Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P Ob-254/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Dijani Selak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari maloljetne tužiteljice UK, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], a ona po punomoćnici Andrea Blažević odvjetnica u Splitu, protiv tuženika AK OIB: [osobni identifikacijski broj], prijavljenog prebivališta [adresa], zastupanog po punomoćniku Jere Matić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Matić&Poljak, Split , u parničnom postupku radi povećanja uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave uz isključenje javnosti zaključene dana 26.studenog 2025. u nazočnosti majke i zak.zast.mal.tužiteljice sa punomoćnicom, te u nazočnosti zamjenice punomoćnika tuženika Antonele Rudan odvjetnice u Odvjetničkom društvu Matić&Poljak, na ročištu od 16. siječnja 2026. održanog radi donošenja, objave i uručenja presude,

p r e s u d i o  j e :

I. Mijenja se iznos novčanog doprinosa tuženika AK za uzdržavanje mal.djeteta UK, određena toč.III. izreke pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, od 11. veljače 2016.g., pod posl.br. Pob-185/14 , a mijenja se na način da se određuje u iznosu od 260,00 Eur mjesečno počev od podnošenja tužbe 17.svibnja 2024.g. pa ubuduće, pa se nalaže tuženiku da mal.tužiteljici na ime razlike doprinosa za njeno uzdržavanje isplati za :

-za razdoblje od utuženja 17.svibnja 2024.g do konca svibnja 2024.g razliku u iznosu od 7,00 Eur,

-za lipanj 2024.razliku u iznosu od 7,00 Eur

-za srpanj 2024. razliku u iznosu od 127,00 Eur

-za studeni 2024.g. razliku u iznosu od 85,10 Eur

-za prosinac 2024.g razliku u iznosu od 73,00 Eur

-za siječanj 2025.g.razliku u iznosu od 62,00 Eur

-za ožujak 2025.g. razliku u iznosu od 26,00 Eur

-za travanj 2025.g. razliku u iznosu od 53,00 Eur

-za svibanj 2025.g. razliku u iznosu od 127,00 Eur

-za srpanj 2025.g.razliku u iznosu od 84,00 Eur

-za kolovoz 2025g. razliku u iznosu od 42,00 Eur

-za listopad 2025g. razliku u iznosu od 89,00 Eur

-za studeni 2025.g. razliku u iznosu od 127,00 Eur

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, na svaki naprijed navedeni mjesečni iznos, počev od dospijeća svakog prvog a najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupak za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja kamata na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dana dospijeća tog iznosa pa do konačne isplate

- te se nalaže tuženiku da od 01.prosinca 2025.g pa ubuduće novčano doprinosi za uzdržavanje mal. tužiteljice sa iznosom od 260,00 Eur i to svakog prvog a najkasnije do 15. u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupak za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja kamata na svaki pojedini mjesečni iznos teče od dana dospijeća tog iznosa pa do konačne isplate, uplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mal.tužiteljice, KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se vodi kod Zagrebačke banke pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa].

II. Za razdoblje od podnošenja tužbe 17.svibnja 2024.g pa do 01.prosinca 2025.g, za više tražene mjesečne iznose do zatraženog mjesečnog iznosa od 260,00 Eur,tužbeni zahtjev maloljetne tužiteljice se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog mal. tužiteljice za donošenjem privremene mjere radi povećanja uzdržavanja koji prijedlog privremene mjere glasi:

„ I. Dužan je AK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi na ime uzdržavanja mal. kćeri UK, iz [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2008., s mjesečnim iznosom od 260,00 EUR, kojeg će uplaćivati najkasnije do 15- og u mjesecu za tekući mjesec na račun majke KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se vodi kod Zagrebačke banke pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II.Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja predmetnog postupka.

III.Žalba protiv ovog ne rješenja ne odgađa izvršenje. „

II. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Mal. tužiteljica je 17.svibnja 2024.g podnijela tužbu protiv tuženika radi povećanja uzdržavanja navodeći da je presudom ovog suda P Ob 185/14 naloženo tuženiku da daje za njeno uzdržavanje 1.000,00 kn mjesečno,a u međuvremenu da su se promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena presuda jer su troškovi života znatno porasli i ona sada ide u srednju školu i njene potrebe da su povećane jer mora kupiti niz knjiga potrebnih za nastavu te do škole putuje javnim prijevozom a dok je išla u osnovnu školu nije imala troškova prijevoza jer joj je škola bila u neposrednoj blizini mjesta stanovanja. Dalje navela da su narasle i druge njene potrebe za prehranu, odjeću, obuću , kulturne i sportske svrhe,te da ukupne njene potrebe za uzdržavanje da su najmanje 260,00 eur mjesečno. Njena majka da nije zaposlena, majka da isključivo vodi brigu o njoj i prima za nju dječji doplatak u iznosu od 60,00 eura i majka da nema drugih prihoda, a tuženik da je konobar.

2. Tuženik je i prije zaprimanja tužbe podnio odgovor na tužbu (zaprimljeno kod suda 4.10.2024.) navodeći da je pregledom ekomunikacije preko sustava e građani (kako je naveo) uvidio da se protiv njega vodi ovaj postupak pa da zato podnosi odgovor na tužbu u kojem je prigovorio da je tužba neuredna jer ne sadrži osobne podatke tuženika niti uređen tužbeni zahtjev pa ju je predložio odbaciti kao neurednu i neosnovanu. Dalje, u odnosu na tvrdnje u tužbi da su troškovi života porasli i što da s te osnove ona potražuje 260,00 Eur mjesečno na ime uzdržavanja, istakao je da ona to traži bez dostavljenih dokaza uz tužbu, a i da su tvrdnje o isključivoj brizi majke neistinite jer da je tuženik uključen u brigu o mal. tužiteljici kao i njegovi roditelji kroz sudjelovanje o financiranju prijevoza, prehrane, odjeće , obuće kao i potrebnih materijala za školovanje. Što se tiče kulturnih i sportskih aktivnosti naveo je da tužiteljica ne sudjeluje u istima. Dalje naveo da on uredno isplaćuje 133,00 Eur mjesečno i da se protivi plaćanju iznosa od 260,00 Eur te predložio da uplaćuje iznos koji je propisan u novoj Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnima za mjesečno uzdržavanje djeteta, koja za dijete od 13 do 18 godina iznosi 252,56 Eur ako je primitak uzdržavanja do 1.148,00 Eur.

3. Kako parnica počinje teći dostavom tužbe tuženiku, što je ključni trenutak (tzv. litispendencija) u kojem se uspostavlja pravni odnos između tužitelja, tuženika i suda, te kako tuženik do dostave navedenog odgovora na tužbu od suda još nije bio zaprimio tužbu, niti je sud imao saznanja kad se točno s tužbom upoznao preko sustava e građani (jer sud još nije povezan s tim sustavom) to je sud i nakon zaprimanja tog odgovora na tužbu ,otpremio tužbu tuženiku na odgovor. Zaprimio ju je 10.10.2024. a podneskom od 8.4.2025 predložio zakazivanje ročišta obzirom da je „odgovorom na tužbu izjavio da se slaže s tužbom“ Potom je i podneskom od 16.5.2025. predložio zakazivanje ročišta pa naveo da se tužba odnosi na povećanje uzdržavanja za mal. kćer te da to nije sporno među strankama. Dalje naveo da je jedini razlog traženja sudske odluke tuženikovo prethodno negativno iskustvo kada je na zahtjev majke zbog njenih blokiranih računa alimentacija godinama isplaćivana uredno izvan sustava no naknadno podignuta ovrha za već isplaćene iznose, koji da su ponovo isplaćeni temeljem nagodbe kod javnog bilježnika u iznosu od 5.000,00 Eur. Dalje je naveo da on želi i dalje uredno ispunjavati svoju obvezu ali uz valjanu službenu sudsku odluku kako bi se izbjegle buduće nesuglasice. Dalje je naveo da budući da nema spora među strankama, moli predmet što prije riješiti.

4. Podneskom po punomoćniku od 16.srpnja 2025.g se dodatno očitovao na navode iz tužbe. U odnosu na navode mal. tužiteljice da su joj porasli troškovi radi pohađanja srednje škole, kupnje odjeće, obuće, knjiga itd. ukazuje da uz tužbu nije priložila nijedan dokaz o navodnim troškovima, niti dokaz da tuženik nije sudjelovao do današnjeg dana u tim troškovima, pa da bi u tom smislu trebalo donijeti formalnu odluku suda o povećanju troškova iznosa uzdržavanja. Posebno istakao da on isplaćuje iznos veći od 133,00 Eur-a / 1.000,00 kn koji je određen Presudom ovog suda P Ob-185/2014 i to na načine: 1) uplatom iznosa od 133,00 Eur-a na račun majke mal. tužiteljice, nekada i dvije rate unaprijed, 2) uplatom iznosa u prosjeku od 30,00-200,00 Eur ovisno o potrebama i željama mal. tužiteljice na karticu Prepaid koja glasi na njeno ime, 3) davanjem raznih iznosa u gotovini prilikom viđanja i susreta od strane tuženika, 4) davanjem raznih iznosa u gotovini od strane roditelja tuženika, PK i EK mal. tužiteljici. Dalje naveo da u odnosu na prethodno navedene načine isplate iznosa,dostavlja izvode s bankovnog računa broj: 581401266888 Eur , koji glasi na ime mal. tužiteljice gdje da je vidljivo da otac uplaćuje različite iznose na račun s naznakom „ Prijenos na prepaid“. Dalje naveo se pozvao na zapis koji vode baka i djed, roditelji tuženika, PK i EK koji da dodatno mal. tužiteljici svaki mjesec daju iznose od 15,00- 300,00 Eur za odjeću, izlaske, repeticije ( instrukcije) , i za sve ostale troškove koje ona zatraži od njih. Pa tako, npr. za 05/2024 iznos od 200,00 Eur-a, za 06/2024 300,00 Eur-a, 07/2024 cca 200,00 Eur-a, itd. Dalje se pozvao na potpisanu izjavu svojih roditelja da oni brinu o unuci-tužiteljici na način da svakodnevno dolazi na ručak kod njih, prijevoz i druge usluge, kupuju joj knjige, pokaznu za prijevoz, i tjedno joj daju 20,00 Eur-a za marendu, a prema potrebi dodatno i za odjeću, kozmetiku, izlaske i ostale troškove te da stoga navodi majke tužiteljice da brigu o mal. tužiteljici vodi isključivo ona su neosnovani i paušalni jer da majka mal. tužiteljice nije zaposlena već dugi niz godina, pa ista da niti doprinosi uzdržavanju i kvaliteti života mal. tužiteljice a tuženik da je u više navrata i istakao da mal. tužiteljica ima loše ocjene u školi i da bi se trebala više potruditi da može imati završeno srednjoškolsko obrazovanje, ali majka tužiteljice da nije pokazala pretjeranu brigu o primjedbama tuženika. Pozvao se na priloženu Whatsapp komunikaciju između mal. tužiteljice i tuženika, navodeći da je on u više navrata njoj slao novce za patike, repeticije, izlaske, poklone, osobnu higijenu itd.na njenu karticu, a iz te Whatsapp komunikacije da se može vidjeti i briga tuženika za ocjene u školi i ponašanje mal.tužiteljice o kojem da majka očigledno ne vodi brigu u dovoljnoj mjeri. Dalje se pozvao na Potvrdu poslodavca – Loza Vrdoljak d.o.o., Split, gdje je zaposlen na radnom mjestu konobar kojem su mjesečna primanja neto 1.000,00 Eur-a , dok još tuženik ima stambeni kredit koji otplaćuje sa suprugom. Želi ukazati da on vodi brigu o mal. tužiteljici u svim životnim aspektima i na razne načine, kao i njegovi roditelji, i da iznos uzdržavanja koji prima mal. tužiteljica premašuje iznos od 133,00 Eur-a.

5. Na ročištu od 17.srpnja 2025. mal. tužiteljica je po majci , ostajući pri tužbi radi povišenja uzdržavanja, postavila tužbeni zahtjev na način da je zatražila donošenje presude kojom bi se izmijenila visina iznosa uzdržavanja određena točkom III. izreke Presude ovog suda P Ob-185/14 od 11.2.2016., na način da se naloži tuženiku da novčano doprinosi za uzdržavanje mal. tužiteljice sa iznosom od 260,00 EUR mjesečno, od 17.5.2024. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sa dospijećem do 5. u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve uplatom na račun majke mal. tužiteljice, KK, otvoren kod Zagrebačke banke, IBAN: [broj bankovnog računa].

