., kada je dijete bilo u dobi od dvije godine optužena se intenzivno posvetila brizi za dijete i pokušaju prevladavanja njezinih, evidentnih razvojnih poteškoća uključivanjem djeteta u raznorazne tretmantske programe, do mjere koje su iznadprosječne za osobe koje se suočavanju s bolesti djeteta tog tipa, kao što su to navele vještakinje psihijatrice i psihologinja. Naime, kao što je opisao svjedok KS, njezin otac optuženica je kao majka bila jako zabrinuta, a kako je i inače knjiški tip o Laurinim je poteškoćama čitala svu dostupnu literaturu, uključujući i sve dostupno na Internetu, i to u pretjeranoj mjeri te se htjela obratiti svim ustanovama i osobama koje bi mogle pomoći njezinoj kćeri. Opsežna medicinska dokumentacija, kao i iskazi svjedoka članova obitelji optuženice, Kreše Nujića, GS, KS i JS potvrđuju da je dijete kroz godinu dana svakodnevno vođeno na brojne terapije, tretmane i programe pa tako kod defektologa, logopeda, stručnjaka senzorne motorike, edukacijskih rehabilitatora i drugih, a 12. listopada 2024. mlt. ZS priznato je i pravo na inkluzivni dodatak kao što potvrđuje rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad na temelju 3. stupnja funkcionalnih oštećenja utvrđenih vještačenjem djevojčice. Dijete, je pored toga, kao što to proizlazi iz iskaza supruga Kreše Nujića i sestre GS bilo uključeno u ovom razdoblju i u brojne sportske aktivnosti, a pri tome je optuženica, uz to što je uglavnom ona, jer je suprug radio, organizirala i vodila dijete na terapijske programe, intenzivno i uporno, sve ovo vrijeme, i sama, kao terapeut, radila s djetetom.

13.3.2. Pri tome je svjedok Krešo Nujić opisao da nakon što su s djetetom po primjećivanju njezinih razvojnih problema otišli u Polikliniku za dječje bolesti Helena u siječnju 2024. psihijatrica im je rekla da je potrebno s djetetom raditi, da ona nije dobro, da ima poteškoća, nakon čega su došli do terapeutkinje u [adresa] PS koja im je prezentirala stupnjevanje autizma kod djece i prema onome što je utvrdila kod ZS zaključila da kod nje vjerojatno postoji oblik blage retardacije s tendencijom prema retardaciji, a što je Antoniju jako uznemirilo, no obzirom su za nju čuli da je stručna nastavili su dijete voditi kod nje i ona ih je cijelo to vrijeme usmjeravala kako pomoći ZS. U početku su s ZS odlazili kod nje dva puta mjesečno, potom svaki tjedan, a u studenom ili prosincu 2024. intenzivirali odlaske. Osim toga, dijete su vodili i na masaže kod terapeutkinje ES, na tretman refleksologije u Mađarsku, stalno su odlazili kod raznih logopeda s obzirom na govorne poteškoće. Upravo to odlaženje s djetetom kod logopeda, pojasnio je, padalo im je najteže jer ZS je imala motorički nemir i senzorne poteškoće te nije mogla mirno raditi s logopedom, pa nakon prvog pregleda i rada s djetetom su sljedeći termin dobivali s određenim odmakom što je Antoniju dodatno frustriralo pa su tražili uvijek nove logopede i u svemu tome postajali sve više izgubljeni, a dijete je osim toga postojalo frustrirano na način da više nije govorila one riječi koje je prethodno izgovarala. Svoju frustraciju ZS je ispoljavala na različite načine pa se tako znala bacati na pod, vrištati, nekog tko bi bio u blizini bi ugrizla, u usta bi stavljala različite predmete i njih žvakala i tako se smirivala, počela je odbijati bilo kakvu suradnju i pružala otpor u nastojanju da se s njom radi. Terapeutkinja PS, koja je to sve vodila, naveo je, doista veliki stručnjak, no smatra da nije dobar psiholog iz razloga što je tražila da budu u sve to uključeni, osim toga nikada nije ništa pohvalno rekla za ZS, što bi ih smirilo, i nekako nisu dobivali onu podršku koja im je, kao roditeljima, trebala. Dijete su vodili i u SUVAG, no rečeno im je da oni ne rade s djecom s poteškoćama u razvoju, tražili da ju prime u vrtić Slave Raškaj, no i za to nisu dobili nikakav odgovor. Navedeno je potvrdila i sestra optuženice, svjedok GS, dodajući i da je s terapeutkinjom u [adresa] Antonija isprva bila zadovoljna, shvatila da od nje dobiva prave savjete i da se strukturirano radi s djetetom, a bio je vidljiv i napredak kod ZS, međutim, teško joj je bilo sve psihički izdržati obzirom na način na koji je ona postupala s djetetom, posebno zbog toga što je kao roditelj trebala biti prisutna, a neke metode su bile da se s djetetom koje ne želi surađivati prisilno radi, pa je počela sumnjati u ispravnost tih tretmana. To je bilo posebno teško jer je ispočetka samo njoj vjerovala i smatrala da se drugi tretmani koje je prethodno pohađala s ZS svode samo na igru, pa je počela preispitivati samu sebe, da li je dobro postupila, da li postoje možda bolji tretmani, da li je bilo pogrešno što je odustala od neke radne terapije na koju je ZS prethodno išla i bilo joj je lijepo.

