REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: Pr-7/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu pojedincu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, Mornarska 8, protiv tuženika Doma zdravlja Ličko-senjske županije iz Gospića, 118. brigade Hrvatske vojske 3, OIB: 04154250204, zastupanog po punomoćnici Željki Peitel, odvjetnici u Zagrebu, Savska cesta 141, radi isplate, 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja ličko-senjske županije, Gospić 118. brigade Hrvatske vojske 3, OIB: 04154250204, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], bruto iznos od 1.208,53 EUR (slovima: tisuću dvjesto osam eura i pedeset tri centa) zajedno sa zateznom kamatom osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 37,18 Eur-a od 16.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 0,88 Eur-a od 16.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 1,02 Eur-a od 15.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 13,43 Eur-a od 16.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 23,80 Eur-a od 17.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 28,30 Eur-a od 15.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 42,47 Eur-a od 15.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 37,06 Eur-a od 13.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 38,70 Eur-a od 21.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 40,85 Eur-a od 17.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 46,22 Eur-a od 15.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 41,62 Eur-a od 18.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 38,44 Eur-a od 16.04.2013. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 17.05.2013. pa do isplate

- na iznos od 4,92 Eur-a od 17.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 16.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 21.08.2013. pa do isplate

- na iznos od 30,63 Eur-a od 16.09.2013. pa do isplate

- na iznos od 32,09 Eur-a od 17.10.2013. pa do isplate

- na iznos od 35,22 Eur-a od 15.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 38,76 Eur-a od 16.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 37,00 Eur-a od 17.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 35,39 Eur-a od 17.02.2014. pa do isplate

- na iznos od 40,70 Eur-a od 14.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 11,98 Eur-a od 15.04.2014. pa do isplate

- na iznos od 37,31 Eur-a od 14.05.2014. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 16.06.2014. pa do isplate

- na iznos od 18,24 Eur-a od 16.07.2014. pa do isplate

- na iznos od 14,27 Eur-a od 13.08.2014. pa do isplate

- na iznos od 22,15 Eur-a od 11.09.2014. pa do isplate

- na iznos od 37,31 Eur-a od 15.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 39,92 Eur-a od 13.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 12.12.2014. pa do isplate

- na iznos od 35,86 Eur-a od 15.01.2015. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 16.02.2015. pa do isplate

- na iznos od 41,24 Eur-a od 13.03.2015. pa do isplate

- na iznos od 37,49 Eur-a od 15.04.2015. pa do isplate

- na iznos od 37,49 Eur-a od 13.05.2015. pa do isplate

- na iznos od 39,28 Eur-a od 11.06.2015. pa do isplate

- na iznos od 37,49 Eur-a od 13.07.2015. pa do isplate

- na iznos od 36,75 Eur-a od 13.08.2015. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 13.10.2015. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 14.12.2015. pa do isplate

- na iznos od 0,00 Eur-a od 13.01.2016. pa do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja ličko-senjske županije, Gospić 118. brigade Hrvatske vojske 3, OIB: 04154250204, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 208,98 EUR (slovima: dvjesto osam eura i devedeset osam centi) zajedno sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 29,85 Eur-a od 16.07.2014. pa do isplate

- na iznos od 29,86 Eur-a od 15.10.2014. pa do isplate

- na iznos od 9,95 Eur-a od 13.11.2014. pa do isplate

- na iznos od 29,85 Eur-a od 12.12.2014. pa do isplate

- na iznos od 9,95 Eur-a od 13.05.2015. pa do isplate

- na iznos od 19,90 Eur-a od 11.06.2015. pa do isplate

- na iznos od 29,86 Eur-a od 13.07.2015. pa do isplate

- na iznos od 49,76 Eur-a od 13.08.2015. pa do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Domu zdravlja ličko-senjske županije, Gospić 118. brigade Hrvatske vojske 3, OIB: 04154250204, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 221,61 EUR (slovima: dvjesto dvadeset jedan euro i šezdeset jedan cent) zajedno sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena isplate, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 22,56 Eur-a od 16.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 33,84 Eur-a od 15.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 11,28 Eur-a od 13.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 33,84 Eur-a od 21.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 11,28 Eur-a od 15.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 11,28 Eur-a od 18.03.2013. pa do isplate

- na iznos od 11,28 Eur-a od 17.06.2013. pa do isplate

- na iznos od 11,28 Eur-a od 16.07.2013. pa do isplate

- na iznos od 11,28 Eur-a od 15.11.2013. pa do isplate

- na iznos od 11,28 Eur-a od 16.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 22,56 Eur-a od 16.12.2013. pa do isplate

- na iznos od 21,23 Eur-a od 17.01.2014. pa do isplate

- na iznos od 9,95 Eur-a od 14.03.2014. pa do isplate

- na iznos od 9,95 Eur-a od 15.04.2014. pa do isplate.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na bruto iznos od 2.085,06 EUR (slovima: dvije tisuće osamdeset pet eura i šest centi), a koji čini razliku između traženog novčanog iznosa od 3.293,59 EUR i dosuđenog iznosa od 1.208,53 EUR, sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose koji čine razliku između traženog i dosuđenog iznosa po pojedinačnim mjesecima navedenima u točki I. izreke ove odluke.