6. Na istom ročištu tuženik se po punomoćniku izjasnio da se protivi iznosu od 260,00 EUR mjesečno od 17.5. 2024. te da predlaže da sud donese odluku na način da se visina iznosa uzdržavanja odredi sukladno odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u iznosu od 252,56 EUR mjesečno i to isključivo od dana donošenja presude pa ubuduće. Kao dodatan razlog naveo da ukazuje da je tuženik dostavio i bankovne izvode iz kojih se vidi da je tuženik od dana podnesene tužbe pa do tog ročišta isplaćivao iznose veće od iznosa koji je određen presudom P Ob-185/14 pa tuženik smatra da bi stoga došlo do dvostrukog terećenja tuženika. Ukazuje i da je dostavio izjavu roditelja tuženika kojom isti potvrđuju da i oni svakodnevno doprinose uzdržavanju mal. tužiteljice.

7. Podneskom od 21.srpnja 2025.g tuženik je po punomoćniku naveo da u odnosu na svoje podneske od 18.4.2025 i 16.5.2025 kojima je zatražio zakazivanje ročišta i usuglasio se oko povećanja iznosa uzdržavanja, tuženik opoziva svoju izjavu koja je dana u vidu priznanja povećanja uzdržavanja, sukladno čl.211.Zakona o parničnom postupku obzirom da tužiteljica u tužbi nije niti naznačila tužbeni zahtjev ( iznos, datum dospijeća, broj računa) pa da stoga tuženik kao prosječna osoba nije mogao raspolagati zahtjevom i dati priznanje. Dalje naveo da kako je mal. tužiteljica t ek na ročištu 17.07.2025.g postavila tužbeni zahtjev,tuženik putem punomoćnika protivi se iznosu od 260,00 Eur-a od dana podnošenja tužbe pa do isplate te predlaže da se odredi iznos sukladno Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u visini od 252,56 Eur koji je obvezan isplaćivati od dana donošenja presude pa do isplate. Dalje naveo da ima vlasnički list za nekretninu u kojoj živi sa suprugom UKL i da su oni suvlasnici u jednakim dijelovima i da je nekretnina opterećena založnim pravom: uknjižba, založno pravo, ugovor o stambenom potrošačkom kreditu 07.11.2024, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 125.000,00 EUR, uvećano za sve ugovorene kamate i troškove te prema uvjetima iz navedenog ugovora, za korist: vezano uz B 14 (14.1) u korist OTP banka d.d.

8. Mal. tužiteljica se podneskom od 25.kolovoza 2025. opširno očitovala na podnesak tuženika, u bitnom drži da ga neutemeljenim, da o podkapacitiranosti tuženika kao roditelja koji ne prepoznaje stvarne potrebe vlastitog djeteta govori i navod zamjenika njegovog punomoćnika s ročišta od 17. srpnja 2025.g., da prihvaća plaćanje ubuduće uvećanog iznosa alimentacije, ali ne za traženi iznos od 260,00 EUR, nego bi plaćao 252,56 EUR. Dalje navela da je na dan 17. listopada 2023.g. tuženik mal. tužiteljici iz osnova zakonskog uzdržavanja bio dužan iznos od 9.603,51 EUR ne računajući pripadajuće zak.zat.kamate i tuženiku da je bila jedina sfera interesiranja kako da u što manjem iznosu naknadi taj dug, drži da vjerojatno ne bi ni to, da ga majka mal. tužiteljice nije prisilila putem izravne naplate temeljem presude Pob-185/14, ali da je tuženik zahvaljujući teškoj financijskoj situaciji majke mal. tužiteljice uspio pogoditi dobar posao na način da uplatom iznosa od 5.000,00 EUR zatvara cjelokupno dugovanje, na koju transakciju da je majka tužiteljice bila prisiljena pristati jer da je izbor bio ili rečeni iznos jednokratno ili dugogodišnja naplata, i to ako i kada. Dalje je navela da je tuženik tu transakciju započeo (inicijalno nudeći 4.000,00 EUR) ne da bi ispunio svoju zakonsku obavezu, već samo iz razloga što je sa novom emotivnom partnericom odlučio uložiti u kupnju nekretnine za koje je sredstva imao namjeru realizirati putem kredita, a za što mu je preduvjet bio deblokiran račun. Stoga, tuženik da je za uzdržavanje mal. tužiteljice za period od 2012.g., pa do listopada 2023.g., doprinio s iznosom od 5.000,00 EUR. Pozvala se na dostavljeni očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate, FINA-e, sektora poslovne mreže od 21.07.2025.g., te potvrdu od 17.listopada 2023.g. U odnosu na navodno loše ocjene mal. tužiteljice u školi istakla da ostvaruje vrlodobar uspjeh. Tuženik da pogrešno smatra da bi sporadična davanja od strane bake i djede po ocu mal. tužiteljice predstavljala zamjenu/naknadu za zakonsko uzdržavanje iste a drži upitnim kada, koliko i jeli ih bilo, jer da pisamce s načrčkanim iznosima pred sudom nema nikakvu dokaznu snagu te je istakla da to što je tuženik kao dokaz dostavio i navodnu izjavu svojih roditelja koja u potpisima davatelja izjave nije ovjerena od strane javnog bilježnika, kao takva nema nikakvu dokaznu snagu. Dalje se referirala na uplate koje da je tuženik navodno vršio na prepaid karticu koja glasi na mal. tužiteljicu, pa je navela po majci da prigovara kvaliteti dokaza dostavljenih u prilog ovom navodu tuženika jer da je dostavljen ispis transakcija s računa br. 581401266888 nepoznatog vlasnika gdje da su između ostalih transakcija evidentirani „prijenosi na prepaid“.Navela da nije poznato kome pripada račun s kojega su uplate vršene niti na čiji prepaid. Dalje navela da je jedini transparentni broj računa u vlasništvu tužitelja, otvoren kod Zagrebačke banke onaj broja HR92963223473, vidljiv iz pregleda transakcije te banke od 01.07.2025.g., kada je tuženik na račun majke mal. tužiteljice uplatio mjesečni iznos od 133,00 EUR. Dalje navela da taj račun s kojega je uplaćena alimentacija nije istoga broja kao i onaj prethodni s kojega su vršene povremene uplate/prijenos na prepaid No dalje navela da ne spori da joj je otac zaista sporadično vršio uplate manjih iznosa pa radi pojašnjenja navela da se radi o prijenosu sredstava koja je mal. tužiteljica zaradila obavljajući poslove prodaje pića za trajanja nogometnih utakmica i drugih evenata u organizaciji NK Hajduk. Kako je malodobna, to da NK Hajduk kao poslodavac uplate nije mogao raditi legitimno na njezin račun već da su iste vršene preko tekućeg računa tuženika koji bi potom sredstva isplaćena tj. uplaćena od NK Hajduk prenosio na prepaid karticu mal. tužiteljice. Dalje je navela da njena majka osim nje skrbi i o drugo dvoje mal. djece: mal. LK, rođenom **.**.2017.g. i mal. FK, rođenoj **.**.2025.g., te da je majka korisnica prava na novčanu pomoć u iznosu od 309,01 EUR od 22.01.2025.g. do 01.03.2025.g., a od 01.03.2025.g. do 21.01.2028.g., na iznos od 503,24 EUR koju ostvaruje kod HZZO-a na temelju prava na korištenje rodiljne i roditeljske brige o novorođenom djetetu. Majka mal. tužiteljice da nije zaposlena te osim prije navedenih primanja ne ostvaruje samostalno druge prihode. Ista da osim redovnih potreba mal. tužiteljice, bez obzira na minimalna primanja koja ostvaruje, uz financijsku pomoć partnera podmiruje i sve izvanredne potrebe mal. tužiteljice pa da je tako nedavno podmirila račun u iznosu od 1.950,00 EUR za troškove zubnog aparata mal. tužiteljice u čemu da tuženik ni na koji način nije sudjelovao. Dalje se u podnesku navelo da majka mal. tužiteljice u ovaj tren ne bi raspolagala računima za tekuće troškove hrane, odjeće, obuće, higijenskih i školskih potrepština, kao i izvanredne potrebe djevojčice njezine kronološke dobi (troškovi mobitela, šminka, posjete frizerskom salonu i drugim salonima za uljepšavanje) obzirom da sredstva potrebna podmirivanju tih troškova ona mal. tužiteljici daje na ruke, a traženje tuženika da mu se dostave dokazi o troškovima za egzistencijalne potrebe djeteta, mal. tužiteljica da drži apsurdnim.

9. Istim podneskom od 25.kolovoza 2025. mal. tužiteljica je po punomoćniku majke i zakonske zastupnice navela da uređuje tužbeni zahtjev, koji glasi: „1. Mijenja se toč.III. pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, od 11. veljače 2016.g., pod posl.br. Pob-185/14 na način da ista sada glasi:

III. Nalaže se AK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da s osnova uzdržavanja svoje mal. kćerke UK, iz [adresa], prijavljenog prebivališta [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinosi mjesečno s iznosom od 260,00 EUR počev od 14.05.2024.g., dana podnošenja ove tužbe pa ubuduće, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja na svaki pojedini mjesečni obrok teče od dana dospijeća tog obroka pa do konačne isplate pa ubuduće, i to svakog prvog a najkasnije do 15-og u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun majke i zz KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se vodi kod Zagrebačke banke pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa]. „

10. Točkom II svog tužbenog zahtjeva je zatražila naložiti tuženiku da joj nadoknadi parnične troškove ovog postupka u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a računajući od dana presuđenja pa do isplate zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana dospijeća pa do konačne isplate.“

11. Dalje je podneskom od 25.kolovoza 2025.g. navela da se radi ugroze prava i interesa mal. tužiteljice predlaže sudu donošenje rješenja o privremenoj mjeri kojim bi se naložilo tuženiku da novčano doprinosi za uzdržavanje mal. tužiteljice iznos od 260,00 Eur mjesečno počev od donošenja privremene mjere.

12. Podneskom od 30.rujna 2025.g tuženik je naveo da se u tako uređenom tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti, naveo da nije dužan plaćati iznos od 260,00 Eur-a od dana podnošenja tužbe već isključivo od dana donošenja presude za slučaj da se ista usvoji, jer on drži da bi se usvajanjem tužbenog zahtjeva na teret tuženiku stavljala obveza da pored iznosa od 133,00 Eur-a koje isplaćuje redovito na račun majke mal. tužiteljice temeljem pravomoćne presude P Ob 185/14 od 11. veljače 2016.g., isplati i dodatan iznos od 260,00 Eur-a koje tužiteljica traži tužbenim zahtjevom od dana podnošenja tužbe do dana donošenja presude iznose koji da jednostavnim matematičkim zbrojem iznose: 133,00 Eur-a ( po presudi Općinskog suda od 11. veljače 2016.g. Pob-185/14) + 260,00 Eur-a + iznos koji su uplaćeni na prepaid kartice UK iznosi u gotovini.

