Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-50/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja ĐO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Šime Taraša, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru i zamjenika punomoćnika tuženika UO, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i ne proizvodi pravne učinke odredba čl. 8. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51400607-510272992, sklopljenog dana 23. studenog 2005. god. između tužitelja i tuženika.

II. Nalaže se tuženiku: ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., [adresa], OIB: 23057039320 da tužitelju: ĐO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.082,60 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:

- 23,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,

- 23,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.03.2008. do isplate,

- 22,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.05.2008. do isplate,

- 22,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.05.2008. do isplate,

- 22,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 20.06.2008. do isplate,

- 24,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.04.2009. do isplate,

- 57,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2009. do isplate,

- 56,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.06.2009. do isplate,

- 55,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.08.2009. do isplate,

- 56,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do isplate,

- 56,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.09.2009. do isplate,

- 56,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2009. do isplate,

- 55,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.11.2009. do isplate,

- 56,22 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.12.2009. do isplate,

- 58,23 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 30.01.2010. do isplate,

- 57,98 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 27.02.2010. do isplate,

- 57,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.03.2010. do isplate,

- 59,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.05.2010. do isplate,

- 58,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.05.2010. do isplate,

- 59,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.06.2010. do isplate,

- 62,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.07.2010. do isplate,

- 61,25 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.08.2010. do isplate,

- 65,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.09.2010. do isplate,

- 63,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.10.2010. do isplate,

- 45,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.11.2010. do isplate,

- 49,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2010. do isplate,

- 47,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 24.01.2011. do isplate,

- 348,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.02.2011. do isplate,

- 49,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2011. do isplate,

- 49,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.04.2011. do isplate,

- 53,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.06.2011. do isplate,

- 33,39 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.06.2011. do isplate,

- 33,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.06.2011. do isplate,

- 34,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2011. do isplate,

- 33,66 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 21.09.2011. do isplate,

- 33,15 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2011. do isplate,

- 2,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 29.11.2011. do isplate,

- 2,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.12.2011. do isplate,

- 2,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.01.2012. do isplate,

- 2,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.02.2012. do isplate,

- 2,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.03.2012. do isplate,

- 2,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.04.2012. do isplate,

- 2,85 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.05.2012. do isplate,

- 2,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 28.06.2012. do isplate,

- 2,81 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 01.08.2012. do isplate,

- 2,80 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.08.2012. do isplate,

- 2,78 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.10.2012. do isplate,

- 2,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 17.10.2012. do isplate,

- 2,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2012. do isplate,

- 2,73 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2013. do isplate,

- 2,72 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 02.02.2013. do isplate,

- 2,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 25.03.2013. do isplate,

- 2,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.04.2013. do isplate,

- 2,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 26.04.2013. do isplate,

- 2,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.05.2013. do isplate,

- 2,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.06.2013. do isplate,

- 2,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.07.2013. do isplate,

- 2,64 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.08.2013. do isplate,

- 2,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 12.09.2013. do isplate,

- 2,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.11.2013. do isplate,

- 2,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 31.12.2013. do isplate,

- 2,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 13.01.2014. do isplate,

- 2,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.02.2014. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 prema tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od EUR 2.458,26 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