V. Nalaže se tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku Domu zdravlja Ličko-senjske županije iz Gospića, 118. brigade Hrvatske vojske 3, OIB: 04154250204, trošak ovog postupka u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove odluke po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi (str. 1-2 spisa) podnesenoj 19. travnja 2016. tužitelj je u bitnome naveo kako je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu III. vrste - vozač sanitetskog vozila, namještenik u odjelu zdravstvenih djelatnosti, u Djelatnosti sanitetskog prijevoza, Sanitetski prijevoz Karlobag. Sukladno odredbama Zakona o radu, Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad, te rad u drugoj smjeni i rad blagdanom. Tužitelj je u periodu od 1. ožujka 2012. radio noću, subotom, nedjeljom, radio prekovremeno, u drugoj smjeni i blagdanom ali mu poslodavac nije uvećao plaću na način kako je to utvrđeno odredbama Kolektivnog ugovora. Tužitelj ima pravo i na isplatu naknade za pripravnost i isplatu prekovremenih sati s osnova rada po pozivu. Tužitelj je u periodu od 1. ožujka 2012. pa nadalje bio pripravan, te radio po pozivu, no poslodavac, ovdje tuženik mu nije isplatio naknadu za pripravnost na način kako je propisano Kolektivnim ugovorom niti mu je isplaćivao prekovremeni rad s osnove rada po pozivu. Tužitelj koji je upućen na službeno putovanje ima pravo na dnevnicu, i to punu dnevnicu ako putovanje traje 12 sati ili pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati zavisno od trajanja putovanja. Tužitelj je u periodu od 1. ožujka 2012. pa do 1. kolovoza 2015. bio upućivan na službeno putovanje no poslodavac mu do 1. kolovoza 2015. nije isplaćivao pripadajuću dnevnicu ili pola dnevnice. Tužitelj je u periodu od 1. ožujka 2012. pa nadalje u razdoblju obavljao poslove vozača hitne medicinske pomoći, dakle, vozio je hitnoće, a što je razvidno iz samog rada u pripravnosti. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju plaću za uistinu obavljeni rad. Stoga istom pripada razlika plaće s obzirom na poslove koje je uistinu obavljao. Osim toga istom pripada za period od 1. ožujka 2012. pa nadalje, a shodno radu na poslovima vozača hitne medicinske pomoći, pravo na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada. Slijedom svega navedenog, tužitelj je podnio tužbu u ovom predmetu tražeći isplatu po svim navedenim osnovama.

2. U odgovoru na tužbu (str. 7-10 spisa) podnesenom 5. svibnja 2016. tuženik je u bitnome naveo kako je 15. travnja 2016. između stranaka sklopljen sporazumni raskid ugovora o radu, na radnikov zahtjev. Tužba je paušalna, a da tuženik tužitelja nije na nijedan način oštetio. Nejasno je temeljem čega tužitelj traži dnevnice kada je njegovo radno mjesto bilo vozač sanitetskog vozila i putovanje je nužno u opisu njegovih poslova. Tužitelj nije registriran niti može obavljati poslove vozača hitne pomoći već samo sanitetskog prijevoza kojeg radnog mjesta kod tuženika ni nema već isto obavlja Zavod za hitnu medicinu Ličko-senjske županije koja ustanova je osnovana za obavljanje tih poslova. Naime, 14. veljače 2012. sklopljen je sporazum između tuženika i navedene ustanove kojim se istoj prenose ugovori o radu radnika zaposlenika na poslovima hitne medicine, pripadajuća oprema i vozila, na koji sporazum je i Ličko-senjska županija 21. veljače 2012. dala suglasnost. Tuženik u svom voznom parku nema vozila hitne medicinske pomoći. Sama pripravnost ne može značiti da tužitelj obavlja posao vozača hitne medicinske pomoći, u tom smjer pozivajući se i na naputke Ministarstva zdravlja od 9. rujna 2015. i 14. lipnja 2013. Istaknut je i prigovor zastare. Nastavno je tuženik naveo kako samo putni radni list nije dovoljan za ocjenu koliko je radnik bio na putu pa je predloženo pribaviti ispis prolazaka sanitetskih vozila tuženika dostavljenih registarskih oznaka od nadležnih pravnih osoba koje upravljaju autocestama.