13. Tuženik drži da bi došlo do stjecanja bez osnove iznosa koji premašuju pravomoćne odluke i time da se tužiteljica izlaže pokretanju postupaka od strane tuženika i izravnom nanošenju štete tuženiku, ističe da su presude ovršne isprave i da za slučaj prisilne naplate FINA obračunava onako kako je navedeno u tužbenom zahtjevu. Stoga tuženik drži da bi prihvaćanjem tako postavljenog tužbenog zahtjeva došlo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a tužiteljica bi stekla iznose koji je ne pripadaju. Tuženik zaključno da drži da nije dužan plaćati za uzdržavanje veći iznos od onoga koji je bio dosuđen u parnici radi plaćanja uzdržavanja koje odluke se i pridržava, a uz to da je i pridonosio mal. tužiteljici dodatno uplatama na prepaid karticu. Priložio potvrdu OTP banke d.d., navodeći da iz iste proizlazi da tuženik ima u istoj otvoren tekući račun, visa prepaid karticu i uplatni račun i da u potvrdi stoji da uvidom u njegov račun u razdoblju od 1.1.2024 do 23.09.2025. nije primio nikakve uplate od NK Hajduk za UK. Dalje se opet pozvao na priložene Whatsapp poruke između mal. tužiteljice i tuženika kojim je ista svaki mjesec dobivala i dodatne iznose za svoje potrebe ( repeticije, odjeću, izlaske, poklone itd.)a iz potvrde OTP banke d.d. da je jasno da po tekućem računu tuženika nisu pristizale uplate od strane NK HAJDUKA. Isto tako, da je utvrđeno da uplate koje su priložene na prepaid kartici, nisu od „ nisu od nepoznatog uplatitelja „ već da je kartica u vlasništvu tuženika i da je predana mal. tužiteljici na korištenje. Stoga da se radi o uplatama koje se računaju na ime uzdržavanja a poglavito na ime povećanja uzdržavanja i potreba tužiteljice. Predložio da sud zatraži od OTP BANKE d.d. snimke s bankomata prilikom isplate novčanih sredstava s bankomata u odnosu na prepaid karticu. Priložio i izlist uplata na prepaid karticu OTP banke d.d. U odnosu na navode tužiteljice o prijašnjem periodu i njihovom odnosu, tuženik da nema potrebu obrazlagati razloge zbog kojih su parnične stranke sklopile nagodbu i zašto je majka mal. tužiteljice ovjerila izjavu kod javnog bilježnika, ukazujući da kod svake nagodbe stranke odstupaju od dijela svojih traženja kako bi u budućnosti mogle imati uređene odnose. Dalje naveo da je majka mal. tužiteljice godinama dobivala novce na ruke jer da je tako i sama tražila, tvrdeći da joj je račun ovršen, dok da je tuženik naivno kao i njegovi roditelji na povjerenje tako i činio. Nakon što da je povjerenje bilo izigrano, tuženik da je inzistirao da počne plaćati alimentaciju na račun, a majka i zz tužiteljice da je dala broj računa tuženiku nepoznate osobe, ČK, jer je ona pod ovrhom, iako da je tada mogla otvoriti zaštićeni račun, a navodi da ga je možda i imala, ali je možda imala drugi plan, no odnosi između stranka su riješeni na takav način. Naveo je dalje da račun na koji se predlaže uplata iz tužbenog zahtjeva predstavlja zaštićeni račun. U odnosu na navode mal. tužiteljice da njena majka u ovom trenu ne bi raspolagala računima za tekuće troškove hrane, odjeće, obuće, higijenskih i školskih potrepština, kao i izvanredne potrebe djevojčice njezine kronološke dobi , troškovi mobitela, šminka, posjete frizerskom salonu i drugim salonima za uljepšavanje, tuženik ističe da se radi o troškovima za koje se u svim prodavaonicama uredno izdaju računi, a navod mal. tužiteljice da ona mal. djetetu daje isključivo novac u gotovini da je apsurdan, a da od djeteta ne traži na uvid račune na što je potrošilo iznose. Posebno ako se radi o odjeći i kupnji knjiga za novu školsku godinu, a ne odlascima kod kozmetičara što maloljetnom djetetu doista nije nužno ni potrebno jer nema nikakvih zdravstvenih poteškoća. U odnosu na dostavljeni račun za postavljanje fiksnog aparatića, tuženik tvrdi da novčani iznos nije podmirila majka tužiteljice i majčin emotivni partner, već da je veći dio novca podmirila sama mal. tužiteljica od novčanih poklona za krizmu, jer da je dijete to priznalo baki i djedu u razgovoru., što je i u skladu s čl. 291. Obiteljskog zakona. Dalje je tuženik naveo da je mal. tužiteljica od njega zatražila novac za postavljanje fiksnog aparatića prošle godine, a tuženik ju je poslao na pregled u Staro rodilište gdje je pregledala dr. U i rekla da mal. tužiteljica ima savršen zagriz i da aparatićem može jedino pokvariti zagriz zbog neke estetske sitnice koju samo ona vidi. Stoga, dr. U da je smatrala da pacijent nema zdravstvenih poteškoća i da nije nužno postavljanje aparatića, jer bi ga inače i dobila s obzirom da do 18. godine ima pravo na besplatan aparatić putem sustava HZZO-a . Dalje naveo da u podnesku majka mal. tužiteljice nije naznačila da prima dječji doplatak za mal.tužiteljicu već je dostavila potvrde za svoje ostalo dvoje djece, od kojih svako dijete ima svoga oca, pa tuženik drži da iznosi koje ona prima od strane HZZO i HZSR-a su ovdje bespredmetni jer za uzdržavanje ostale dvoje djece dužni su doprinositi njihovi roditelji, odnosno očevi. Dalje je tuženik naveo da on redovno isplaćuje iznose uzdržavanja na račun majke mal. tužiteljice u iznosu od 133,00 Eur- a na njen zaštićeni račun u Zagrebačkoj banci d.d., Ističe i da on redovito brine o školovanju mal. tužiteljice pa da je tako odlazio u školu na konzultacije s razrednicima, čak tražio veći angažman školskog psihologa s njom najviše radi neopravdanog izbivanja iz škole, koje da je majka redovito pravdala, najčešće kao bolest. Tražio od majke u ožujku 2025 da se nađu da dogovore kako pomoći mal. tužiteljici pa se pozvao na to da je to vidljivo iz priloženog ispisa Whatsapp korespondencije, ali da majka nije uspjela naći vremena, već da je kritizirala tuženika radi odlazaka u školu, navodeći da nema on šta “petljati” u Petrino školovanje, nazivajući ga “idiotom, budalom, narkomanom i sl.” osporavajući bilo kakvu njegovu ulogu u kćerinom životu i autoritet, osim isključivo kao izvor financija. Istakao i da je mal. tužiteljica ispravila određene ocjene za koje je imala negativnu ocjenu. Tuženik da ima mjesečna primanja 1.000,00 Eur-a , od kojih ima obvezu i plaćati ratu kredita u iznosu od 300,00 Eur-a , pa ističe da bi nakon iznosa od 252,72 Eur-a, tuženiku ostao na raspolaganju iznos manji od 500,00 Eur-a. Na koncu, tuženik se usprotivio prijedlogu privremene mjere kao neosnovanom.

14. Mal. tužiteljica je podneskom od 7.10.2025. po majci navela da ne spori da je iznosom od 500,00 EUR, koje je dobila od novčanih poklona za krizmu ili zaradila, doprinijela plaćanju računa za postavljanje fiksnog zubnog aparata. No, preostali iznos od 1.400,00 EUR, koliko pribrojeno dijelu koje je uplatila mal. UK ukupno iznosi trošak ove medicinske usluge,navodi da je platila njezina majka. Dalje navela da je tuženik u ovom postupku već pristao doprinositi s iznosom od 252,56 EUR (na ročištu od 17. srpnja 2025.g.), dok da u svom podnesku od 30. rujna 2025.g. otvara pitanje kako će doprinosom od sada 252,72 EUR podmirivati svoje osnovne životne potrebe .

15. Na ročištu od 13.listopada 2025. tuženik je priložio prijedlog sudske nagodbe po kojoj bi bio obvezan novčano doprinositi za uzdržavanje mal. tužiteljice sa iznosom od 260,00 Eur mjesečno počev od dana sklapanja takve sudske nagodbe pa ubuduće sa pripadajućim zateznim kamatama za slučaj zakašnjenja u plaćanju počev od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate uplatom na tekući račun majke mal. tužiteljice. Izjasnio se da ako suprotna strana odbije taj prijedlog sudske nagodbe, da ona ustraje u svojim dokaznim prijedlozima. Na istom ročištu punomoćnica majke i zak. zast. mal. tužiteljice je navela protivljenje prijedlogu sudske nagodbe jer drži da bi onda bila zakinuta za razdoblje od utuženja do sklapanja takve sudske nagodbe.

16. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom priložene pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pob 185/14 od 11.veljače 2016.g., pregledom priložene opširne Whatsapp prepiske mal. tužiteljice i tuženika (str.36-.122 spisa), pisane izjave EK i PK od 07.srpnja 2025.g., pregledom bankovnog izlista OTP banke o prijenosima novčanih iznosa sa računa na prepaid (str.127. - 148.spisa),uvidom u rukom pisanu bilješku (str.150.spisa), pregledom elektroničkog zapisa iz matice vjenčanih za tuženika i KKL, izvatka iz zemljišne knjige (str.158/159 spisa), pregledom rješenja HZZO-a od 14.3.2025. za KK, pregledom potvrde od 17.listopada 2023. između KK i AK,pregledom rodnih listova za ZK i FK, pregledom potvrde HZSR PU SOlin od 21.7.2025. za KK, pregledom izlaznog računa 518/1/1 od 21.7.2025. za UK izdanog od ordinacije dentalne medicine AKL, uvidom u FINA-in očevidnik svih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate o izravnoj naplati temeljem presude P Ob 185/14 (str.173. - 194.spisa) pregledom potvrde OTP banke od 23.rujna 2025. o broju računa AK, pregledom prometa po računu kod OTP banke i to računu broj 581401266888 (prijenos na prepaid) od datuma 12.9.2025., pregledom pregleda transakcija Zagrebačke banke o uplatama tuženika (str. 205-217 spisa), pregledom izvoda iz e-dnevnika za mal. UK (str. 218-276 spisa), saslušanjem majke i zz mal. tužiteljice, te saslušanjem tuženika na ročištu od 13.10.2025., pregledom tuženikovog prijedloga sudske nagodbe koji je pijedlog predan na ročištu od 13.10.2025., pregledom potvrde Erste banke o isplatama EK u korist UK, potvrda je od 17.10.2025., pregledom uplatnice AK AŠ Instruktor d.o.o u iznosu od 150,00 EUR (str. 300 spisa).

17. Nakon tako provedenih dokaza, sud je odbio kao suvišan dokazni prijedlog tuženika sa saslušanjem u svojstvu svjedoka PK i EK na predložene okolnosti. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN RH 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) , sud je odlučio na način kao u izreci ove presude i rješenja iz slijedećih razloga.

18. Tužbeni zahtjev mal. tužiteljice je djelomično osnovan.

19. Predmet ovog spora je zahtjev mal. tužiteljice za povećanjem iznosa uzdržavanja od tuženika kao oca u odnosu na onaj koji je određen prijašnjom presudom ovog suda P Ob 185/14 od 11.veljače 2016.g u iznosu od tadašnjih 1.000,00 kn mjesečno (što je sada 132,00 Eur). Traži od podnošenja tužbe pa ubuduće mjesečni iznos od 260,00 Eur, a obzirom na izjašnjenja tuženika u odnosu na tako postavljeni tužbeni zahtjev sud je proveo dokazni postupak radi utvrđenja odlučnih činjenica za presuđenje.

20. Nesporno je da je mal. tužiteljica rođena **.**.2008.. Nesporno je među strankama a i razvidno sudu uvidom u priloženu presudu ovog suda P Ob 185/14 od 11.veljače 2016.g. da je istom razveden brak roditelja mal. tužiteljice, da je istom odlučeno da će ona po razvodu braka roditelja živjeti sa majkom uz zajedničku roditeljsku skrb. Točkom III izreke te presude je naloženo njenom ocu, ovdje tuženiku da s osnova njena uzdržavanja za razdoblje od 1.travnja 2014. pa do 31.kolovoza 2015. doprinosi mjesečni iznos od 900,00 kn a od 1rujna 2015 pa ubuduće sa 1.000,00 kn mjesečno , uplatom na račun njene majke. Točkom IV izreke te presude je presuđeno da će se susreti i druženja oca sa mal.kćeri održavati prema dogovoru roditelja.

21. Mjerodavna za presuđenje spora je odredba čl.285.Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 dalje ObZ) kojom je propisano da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile. U ovom postupku se temeljem ove zakonske odredbe traži povišenje uzdržavanja mal. tužiteljice sa iznosa od 1.000,00 kn na iznos od 260,00 Eur mjesečno počev od podnošenja tužbe u ovom predmetu pa ubuduće.