13.3.3. Osim toga, takav pretjerani i intenzivni rad s djevojčicom u dobi od niti tri godine s vremenom, ne samo da nije davao rezultate, već je polučio kontraefekt, pa je, kao što je to opisao otac djevojčice, svjedok Krešo Nujić, sestra GS, ali i optuženica, dijete postalo frustrirano i nazadovalo, a osim toga pružalo je otpor njihovim nastojanjima da s njom rade, doživljavajući ih kao terapeute, a ne kao roditelje koji joj pružaju podršku i ljubav. Navedeno je, opisali su svjedoci Krešo Nujić i GS, posebno teško doživljavala optužena koja je naviše vremena provodila s djetetom, pa je primjećujući pogoršanje napredovanja djeteta, njezin otpor i nazadovanje ona nastavila intenzivnije raditi s njom, neprestano, danonoćno tražeći nove načine i metode kako joj pomoći, pri čemu je i stalno preispitivala sebe kao majku, svoje kapacitete i mogućnosti, postojala je sve iscrpljenija, psihički se loše osjećala. Zadnja dva mjeseca, dakle od studenog 2024., njezine psihičke tegobe su se intenzivirale, pa su pogoršanje stanja optužene u vidu anksioznosti, zatvorenosti, depresivnosti, intenzivne tjeskobe, samooptuživanja, samosažaljenja, osjećaja krivnje, dezorganiziranog ponašanja primijetili i članovi njezine obitelji – svjedočili su da je od studenog 2024. postala izrazito negativna, sve je vidjela loše, kada je dijete nešto dobro napravilo njoj ništa nije bilo dovoljno dobro, stalno je razmišljala o djetetovoj budućnosti koju je vidjela izrazito lošom, govorila da je loša majka, da bi neka druga majka bolje brinula i znala kako pomoći svojem djetetu, gubila i organizacijske sposobnosti pa tako nije uopće znala gdje treba dijete kada voditi, zapustila izgled, u kući je sve bilo u neredu, ni sa kime se nije družila, loše je spavala, stalno, pa i noću putem Interneta i grupa roditelja djece sa sličnim problemima, tražila savjete što raditi i kako pomoći djetetu, nije vidjela nikakav smisao ni u čemu, zatvarala se u vlastiti svijet, ničem se nije veselila niti mogla uživati u malim stvarima, stalno je ponavljala da ne želi druge aktivnosti jer gubi dragocjeno vrijeme koje se mogla baviti s ZS. Posebno je sve postalo teško negdje oko božićnih blagdana te 2024., opisala su sestra optuženice svjedok GS i suprug Krešo Nujić, kada se zbog godišnjih odmora mogućnost da se odlazi na tretmane smanjila, pa je Antonija stalno prigovarala da se gubi dragocjeno vrijeme za koje se trebalo raditi s ZS. O rastresem stanju optuženice u to vrijeme svjedočili su njezini roditelji KS i JS opisujući da je na Badnjak 2024. optuženica došla kod njih u 1 sat iza ponoći kako bi isprintala materijale za rad s ZS, a postala je smetena i zaboravljiva pa je tako na Božić na ručak, umjesto kod svekrve, došla kod njih.

13.3.4. I sama je optužena potvrdila da se u to vrijeme jako loše osjećala, imala brojnih zdravstvenih problema, u prosincu 2024. bila na hitnom prijemu u bolnici zbog straha da joj se vratila bolest trombocitopenije, kada je liječniku koji ju je pregledavao rekla da je loše i da treba psihijatra, no tom zahtjevu se tada nije moglo udovoljiti. Da je bila na pregledu potvrđuje nalaz Hitne ordinacije KBC Sestre milosrdnice od 21. prosinca 2024. kada je, u 1:18 sati optužena pregledana zbog hematoma na rukama i nogama i kada je zabilježeno, među ostalim, i da je „pod velikim stresom zbog obiteljskih razloga i da je u više navrata imala anksiozne atake“.