3. Nesporno je utvrđeno, a što proizlazi iz navoda samih parničnih stranaka, kako je tužitelj u predmetnom razdoblju bio zaposlenik tuženika na radnom mjestu III. vrste

– vozač sanitetskog vozila, namještenik u odjelu zdravstvenih djelatnosti, u Djelatnosti sanitetskog prijevoza, Sanitetski prijevoz Karlobag.

4. Sporno je među strankama pripada li tuženiku razlika plaće kako to potražuje tužbom, posebno može li tužitelj tražiti dnevnice budući je njegovo radno mjesto bilo vozač sanitetskog vozila čime je putovanje nužno u opisu tog radnog mjesta, kao i da li je u sklopu svog radnog mjesta obavljao i poslove vozača hitne pomoći te pripada li mu u tom slučaju pravo na uvećanje plaće na razinu vozača hitne pomoći.

5. U smjeru razrješenja spornih činjenica, pročitane su sljedeće isprave: ugovor o radu od 1. listopada 2008. (str. 3-4 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće za period ožujak 2012. – ožujak 2016. (str. 12-61 spisa), evidenciju o korištenju radnog vremena za period ožujak 2012. – ožujak 2016. (str. 62-108, 124-125 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. Tt-13/3142-10 od 8. svibnja 2013. (str. 109-114 spisa), naputke Ministarstva zdravlja RH (str. 115-116, 120, 143-1 spisa), sporazum o prijenosu ugovora o radu između Doma zdravlja Gospić i Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije od 14. veljače 2012. (str. 117-119 spisa), sporazum o prestanku ugovora o radu od 15. travnja 2016. (str. 123 spisa), tumačenja Kolektivnih ugovora (str. 131, 145 spisa), dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 7. rujna 2016. (str. 134-136 spisa), očitovanja zaposlenika Doma zdravlja Gospić (str. 160-174 spisa), rješenja o plaći radnika (str. 188-192 spisa), pravilnik o radnom vremenu u Domu zdravlja Gospić (str. 226-228 spisa), raspored radnog vremena ugovornih ordinacija (str. 229-231 spisa) i Ugovori o provođenju primarne zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja sa dodacima (str. 480-552 spisa). Pročitane su i isprave dostavljene u spis koje zbog veličine dokumentacije nisu uvezane u spis te kao takve nemaju svoj broj stranice ali su priložene spisu: nalozi za sanitetski prijevoz osiguranih osoba i putni radni listovi za utuženi period. Saslušani su svjedoci ŽČ (str. 139-140 spisa), OČ (str. 140 spisa) te tužitelj (str. 140-141 spisa) i zakonska zastupnica tuženika (str. 141 spisa). Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Dariju Jankoviću koji je dostavio nalaz i mišljenje (str. 195-211 spisa) uz pisane (str. 249-277 i 325-331 spisa) i usmene dopune istog (str. 276-279, 334-335 spisa). Po ukidnoj odluci Županijskog suda, provedeno je novo vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću koji je dostavio nalaz i mišljenje (str. 414-425 spisa), uz dodatna pisana (str. 436-438 i 456-462 spisa) i usmena obrazloženja (str. 449, 554-555 spisa). Obje stranke su dostavile u spis različitu sudsku praksu na uvid.

6. Prethodno je presudom ovog suda posl.br. Pr-20/2016-54 od 12. kolovoza 2022. djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, a rješenjem sadržanim u istoj presudi je utvrđeno kako je tužbeni zahtjev djelomično povučen.

7. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl.br. Gž R-180/2022-2 od 19. travnja 2023. navedena presuda je ukinuta u cijelosti dok je dio rješenja kojim se utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično povučen potvrđen, a predmet je vraćen na ponovno postupanje.

8. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. ZPP-a utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev za isplatom razlike plaće u utuženom periodu na ime:

- neisplaćene naknade za uvećanje plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad te rad u drugoj smjeni i blagdanom;

- neisplaćene naknade za pripravnost i prekovremene sate s osnova rada po pozivu;

- neisplaćene pripadajuće dnevnice ovisno o satima provedenim na službenom putovanju te

- neisplaćene dodatke na plaću s osnove posebnih uvjeta rada,

pri čemu je tužbeni zahtjev zaključno uređen podneskom tužitelja predanim 10. listopada 2025. (str. 565-569 spisa).

10. Tužba obuhvaća period rada koji je tužitelj obavljao za tuženika kao njegov zaposlenik od ožujka 2012. do prosinca 2015.

