Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-245/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu u upravnom sporu tužitelja outdoor akzent d.o.o., Zagreb, Krapinska ulica 27, OIB: 31759630177, kojega zastupa opunomoćenik Julian Nikola Ninčević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Knezović & Partneri j.t.d., Zagreb, Radnička cesta 54, Green Gold – R3/VIII, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi uklanjanja reklamnog panoa sa površine javne namjene, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 9. siječnja 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 16. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-05/84, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. studenog 2024. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 22. siječnja 2025. godine protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-05/84, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. studenog 2024. godine, kojim se odbija žalba tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet , KLASA: UP/I- 363-04/22-07/110, URBROJ: 251-10-72-7/022-23-2 od 20. ožujka 2023. godine. Potonjim rješenjem točkom 1. izreke nalaže se tvrtki OUTDOOR-AKZENT d.o.o. iz Zagreba, Krapinska ulica 27, OIB: 31759630177, da u roku 10 dana po primitku ovog rješenja ukloni reklamni pano postavljen bez rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove dimenzija 5x2,4 m u Zagrebu, na kč. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa] nasuprot kbr. 75. Ukoliko se ne izvrši gornji nalog ili se ne izvrši u cijelosti, izvršenju će se pristupiti putem treće osobe na trošak izvršenika (točka 2. izreke). Prema točki 3. izreke o troškovima izvršenja donijet će se

1/7

posebno rješenje, dok prema točki 4. izreke žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je 2003. godine na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavio jedan dvostrani reklamni pano, i to temeljem Lokacijske dozvole br. [broj dozvole], KLASA: UP/I-350-05/2003-01/0186, URBROJ: 251-05-30/37-2003- 2 (u daljnjem tekstu: „Reklamni pano“). Predmetnu lokacijsku dozvolu izdalo je upravo prvostupanjsko upravno tijelo u ovoj pravnoj stvari, koje se tada zvalo Gradski ured za prostorno uređenje, stambene i komunalne poslove i promet. Nekretnina označena kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] predstavlja željezničku infrastrukturu, kojom upravlja društvo HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., a koje je pravni slijednik nekadašnjeg društva HŽ HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o. Dana 20. ožujka 2023. godine Gradski ured za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet (u daljnjem tekstu: „Gradski ured“) donio je rješenje, KLASA: UP/I-363-04/22-07/110, URBROJ: 251-10-72-7/022-23-2 kojim se tužitelju nalaže uklanjanje Reklamnog panoa (u daljnjem tekstu: „Prvostupanjsko rješenje“). Kao osnovu odnosno razlog za izdavanje Prvostupanjskog rješenja Gradski ured u obrazloženju istog navodi da je sporni Reklamni pano postavljen bez rješenja od gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove čije se izdavanje traži sukladno članku 27. stavku 1. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 14/19, 24/19, 22/20. i 16/22., u daljnjem tekstu: „Odluka o komunalnom redu“). Verzija Odluke o komunalnom redu na kojoj se temelji Prvostupanjsko rješenje bila je na snazi od dana 23. srpnja 2019. godine do 10. svibnja 2023. godine. Dakle, navedeni propis nije uopće postojao u vrijeme kada je tužitelj postavio predmetne Reklamne panoe. Tužitelj je sporni Reklamni pano postavio u skladu sa, u tom trenutku važećim pravnim propisima, konkretno sukladno članku 56. stavku 1. točki 13. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 52/99, 75/99. i 117/01.), a kojom odredbom je propisano da građevinska dozvola nije potrebna za postavljanje reklamnog panoa od 6 m[2] i više. Nadalje, tužitelj ističe i ovom tužbom dokazuje kako je rješenje nezakonito, i to zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava od strane tuženika. Iz naprijed navedene dokumentacije jasno proizlazi kako je spomenuti zahvat u prostoru bio dopušten prema tada važećim pravnim propisima, što znači da ne postoje uvjeti za uklanjanje spornog Reklamnog panoa. Tuženik je pogrešno primijenio materijalno pravo utvrdivši da je prvostupanjsko tijelo ispravno primijenilo članak 27. stavak 1. Odluke o komunalnom redu. U ovom konkretnom slučaju ne postoji valjana pravna osnova za primjenu Odluke o komunalnom redu koja je na snazi tek od dana 23. srpnja 2019. godine. Navedena Odluka o komunalnom redu ne primjenjuje se retroaktivno na reklamne panoe koji su postavljeni prije njezina stupanja na snagu. Iz navedenog je jasno razvidno da ne postoji valjana pravna osnova za izdavanje naloga tužitelju za uklanjanje Reklamnog panoa, koji je postavljen prije nego što je Odluka o komunalnom redu stupila na snagu, a pozivajući se na tu Odluku o komunalnom redu. Naime, članak 27. stavak 1. Odluke o komunalnom redu na koji se pozivaju prvostupanjsko i drugostupanjsko upravno tijelo može se primijeniti samo na reklamne panoe koji se postavljaju nakon što je navedena odluka stupila na snagu, a što ovdje nije slučaj. Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno na kojem pravnom propisu tuženik temelji takav zaključak. Tuženik se u tom pogledu ne poziva ni na kakve pravne propise, pa je nejasno na kojoj pravnoj osnovi izvodi takve neosnovane zaključke, a što ukazuje na arbitrarnost u postupanju tuženika , koji je bez ikakvog kritičkog osvrta i analitičkog pristupa odlučio odbiti tužiteljevu žalbu. Tuženik u pobijanom rješenju navodi da taj prigovor „nema pravnog značaja, jer se rješenje za postavljanje mora pribaviti u oba slučaja“ (neovisno o tome postavlja li se pano na privatnom ili gradskom/javnom zemljištu). Međutim, tuženik ne navodi temeljem kojih pravnih propisa je izvukao takav zaključak. Također, neosnovan je i zaključak tuženika da nije moguća pravna situacija da u vrijeme postavljanja reklamnog panoa nije postojala Odluka o komunalnom redu, koja bi propisivala uvjete postavljanja reklamnih panoa. Naravno da je takva situacija moguća. Tužitelj je u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja izričito tvrdio i argumentirao da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo pravni propis na temelju kojeg se rješava upravna stvar , te da to predstavlja razlog za poništaj rješenja sukladno članku 117. stavku 1. točki 4. ZUP. Međutim, tuženik se u svom pobijanom rješenju nije uopće osvrnuo na ovaj ključni žalbeni navod tužitelja. Naprosto je apsurdna situacija u kojoj Gradski ured kao prvostupanjsko upravno tijelo nalaže tužitelju ukloniti Reklamni pano za koji je ranije dostavio Lokacijsku dozvolu, temeljem koje je dao dozvolu tužitelju za njegovo postavljanje. Dakle, upravo je Gradski ured izdavatelj dokumentacije za gradnju temeljem koje je tužitelju bilo dopušteno postavljanje Reklamnog panoa, iz čega proizlazi apsurdnost naloga za njegovim uklanjanjem.