13.3.5. Osim toga optuženica je zadnjih 15-30 dana prije inkriminiranog događaja bila i suicidalna, suprug, Krešo Nujić i sestra GS u svojim su iskazima svjedočili o tri pokušaja suicida u tom razdoblju, konkretno suprug da ju je dva puta zatekao da se pokušala ubiti nožem, dok je sestri pričala da se pokušala zadaviti šalom, a o zabrinutosti i svjesnosti da je ona jako loše i da moraju, kao obitelj, nešto poduzeti svjedoče poruke koje su 6. siječnja 2025. (deset dana prije inkriminiranog događaja) razmjenjivali suprug i sestra optuženice ukazujući na potrebu slanja optuženice na liječenje zbog, tada već drugog, pokušaja suicida...(Naime, suprug optuženice je tada njezinoj sestri slao poruke sadržaja „Sutra se mora u bolnicu. I tu nema više priče Pokušala se ubit nožem… I to 2. put…„, kao što iz istih proizlazi). Po manifestaciji suicidalnosti, obitelj je postala svjesna da stanje u kojem se ona nalazi traži liječničku pomoć, pa su i reagirali - razgovarali su s njom pokušavajući do nje doprijeti i ukazati joj da ona treba ići na liječenje i prvo sebi pomoći jer da takva nije u stanju pomoći djetetu, no nitko, kao što su svjedočili i njezina sestra GS i njezin otac KS, nije mogao doprijeti do nje, govorila im je da je dobro i da će biti dobro i da samo gubi vrijeme koje je mogla posvetiti ZS. U zadnjim danima prije inkriminiranog događaja, kao što je iskazao suprug optuženicu se više nisu usudili ostavljati samu strahujući da bi sebi mogla nauditi, a roditelji su i angažirali prijatelja psihijatra da razgovora s njom, kao što su to svi svjedoci, članovi obitelji, suglasno naveli. Konačno obitelj je, nakon manifestacije suicidalnih ideja u zadnjih desetak dana, i evidentno lošeg stanja optuženice te nemogućnosti da dopru do nje, a koje je bilo indikacija i za prisilnu hospitalizaciju, kao što su to u postupku utvrdili liječnici vještaci, odlučila i naručila optuženu BS na psihijatrijski pregled u Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan u Jankomiru za dan 16. siječnja 2025.

13.3.6. U nadi da će joj se tada i tamo pomoći, a na koje je liječenje optuženica i pristala, obitelj nije smatrala potrebnim hitno reagirati 14. siječnja 2025., samo dan prije inkriminiranog događaja kada evidentno optuženici nije bilo dobro. Naime, kao što to proizlazi iz iskaza njezine sestre GS i sadržaja poruka pročitanih u postupku, optuženica joj je tog dana u popodnevnim satima poslala poruke sadržaja „Uzmi M k sebi i odgoji ga.. ja nisam sposobna ni za šta... ja sam gubitnik...“. Po primitku poruka, kao što je iskazala, zabrinuta je razgovarala sa sestrom koja joj je rekla da se jako loše osjeća i pitala bi li je netko mogao odvesti na hospitalizaciju, no na pitanje može li izdržati do tog termina koji je dogovoren za 16. siječnja, smirila se i rekla da može, da će izdržati. O tome je sestra, navela je, razgovarala i s prijateljicom liječnicom koja ju je smirila da se neće ništa dogoditi, da će joj se pomoći u bolnici. Sestra, je o stanju optužene, kao što je iskazala, razgovarala i s roditeljima pa je i mama tu večer otišla k njoj i utješila je, a dogovorili su da tata sutradan bude s njom i da odu u Centar za socijalnu skrb i da traže nove oblike podrške za dijete.

13.3.7. Dakle, optuženica je nedvojbeno neposredno prije učina kaznenog djela imala stvarnih i teških psihičkih poteškoća, iste su primijetili članovi obitelj, čiju je veliku podršku imala te su joj i nastojali pomoći. No njezino stanje u to vrijeme, uz postojanje suicidalnosti, kao što je to utvrđeno psihijatrijskim vještačenjem, bilo je indikator za tada nužnu i hitnu hospitalizaciju optuženice na psihijatriji po dragovoljnoj osnovi ili u slučaju nesuradljivosti za prisilnu hospitalizaciju po Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama. Dakle, navedeno manifestirano ponašanje optuženice predstavljalo je, kao što su navele vještakinje, ozbiljne apele optužene prema okolini za pomoć, koji nisu bili dovoljno ozbiljno prepoznati ili obitelj nije imala hrabrosti da bi se optuženu silom odvelo na psihijatriju, tim više što je za 16. siječanj 2025. optužena bila naručena na psihijatrijski pregled u bolnici Sv. Ivan u Jankomiru.

13.3.8. Ujutro 15. siječnja 2025. optužena je, kao što su opisali svjedoci GS i KS, s ocem otišla do Područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad u Susedgradu tražeći pomoć za dijete. Iz izvješća Ureda proizlazi da je tamo došla iza 10,00 sati, zadržala se do 11,30 razgovarala s psihologinjom kojoj je rekla da ima dijete s posebnim potrebama i raspitivala za prava koja ima s obzirom na dijete, bila je zabrinuta za dijete i tražila odgovor na to koji oblik pomoći može dobiti, no rekla im i da ima podršku obitelji kao i da se sama prijavila u bolnicu Jankomir jer joj je zbog cjelokupne situacije teško. Upoznata je bila s mogućnosti uključivanja obitelji u Obiteljski centar radi podrške te je upućena socijalnoj radnici i dobila informacije o mogućnosti uključivanja djevojčice u raspoložive usluge u sastavu socijalne skrbi. Pri tome je u Izvješću Ureda zabilježeno i da je optuženica tada iskazala zabrinutost vezano uz suspektnu dijagnozu iz spektra autizma te da je „djelovala zabrinuto ima li dijete autizam“, popunila zahtjev za priznavanje prava na usluge psihosocijalne podrške i rane razvojne podrške u Slava Raškaj i Centar za rehabilitaciju i otišla u 11,30 sati.