€ 77,6 od dana 02.02.2014. pa do isplate

€ 77,41 od dana 02.03.2014. pa do isplate

€ 77,21 od dana 02.04.2014. pa do isplate

€ 77,01 od dana 02.05.2014. pa do isplate

€ 76,81 od dana 02.06.2014. pa do isplate

€ 76,62 od dana 02.07.2014. pa do isplate

€ 76,41 od dana 02.08.2014. pa do isplate

€ 76,2 od dana 02.09.2014. pa do isplate

€ 75,99 od dana 02.10.2014. pa do isplate

€ 75,78 od dana 02.11.2014. pa do isplate

€ 75,58 od dana 02.12.2014. pa do isplate

€ 65,3 od dana 02.01.2015. pa do isplate

€ 65,12 od dana 02.02.2015. pa do isplate

€ 64,94 od dana 02.03.2015. pa do isplate

€ 64,77 od dana 02.04.2015. pa do isplate

€ 64,6 od dana 02.05.2015. pa do isplate

€ 64,41 od dana 02.06.2015. pa do isplate

€ 64,23 od dana 02.07.2015. pa do isplate

€ 64,05 od dana 02.08.2015. pa do isplate

€ 63,86 od dana 02.09.2015. pa do isplate, i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320 naknaditi tužitelju ĐO, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak postupka u iznosu od 2.073,43 EUR (dvijetisućesedamdesettri eura i četrdesettri centa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 12. lipnja 2019. navodi da je kao korisnik kredita s tuženom, kao kreditorom, 17. studenog 2005. sklopio Ugovor o kreditu br. 2402006- 1031262160/51400607-5102729926, solemniziran 24. studenog 2005. pod brojem ovjere OU-1177/05-1 kod javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba. Stranke su 12. listopada 2006. te 30. lipnja 2008. sklopile Aneks Ugovora mijenjajući sredstva osiguranja iz čl.11 osnovnog Ugovora te otpuštajući sudužnika, odnosno u Aneksu br.2. ugovarajući poček otplate anuiteta. U aneksu br. 3 od 28. veljače 2011. stranke su mijenjale mjesečni obrok i rok vraćanja kredita. Predmetni ugovor parnične stranke su sklopile po unaprijed formuliranom obrascu tužene. Budući da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama, o kojim stranke nisu pregovarale, tužitelj nije mogao imati utjecaj na njihov sadržaj. Kako tužena sastavlja ugovore na gotovo istim obrascima za sve korisnike kredita nitko od klijenata tužene nema mogućnost ugovoriti bilo što različito od onoga što nudi tužena. U razdoblju od 2008. godine do zaključno prosinca 2013. godine tuženik je jednostrano povećavao kamatnu stopu po kriterijima koji tužitelju nisu bili poznati i na koje nije mogao utjecati, a njegovu obvezu prema tuženiku učinili su većom od prvotno ugovorene te neizvjesnom. Stoga je tužitelj u razdoblju od ožujka 2008. do studenog 2011., na ime razlike koja je nastala zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu, platio tuženiku iznos od ukupno 38.485,32 kune. Nadalje, tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13-4 kojom je djelomično potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., a kojom je utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita time što je u potrošačkim ugovorima o kreditu koje je zaključivao u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna. Gore navedena prvostupanjska presuda je u navedenom dijelu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, poslovni broj Pž7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i odlukom po reviziji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Revt-249/14-2 od 14. svibnja 2015. godine. Navedene presude temelje se na europskoj sudskoj praksi, konkretno na presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu C-26/13 u kojoj se poziva sud na Direktivu 93/13. Sukladno navedenoj, nije dovoljno da je odredba ugovora koja se odnosi na kamatnu stopu potrošaču samo gramatički razumljiva, već on mora biti upoznat sa mehanizmima promjene kamatne stope, kako bi na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ekonomske posljedice koje za njega na temelju takvog ugovaranja proizlaze. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje od tuženika povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope, odnosno onaj novčani iznos koji je tuženik uslijed ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nezakonito stekao, u visini koja je će se konačno utvrditi nakon što se pribavi potrebna dokumentacija i provede financijsko knjigovodstveno vještačenje, ukoliko priloženo vještačenje tuženik ospori, sve sukladno čl. 186 b. Zakona o parničnom postupku. Konačno, nesporna je činjenica da je tužitelj sa tuženikom dana 22. veljače 2016. sklopio Aneks br.5. predmetnog Ugovora o kreditu (od tada broj 5102729926). Navedenim Dodatkom promijenjena je valuta plaćanja i kamatna stopa. Po priloženom izračunu ovlaštenog sudskog vještaka vještaka Tomislava Pedića, na dan sklapanja navedenog Aneksa br.5. tužitelj je tuženiku više preplatio novčani iznos od 38.485,32 kuna po osnovu nezakonite i jednostrano mijenjane kamatne stope. Na taj iznos preplaćenih kamata, koje je banka od tužitelja nezakonito stekla, po svakoj pojedinačnoj uplati do dana sklapanja konverzije, vještak je obračunao zatezne kamate i to u visini od 19.441,81 kune. Na dan sklapanja konverzije tužiteljeva potraživanja od banke, po osnovi nezakonito naplaćene, jednostrano povišene kamatne stope te kamate na tako nezakonito stečene novčane iznose, jesu u ukupnoj visini od 57.921,13. Tužitelj potražuje od tuženika naznačeni novčani iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana potpisivanja Aneksa br.5. Ugovora o kreditu, tekućom od 23. veljače 2016. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se odgovoru na tužbu od 17. siječnja 2020. usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da je odredbom čl. 16. Ugovora o kreditu br. 5102729926 od 23. studenog 2005. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta Banke, pa da je za suđenje u ovoj stvari nedvojbeno mjesno nadležan Općinski sud u Rijeci. Nadalje osporava aktivnu legitimaciju navodeći kako pojedine uplate nisu izvršene od strane tužitelja, već su uplate izvršene od strane sudužnice ĆO i od strane Privredne banke Zagreb kao poslodavca sudužnice ĆO. Ističe prigovor zastare navodeći da je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari. Nadalje navodi, da su tužitelj i tuženik 22. veljače 2016. sklopili Aneks broj 5 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 - dalje u tekstu: ZIDZPK/15. Tim Aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Potpisivanju Aneksa je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Osim što su tužitelj i tuženik predmetni kreditni odnos uredili sklapanjem Aneksa, prilikom samog postupka konverzije po ZIDZPK/15, sve uplate po predmetnom kreditu tužitelju su priznate i uračunate odnosno uzete u obzir, stoga se bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju navodi tužitelj ukazuje kao posve neosnovano. Provedenom konverzijom riješena su sva sporna pitanja među ugovornim stranama, a koja su i predmet ovoga spora. Tuženik ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima te da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na kojem pružatelj usluge nema utjecaj. Tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta, kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. U odnosu na dio tužbenog zahtjev tužitelja kojim zahtijeva utvrđenje ništetnim odredbu o načinu promjene kamatne stope te ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava u cijelosti), tuženik ističe da bi imao protutražbinu prema tužitelju budući bi se između stranaka primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,50% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). U tom slučaju tužitelj više ne bi uživao zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope na 3,23% iz razloga što se navedena kamatna stopa primjenjivala samo na ugovore s promjenjivom kamatnom stopom. Slijedom čega ističe prigovor radi prijeboja u iznosu od 2.948,08 CHF zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje zadržava pravo korigirati nakon provođenja financijskog vještačenja. Slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i naknaditi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. Rješenjem ovog suda pod ranijim poslovnim brojem P- 2073/2019-3 od 3. veljače 2020. (list spisa 158) sud je odbio kao neosnovan prigovor mjesne nadležnosti, a koje je povodom žalbe tuženika od 21. veljače 2020., rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: Gž-396/2020-2 od 25. veljače 2021. ukinuto te je predmet vraćen na ponovni postupak. Potom, rješenjem ovog suda poslovni broj: P- 2073/19 od 3. veljače 2022. ponovno je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: 305/2022-3 od 28. travnja 2023. (list spisa 301-303). Dakle, time je konačno pravomoćno odlučeno o mjesnoj nadležnosti ovog suda.

4. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: privatno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije od 27. svibnja 2019. (list spisa 9-22), Ugovor o kreditu broj: 2402006- 10312621607 / 5140067-5102729926 od 23. studenog 2005., solemnizoran po javnom bilježniku vesni Pučar, iz Zagreba, pod brojem OU-1177/05-1 od 25. studenog 2005. (list spisa 23-31), Aneks Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607- 5102729926 od 12. listopada 2006. (list spisa 32), Aneks broj 2 Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102729926, ovjeren od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] (list spisa 33-37,57), Aneks broj 3 Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607-5102729926 od 28. veljače 2011., ovjeren od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] (list spisa 38-40), Aneks broj 4 Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607- 5102729926 od 27. ožujka 2014., ovjeren od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] (list spisa 41), Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 27. ožujka 2014., ovjeren od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] (list spisa 44-50), Aneks broj 5 Ugovora o kreditu broj: 5102729926 od 22. veljače 2016., ovjeren od strane javnog bilježnika Dušana Kvartuča iz [adresa] (list spisa 51-56, 63-65), izračun konverzije kredita broj: 5102729926 na dan 30. rujna 2015. ( list spisa 58-60), obavijest o kreditu za razdoblje do 30. lipnja 2016. (list spisa 61), pregled prometa po partiji kredita: 5114151925 za razdoblje od 1. rujna 2015. do 9. svibnja 2016. (list spisa 62), Aneks broj 6 Ugovora o kreditu, broj: 2402006-1031262160 / 51400607- 5102729926 od 16. ožujka 2016. (list spisa 68-69), dopis tuženika upućen tužitelja od 15. prosinca 2015. (list spisa 70-71), pregled prometa po kreditu broj: 5102729926 (list spisa 72-111), popunjeni obrazac za prihvat Izračuna konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF s valutnom klauzulom u EUR (list spisa 121), Obavijest o izračunu konverzije kredita (list spisa 122-123), izračun konverzije kredita broj: 5102729926 na dan 30. rujna 2015. (list spisa 124-128), nalaz i mišljenje stalnog sudskpog vještaka za financije i računovodstvo Leona Bataljaku, dipl. oec. od 12. lipnja 2025. (list spisa 516-525), pisano očitovanje stalnog sudskog vještaka Leona Bataljaku, dipl.oec. od 20. kolovoza 2025. (list spisa 582-584) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja ĐO (list spisa 653).

4.1. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 29. kolovoza 2025. po provedenom financijskom vještačenju.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku da se utvrdi ništetnost dijelova odredbi ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 510272992 (čl. 8. Ugovora) koji su 23. studenog 2006. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor ( dalje: Ugovor o kreditu), te posljedično tome zahtjev radi isplate iznosa od 2.082,60 EUR s osnova preplaćene kamate.

8. Između stranaka nije sporno da su stranke 17. studenog 2005. zaključile predmetni ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/5102729926 na temelju kojeg je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 158.458,24 CHF, da je ugovoreno da se mjesečni anuitet otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita, uz promjenjivu kamatnu stopu koja u trenutku ugovaranja iznosi od 4,50 % godišnje, promjenjivu u skladu s odlukama tuženika, s rokom otplate od 300 mjeseca. Ujedno među strankama nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 22. veljače 2016. sklopile Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR u skladu s odredbama ZIDZPK/15.

9. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, jesu li ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena jednostrana izmjena promjenjive kamatne stope, te je li tuženik primjenom tih odredbi neosnovano ostvario korist. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, je li nastupila zastara utuženog potraživanja te je li osnovano pozivanje tužitelja na presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

10. Prije svega je za navesti da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj korisnik kredita prema Ugovoru o kreditu od 23. studenog 2005. i aneksima istog, pa je kao takav i legitimiran za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, slijedom čega je po stavu ovog suda tuženik tijekom postupka neosnovano osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja.

11. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda riječ je o potrošačkom ugovoru zaključenom 23. studenog 2005. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i ovdje tuženika te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P- 1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014.