3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II -363-03/23-05/84, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. studenog 2024. godine, te naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-05/84, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 29. studenog 2024. godine. (stranica 10-11 spisa), Lokacijsku dozvolu br. [broj dozvole] Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, stambene i komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/2003- 01/0186, URBROJ: 251-05-30/37-2003-2 od 5. svibnja 2003. godine (stranica 12-15 spisa), rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, KLASA: UP/I-363-04/22-07/110, URBROJ: 251-10-72-7/022-23-2 od 20. ožujka 2023. godine (stranica 16-17 spisa), Geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja, oznake elaborata: 181/2023 od 13. studenog 2023. godine, zapisnik prvostupanjskog upravnog tijela od 22. prosinca 2023. godine, službenu bilješku prvostupanjskog upravnog tijela od 15. studenog 2023. godine, zahtjev za izradu situacije sa preklopom katastarskog plana na terenu na lokaciji [adresa] – južna strana kolnika između ulice Donje Svetice i ulice V. Ravnice, te službenu bilješku od 22. prosinca 2022. godine, a u svezi kontrolnog nadzora terena od 3. svibnja 2022. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 29. studenog 2024. godine. Tako tuženik navodi da je prvostupanjsko tijelo ispravno provelo postupak i donijelo pobijano rješenje, tako da je isto ispravno primijenilo članak 27. stavak 1. Odluke o komunalnom redu i naložilo uklanjanje predmetnog reklamnog panoa, jer je razvidno iz dostavljene dokumentacije da žalitelj, ovdje tužitelj ne posjeduje potrebno rješenje o postavljanju istog. Nadalje, nije moguća pravna situacija koju navodi žalitelj da u vrijeme postavljanja reklamnog panoa nije postojala Odluka o komunalnom redu koja bi propisivala uvjete postavljanja reklamnih panoa. Međutim u predmetnoj situaciji isto nije ni relevantno za rješavanje u ovoj upravnoj stvari, jer se rješenja za postavljanje moraju ishoditi za svaku godinu unaprijed, ukoliko nije u samom rješenju naznačen drugi višegodišnji rok. Nadalje, što se tiče žalbenog navoda da je predmetni reklamni pano postavljen na privatnom zemljištu, a ne javnom, u pogledu pribavljanja rješenja za postavljanje, nema pravnog značaja, jer se rješenje za postavljanje mora pribaviti u oba slučaja.