13.3.9. Navedeno ponašanje, na sam dan kada će počiniti djelo, ponovni je pokazatelj fokusiranosti i pretjerane opterećenosti stanjem djeteta koja nadilazi uobičajeno ponašanje roditelja i govori o dubini i snazi depresivnosti i beznađa u kojoj se nalazila, smatrajući da ono što radi i pomoć koju dobiva nije dostatna, kao i ponovni vapaj za pomoć koji je ovaj puta uputila djelatnicama Ureda ne znajući kako se nositi sa stanjem djeteta, ali i samom sobom.

13.3.10. Nastavno tog dana, optuženica je s djetetom otišla u igraonicu King Jungle u sklopu trgovačkog centra City centar west, a o njezinom ponašanju u igraonici u kojoj je s djetetom boravila od 14:26 do 15,14 sati, vijeće je zaključivalo temeljem iskaza svjedoka djelatnica igraonice DS i OS i pregleda snimaka nadzornih kamera igraonice. Iz iskaza svjedokinje OS utvrđeno je da je već prethodno optuženica dijete vodila u tu igraonicu u prosincu 2024., kada je primijećeno neobično ponašanje djeteta, ali i majke, kada nakon što je njezino dijete ugrizlo drugo dijete nije pristupila i tješila to dijete već se žurnim korakom samo udaljila sa svojim djetetom iz igraonice. Inkriminiranog dana 15. siječnja neposredno pred učin kaznenog djela obje su djelatnice igraonice svjedočile da je ona dijete učestalo dozivala imenom, zvučala blago iziritirano, ime izgovarala automatski, a dijete uglavnom nije reagiralo na njezine bezbrojne pozive, ostavljala je dojam prazne, malodušne i depresivne osobe, nije se ponašala agresivno, štoviše s djetetom se igrala u bazenu s lopticama i kao da ju je htjela naučiti koja je boja loptice, no u ponašanju je zamijećena i izmjena njezinih raspoloženja, od strpljenja do iziritiranosti. I snimke nadzornih kamera pregledane na raspravi potvrdile su navedeno, optužena je s djetetom provela 45 minuta u igraonici, za koje je vrijeme dijete pratila u stopu, bila je napeta i u stalnom fokusu na svoje dijete, no bez grubost ili agresivnost prema djetetu. Igraonicu s djetetom optužena je napustila u 15,14 sati i vozilom se u 15,19 odvezla s parkirališta Centra do korita rijeke Save kod Jankomirskog mosta, gdje je, kao što je sama priznala, ušla u rijeku s djetetom u rukama i dijete ispustila iz ruku u rijeku. Potom je u 16.11 uputila poziv PUZ i prijavila „da je utopila svoje dijete, curicu koja je autistična jer da nema pomoć institucija.....“, ponavljajući „Ja sam utopila svoje dijete...“ , iz početka bitno uznemireno i plačući, preplavljena emocijama, no u kasnijem tijeku dajući relativno suvisle podatke o sebi, gdje se nalazi i što je učinila, kao što je to utvrđeno preslušavanjem audio zapisa poziva.

13.4. U razumijevanju, u naprijed opisanim okolnostima, čina optužene, majke djevojčice, koja je na opisani način skrbeći i pokušavajući pomoći djetetu s teškoćama u razvoju, razvila stanje teške depresivne epizode sa tjeskobom i frustracijom pa je po autističnoj reakciji djeteta u dječjoj igraonici koje se nije odazivalo na njezine pozive, dijete ispustila u rijeku Savu te se ono utopilo i počinila ovo teško kazneno djelo, vijeće je u bitnome cijenilo rezultate te zaključke provedenih psihijatrijskih i psihološkog vještačenja optužene.