12. U odnosu na spornu odredbu o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno je završio na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13-4 odbijena žalba tuženih banaka (i ovdje tuženika), usvojen zahtjev za utvrđenjem da su tužene banke povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njihovim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali.

13. Imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, po stavu ovog suda tužitelj se opravdano u ovoj (posebnoj) parnici poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

14. Ovdje valja istaknuti da je teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope te o zadovoljenju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi je na tuženiku u skladu s tada važećom odredbom članka 81. stavka 2. i članka 85. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03., dalje u tekstu ZZP), a iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik ne proizlazi osnovanost njegovih prigovora da uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nisu ispunjeni. Drugih dokaznih prijedloga tuženik nije imao.

15. Tužitelj je u stranačkom iskazu (list spisa 652-654) iskazao da je predmetni kredit podigao 2005. u Erste banci čiji je klijent u to vrijeme bio, a radi kupnje stana. Inicijalno da je namjeravao podignuti kredit u valuti euro, međutim u banci da su mu rekli da za to nije kreditno sposoban, pa su mu ponudili krediti u CHF, navodeći da je u toj valuti manja kamatna stopa. Djelantici banke da mu niti jednom jedinom rječju nisu dali naslutiti da će doći do tako visokog porasta mjesečne rate, ističući da se već nakon nekoliko godina, mjesečna rata povisila za skoro duplo. Ugovor da je sastavila banka, nije mu ponudila mogućnost pregovaranja niti da je mogao intervenirati u neke članke ugovora koji je u konačnici potpisao. Naveo je da je ugovor pročitao, ali da nije ekonomske struke pa nije razumio sve stručne termine, dok mu djelatnik banke niti u jednom trenutku nije objasnio niti mu je dao mogućnost da može doći do porasta mjesečnih anuiteta. Negdje 2015. sklopili su Aneks ugovora o kreditu na način da je kredit konvertiran u valutu euro. Banci da je isplatio negdje oko 5.000,00 eura radi konverzije.

16. Naime, da tužitelj ima status potrošača proizlazi iz činjenice što je Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju, ni njezinoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa je time dokazala svojstvo potrošača prema definiciji iz čl. 3. st. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora (23. svibnja 2006.), a prema kojoj je "potrošač" fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a što tuženik tijekom postupka nije argumentirano osporio.

16.1. Iz stanja spisa, primarno uvidom u Ugovor o kreditu iz kojeg proizlazi da je riječ o stambenom kreditu građana, da je isti zaključen radi kupnje nekretnine, a iz istog nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti ili profesionalnoj djelatnosti. Teret dokaza da tužitelj nije imao status potrošača je na tuženiku, što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

17. Za istaknuti je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., dalje u tekstu: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

17.1. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi članka 120. ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni, i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

18. Uzimajući u obzir navedene nesporne i utvrđene činjenice te činjenicu postojanja pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu (presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), ovaj sud je sporne dijelove ugovorne odredbe članaka 8. ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika utvrdio ništetnim, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

19. Budući se radi o ništetnoj odredbi, tuženik je, u smislu odredbe članka 1111. u vezi s člankom 323. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO), obvezan vratiti tužitelju sve ono što je primio na osnovi navedenih ništetnih odredbi s kamatom od dana stjecanja.

20. Nadalje, vezano za navode tuženika da potrošači koji su izvršili konverziju svojih CHF kredita sukladno ZIDZPK (NN 102/15) nemaju valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove, za navesti je da je takav pravni stav neosnovan.

20.1. Naime, okolnost što su stranke sklopile Dodatak Ugovora o kreditu kojim je predmetni kredit konvertiran iz valute CHF u valutu EUR nema nikakvog pravno relevantnog značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje ove parnice.

20.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci posl.br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. riješio pitanje pravnog interesa potrošača sljedećim pravnim shvaćanjem: ''Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZIDZPK - Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR - kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom - ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe (osnovnog - op. žalitelja) ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.''