22. Odredbom čl.288.ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje mal. dijete, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mal. djeteta. Osim što je zakonska dužnost roditelja uzdržavati svoju mal. djecu, to je i ustavna dužnost roditelja, a i osnovom čl.27.Konvencije o pravima djeteta (NN Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) se izvodi pravo djeteta na uzdržavanje, obzirom da je djetetu priznato pravo na životni standard. Odredbom čl. 432 st. 1 Obiteljskog zakona propisano je da je u presudi kojom se povećava iznos uzdržavanja potrebno utvrditi povećan iznos uzdržavanja i odrediti dan od kojega treba plaćati. Pravo na plaćanje pojedinih obroka uzdržavanja stečeno prije vremena na koji se odnosi odluka o povećanju uzdržavanja ostvaruje se na temelju ovršne isprave kojom je utvrđena.

23. U postupcima o uzdržavanju sud je dužan primijeniti pa je i primijenio odredbe čl. 307, 310, 311, 313 ObZ-a, a sve imajući u vidu odredbu čl. 288 ObZ-a tj. sud je dužan utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje odnosno ukupne materijalne potrebe djeteta koji se odnose na troškove stanovanja, prehranu, odijevanje, higijenu, odgoj, obrazovanje, skrb o djetetovu zdravlju i dr. slične troškove djeteta, sud je dužan utvrditi ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja te pri tome uzeti u obzir sve njegove prihode i imovinske prilike te druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

24. U postupku je izvedenim dokazima utvrđeno slijedeće. Iz presude Pob 185/14 od 11.veljače 2016.g utvrđeno je da je presuđeno 1.000,00 kn mjesečno novčanog doprinosa tuženiku u okolnostima što je majka mal. tužiteljice predlagala da se utvrdi u tolikom novčanom mjesečnom iznosu kao obveza tuženika, dalje da su okolnosti na strani roditelja i mal. tužiteljice tada bile takve u vrijeme presuđenja da su majka i mal. tužiteljica tada živjele kod majčinih roditelja u [adresa] u njihovoj obiteljskoj kući sa bakom mal. tužiteljice po majci i majčinim bratom (majčin otac pretežito boravio na selu i jednom tjedno im dolazio) i da su ukupni režijski troškovi tog četveročlanog domaćinstva iznosili od 500,00 do 1.000,00 kn mjesečno, dalje , da je majka mal. tužiteljice u vrijeme tog presuđenja bila zaposlena sa plaćom od 3.000,00 kn i bila korisnica dječjeg doplatka za mal. tužiteljicu u iznosu od 299,00 kn koja je tada pohađala 1.razred osnovne škole i bila u dobi od nepunih 8 goinia Dalje,majka mal. tužiteljice nije imala u vlasništvu nekretnina ni vrjednijih pokretnina, njena saznanja su bila da ih nema ni tuženik (koji inače nije bio saslušan u tom postupku jer se nije bio odazvao pozivu suda), da je sud cijenio sukladno tada važećem Obiteljskom zakonu i njegovim odredbama, da se od vremena kada je mal. tužiteljica krenula u školu njene potrebe s osnova hrane, odjeće, obuće mogu podmirivati mjesečnim iznosom od 1.700,00kn pa je obzirom na utvrđene podatke od porezne uprave o visini dohotka tuženika u razdoblju od 01.travnja do 30.lipnja 2015. bio ostvario dohodak od ukupno 5.453,46 kn, te je sud cijenio da tuženik nema druge djece osim mal. tužiteljice. Iz te presude je razvidno da je tuženikova adresa tada bila u [adresa]. Navedena presuda je pravomoćna dana 09.ožujka 2017.g.

25. Dakle, na prednji način je sud utvrdio okolnosti kakve su bile na strani roditelja i mal. djeteta u vrijeme presuđenja presudom P Ob 185/14 od 11.veljače 2016.g..

26. U ovom postupku radi povećanja uzdržavanja, iz iskaza majke mal. tužiteljice na raspravi od 13.listopada 2025.g je utvrđeno da je ista nezaposlena, trenutno na rodiljnom dopustu, da je od vremena donošenja ranije presude 11.2.2016. pa na ovamo došlo do promijenjenih okolnosti na temelju kojih je donesena ta presuda, da su promijenjene okolnosti te da je mal. tužiteljica starija dosta godina, da puno više traži, da su veći troškovi za njenu prehranu, odjeću, obuću, higijenske potrepštine, za marendu u školi, da ona kako sada ima 17,5 godina i pohađa srednju prometnu školu u Splitu 3. razred te škole, putuje iz [adresa] u [adresa] u školu javnim prijevozom, a ponekad je i majka vozi. Za javni prijevoz mal. tužiteljica ima mjesečnu pokaznu autobusnu kartu koja iznosi oko 2-3 EUR mjesečno. Za ovu školsku godinu je kupila udžbenike i to je bio trošak od oko 150,00 EUR, jer su rabljeni udžbenici. Za prethodnu školsku godinu je kupila rabljene udžbenike, za što je bio trošak oko 250,00 EUR, a što su platiti pola troška majka mal. tužiteljice, a pola baka po ocu. U odnosu na navode iz predmetne tužbe u kojoj se navodi da su porasle potrebe mal. tužiteljice i za kulturne i sportske svrhe, iz iskaza majke mal. tužiteljice s ročišta od 13.10.2025. proizlazi da takvih troškova više nema već godinu dana, a da su u vrijeme podnošenja ove tužbe za povišenje uzdržavanja postojali takvi troškovi jer je išla na treninge aerobika što je mjesečno koštalo oko 30,00 EUR, što je majka plaćala.

27. Dalje je utvrđeno iz iskaza majke mal. tužiteljice da je u vrijeme donošenja ranije presude 2016. g ona sa mal. tužiteljicom živjela kod svojih roditelja na adresi [adresa] (kod K) ,da su tamo živjele do 2021. godine. Nakon toga su prešle živjeti u sadašnji podstanarski stan [adresa], s time da je mal. tužiteljici ostalo prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], što je adresa tuženikovih roditelja. Iz iskaza majke proizlazi da je najam podstanarskog stana u kojem one žive 500,00 EUR mjesečno te da u tom stanu osim njih dvije živi i majčin izvanbračni suprug SK i njihovo jedno zajedničko mal. dijete FK, rođena **.**.2025., te živi i majčino treće mal. dijete ZK, rođen **.**.2017., a kojem je otac ĐK. Kako je majka mal. tužiteljice rodila svoje treće dijete 22.siječnja 2025.g ista je na rodiljnom dopustu do 3. godine djetetovog života (tako proizlazi i iz priloženog rješenja HZZO-a od 14.ožujka 2025.g.). Rodiljna naknada joj mjesečno iznosi 509,00 EUR. Prima dječji doplatak za mal. tužiteljicu u iznosu od 60,00 EUR. Majka mal. tužiteljice je nezaposlena od 2020. ili 2021.g naime nije se iskazom mogla sjetiti od koje godine no to nije od odlučnog značaja za presuđenje. Dalje proizlazi da ista nema u vlasništvu ni suvlasništvu nekretnina. Potvrdila je da najam stana u kojem žive plaćaju po pola ona i njen izvanbračni suprug koji se ne kao zaposlen, ali ostvaruje prihode od iznajmljivanja turistima svoje dvije nekretnine u Kaštelima,koje je naslijedio od svojih roditelja, stoga ljeti njihova višečlana obitelj boravi u podstanarskom stanu koji je navela, a od 1.10. do 1.5.u godini žive u jednoj od njegovih nekretnina u Kaštelima, na adresi [adresa]. Ovaj podstanarski stan plaćaju međutim cijelu godinu da bi ga zadržali. Prema iskazu majke mal. tužiteljice, mjesečni režijski troškovi njihova višečlanog domaćinstva su oko 200,00 EUR : struja, voda, čistoća, komunalna naknada te mobitel za mal. UK plaća mjesečno 60,00-70,00 EUR, sve ovisno koliko mjesečno potroši.

28. Utvrđeno je iz iskaza majke da je mal. tužiteljica zdravo dijete pa po tom osnovu nema povećanih troškova pa je to sud imao u vidu pri presuđenju.

29. Utvrđeno je iz iskaza majke da je mal. tužiteljica radila preko učeničkog servisa, od 1.7.2025. do 1.8.2025. u trgovini Fashion&Friends i zaradila oko 500,00 EUR za tih mjesec dana i da je mal. tužiteljici to isplaćeno na tekući račun mal. tužiteljice koji joj je otvorila kod Erste banke kad je počela raditi taj posao. I tuženik je potvrdio iskazom da je mal. UK radila mjesec dana u trgovini Fashion&Friends kroz srpanj 2025., ne zna točno jeli to bilo preko učeničkog servisa, zna da je njena majka nakon prvog ročišta u ovom predmetu otvorila mal. Petri račun u Erste banci u svrhu isplate za obavljeni rad mal. Petre u navedenoj trgovini. Majka je iskazala da kad su utakmice NK Hajduk mal. tužiteljica radi na prodaji pića na utakmici odnosno stadionu, ali da to nije preko učeničkog servisa, nego neprijavljeno, majka pretpostavlja da je plati „gazda“ , ne zna kako se zove. Na upit kako mal. tužiteljici taj „gazda“ plati za obavljeni rad, majka je iskazala da je isti mal. tužiteljici ranije uplaćivao na tuženikov račun, dok joj ona nije napravila bankovnu karticu u srpnju 2025. Prema iskazu majke, mal. tužiteljica je na prodaji pića na utakmicama počela raditi ima neke dvije godine, tj. prije podnošenja predmetne tužbe radi povišenja uzdržavanja i prema iskazu majke, tako zaradi po utakmici oko 100,00 EUR a utakmica na stadionu Poljud mjesečno bude jedna , nekad dvije. Majka je dalje u vezi toga iskazala da to što je navedeni gazda uplaćivao za obavljeni rad mal. tužiteljice na tuženikov račun, da je u konačnici isplaćeno mal. tužiteljici tako da joj je to isplatio tuženik na način da bi on taj novac prebacivao na račun mal. tužiteljice za koju karticu računa je iskazala da je tuženik napravio tu prepaid karticu kod OTP banke. Na okolnost jeli majka ima dokaz o svom navodu da je „gazda“ vršio za mal. tužiteljicu uplate na račun tuženika, iz majčina iskaza proizlazi da ona materijalnog dokaza nema, već navodi da joj je navela mal. tužiteljica da joj je od prodaje pića na Hajdukovim utakmicama isplaćivano oko 200,00 EUR, ili pak 100,00 EUR mjesečno na tatin račun koji bi joj on onda prebacio na njenu prepaid karticu. Da to nije tako, proizlazi iz iskaza tuženika. Naime, iskazom je potvrdio da je točno da je mal. tužiteljica radila na poslovima prodaje pića na stadionu Poljud u Splitu, na utakmicama NK Hajduk, za "gazdu" kako mu je ista rekla. No tuženik tvrdi iskazom da on od tog gazde nije dobivao uplate na svoj račun i drži da je taj gazda mal. tužiteljicu isplaćivao za obavljeni rad vjerojatno u „kešu“ na ruke. To misli zato što na tuženikov račun nikad ništa nije uplaćeno po tom osnovu. Da je tome tuženik je dokazao dostavom potvrde OTP banke d.d. kod koje se vodi tuženikov tekući račun. Sud je pregledom te potvrde OTP banke od 23.rujna 2025. utvrdio da banka potvrđuje da tuženik kao klijent ima otvoren tekući račun u toj banci, pa je u potvrdi naveden IBAN računa, te da ima Visa prepaid karticu 403367** **** 9727, uplati račun 581401266888, te je utvrđeno da banka potvrđuje po uvidu u račun tuženika u razdoblju od 01.siječnja 2024. do 23.rujna 2025. da tuženik nije primio nikakve uplate od NK Hajduk za UK. Sud utvrđuje da je time tuženik osnovano otklonio kao neosnovane navode majke mal. tužiteljice u vezi toga.

30. U odnosu na navedeni kratki rad mal. tužiteljice od samo mjesec dana u trgovini Fashion&Friends kroz srpanj 2025. kad je zaradila oko 500,00 Eur i u odnosu na njen rijetki povremeni neprijavljeni rad na prodaji pića na utakmicama NK Hajduk,sud navodi da je člankom 291.st.1. Obz-a propisano da dijete koje ima prihode je dužno pridonositi za svoje uzdržavanje. U ovom slučaju mal. tužiteljica je to očito i činila no samo po sebi zbog tako ostvarenih iznosa ne bi trebalo umanjiti novčanu obvezu tuženiku kao obvezniku plaćanja uzdržavanja, naročito kod činjenice da mal. tužiteljica nema neke svoje redovne dugotrajne i prijavljene prihode.