13.4.1. Tako iz mišljenja vještakinja psihijatrica proizlazi da opisani pretjerani angažman optuženice u tretmanu i brizi oko djeteta u kojem je ulagala velike napore kako bi zadovoljila sve terapijske programe i zahtjeve djeteta, istraživala moguće terapijske opcije i radila kao terapeut s djetetom je doveo kod optuženice do razvoja psihičkih smetnji koje su postojale duži vremenski period, a intenzivirale se u zadnjih dva posebno mjesec dana u vidu depresivnog raspoloženja, besperspektivnosti, ideje krivnje, samooptuživanja, samosažaljenja, osjećaja umora, neispavanosti, zapuštanja vlastitog izgleda, intenzivne tjeskobe, smetnje pažnje i koncentracije, dezorganiziranog ponašanje i suicidalnih pokušaja, dakle nastupilo je stanje teške depresivne epizode bez psihotičnih elemenata. Obitelj i konačno i sama optuženica (dan ranije od predmetnog događaja) prepoznavala je opasnosti i njezinu suicidalnost, ali se u smislu hitne psihijatrijske intervencije nisu mogli odučiti, vjerojatno jer je takva situacija i takva odluka izuzeto teška za svakoga, a najzadnje i za pacijenta. Za vremenski period trajanja bolesti djeteta, odnosno vremena od oko godinu dana briga oko djeteta bila je na teretu vremenski, emocionalno, psihički, psihološki, tjelesno, dakle, u svim segmentima najviše na optuženoj BS koja se maksimalno angažirala oko brige, rehabilitacije, liječenja, traženja pomoći na svim razinama i ustanovama gdje je istu mogla tražiti, bila je angažirana i sama oko traženja terapijskih opcija i varijanti kako bi svojem djetetu pomogla. Sve ove okolnosti i ekstremno visoki angažman okrivljene oko djeteta, zaključile su vještakinje, iscrpio je njezine kapacitete u smislu nošenja sa frustracijom. Pojačana frustracija manifestirala se tjeskobom koja je kroz vrijeme oscilirala po svojem intenzitetu, nekada i do preplavljujuće razine što ju je onemogućavala u racionalnom razmišljanju i ponašanju, a navedeni poremećaj je utjecao na redukciju njezinih intelektualnih i voljnih funkcija tempore cirminis pa je sposobnost shvaćanja vlastitih postupaka i vladanja svojom voljom bila reducirana u značajnom stupnju. Iskazi svjedoka o tri pokušaja suicida, kao i poruke upućene članovima obitelji ostavljene neposredno prije događaja vještakinje su pojasnile latentnom suicidalnosti optužene te istakle da je to bio ozbiljan pokazatelj dubine njene depresije, a isto je predstavljalo alarm za potrebu njene nužne i hitne hospitalizacije na psihijatriji ili po dragovoljnoj osnovi ili prisilno. Pri tome, iako je optuženica u svojem iskazu opisala da je danima prije inkriminiranog događaja znala besciljno hodati i čula prigušene glasove u glavi koji su joj govori o Laurinoj budućnosti, vještakinje su otklonile da bi se radilo o slušnim halucinacijama, pojašnjavajući da se radilo o ruminacijama odnosno ponavljanjima tekstova koje je čula od terapeuta.

13.4.2. I provedeno psihologijsko vještačenje optužene po vještakinji psihologu kliničke psihologije dr. sc. LS, provedeno temeljem dokumentacije u spisu predmeta, prikupljene dokumentacije iz Zatvora u Zagrebu i psihološke obrade koja se sastoji od intervjua i primjene psihodijagnostičkih testova, no s odmakom od godinu dana po događaju i u okolnostima boravka optužene u zatvorskom sustavu, a koji je protek vremena mogao utjecati na sjećanja, interpretacije i emocionalni doživljaj djela, kao što je vještakinja pojasnila, a s rezultatima kojeg su se suglasile i vještakinje psihijatrice ostajući pri svojim zaključcima, uzeto je u obzir. Naime, isto je potvrdilo je da je optužena BS osoba koja je po rođenju mlt. žrtve odnosno suočenju sa prirodom djetetovog oboljenja bila traumatizirana i postepeno razvila sliku depresivnog sindroma uz nemogućnost prihvaćanja realnih problema djeteta i vlastitih problema koji iz toga proizlaze, ali i da je imala problem s privrženosti u odnosu na dijete žrtvu jer ju kao osobu s teškoćama nije mogla prihvatiti i u tom kontekstu nije razumjela niti vlastita osjećanja, a niti osjećanja i manifestacije ponašanja djeteta. Svoj zaključak o problemu s privrženošću, pojasnila je rezultatom psihologijskog testiranja optuženice konkretno, rezultatima dobivenim na NS-Ž testu i na inventaru simptoma traume (TSI). Inventar simptoma traume je instrument koji zahtjeva od ispitanika da registrira da li ima neke od simptoma iz traumatskog kruga, a koji pokrivaju cijeli niz područja u kojima se obično manifestiraju traumatski simptomi, konkretno kod optuženicu su dobiveni pokazatelji depresije, intruzivnih doživljavanja i proživljavanja traumatskih simptoma kojima je opterećena, obrambenog izbjegavanja, disocijacija i oštećenog samopoimanja. Također je utvrdila da je optuženica emocionalno distancirana od doživljaja vlastite odgovornosti za počinjeno kazneno djelo sukladno nalazima koji su dobiveni na testnom materijalu, a u osnovi se radi o obrambenim mehanizmima, koje ona sada, pri suočavanju s posljedicama, afirmira. Konkretno test nedovršenih rečenica je polustrukturiran testni materijal koji zahtjeva od ispitanika da na započetu rečenicu nadoveže svoju produkciju. Ta pitanja koja su započeta tj. poticaji koji su započeti se odnose na područja kao što su odnos prema sebi, prema drugima, prema svojoj obitelji, prema projekciji budućnosti i zapravo se analizom odgovora dobiju pokazatelji o načinu njenog doživljavanja i proživljavanja svoje situacije i sebe same. Iz stanja spisa je vidljivo da je ona predmetnog dana sa djetetom išla u igraonicu nakon što se dijete vratilo iz vrtića s tatom. Obzirom je padala kiša ili bila susnježica ona je koristila auto da bi došla do igraonice koja se nalazi u šoping centru. Iskazi svjedokinja iz šoping centra, zaposlenica te igraonice, govore u prilog toga da je ona opetovano dozivala dijete imenom, a da se dijete nije odazivalo. To njeno suočenje sa tom situacijom da dijete ne reagira je dovelo nju u stanje akutnog stresa koje je onda rezultiralo razmišljanjima da je zapravo život tog djeteta kao takav besmislen. Vještakinja je pojasnila da je blažu kroničnu depresiju sa disocijativnim elementima utvrdila na osnovu rezultata inventara simptoma traume. Simptom disocijacije i oštećenog samopoimanja rezultira smanjenim i promijenjenim kontaktom s vanjskim okruženjem, neodređenim osjećajem prema vlastitim unutarnjim doživljavanjima i identitetom, teškoćama s razumijevanjem i izražavanjem osjećaja i drugih svojih unutarnjih zbivanja. Sve rezultira zapravo smanjenim razumijevanjem same sebe i smanjenom sposobnošću predviđanja vlastitih reakcija ili ponašanja u stresnim situacijama jer kada neki stresor izazove neki akutni stresni poremećaj ona se doživi potpuno savladana traumom.