20.3. Naime, sklapanjem Dodatka Ugovora tuženik nije tužitelju vratio preplaćene iznose s osnova ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, već je ponudom predmetnog Dodatka postupio po odredbama ZIDZPK/15, odnosno odredbama članka 19.b, 19.c, 19.d i 19.e ZIDZPK/15.

21. Potpisivanje Dodatka Ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se ni odredbama ZIDZPK/15, a niti dodatkom izričito ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču valutne klauzule, a koja je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same jednostrano mijenjale kamatne stope i nisu objasnile rizik promjene tečaja CHF. Razlog donošenja ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bili denominiran u valuti euro.

21.1. Ujedno, analizirajući odredbe ZIDZPK/15 proizlazi da konverzija kredita u valuti CHF onako kako je uređena navedenim zakonom se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu te da nijedna odredba tog zakona ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelj se sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu od 22. veljače 2016. nije odrekao zahtijevati potpuno obeštećenja temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu u valuti CHF.

22. Slijedom navedenog, činjenicom da su stranke sklopile Aneks broj 5. Ugovora o kreditu 16. siječnja 2016. prema odredbama ZIDZPK/15, kojim su odredbe iz Ugovora o kreditu od 23. studenog 2005. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice, ne znači da je time tužitelj izgubio pravo na restitucijski zahtjev temeljem ništetnih ugovornih odredbi o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi, upravo iz razloga jer je intencija donošenja ZIDZPK /15 bila izjednačiti položaj potrošača, odnosno korisnika kredita u CHF sa položajem potrošača koji su sklopili ugovor o kreditu u eurima.

23. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda postoji pravni interes tužitelja za utvrđenjem da su pojedine odredbe osnovnog Ugovora o kreditu ništetne i da neovisno o provedenoj konverziji postoji pravo tužitelja na potpuno obeštećenje u situaciji kada su nepoštene odredbe zamijenjene drugim odredbama s ciljem da bi se neki ugovor održao na snazi i to ne samo u slučaju izravne intervencije zakonodavca, a što je utvrđeno u predmetu suda EU broj C-118/2017 od **.**.2019. (Đ protiv Erste bank Hungary) već i u slučaju intervencije samih ugovornih strana temeljem određene zakonske odredbe, pa pravni interes tužitelja ne može postojati bez prava tužitelja da ostvari obeštećenje putem kondemnatornih zahtjeva za vraćanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

24. Prema izraženom stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koji u cijelosti prihvaća ovaj sud, u odluci VSRH broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022. proizlazi da „sklapanjem Dodatka Ugovora o konverziji ne znači gubitak prava na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovanog Ugovora o kreditu, te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu ako takva razlika postoji“.

25. Na okolnost visine potraživanja tužitelja proveden je dokaz financijskim vještačenjem koje je povjereno stalnom sudskom vještaku financijske struke Leonu Bataljaku, dipl.oec. koji je u svom nalazu i mišljenju od 12. lipnja 2025. naveo da je tužitelj 23. studenog 2005. zaključio s tuženikom Ugovor o kreditu broj: 51400607- 5102729926, kredit da je zatvoren 2. svibnja 2016. prijevremenom otplatom, da je banka uplate obračunavala prema srednjem tečaju svoje tečajne liste za CHF do dana 31. srpnja 2013., a nakon toga prema srednjem tečaju HNB-a. Uplate anuiteta u izračunima obračunavane su prema srednjem tečaju na dan plaćanja, a ne nužno na dan dospijeća, sve prema Ugovoru o kreditu. Ukupni iznos kredita je iznosio 158.458,24 CHF, od čega je ostatak vrijednosti iznosio 47.537,47 CHF, dok je razlika bila u otplati. Tužitelj je s tuženicom sklopio ukupno pet Aneksa Ugovora od kojih drugi i treći Aneks je bio zbog počeka, pri čemu se obračunata kamata za vrijeme počeka pripisala nedospjeloj glavnici te je obračunat novi iznos anuiteta. Peti Aneks je bio zbog konverzije kredita iz valute CHF u EUR. Vještak je sve iznose prikazo tablično te naveo da je tužitelj zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita tuženici manje uplatio sveukupno 2.830,58 kuna / 375,66 EUR. Ukoliko se zbroje samo pozitivne razlike po mjesecima, tada da je tužitelj tuženici zbog promjene kamatne stope preplatio ukupno 15.691,18 HRK/ 2.082,60 EUR. Nadalje, sukladno ZID ZPK, između tužitelja i tuženice je 22. veljače 2016. sklopljen Dodatk Ugovoru kojim je kredit konvertirao iz valute CHF u EUR te da je tom prilikom utvrđen iznos manjka, koji na dan 30. rujna 2015. iznosi 5.015,68 EUR.