31. Na okolnost je li tuženik redovito mjesečno novčano doprinosi za uzdržavanje mal. kćeri presuđeni iznos, majka je iskazom potvrdila da jest, to je ranije bio iznos od 1.000,00 kn mjesečno, a sad da je to iznos od 133,00 EUR, koliko tuženik uplaćuje mjesečno. I tuženik tako tvrdi i prema njihovim očitovanjima u postupku nesporno bi bilo da tuženik u utuženom razdoblju od podnošenja tužbe u ovom postupku pa do zaključenja glavne rasprave je mjesečno doprinosio uplatama od po 133,00 Eur mjesečno. Iz iskaza majke proizlazi da njoj tuženik ne uplaćuje na njen zaštićeni račun kod Zagrebačke banke nikakav drugi iznos za mal. tužiteljicu osim iznosa od 133,00 Eur mjesečno po ranijoj presudi kako je navela. Sud ističe da ni tuženik ne tvrdi protivno.

32. Majka, iako je prvo navela da joj nije poznato jeli tuženik mal. tužiteljici daje kakav novčani iznos, odmah potom je navela da joj mal. kćer nekad kaže da joj otac da na ruke ili joj uplati 10,00 ili 15,00 EUR, te da je to džeparac za marendu. Iz iskaza majke proizlazi dalje da joj i ona i tuženik daju za marendu i plaćaju repeticije, za repeticije tako da i ona i tuženik daju po pola za repeticije, a kad to nije mogao tuženik, da je onda za repeticije davala baka po ocu(sud navodi da je jedna bakina uplata za repeticije vidljiva iz priložene potvrde banke) Na upit koliko mjesečno repeticije za mal. tužiteljicu koštaju,majka je iskazala da je na repeticije išla 4 sata tjedno, a sat košta 15,00 EUR. Tako to mjesečno dođe 240,00 EUR. Dalje iskazala da to kad je tuženik plaćao za kćerine repeticije, nije davao majci mal. tužiteljice nikakav iznos niti uplaćivao na račun, već je davao mal. tužiteljici, nekad uplatom na račun, nekad na ruke. Prema iskazu majke, gledano od podnošenja predmetne tužbe mal. tužiteljica je kroz 5. i 6. mjesec 2024.g. išla na repeticije iz matematike te je išla i od svibnja 2025. pa do polovice lipnja 2025. Od rujna 2025. pa do ročišta iskaza 13.10.2025. nije išla na repeticije.

33. Na okolnost jeli otac – tuženik vrši kakva dobrovoljna davanja za mal. tužiteljicu u nekim stvarima povrh mjesečnog plaćanja presuđene alimentacije, majka mal. tužiteljice je potvrdila da jest , tako da joj primjerice kupi jednom godišnje patike i tutu kad počne škola. Sud ističe u vezi toga da o tome tuženik nije dostavio račune da bi sud mogao utvrditi visinu tog troška. Posljedično tome sud navedeno ne može uzeti u obzir prilikom presuđenja u ovom postupku.

34. Glede okolnosti jeli tuženikovi roditelji daju kakav iznos novca u gotovini na ruke mal. UK, majka iskazuje da joj mal. UK o tome ništa nije govorila, ali je majci poznato da mal. tužiteljici baka po ocu uplati tjedno 20,00 EUR za džeparac na račun otvoren kod Erste banke, te je majka potvrdila da mal. UK zna sa tih 20,00 EUR sebi nešto kupiti, primjerice šminku, puder, dezodorans. Majka ne zna za neke veće iznose mal. tužiteljici od bake i djeda po ocu, ni jeli joj daju u gotovini neki iznos. Majka je opisala iskazom da mal. tužiteljica uvijek nešto kupuje jer je djevojka od 17,5 godina i da ona kod bake i djeda po ocu ne odlazi na ručak svakodnevno nego možda jednom do dva puta u dva tjedna te tvrdi da joj baka i djed po ocu ne kupuju knjige za školu, nego da su joj ona i baka po ocu kupile po pola knjige za školu za školsku godinu 2023/2024 kad je išla u drugi razred srednje škole. Majka prema svom iskazu ne zna jeli mal. tužiteljici baka i djed po ocu daju novac po potrebi dodatno za odjeću, kozmetiku, izlaske i ostale troškove. Prema iskazu tuženika, njegova majka mal. tužiteljici uplaćuje na karticu a tuženikov otac joj daje novac na ruke i objasnio da joj daju novac zato što ih ona to pita za njene izlaske, kave, kulturna zbivanja. Iskazao je i da joj je par dana ranije od iskaza tuženikova majka kupila patike od 110,00 EUR. Iskazao je i da njegovi roditelji povrh toga što mal. tužiteljici daju 20,00 EUR tjedno, baka joj uplati još tjedno 20-30 EUR, na račun, mimo marende za školu. Koliko joj da djed po ocu, tuženik ne zna zato što joj djed daje u gotovini. Tuženik je priložio pisanu izjavu svojih roditelja od 7.srpnja 2025.g koju je sud pregledao i utvrdio da njome tuženikovi roditelji opisuju i tuženikov i njihov angažman u vezi mal. tužiteljice kako brigom tako i novčano. Da je tome tako sud je i uvjeren i time je i suvišno njihovo saslušanje a i tuženik je dokumentirao uplate svoje majke za mal. tužiteljicu potvrdom Erste bank od 17.10.2025. iz koje je razvidno da je baka po ocu EK u periodu od 4.srpnja 2025 do 11.listopada 2025.g uplatila sa svog računa u korist računa mal. tužiteljice ukupno 441,00 Eur u više manjih iznosa i datuma i različitih opisa plaćanja (za školu, tjedno, za repeticije, za knjige, jelo,izlaske, patike, kavu)

35. Sud ističe da utvrđena sporadična davanja od strane bake i djede po ocu mal. tužiteljice ne predstavljaju zamjenu ni naknadu za zakonsko uzdržavanje mal. tužiteljice od strane njena oca, radi se o dobrovoljnim davanjima tuženikovih roditelja mal.tužiteljici.Stoga novčana davanja tuženikovih roditelja sud ne može vrednovati tuženiku kao njegov novčani doprinos uzdržavanju mal. tužiteljice za utuženo razdoblje od podnošenja tužbe. Stoga je sud u tijeku postupka odbio kao suvišan dokazni prijedlog tuženika za saslušanjem u svojstvu svjedoka njegovih roditelja PK i EK na okolnosti predložene od tuženika, a to iz razloga što je sud na osnovu provedenih dokaza zaključio da je činjenično stanje u tolikoj mjeri raspravljeno i utvrđeno da se na temelju istog može donijeti zakonita odluka a svjedočenje tih predloženih svjedoka sve da i posvjedoče na okolnosti koje je naveo tuženik, nisu od odlučnog značaja za presuđenje jer angažman tuženikovih roditelja u vezi mal. tužiteljice pa tako i novčana davanja te bake i djeda mal. tužiteljici,a kojih je nesporno bilo jer je to sud utvrdio iz iskaza tuženika pa i majke mal. tužiteljice te iz potvrde Erste banke nisu novčana davanja tuženika, nego upravo bake i djeda i njihova novčana davanja mal. tužiteljici se nikako ne mogu podvesti pod novčana davanja tuženika kao oca mal. tužiteljice.

36. Dalje je utvrđeno da mal. tužiteljica nosi aparatić za zube koji joj je stavljen ima 5-6 mjeseci prije ročišta 13.10.2025. i trošak za njega je bio 1.950,00 EUR. Prema iskazu majke, mal. tužiteljica je za njega dala 500,00 EUR od svoje krizme, a ostatak je platila majka mal. tužiteljice gotovinom i upoznala tuženika s tim troškom. Utvrđeno je iz majčina iskaza i priloženog računa izdanog od privatnog ortodonta da je to aparatić koji je mal. UK stavljen kod privatnog ortodonta. Majka iskazom objašnjava da je išla i kod državnog ortodonta koji joj je rekao da joj taj aparatić nije potreban (pa je sud to posebno imao u vidu) jer ima lijep zagriz, ali majka obrazlaže iskazom da ga je mal. UK ipak stavila jer su joj gornji zubi bili malo naprijed i njoj je to smetalo pa je htjela aparatić. Majka misli da ga je mal.tužiteljica išla napraviti preko socijalnog, da ga ne bi ni dobila jer bi postala punoljetna u međuvremenu. Majka misli da je mal. tužiteljicu kod državne ortodontice dr.U u tzv. „Staro rodilište“ poslao tuženik i da je ta dr. U rekla da joj nije potreban aparatić za zube. Navodi da je tražila od tuženika da plate po pola trošak aparatića i da tuženik nije pristao govoreći da mal. tužiteljici aparatić ne treba. Potvrdila je iskazom da je mal. tužiteljicu upoznala sa činjenicom da ima pravo putem HZZO-a na besplatno postavljanje fiksnog aparatića. Tuženik je potvrdio iskazom da je bio upoznat s idejom mal. UK da želi staviti aparatić, pa ju je poslao u tzv. "Staro rodilište" na pregled ako postoji potreba za ortodontski aparatić, gdje ju je pregledala dr. U i ustanovilo se da nije potreban aparatić, da joj je zagriz u redu. Tuženiku nije izgledalo da ima izbačene gornje zube, već je sve stvar estetike a tvrdi da mu njena majka nije rekla nakon tog pregleda u Starom rodilištu da će se za UK uzeti kod privatnog ortodonta za aparatić.

37. Sud u odnosu na navode pa i utvrđenja o troškovima zubnog ortodontskog aparatića za mal. tužiteljicu, ističe da sud taj trošak ne drži relevantnim za presuđenje jer iz izvedenih dokaza proizlazi da joj nije bio nužan iz medicinskih razloga taj aparatić nego samo iz estetskih i zato ga je i pribavila u privatnoj ordinaciji o čemu je priložen račun, jer ga preko HZZO-a, dakle besplatno, ne bi dobila iz estetskih razloga.

38. Sud je dalje utvrdio iz iskaza majke a na okolnost što mal. tužiteljica radi sa novčanim iznosima koji joj se uplate na prepaid karticu, da majka zna da mal. tužiteljica uvijek od njih nešto kupi što joj je potrebno, primjerice šminku, „ ide na nokte“, ode u frizera, te za socijalne kontakte jer ode u kino, ponekad i u kazalište, ide na koncerte i tako prosječno potroši mjesečno oko 30,00-40,00 EUR.

39. Tuženik tvrdi i iskazuje da on mjesečno novčano doprinosi za uzdržavanje mal. tužiteljice 133,00 EUR, ali da joj i uplaćuje na prepaid karticu koju joj je otvorio kod OTP banke tjedno 30,00 EUR za marendu u školi i njene potrebe i da joj to uplaćuje od kada je dobila karticu ima tome sigurno godinu i 8 mjeseci kako je iskazao na ročištu od 13.10.2025. Tvrdi da je rekao njenoj majci da joj je otvorio tu prepaid karticu i da će mal. tužiteljici na tu karticu mal. tužiteljici uplaćivati neki novac zato da si ona može kupovati nešto na rate, primjerice odjeću. Prema iskazu tuženika, on nekad zna mal. tužiteljici dati i gotovinu na ruke i to onda kada mu ona dođe na posao pa joj onda ne uplaćuje na prepaid karticu kad može na ruke. Sud ističe u vezi tog dijela iskaza tuženika, da o tom davanju gotovine na ruke mal. tužiteljici tuženik nema pisanog dokaza kada i koliko pa da bi mu sud to mogao vrednovati pri presuđenju.