Bazično, pojasnila je vještakinja, testiranja optuženice pokazuju da se radi o osobi koja tijekom svog života nije imala značajnijih poteškoća niti se suočavala s bilo kakvim stresnim situacijama te je tako razvila jednu idealiziranu sliku života i onoga što se njoj može događati. Njene bazične karakteristike ličnosti nisu po ničem specifične niti u njima ima ikakvih devijantnih svojstava, radi o osobi koja je zainteresirana za doživljaj socijalne prihvaćenosti, manje je prilagodljiva na promjene i nove situacije, izraženih anksioznih oblika, a posebno osjetljiva na doživljaj frustracije. Emocionalna veza s djetetom prije počinjenja kaznenog djela karakterizirana je njenom prekomjernom brigom za dijete u smislu uključivanja u mnogobrojne tretmane (kako od stručnjaka tako i od nje same) koji su po njenom predmnijevanju trebali ukloniti smetnje koje je dijete imalo i tako reuspostaviti sliku idealiziranog života koji je prije živjela. Samo percepcija poteškoća djeteta i njihove prirode kod optužene je prije počinjenja djela bila nerealna, a dominantan psihološki motiv za učin kaznenog djela je bilo otkloniti patnju koju je imala vezano uz poteškoće djeteta, ne samo uz emocionalan angažman već vezano uz emocionalno prihvaćanje roditeljstva bolesnog djeteta.

14. Cijeneći sve naprijed iznesene okolnosti kod odluke o izboru vrste i mjere kazne optuženoj za ovo teško kazneno djelo ovo vijeće je, polazeći od stupnja krivnje optuženice, dakle, činjenice da je kazneno djelo počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti i postupala je s izravnom namjerom, cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i visinu kazne predviđene člankom 47. KZ/11.

14.1. Tako je olakotnim okolnostima optuženoj BS vijeće je cijenilo njezinu dosadašnju kako kaznenu neosuđivanost, tako i prekršajnu nekažnjavanost što ukazuje da ona nije do sada bila sklona bilo kakvom protupravnom ponašanju, živjela je u sređenim obiteljskim prilikama, sa suprugom i djecom, u dobrim odnosima sa sestrom i roditeljima. Detaljno i okolnosno priznanje učina kaznenog djela, dano odmah na početku rasprave te izraženo iskreno kajanje i žaljenje, također su cijenjeni olakotnom okolnošću. Nadalje, olakotnom okolnosti cijenjeno je držanje optuženice na sudu uz opetovano izražavanje svijesti da nijedna kazna ne može ublažiti bol, patnju i krivnju koju će ostatak života nositi prvenstveno zbog smrti svojeg djeteta, ali i svijest o boli koju je svojim činom nanijela svojem sinu, suprugu i obitelji. Pri tome na raspravi izraženu patnju optuženice, vidljivu kako njezinim držanjem, riječima i iskazanom emocijom, vijeće je ocijenilo stvarnom te iskrenom i jakom, kao manifestaciju svijesti o težini učinjenog i dubokom kajanju i krivnji te je cijenjena olakotnom okolnošću. Konačno, i okolnost da je kazneno djelo optuženica počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti uslijed teške depresivne epizode bez psihotičnih simptoma kao posljedice nagomilane frustracije i tjeskobe, s kojom se nije mogla i znala nositi, također je uzeta u obzir kao olakotna okolnost.