25.1. Očitujući se na primjedbe tuženika iznijetim u podnesku od 23. srpnja 2025. (list spisa 577-579) vještak je otklonio prigovore tuženika navodeći da ono što tuženik traži ovim prigovorom, da je i napravljeno u samom vještačenju na listu spisa 3-7. Slijedom čega je izračun pretplate zbog promjene kamatne stope temelji se na usporedbi ugovorenog otplatnog plana (u kojem je za cijelo vrijeme uzeta u obzir kamatna stopa od 4,50 %) i primijenjenog otplatnog plana (u kojem je uzeta u obzir kamatna stopa kako se mijenjala tijekom otplate, pa i ona 3,23% nakon 1. veljače 2014.). Dakle, dopuna nalaza i mišljenja nije potrebna jer je izračun inicijalno i napravljen onako kako tuženik traži i predlaže.

25.2. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Leona Bataljaku mag.oec., sud je isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke, a isti je izrađen u skladu sa zadatkom suda, pa je na temelju citiranog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj tuženiku preplatio i to zbog ugovorene promjenjive kamatne stope iznos od 2.082,60 EUR.

26. Ovdje valja ukazati da je tužitelj prvotno podnio tužbu gdje je tužbeni zahtjev pod točkom II. bio usmjeren za isplatu iznosa od 7.687,46 EUR zajedno sa zateznim kamatama. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 29. kolovoza 2025. u odnosu na drugopostavljeni tužbeni zahtjev, izvršio smanjenje svog tužbenog zahtjeva istaknutim pod točkom II. Po svojoj pravnoj naravi, takvo raspolaganje tužbenim zahtjevom ima pravno značenje povlačenja tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje u tekstu: ZPP), što znači da u tom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev smanjen, on više ne egzistira nakon što je njegovo povlačenje učinjeno.

26.1. Podnesak od 29. kolovoza 2025. kojim je izvršio djelomično povlačenje tužbe, ovaj sud je dostavio punomoćniku tuženika sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a. Kako se tuženik u roku od 15 dana od dana zaprimanja podneska o djelomičnom povlačenju tužbe nije izjasnio o tome, to se smatra da je isti pristao na povlačenje. Ujedno za navesti je da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe.

27. Nadalje, odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz članka 1111. stavka 1. ZOO-a.

28. Imajući u vidu da je ovaj sud vezan citiranim odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, te kako je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna te kako je sud utvrdio da ništetni i odredba o ugovorenoj naknadi za obradu kredita, a odredbom članka 323. stavka 1. ZOO-a propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je ocjena ovog suda kako je tuženik dužan vratiti tužitelju razliku koji je pretplatio u iznosu od od 2.082,60 EUR s osnova promjenjive kamatne stope sa zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a, a po stopi propisanoj člankom 29. stavka 2. ZOO-a. Slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

29. Glede prigovora zastare, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

29.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

29.2. Zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove isplate zbog ugovorenih ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći 13. lipnja 2014. (kada je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala pravomoćna). Tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 12. lipnja 2019., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača (13. lipnja 2014.) Slijedom čega je neosnovan istaknuti prigovor zastare utužene tražbine.