40. Tuženik je iskazao i da je prije nego je mal. tužiteljica krenula u ovu školsku godinu, uplatio joj 250,00 EUR na prepaid račun za kupnju cipela, jaketu, reba, majica, odnosno što joj je bilo potrebno a ona mu nakon toga slikala dva računa o kupnji odjeće. Iskazao je da kad joj je to bio uplaćivao tih 250,00 EUR na račun nije joj kazao da za njega kaže majci jer mu je kćer rekla da joj pola treba dati on za odjeću i obuću, a pola majka pa je išao logikom da joj je i majka dala također 250,00 EUR. Međutim, sud ističe da mu tu uplatu od 250,00 eur na prepaid karticu ne može vrednovati pri presuđenju jer ta uplata od baš 250,00 eur nije dokumentirana. Sam je dostavio promet o prometu na računu do 12.9.2025. i nema vidljivog prijenosa na prepaid u toj visini od 250,00 eur, no taj dio iskaza tuženika bi mogao biti povezan s dokumentiranim prijenosom na prepaid u iznosu od 55,00 eur dana 25.08.2025. i u iznosu od 165,00 eur dana 02.rujna 2025.g, a te iznose mu je sud vrednovao pri presuđenju.

41. Uz podnesak od 30.9.2025., tuženik je priložio potvrdu OTP banke o broju računa te i promet za račune 581401266888, iz tog prometa po računu se vidi prijenos na prepaid karticu, datumi i iznosi prijenosa. Tuženik je i iskazom potvrdio da prepaid kartica ne glasi na ime mal. tužiteljice nego na njegovo ime, on ju je otvorio u OTP banci na svoje ime i tu karticu predao mal. tužiteljici pošto ona kao maloljetna nije mogla otvoriti prepaid karticu na svoje ime.

42. Sud mu na tu okolnost poklanja vjeru da je istinito kazivao a da je tome tako odnosno da je mal. tužiteljica od njega kroz utuženo razdoblje tražila uplatu novca razvidno je iz priložene Whatsapp komunikacije između njih dvoje, taj priloženi izlist se odnosi na razdoblje od svibnja 2023. (dakle i prije utuženog razdoblja) pa do 27.lipnja 2025. Iz te njihove prepiske je razvidno da su poruke među njima brojne i česte, da su njihovi odnosi kroz to razdoblje oscilirani od loših do dobrih što sudu nije čudno obzirom na tinejdžersku dob mal. tužiteljice, razvidno je da je imala brojnih traženja prema tuženiku kao ocu, a da je doista tuženik sa svog bankovnog računa prebacivao svoj novac na prepaid karticu i da je doista tu karticu dao mal.tužiteljici da s iste prediže taj novac, razvidno je primjerice iz njihove komunikacije Whatsapp na dan 4.lipnja 2025. kada tuženik piše mal. kćeri „evo ti 20,00 Eur i mami sam jučer uplatio alimentaciju“, dok je iz tuženikova izlista s njegova bankovnog računa razvidno da je baš 4.lipnja 2025. izvršen prijenos iznosa od 20,00 Eur baš na tu prepaid karticu, te je i iz priloženog prometa za račune 581401266888 (a sudu je nedvojbeno da se radi o broju tuženikova računa) za razdoblje od 1.1.2020 od 12.9.2025. razvidno je baš 4.6.2025. s tog računa izvršen prijenos 20,00 eur na prepaid.

43. Utvrđeno je iz iskaza tuženika da on ne smatra da bi bio dužan mal. tužiteljici s osnova zakonskog uzdržavanja bilo koji iznos gledano od razdoblja 17.5.2024. pa do iskaza. Sud je dalje utvrdio iz iskaza tuženika na ročištu od 13.10.2025, na upit jeli spreman početi doprinositi sa 260,00 EUR mjesečno na ime zakonskog uzdržavanja mal. tužiteljice, da se izjasnio da to nije sporno. Nastavno na to da je spreman početi uplaćivati 260,00 eur mjesečno upitan na okolnost zašto to već nije ranije učinio, za razdoblje od podnošenja tužbe do iskaza, proizlazi iz tuženikova iskaza da je to zato što plaća prema presudi iz 2016. i čeka presudu u ovom predmetu, a ustrajan je u tvrdnji da mal. kćeri plaća i više od 133,00 EUR mjesečno alimentacije a to povrh iznosa od 133,00 eur nije plaćao na račun majke mal. tužiteljice iz razloga, kako je iskazao, zato što mal. kćer ima svoju prepaid karticu na koju je uplaćivao novac za kćerine potrebe. Na pitanje majke mal. tužiteljice zašto on, kad je isplatio istoj 5.000,00 EUR u listopadu 2023.g zaostatke za mal. kćer i kad mu je ona počela sugerirati da počne plaćati 260,00 EUR mjesečno za kćerino uzdržavanje, zbog čega nije počeo uplaćivati tih 260,00 EUR mjesečno, iz iskaza tuženika proizlazi da potvrđuje da je isplatio 5.000,00 EUR za zaostatke za uzdržavanje mal. kćeri njenoj majci u listopadu 2023. (sud navodi da je na tu okolnost priložena pisana potvrda potpisana od oboje roditelja , od 17.listopada 2023), no da nije točno da mu je majka mal. tužiteljice tada predlagala da on počne uplaćivati 260,00 EUR mjesečno za kćerino uzdržavanje, nego da je on majku kćeri molio da ona preda zahtjev za povećanje alimentacije kako bi on imao pisani trag o svemu tome jer nije ništa htio bez sudske odluke. Sud navodi da kad to već tuženik tako obrazlaže, da je onda za navesti da ga odredba članka 285.Obiteljskog zakona nije priječila i da i on sam kao osoba koja daje uzdržavanje zatraži da sud povisi iznos uzdržavanja ako su se okolnosti promijenile.

44. Nakon provedenog dokaznog postupka, pregledom priložene dokazne dokumentacije i saslušanjem majke mal. tužiteljice te saslušanjem tuženika, kao i imajući u vidu očitovanja stranaka tijekom postupka sud navodi da osim što je odredbom čl.288.ObZ-a propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje mal. dijete, a radno sposoban roditelj se ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mal. djeteta, te je zakonska dužnost roditelja uzdržavati svoju djecu, što je i ustavna dužnost roditelja, a i osnovom čl.27.Konvencije o pravima djeteta (NN Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97) se izvodi pravo djeteta na uzdržavanje, obzirom da je djetetu priznato pravo na životni standard. Uzdržavanje djeteta je dio sadržaja roditeljske skrbi i roditelji su uvijek dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete bez obzira na to jesu li zaposleni ili ne, s tim da djeca prate standard roditelja. Kada se određuje uzdržavanje sud uzima u obzir mogućnost roditelja koji ne živi s djetetom i potrebe djeteta pa je sud tako postupio i u ovom slučaju. Načela za uzdržavanje djece (djeteta) od strane roditelja uređuje i Konvencija o pravima djeteta, prema kojoj su roditelji odgovorni za dijete i moraju osigurati unutar svojih sposobnosti i novčanih mogućnosti, životne uvjete nužne za djetetov razvoj (članak 27. Konvencije). Roditelji snose najveću odgovornost za osiguranje životnih uvjeta potrebnih za djetetov razvoj i njihova obveza uzdržavanja nije samo materijalna (financijska), već i moralna jer izvire ne samo iz konvencijskog i ustavnih prava, već i iz načela solidarnosti, uzajamnoga poštovanja i pomaganja svih članova obitelji na kojem se načelu, među ostalima, temelji i ObZ (članak 4. ObZ). Stoga su roditelji prvi pozvani i dužni uzdržavati svoju djecu. Svime prednjim se ovaj sud rukovodio ocjenjujući da je tužbeni zahtjev mal. tužiteljice spram tuženika kao njena oca osnovan u zatraženom iznosu od 260,00 Eur mjesečno.

45. U ovom postupku radi povećanja uzdržavanja, iz očitovanja stranaka , iz saslušanja tuženika kao oca i saslušanjem majke mal. tužiteljice te iz spisu priložene relevantne dokazne dokumentacije je jasno da je i među roditeljima mal. tužiteljice praktički nesporno da je došlo do promijenjenih okolnosti i da doista valja povisiti iznos novčanog doprinosa tuženiku za uzdržavanje mal.tužiteljice.Promijenjene okolnosti na strani majke mal. tužiteljice su već naprijed navedene, ona sad ima uz mal. tužiteljicu još dvoje mal. djece, živi s djecom u nekretnini novog partnera, nije zaposlena, prima dječji doplatak za djecu time da je za navesti da što se tiče dječjeg doplatka u naprijed navedenom iznosu koji majka prima za mal. tužiteljicu, odnosno općenito primici kojima se uz uzdržavanje roditelja kao primarnog obveznika od strane države potpomaže uzdržavanje mal. djece, ne uračunavaju se u uzdržavanje odnosno istima se ne umanjuje obveza uzdržavanja primarnog obveznika (roditelja s kojim dijete ne stanuje.

46. Glede mal. tužiteljice nespornim su utvrđene promijenjene okolnosti na njenoj strani jer je dosta godina starija nego je bila u vrijeme donošenja ranije presude 2016. kada je imala nepunih 8 godina a sada u vrijeme donošenja ove presude ima preko 17,5 godina točnije sredinom travnja 2026. će postati punoljetna. Notorno je da su troškovi za uzdržavanje i mlađeg i starijeg djeteta u vrijeme donošenja ranije presude bili manji jer je takva bila situacija u društvu, no u međuvremenu radi promijenjenih okolnosti zbog inflacije i porasta troškova života veći su i troškovi za uzdržavanje mal. djeteta, pa tako i mal. tužiteljice. Promijenjena okolnost je i ta što ona sada pohađa srednju školu dok je u vrijeme donošenja ranije presude tek bila krenula u školu. Time su s godinama i veći troškovi za obrazovanje mal. tužiteljice jer je notorno da su veći troškovi za udžbenike, školski pribori i školske potrepštine. Utvrđeno je da se promijenjena okolnost očituje i u tome što ona sada ide u srednju školu i do škole putuje javnim prijevozom a dok je išla u osnovnu školu nije imala troškova prijevoza jer joj je škola bila u neposrednoj blizini mjesta stanovanja. S porastom troškova života i inflacije u društvu i s njenom većom životnom dobi veći su i troškovi za njenu prehranu, odjeću, obuću , higijenske potrepštine, dio utuženog razdoblja pohađala je i izvanškolske aktivnosti, tj trenirala pa su i tu nastajali novčani troškovi, pohađala je povremeno i repeticije kroz utuženo razdoblje pa su i tu nastajali novčani troškovi. Sukladno višoj životnoj dobi veći su i troškovi za njene socijalne kontakte.

47. Sud je na temelju iskaza majke mal. tužiteljice utvrdio da mal. tužiteljica ima uobičajene potrebe i troškove kao sva djeca njene dobi koje se odnose na troškove stanovanja (jer se i na nju odnose režijski troškovi), školovanja odnosno obrazovannja, hrane, odjeće, obuće, higijenskih potrepština, mobitela, izlazaka, džeparca, kroz početni dio utuženog razdoblja i troškova treninga. Sud je cijenio i da je ista zdravo dijete i da po tom pitanju nema povećanih potreba. Pri presuđenju sud nije uzeo u obzir kao potrebit trošak autoškole za mal. tužiteljicu jer isto ne ulazi u osnovne životne potrebe i troškove iste,ne ulazi u redovno mjesečno uzdržavanje, odnosno materijalne potrebe za uzdržavanjem. Prema iskazu majke, postoje i troškovi za socijalne kontakte mal. tužiteljice sukladno njenoj životnoj dobi. Sud navedeno drži sasvim životnim a i notorno je da takvih troškova nije bilo u vrijeme donošenja ranije presude 2016.g. kada je mal. tužiteljica bila dijete od nepunih 8 godina, preciznije zasigurno ih je bilo manje obzirom na manju životnu dob a i troškovi za iste su notorno bili znatno manji nego sada. Slijedom navedenog sud je utvrdio da materijalne potrebe mal. tužiteljice mogu od utuženja pa nadalje biti zadovoljene sa mjesečnim novčanim doprinosom tuženika od 260,00 Eur.