8. Sud smatra da pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, pa nije, barem za sada, prihvatio stajalište tuženika da se prvostupanjsko rješenje od 20. ožujka 2023. godine "ukazuje pravilnim i zakonitim i njime nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja". Naime, činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno, budući da je prvostupanjsko rješenje doneseno 20. ožujka 2023. godine, a komunalni redar je dana 19. rujna 2023. godine postavio zahtjev za izradu situacije sa preklopom katastarskog plana na terenu na lokaciji [adresa] – južna strana kolnika između ulice Donje Svetice i ulice V. Ravnice, kako bi se utvrdilo jesu li reklamni panoi postavljeni na katastarskoj čestici za koju posjeduju rješenja gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Navedeno mjerenje potrebno je provesti, jer točnu poziciju reklamnih panoa, te njihova moguća odstupanja nije moguće utvrditi na licu mjesta prostim okom. Reklamni panoi nalaze se točno na granici dodira dviju katastarskih čestica . Iz službene bilješke komunalnog redara od 15. studenog 2023. godine proizlazi da je isti dana 19. rujna 2023. godine zatražio da se hitno izradi situacija s preklopom katastarskog plana, tj. geodetska izmjera na terenu kako bi se točno utvrdilo je li predmetni reklamni pano ili njegov dio postavljen na površini javne namjene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ili na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je u privatnom vlasništvu. Navedeno je zatraženo iz razloga što je predmetni reklamni pano postavljen u blizini preklapanja već navedenih katastarskih čestica, te njegovu točnu poziciju nije moguće utvrditi na licu mjesta prostim okom. Međutim, iz službene bilješke od 22. prosinca 2022. godine proizlazi da je kontrolnim nadzorom terena dana 3. svibnja 2022. godine u 11,15 sati komunalni redar utvrdio da je na [adresa] nasuprot kbr.75, na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] postavljen ukupno 1 kom reklamnih panoa dimenzija cca 5x2,4 m od strane tvrtke outdoor akzent d.o.o. Nadalje, iz tehničkog izvješća o izradi geodetske situacije stvarnog stanja uzurpiranih površina javne namjene utvrđeno je, između ostalog, da nije došlo do uzurpacije površine javne namjene u [adresa], južni kolnik – nasuprot kbr. 75. Iz priložene Situacije stvarnog stanja granice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmetni reklamni pano postavljen na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time da je u međuvremenu proveden geodetski elaborat u katastru nekretnina, pa se radi o novoformiranoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8.1. Treba naglasiti da članak 112. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" , broj: 68/18. i 110/18.), te članak 108. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 24/19, 22/20. i 16/22.) propisuje ovlaštenja komunalnog redara u provedbi nadzora nad provedbom odluke o komunalnom redu. U skladu s tim ovlaštenjima komunalni redar je zatražio dostavu rješenja o postavljanju predmetnog reklamnog panoa na adresi [adresa] (kao i za ostale reklamne panoe na [adresa]). Tužitelj je u e-mail korespondenciji naznačio da su ti reklamni panoi izgrađeni prije donošenja Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 14/19.), te da za njih posjeduje lokacijske dozvole, a ti dokumenti prostornog uređenja nisu u domeni komunalnog redarstva. Tako je tužitelj dostavio u spis Lokacijsku dozvolu br. [broj dozvole] Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, stambene i komunalne poslove i promet, Odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo, KLASA: UP/I-350-05/2003-01/0186, URBROJ: 251-05-30/37-2003-2 od 5. svibnja 2003. godine, koja se ne odnosi na postavljanje reklamnog panoa na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa].

8.2. Ukoliko je tužitelj postavio predmetni reklamni pano u 2003. godini, na snazi je bila Odluka o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 7/97, 16/98. i 23/03.), s time da je članak 38. stavak 1. iste propisivao da je za postavljanje reklamnog panoa koji ima reklamnu površinu 6,00 m2 i više potrebno prethodno rješenje gradskog upravnog tijela nadležnog za komunalne poslove. Međutim, treba uputiti na Naputak za postavu reklamnih panoa površine 6,00 m2 i više, koji je donijelo Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba na 21. sjednici od 6. prosinca 2001. godine ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 19/21.). Tako točka 1.8. Naputka propisuje da se reklamni panoi površine reklamne plohe 6,00 m2 i više mogu postavljati samo na temelju ugovora o zakupu i suglasnosti vlasnika nekretnine i lokacijske dozvole, dok točka 1.9. propisuje da nakon isteka ugovornog roka, reklamne panoe treba ukloniti i korištenu površinu dovesti u prvobitno stanje. Prema točki 1.1. ovim se Naputkom daju smjernice za postavu reklamnih panoa površine 6,00 m2 i više, koji se postavljaju na zgrade, zemljišta i druge prostore što su u vlasništvu Grada Zagreba ili drugih pravnih i fizičkih osoba.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1. u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.

10. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 9. siječnja 2026. godine – 1.000,00 eura, te PDV-a 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. citiranog članka ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2., te Tbr. 46. Odvjetničke tarife.

U Zagrebu 16. siječnja 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke presude dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Julian Nikola Ninčević, [adresa] Zagreb, Radnička cesta 54

2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. U spis