30. Što se tiče prigovora radi prebijanja istaknutog po tuženiku, za navesti je da je predmet ovog spora zahtjev za plaćanjem stečenog bez osnove, pri čemu je tužitelj, plaćajući mjesečne rate kredita, po pozivu tuženika, pretplatio iznos u visini onoga koji traži tužbenim zahtjevom. U periodu na koji se poziva, tvrdeći da je tužitelj slijedom promjene tečaja, tuženici platio iznos manji od ugovorenog, slijedom čega da je i on stekao određeni novčani iznos, koji da sada predstavlja tražbinu tuženice prema tužitelju, za navesti je da je tuženik bio taj koju je tužitelja pozivao na mjesečne uplate, dok s druge strane tuženik nije ništa primio od tužitelja. Dakle, tužitelj je izvršavao isplatu onako kako je od njega tražio i obračunavao tuženik te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, ali ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužitelja, pa da bi iz tog razloga tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužitelja primjenom pravila o stjecanju bez osnove (čl. 1111. ZOO).

30.1. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnoj kamatnoj stopi jednostrukim odlukama banke, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu ni s osnove naknade štete koju je eventualno sam pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323 st. 2 ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora, a što je konkretno tužitelj, a ne i tuženik koji je odgovoran za ugovaranje ništetnih odredbi ugovora. Iz naprijed iznijetih razloga, nalazeći da tuženik nema tražbinu prema tužiteljici, odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

31. Slijedom navedenog, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog pojedinačnog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog provedenog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, te su na iznos glavnice od 2.082,60 EUR dosuđene i zatezne kamate na temelju odredbe članka 111. stavka 1. ZOO-a i članka 1115. ZOO-a. Tuženik je kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tuženik plaćao mjesečne anuitete te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta. Visina zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a.

32. Na temelju članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („ Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08.., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (" Narodne novine" 138/23; dalje - Tarifa) tuženik je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

32.1. Tužitelju je priznat trošak: sastava tužbe od 11. lipnja 2019. - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od: 6. kolovoza 2024., 27. kolovoza 2025. i 29. kolovoza 2025. od po 100 bodova za svaku pojedinu radnju (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima: od 1. srpnja 2024., 27. kolovoza 2024. i 3. prosinca 2025. – od po 100 bodova za svaku pojedinu radnju (Tbr. 9.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.400,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% iznosi 1.750,00 EUR. Tome treba dodati predujmljene troškove vještačenja koje je tužitelj predujmio u iznosu od 200,00 EUR te trošak sudske pristojbe u plaćenom iznosu od 123,43 EUR, dakle sveukupno 2.073,43 EUR.

32.2. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak inicijalnog (privatnog) vještačenja jer po stavu ovog suda navedeno vještačenje nije bilo potrebno radi vođenja parnice u skladu s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu da je tijekom postupka izvedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, za koje vještačenje je tužitelju priznat trošak, u skladu s kojim vještačenjem je tužitelj u konačnici postavio tužbeni zahtjev. Ovakav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u odluci broj: Rev- 1011/2024-2 od 6. studenog 2024. navodeći da "…u situaciji kad je tužitelju priznat trošak provedenog sudskog vještačenja radi izračuna visine potraživanja, tužitelju ne pripada i trošak tzv. preliminarnog izračuna visine tužbenog zahtjeva koji je načinjen po zahtjevu tužitelja prije pokretanja parničnog postupka, jer se ne radi o trošku koji je nužan za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.“

32.3. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.073,43 EUR. Na troškove postupka teku zatezne kamate od 16. siječnja 2026. kao dana donošenja ove presude, na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz članka 335. ZPP.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćnicima

- tuženiku po punomoćnicima

- u spis.