48. Utvrđeno je iz iskaza tuženika da je došlo do promijenjene okolnosti na strani tuženika jer je on u vrijeme donošenja ranije presude živio na adresi [adresa], kod svojih roditelja a sada živi na novoj adresi prebivališta [adresa] i to od vremena kad su tu kupili stan on i njegova sadašnja supruga KKL (priložio je elektronički zapis iz matice vjenčanih na okolnost da je doista sklopio novi brak), kupili ga kako je iskazao „po pola“ ima negdje nešto preko godinu dana stambenim kreditom. Sud je utvrdio iz iskaza tuženika da on nema kreditnih obveza na svoje ime a da je navedeni stambeni kredit podigla tuženikova supruga kod OTP banke u iznosu od 150.000,00 EUR, na 30 godina, mjesečna rata joj je 600,00 EUR prema iskazu tuženika kao i da je taj stan kupljen za iznos čini mu se od oko 200.000,00 EUR. Iz iskaza tuženika proizlazi da je on dao trajni nalog na svoju plaću pa mu se tako mjesečno od plaće odbija za podmirenje stambenog kredita njegove supruge 300,00 EUR mjesečno a njegova supruga plaća preostalih 300,00 EUR mjesečno. Kako je stan koštao 200.000,00 EUR, supruga tuženika je stambeni kredit podigla u iznosu od 150.000,00 EUR, ostatak od 50.000,00 EUR je namiren tako da su tuženiku njegovi roditelji pozajmili 25.000,00 EUR, a i suprugini roditelji njoj pozajmili 25.000,00 EUR. Uvidom u priloženi izvadak iz zemljišne knjige za stan o kojem je iskazivao tuženik, sud je utvrdio da su doista tuženik i njegova supruga uknjiženi svaki za po ½ dijela toga stana u odnosu na koji je izvršena uknjižba založnog prava, ugovor o stambenom potrošačkom kreditu 7.11.2024, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 125.000,00 eur. Utvrđeno je iz iskaza tuženika da on i sadašnja supruga nemaju zajedničke mal. djece. To je sudu bilo od značaja za presuđenje povećanja uzdržavanja jer time tuženik od zakonskih obveza uzdržavanja ima samo mal. tužiteljicu kao jedino mu dijete i da tu nema promijenjenih okolnosti jer je i u vrijeme donošenja ranije presude imao od djece samo mal. tužiteljicu.

49. Prema iskazu tuženika, mjesečni režijski troškovi domaćinstva njega i supruge su im oko 70,00 EUR možda i do 100,00 EUR, on naime nije točno upoznat s time jer se njegova supruga bavi sa plaćanjem režija, ona je zaposlena sa plaćom od 1.100,00 EUR neto. Tuženikova mjesečna neto plaća je 1.000,00 EUR, ne ostvaruje primanja iznad onih na koja je prijavljen, dakle od poslodavca prima točno 1.000,00 EUR neto plaće, koliko je ugovoreno ugovorom o radu. Radi kao konobar u caffe baru Splitska, poslodavac mu je tvrtka Loza Vrdoljak kod koje je zaposlen od 2023. U vrijeme donošenja ranije presude donesene 11.2.2016. je on prema iskazu isto radio kao konobar, mijenjao je poslove i mjesečna neto plaća mu u to vrijeme iznosila 3.500,00 kn dakle sad je duplo veća.

50. Dakle, utvrđeno je iz iskaza tuženika i njegove priložene dokazne dokumentacije da on može mjesečno doprinositi za uzdržavanje mal. tužiteljice sa 260,00 eur mjesečno od tužbe. Pri tome je sud imao u vidu utvrđenje da je i na njegovoj strani došlo do promijenjenih okolnosti jer je nakon donošenja ranije presude 2016. , kasnije sklopio svoj drugi brak, supruga mu je zaposlena s navedenim iznosom njene plaće. Sud je imao u vidu i da je neto plaća tuženika sada 1.000,00 Eur neto mjesečno i da je time duplo viša od one koju je imao u vrijeme donošenja ranije presude kada mu je iznosila 3.500,00 kn kako je sam iskazao. Sud je pri presuđenju imao u vidu da on nema drugih zakonskih obveza uzdržavanja jer mu je mal. tužiteljica i dalje jedino dijete. Dalje je sud imao u vidu da je došlo do promijenjene okolnosti glede tuženikova imovnog stanja jer u vrijeme donošenja ranije presude nije imao u vlasništvu nekretnina dok je sada suvlasnik stana za ½ dijela zajedno sa svojom suprugom koja je suvlasnica preostale ½ dijela i da su stan u kojem žive kupili stambenim kreditom koji je podigla njegova supruga i da kredit plaća i supruga ali i tuženik i to on sa iznosom od 300,00 eur mjesečno koju novčanu obvezu mu je sud uzeo u obzir temeljem čl.313.st.5.Obz-a jer ta novčana obveza tuženika traje dulje vrijeme i nužna je za zadovoljenje osnovnih životnih potreba tuženika u vezi trajnog rješenja stambenog pitanja. Slijedom svega, uz uvažavanje činjenice da i tuženik ima vlastitih potreba za svojim uzdržavanjem, da je relativno mlada i zdrava osoba, zaposlen, sud prosuđuje da njegova egzistencija neće biti ugrožena obvezivanjem istog na plaćanje mjesečnog novčanog doprinosa za mal. tužiteljicu upravo u iznosu od 260,00 eur mjesečno.

51. Naime, upravo se o tom mjesečnom iznosu od 260,00 eur u konačnici iskazom tuženik izjasnio prilikom iskaza na ročištu od 13.10.2025. da ga je spreman uplaćivati. Dakle, sud je imao u vidu da je on već na tom ročištu predlažući sudsku nagodbu na toliki mjesečni iznos povišenja uzdržavanja za mal. tužiteljicu htio doprinositi toliko mjesečno odmah da je takva sudska nagodba bila prihvaćena na tom ročištu od strane mal. tužiteljice po majci, no nije jer ona nije pristala da joj toliki mjesečni iznos plaća tek od tog ročišta na kojem bi se sklopila takva sudska nagodba. Za ranije razdoblje tuženik smatra da ne treba platiti povećano uzdržavanje jer je već dodatno novčano doprinosio uz uplatu presuđene alimentacije. Kasnije je predlagao da toliki iznos plaća od donošenja presude pa ubuduće.

52. Posljedično svemu navedenom sud je izrekom presude izmijenio visinu iznosa za uzdržavanje mal. tužiteljice određenu točkom III izreke ranije presude POb- 185/14 od 11.veljače 2016. i odredio novi iznos i to 260,00 eur mjesečno.

53. Sporno je među strankama bilo jeli osnovano obvezivanje tuženika ovom presudom na plaćanje povišenog iznosa uzdržavanja od podnošenja tužbe ili od nekog kasnijeg datuma nakon podnošenja tužbe, odnosno od presuđenja. To obzirom da je tuženik tvrdio da je nakon podnošenja tužbe , uz mjesečno plaćanje već ranije presuđenog iznosa plaćao i dodatno mal. tužiteljici.

54. Po utvrđenju suda dokazao je, odnosno dokumentirao slijedeće uplate, uz one koje su nesporno uplaćene na račun majke mal. tužiteljice a među njima kao roditeljima je nesporno da je na račun majke mal. tužiteljice kroz utuženo razdoblje u ovom postupku dakle od utuženja do zaključenja glavne rasprave plaćao mjesečno po 133,00 Eur. Sud je pak točne iznose utvrdio iz tuženikovih dostavljenih dokaza uplata te je sud cijenio da za one mjesece za koje nije dostavio dokaze uplata, da je za te mjesece među strankama nesporno da je platio po 133,00 eur.

55. Dakle, na taj način je utvrđeno temeljem očitovanja stranaka da je za svibanj 2024. platio 133,00 eur

Temeljem dostavljenih dokaza uplata utvrđeno je da je za lipanj 2024. i za srpanj 2024. platio po 133,00 eur.

Za kolovoz 2024. je platio 134,00 eur.

Za rujan 2024 i za listopad 2024. je platio po 133,00 eur

za studeni 2024. je platio 132,20 eur

Za prosinac 2024. i za siječanj 2025. je platio po 133,00 eur.

Za veljaču 2025. je platio 134,00 eur.

Za ožujak 2025 je platio 133,00 eur.

Za travanj 2025. je platio 132,00 eur.

Za svibanj 2025. i lipanj 2025.g je platio po 133,00 eur.

Temeljem očitovanja stranaka je utvrđeno da je za srpanj 2025, kolovoz 2025., rujan 2025, listopad 2025 i studeni 2025. platio po 133,00 eur na račun majke mal. tužiteljice. Na ročištu od 26.studenog 2025. je zaključena glavna rasprava i do donošenja ove presude sudu nije poznato jeli platio neki iznos, a sud sudi temeljem utvrđenja do zaključenja glavne rasprave.

56. Sud smatra da je tužbeni zahtjev za povišenjem uzdržavanja osnovan u zatraženom iznosu od 260,00 eur mjesečno upravo od dana podnošenja ove tužbe sukladno čl. 306. ObZ-a jer su i tada bili ispunjeni uvjeti za povišenje uzdržavanja a da je tome tako proizlazi iz očitovanja samog tuženika koji je i sam i prije podnesene tužbe predlagao majci da se „službenim putem“ regulira povišenje uzdržavanja.

57. Međutim, u povišeni iznos uzdržavanja od 260,00 eur mjesečno od podnošenja tužbe, sud je morao uračunati i one mjesečne iznose koje je tuženik nesporno plaćao prema ranijoj presudi jer je iz izvedenih dokaza nespornim proizišlo da jest pa je stoga temeljem pravila o uračunavanju iz čl.171.Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/01, 114/22, 156/22, 155/23- dalje ZOO) ) od utvrđenog mjesečnog povećanog iznosa uzdržavanja od 260,00 eur od podnošenja tužbe, trebalo odbiti mjesečne iznose koje je tuženik plaćao po ranijoj presudi. Presuđeni iznos je bio 1.000,00 kn mjesečno što je sada 132,00 Eur.

58. Prema odredbi čl. 164.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) obveza se mora ispuniti vjerovniku ili osobi određenoj zakonom, sudskom odlukom, ugovorom između vjerovnika i dužnika ili onoj koju odredi vjerovnik. Ranijom presudom je naloženo tuženiku plaćanje uzdržavanja na račun majke mal. tužiteljice pa je tako tuženik i činio kroz u ovom postupku utuženo razdoblje, no sud je utvrdio iz dokaza da je tuženik i povrh toga vršio i novčana davanja mal. tužiteljici a sud je ta dokazana novčana davanja cijenio kao također novčano doprinošenje njenom uzdržavanju pa makar bez sudske odluke u tom dijelu imajući u vidu osim toga da je vjerovnik istih upravo mal. tužiteljica kao i imajući u vidu da iz ocjene i analize iskaza majke mal. tužiteljice i iskaza tuženika proizlazi da je mal. tužiteljica ta tuženikova novčana davanja povrh presuđene alimentacije, trošila za svoje materijalne potrebe.

59. Sud navodi da iz dijela iskaza majke mal. tužiteljice u vezi repeticija proizlazi da je tuženik da je povrh iznosa plaćene presuđene alimentacije, platio još i polovicu iznosa repeticija za mal. tužiteljicu za svibanj i lipanj 2024 i za svibanj i lipanj 2025. Kako iz iskaza majke proizlazi da su repeticije za svaki navedeni mjesec iznosile 240,00 eur i da je tuženik platio pola, to znači da je za svibanj 2024., za lipanj 2024., za svibanj 2025. i lipanj 2025. platio po 120,00 Eur, što je onda sud uračunao kao njegov plaćeni novčani doprinos za uzdržavanje mal. tužiteljice za te mjesece.

60. Dalje, sud je utvrdio da je tuženik i povrh mjesečnih uplata alimentacije prema presudi novčano doprinosio za mal.tužiteljicu i na način da je vršio uplate sa svog bankovnog računa na prepaid karticu na svoje ime a koju je potom dao mal.tužiteljici da ista prediže te novčane iznose sa prepaid kartice. Da je ista tako i činila sud je utvrdio ocjenom i analizom iskaza tuženika i priložene Whatsapp komunikacije mal.tužiteljice i tuženika. Stoga je sud te tuženikove uplate na prepaid karticu uvažio odnosno vrednovao kao njegova novčana davanja za mal.tužiteljicu povrh onih tuženikovih uplata na majčin račun. Te uplate na prepaid karticu nisu bile od nepoznatog uplatitelja već je utvrđeno da je kartica u vlasništvu tuženika i da je predana mal. tužiteljici na korištenje. Stoga po mišljenju i utvrđenju suda pravilno ističe tuženik da se radi o njegovim uplatama koje treba računati na ime uzdržavanja mal.tužiteljice, u onom dijelu povrh njegovih mjesečnih plaćanja po ranijoj presudi odnosno u dijelu povećanja uzdržavanja i potreba tužiteljice. Stoga je sud ona utvrđene uplate tuženika mal.tužiteljici na prepaid karticu vrednovao kao njegov novčani doprinos za uzdržavanje mal.tužiteljice, povrh onog svakomjesečnog iznosa kojeg je plaćao po ranijoj presudi.