14.2. Pobude zbog kojih je optuženica počinila kazneno djelo u vidu otklanjanje emocionalne patnje i frustracije uzrokovane nemogućnošću prihvaćanja realne slike poteškoća djeteta i osobnog nošenja s istim vijeće je također uzelo u obzir, no cijenilo ih u kontekstu njezinih psihičkih smetnji uslijed kojih je tempore criminis bila bitno smanjeno ubrojiva.

14.3. Podrška obitelji, supruga, sestre i roditelja koju je optuženica imala kako tijekom suočavanja i nošenja s poteškoćama djeteta, ali i briga i podrška obitelji pružana optuženici prije učina kaznenog djela, tako i po učinjenom, također je uzeta u obzir kod odmjeravanja kazne. Naime, suprug optuženice, svjedok Krešo Nujić emotivnim iskazom danim na raspravi iskazao je da osjeća veliku bol zbog gubitka djeteta, no zna da najveći križ svog čina nosi optuženica koja će isto nositi do kraja života, da njenu patnju vidi kao bol zbog izgubljenog djeteta i krivnju i da on samo želi da se ona što prije vrati u obitelj, posebno sinu K, kojemu jako fali mama. I sestra optuženice, svjedokinja GS, emotivno iskazujući na raspravi potvrdila je da je ovo tragedija za njihovu obitelj, ne može razumjeti kako se to dogodilo, u kontaktu je sa sestrom i sada kada je u istražnom zatvoru, posjećuje je s njezinim djetetom, ostvaruju i video pozive. I roditelji optuženice u svojim su iskazima izrazili podršku optuženici, navodeći da osjećaju veliku bol zbog gubitka i ZS i BS. .

14.4. S druge strane, otegotnom okolnosti optuženoj BS cijenjena je jačina povrede zaštićenog dobra, odnosno okolnost da je kaznenim djelom povrijeđeno najviše kaznenim zakonodavstvom zaštićeno dobro – život djeteta, djevojčice koja je, s obzirom na dob od tri godine, bila na samom početku životnog puta. Počinjenjem djela ispunjene su čak dvije kvalifikatorne okolnosti koje djelo optuženice čine teškim ubojstvom, što je cijenjeno otegotnim. Optužena je, kao majka djevojčice tempore criminis, bila jedini garant i zaštitnik njezine dobrobiti, bila je sama s njom i time bila osoba u koju je dijete imalo bezuvjetno i neograničeno povjerenje, a postupala je upravo suprotno što je cijenjeno otegotnim. Također, otegotnom okolnošću cijenjeno je da je djelo počinila prema djetetu s razvojnim problemima koje je kao takvo majci, koja je od njezinog rođenja, najviše vremena provodila s njom jer nije radila, bilo ponajviše privrženo. Način počinjenja djela, kada je nakon vremena provedenog u, za dijete, opuštenoj igri u dječjoj igraonici, dijete vozilom odvezla do rijeke Save i na rukama je donijela i potom ispustila u rijeku gdje se ono utopilo i rijeka je odnijela te je njezino tijelo pronađeno tek nakon više od dva mjeseca na području druge države, cijenjen je izrazito otegotnim. Počinjenim kaznenim djelom optužena je ostavila trajne posljedice na svoju obitelj, prvenstveno maloljetnog sina, dječaka tada u dobi od pet godina, a kojem je djetetu počinjenim djelom oduzela pravo na normalno odrastanje u obitelji, ostao je bez sestre, ali i prisiljen na odrastanje bez majke, a posljedice njezinog čina nosit će i ostali članovi njezine obitelji, suprug, sestra, roditelji te po ocjeni ovog suda predstavljaju skrivljene učinke kaznenog djela i vijeće ih je cijenilo otegotnim okolnostima. S obzirom na navedeno, okolnost da je optuženica majka maloljetnog djeteta koje ima zakonsku obvezu uzdržavati i o njemu skrbiti, nije cijenjena olakotnom.

14.5. Pri tome, iako je bitno smanjena ubrojivost okolnost koja predstavlja fakultativnu osnovu ublažavanja kazne, ovo vijeće je ocijenilo da u konkretnom slučaju, s obzirom na naprijed iznesene okolnosti, posebice način počinjenja kaznenog djela, te druge otegotne okolnosti na strani optuženice za postizanje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju, nema osnove ublažavanja kazne, pa isto nije primijenjeno.

14.6. Cijeneći sve izložene olakotne i otegotne okolnosti, primjenjujući načelo individualizacije kazne, prema kojem kazna mora biti individualno, osobi počinitelja kaznenog djela i počinjenom kaznenom djelu primjerena društvena reakcija, kojom će se izraziti potrebna društvena osuda učinjenog, i polučiti svrha kažnjavanja, dakle kako retributivna, tako i preventivna, time da kazna ne smije biti odmazda te uzimajući u obzir i zakonom zapriječenu kaznu za kazneno djelo teškog ubojstva (kazna zatvora najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora, dakle, do 40 godina zatvora) ovo je vijeće optuženu BS za počinjeno kazneno djelo teškog ubojstva na temelju članka 111. KZ/11 osudilo na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.