61. Što se pak tiče ukupnog iznosa na prepaid kartici, sud je utvrdio pregledom priloženog prometa za tuženikov račun 581401266888 za razdoblje od 1.1.2020 do 12.09.2025. (str.203-204. spisa) da je ukupan iznos prijenosa na prepaid u tom razdoblju bio iznos od 1.294,70 Eur.

62. Uvidom u isti razvidno je da su prve tri uplate iz 2023.g koja godina u ovom postupku nije utužena, stoga sud te uplate ne uzima u obzir pri presuđenju, nego uzima u obzir samo one uplate iza podnošenja tužbe od 17.svibnja 2024.g.

63. Stoga je sud od ukupnog iznosa prijenosa na prepaid (1.294,70 Eur) oduzeo prve tri uplate (ukupno 30,00 eur ) i dobio iznos od 1.264,70 eur koliko je tuženik ukupno prenio na prepaid karticu mal.tužiteljici.

64. Dakle,za razdoblje od utuženja 17.svibnja 2024.g do 31. svibnja 2024. naloženo mu je platiti razliku u iznosu od 7,00 eur jer je platio po ranijoj presudi 133,00 eur i još 120,00 eur za repeticije mal.tužiteljice, što je ukupno 253,00 eur, a ovom presudom je utvrđen povećani iznos uzdržavanja u iznosu od 260,00 eur.

65. Za lipanj 2024.g je utvrđen povećani iznos uzdržavanja od 260,00 eur, tuženik je po ranijoj presudi platio 133,00 eur i još platio 120,00 eur za repeticije mal.tužiteljice, dakle platio ukupno 253,00 eur, pa je dužan platiti razliku do 260,00 eur i to u iznosu od 7,00 Eur.

66. Za srpanj 2024. je platio 133,00 eur po ranijoj presudi, nema dokazane neke druge uplate povrh toga iznosa prijenosom na prepaid karticu što je razvidno iz priloženog prometa prijenosa, pa je dužan platiti razliku do iznosa od 260,00 eur. Razlika iznosi 127,00 Eur.

67. Za kolovoz 2024.g je platio 134,00 eur temeljem ranije presude,a povrh toga je iz prometa prijenosa prepaid razvidno sudu da je u kolovozu 2024.g uplatio na prepaid karticu 219,00 eur (140,00 eur, 70,00 eur, 8,00 eur i 1,00 eur). Dakle ukupno u kolovozu 2024.g platio 352,00 eur, a trebao platiti 260,00 eur. Stoga za kolovoz 2024.g ne duguje nikakav iznos, a onaj preplaćeni od 92,00 eur (352,00 eur- 260,00 eur=92,00 eur) je sud onda uračunao kao plaćanje za listopad 2024.g. To imajući u vidu da je i za rujan 2024.g preplatio.

68. Naime za rujan 2024.g je platio 133,00 eur prema presudi, povrh toga prenio na prepaid karticu ukupno 149,00 eur, dakle ukupno platio 282,00 eur a bio dužan platiti za rujan 2024. 260,00 eur te time za rujan 2024. nije dužan više ništa platiti jer je preplatio. Dakle preplata za rujan 2024.g je 22,00 eur te mu je i taj iznos sud onda uračunao za plaćanje za studeni 2024.g

69. Naime, za listopad 2024.g je platio prema ranijoj presudi 133,00 eur, povrh toga prenio na prepaid karticu u listopadu 2024. ukupno 55,70 eur, pa je time za listopad 2024.g platio ukupno 188,70 eur. Trebao je platiti 260,00 eur, pa je onda do tog iznosa sud mu uračunao 71,30 eur od onog iznosa preplate iz kolovoza 2024.g (preplata za kolovoz 2024 je bila 92,00 eur) Na taj način, proizlazi da za listopad 2024.g više nije dužan ništa platiti.

70. Nastavno prednjem, iz viška iz kolovoza 2024.g ostao je iznos od 20,70 eur. Taj iznos i onaj iznos preplate od 22,00 eur iz rujna 2024. je zbrojio sa plaćenih 132,20 eur za studeni 2024.g prema ranijoj presudi. Iz prometa prijenosa na prepaid karticu je razvidno da u studenom 2024.g nije bilo prijenosa na prepaid karticu. Tako proizlazi da je za studeni 2024.g platio ukupno 174,90 eur (20,70 eur +22,00 eur+132,20 eur) a trebao platiti 260,00 eur pa mu je naložena uplata razlike u iznosu od 85,10 eur za studeni 2024.g.

71. Za prosinac 2024.g je tuženik platio 133,00 eur temeljem ranije presude i povrh toga prenio na prepaid karticu mal.tužiteljici 54,00 eur, dakle ukupno platio a prosinac 2024.g 187,00 eur pa je dužan do iznosa od 260,00 eur platiti 73,00 eur te mu je to naloženo platiti na ime razlike za prosinac 2024.g

72. Za siječanj 2025.g je platio 133,00 eur temeljem ranije presude i povrh toga prenio na prepaid karticu mal.tužiteljici 65,00 eur,dakle ukupno platio za siječanj 2025.g. 198,00 eur pa je dužan do iznosa od 260,00 eur platiti 62,00 eur te mu je taj iznos naloženo platiti na ime razlike za siječanj 2025.g

73. Za veljaču 2025. je platio 134,00 eur temeljem ranije presude i povrh toga prenio na prepaid karticu mal.tužiteljici 134,00 eur dakle ukupno platio u veljači 268,00 eur, dakle preplatio za 8,00 eur, jer mu je utvrđena obveza od 260,00 eur i time da veljau 2025.g nije dužan ništa više platiti a preplaćenih 8 eur sud onda tuženiku uračunao za ožujak 2025g.

74. Za ožujak 2025.g je platio 133,00 eur temeljem ranije presude i povrh toga prenio na prepaid karticu mal.tužiteljici 93,00 eur, dakle ukupno platio u ožujku 2025.g 226,00 a uz uračunavanje 8,00eur preplate iz veljače 2025.g, proizlazi da je ukupno za ožujak 2025. platio 234,00 eur, pa je dužan do iznosa od 260,00 eur platiti još 26,00 eur pa mu je to naloženo platiti na ime razlike za ožujak 2025.

75. Za travanj 2025. je platio 132,00 eur temeljem ranije presude i povrh toga prenio na prepaid karticu mal.tužiteljici 75,00 eur dakle ukupno platio u travnju 2025g. 207,00 eur pa je dužan do iznosa od 260,00 eur platiti još 53,00 eur na ime razlike za travanj 2025.g

76. Za svibanj 2025.g je platio 133,00 eur temeljem ranije presude. Iz priloženog prometa po računu tj. prijenosa prepaid je razvidno da u svibnju 2025.g nije uplatio na prepaid karticu mal.tužiteljici nikakav iznos pa je dužan na ime razlike do iznosa od 260,00 eur platiti na ime razlike za svibanj 2025.g iznos od 127,00 eur.

77. Za lipanj 2025.g je platio 133,00 eur temeljem ranije presude, te povrh toga prenio na prepaid karticu mal. tužiteljici 170,00 eur, dakle ukupno u lipnju 2025 g platio 303,00 eur, a trebao 260,00 eur. Dakle za lipanj 2025. g nije dužan više ništa platiti. Navedenih 43,00 eur preplate mu je onda sud uračunao kao plaćanje za srpanj 2025.

78. Za srpanj 2025.g je platio 133,00 eur temeljem ranije presude, nije prenio na prepaid karticu mal.tužiteljici nikakav iznos. Iznosu od 133,00 eur je pribrojen onaj prednje navedeni iznos od 43,00 eur preplate iz lipnja 2025., pa je time tuženik platio ukupno za srpanj 2025.g 176,00 eur. Trebao je platiti 260,00 eur pa mu je naloženo platiti razliku u iznosu od 84,00 eur za srpanj 2025.g.

79. Za kolovoz 2025.g je platio 133,00 eur temeljem ranije presude, te povrh toga prijenosom na prepaid karticu mal. tužiteljici još 85,00 eur. Dakle, ukupno platio u kolovozu 2025.g 218,00 eur a trebao platiti 260,00 eur. Razlika je dakle 42,00 eur za kolovoz 2025. i taj iznos mu je naloženo platiti za kolovoz 2025.g

80. Za rujan 2025.g je platio 133,00 eur temeljem ranije presude, te povrh toga prijenosom na prepaid karticu mal. tužiteljici još 165,00 eur. Dakle ukupno platio u rujnu 2025. 298,00 eur a trebao platiti 260,00 eur. Dakle preplatio za rujan 2025.g 38,00 eur. Time nije dužan više ništa platiti za rujan 2025.a a preplaćeni iznos od 38,00 eur mu je sud uračunao za listopad 2025.g

81. Za listopad 2025.g je platio 133,00 eur temeljem ranije presude. Izvadak s bankovnog računa o prijenosima na prepaid karticu mal.tužiteljici je tuženik dostavio zaključno do 12.rujna 2025. Time nije dokazao neku daljnju uplatu na prepaid do zaključenja glavne rasprave. Time proizlazi da je za listopad 2025.g platio 133,00 eur, tom iznosu je pribrojeno 38,00 eur preplate iz rujna 2025.g , što onda ukupno iznosi 171,00 eur a trebao 260,00 eur pa mu je naložena uplata razlike za listopad u iznosu od 89,00 eur.

82. Za studeni 2025. tj. do zaključenja glavne rasprave 26.studenog 2025 je dokazao samo plaćanje iznosa od 133,00 eur (osnovom očitovanja stranaka) temeljem ranije presude, a trebao 260,00 eur pa mu je naložena uplata razlike za studeni 2025g. u iznosu od 127,00 eur.

83. Za razdoblje od 01.prosinca 2025.g pa ubuduće mu je nastavno svemu navedenom naloženo plaćanje 260,00 eur novčanog doprinosa za uzdržavanje mal.tužiteljice.

84. Za više traženo od dosuđenog tužbeni zahtjev mal.tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

85. Tuženik je svoju obvezu dužan podmirivati u vrijeme i na način kako je navedeno u izreci presude. Za zakašnjenja u plaćanju, presuđene su zakonske zatezne kamate od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl.29.Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/21, 156/22, 155/23- dalje ZOO)

86. Člankom 543. Obiteljskog zakona je propisano da u parnici radi povećanja uzdržavanja sud može na zahtjev tužitelja donijeti privremenu mjeru radi plaćanja povećanog iznosa uzdržavanja. Dakle, propisano je da sud može, ne da sud mora. Sud je prijedlog mal.tužiteljice za donošenjem privremene mjere radi plaćanja povišenog iznosa uzdržavanja odbio kao neosnovan, jer osim što nije dokazala opasnost da tuženik neće izvršiti svoju obvezu u slučaju sudske odluke, nije dokazala ni da bi joj nastala nenadoknadiva šteta a osim toga utvrđeno je da tuženik kroz utuženo razdoblje u ovom postupku novčano doprinosi za njeno uzdržavanje presuđeni iznos uplatom na račun njene majke i povrh toga i primjerice prepaid karticom. Stoga je prijedlog privremene mjere radi povećanja uzdržavanja odbijen kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

87. Stranke su po punomoćnicima popisale parnične troškove tražeći time naknadu parničnog troška jedna od druge. Sud je pak donio odluku da svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka, pozivom na odredbu čl.366.st.1. Obiteljskog zakona vodeći računa o svim iznijetim okolnostima slučaja i ishodu spora, odnosno da je mal. tužiteljica djelomično uspjela sa svojim tužbenim zahtjevom. Dakle sud je iskoristio svoje diskrecijsko ovlaštenje pri odlučivanju o trošku postupka u statusnim i obiteljskim stvarima, imajući na umu ishod postupka, ali također narav i vrstu spora.

U Splitu, 16. siječnja 2026.g.

S U D A C

DIJANA SELAK

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU : Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude i rješenja.

DNA:

-punomoćniku majke i zak. zast. mal. tužiteljice

-punomoćniku tuženika