14.7. U izrečenu kaznu zatvoru optuženoj BS je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme koje provodi u istražnom zatvoru u trajanju od 15. siječnja 2025. pa nadalje, s obzirom da joj je, po donošenju nepravomoćne presude, produljen istražni zatvor.

15. Vijeće je, nadalje, cijeneći mišljenje vještakinja psihijatrica, optuženici koja je kazneno djelo počinila u stanju bitno smanjene ubrojivosti, a radi prevencije da u budućnosti zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost u konkretnom slučaju i pod utjecajem koje je počinila ovo teško kazneno djelo ne počini teže kazneno djelo, izreklo sigurnosnu mjeru obvezatnog psihijatrijskog liječenja na temelju članka 68. KZ/11, koja se izvršavati unutar zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršavanja kazne zatvora. Naime, iz mišljenja vještakinja proizlazi da kod optužene utvrđeno stanje depresije tempore criminis, iako je bilo reaktivno, ne znači da neke potencijalno frustrirajuće situacije u budućnosti neće dovesti do učina novog kaznenog djela, kao što se ne može ni predvidjeti hoće li teška depresivna epizoda biti u budućnosti ponavljajuća i samim time postati povratni depresivni poremećaji koji sadrži repetitivne depresivne epizode, zbog čega su radi prevencije opasnosti da optužena u budućnosti pod utjecajem duševne smetnje ne učini neko, pa i teže kazneno djelo predložile izreći joj sigurnosnu mjeru obvezatnog psihijatrijskog liječenja. Uzimajući u obzir navedeno, kao i nalaz vještakinje psihologinje da je optužena osoba posebno osjetljiva na doživljaj frustracije kada se kod nje javlja dezintegracija djelovanja, ovo vijeće je ocijenilo da je, radi otklanjanja opasnost da zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila njezina bitno smanjena ubrojivost u konkretnom slučaju i pod utjecajem koje je počinila ovo teško kazneno djelo u budućnosti ne počini teže kazneno djelo, potrebno joj izreći predloženu sigurnosnu mjeru.

16. Na temelju članka 76. KZ/11 optuženoj je izrečena i sigurnosna mjera zaštitnog nadzora po punom izvršenju kazne zatvora u trajanju pet godina, koja će se nad optuženom započeti provoditi odmah, po izlasku iz zatvora sukladno članku 64. KZ/11, sve pod uvjetom da joj ne bude odobren uvjetni otpust, odnosno da kazna bude u potpunosti izdržana. Naime, odredbom članka 76. stavak 1. KZ/11 je propisano da će sud izreći navedenu sigurnosnu mjeru počinitelju ako mu je izrečena kazna zatvora u trajanju pet ili više godina za namjerno kazneno djelo pod uvjetom da kazna bude u potpunosti izdržana jer osuđeniku nije odobren uvjetni otpust, pa kako je optužena nepravomoćno osuđena na kaznu zatvora u trajanju 15 godina, i to za djelo počinjeno na štetu svojeg djeteta, valjalo joj je izreći i navedenu sigurnosnu mjeru sve radi pomoći optuženici da ne počini novo kazneno djelo i nakon izdržane kazne zatvora.

17. Ovako odmjerena kazna zatvora u trajanju od 15 godina uz izrečenu sigurnosnu mjeru obvezatnog psihijatrijskog liječenja i zaštitni nadzor po punom izvršenju kazne zatvora, po ocjeni ovog vijeća, potrebna je i primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju, istom će se u dostatnoj mjeri izraziti društveni prijekor zbog počinjenog teškog kaznenog djela, uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava te pravednost kažnjavanja počinitelja, a ista je primjerena težini i svim okolnostima konkretnog kaznenog djela, osobi optuženice, stupnju njezine krivnje, pobudama iz kojih je djelo počinila te posljedicama djela kroz lišenje života djeteta i posljedicama djela za sve bližnje preminule djevojčice, ali i za društvo u cjelini. Osim toga, ovakvom će se kaznom uz izrečene sigurnosne mjere dostatno utjecati na optuženicu da shvati krajnju neprihvatljivost svojih postupaka, težinu i značaj onoga što je učinila, a jednako tako kazna će postići i potreban generalno preventivni učinak, te će se, po ocjeni ovog suda, u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja kako je ona propisana člankom 41. KZ/11.

18. Iako je optužena BS oglašena krivom vijeće je na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 je u cijelosti oslobodilo obveze naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te troška nagrade i nužnih izdataka postavljene joj braniteljice s obzirom da je bez zaposlenja, trenutno u istražnom zatvoru i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina, a ujedno je majka maloljetnog djeteta koje je u obvezi uzdržavati, pa je ocjena vijeća da bi obvezivanjem iste na naknadu troškova ovog postupka bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje nje i njezinog malodobnog djeteta.

U Zagrebu, 16. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Sanja Nola

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana po primitku pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano, ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.