11. Kroz navedeni period materijalna prava tužitelja kao radnika zaposlenog u sustavu zdravstva i zdravstvenog osiguranja su bila regulirana odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, pri čemu je u utuženom periodu od ožujka 2012. do 31. svibnja 2013. bio na snazi prvi Kolektivni ugovor („Narodne novine“ broj: 126/2011, u nastavku teksta: KU/11), od 1. lipnja 2013. do 31. studenog 2013. drugi Kolektivni ugovor, a od 1. prosinca 2013. do prosinca 2015. treći Kolektivni („Narodne novine“ broj: 88/2013 i „Narodne novine“ broj: 143/2013, 96/2015, u nastavku teksta zajednički drugi i treći Kolektivni ugovor: KU/13) te odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (u nastavku teksta: TKU), pri čemu je u utuženom periodu od ožujka 2012. do 11. prosinca 2012. bio na snazi prvi TKU („Narodne novine“ broj: 115/2010, 104/2012), a od 12. prosinca 2012. do prosinca 2015. drugi TKU („Narodne novine“ broj: 141/2012, 141/2012, 150/2013, 153/2013).

12. Pojedinačno, materijalna prava tužitelja su bila regulirana sljedećim odredbama:

- osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću čl. 53. i 55. KU/11 i čl. 47. i 49. KU/13;

- pravo na uvećanje plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad te rad u drugoj smjeni čl. 58. KU/11 i čl. 51. KU/13;

- pravo na uvećanje plaće za rad blagdanom čl. 58. i 59. KU/11 i čl. 51. i 52. KU/13;

- naknade za pripravnost čl. 62. i 64. KU/11 i čl. 54. KU/13;

- prekovremene sate s osnova rada po pozivu čl. 63. KU/11 i čl. 55. KU/13;

- dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada čl. 65. KU/11 i čl. 57. KU/13;

- pravo na dnevnice čl. 64. TKU.

13. Osnovna plaća tužitelja nije sporna slijedom čega su svi dodaci na plaću računati uzimajući u obzir osnovnu plaću tužitelja kako je iskazana u obračunskim ispravama za isplatu plaće za period ožujak 2012. – ožujak 2016. (str. 12-61 spisa).

14. Pitanje prava tužitelja na uvećanje plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad te rad u drugoj smjeni, pravo na uvećanje plaće za rad blagdanom, naknade za pripravnost i prekovremene sate s osnova rada po pozivu tijekom postupka nije bilo osporavano od strane tuženika, i tuženik je tužitelju priznao te i obračunavao iste za vrijeme trajanja radnog odnosa kako je vidljivo iz obračunskih isprava za isplatu plaće za period ožujak 2012. – ožujak 2016. (str. 12-61 spisa).

15. Sporno pitanje u ovom postupku je bilo da li je tuženik ispravno obračunao navedena prava tužitelja i da li je pri obračunu i isplati plaće iste isplatio u punom iznosu.

16. U odnosu na ukupno trajanje radnog vremena tužitelja u utuženom periodu po danima i mjesecima, sud se vodio evidencijama o korištenju radnog vremena za period ožujak 2012. – ožujak 2016. (str. 62-108), koje sud uzima vjerodostojnima jer su potpisane po ovlaštenim osobama čime je ovjerena istinitost njihova sadržaja koju tuženik nije niti osporavao, a koje tumačenje prihvaća i Županijski sud u Varaždinu u rješenju posl.br. Gž R-180/2022-2 od 19. travnja 2023.

17. Oba financijska vještačenja su bila provedena u skladu sa takvim utvrđenjem, pri čemu je drugo financijsko vještačenje provedeno po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću koji je dostavio nalaz i mišljenje (str. 414-425 spisa), uz dodatna pisana (str. 436-438 i 456-462 spisa) i usmena obrazloženja (str. 449, 554-555 spisa) utvrđeno konzistentnim i obrazloženim sukladno pravilima struke, pri čemu se vještak pri izradi nalaza i mišljenja i ispravno pozvao na odredbe KU/11, KU/13 i TKU kako su izneseni u ovom obrazloženju te ih primijenio u skladu sa evidencijama o korištenju radnog vremena tužitelja.

18. Sud je stoga u cijelosti prihvatio obrazloženje sudskog vještaka vezano uz prigovor tuženika na obračun prekovremenog rada subotom, posebno jer jasno upućuje na navodnu pogrešku vještaka na koju upućuje tuženik a koju vještak detaljno obrazlaže upravo pogreškom tuženika u obračunu minulog rada tužitelju u prvom pisanom očitovanju na prigovore na nalaz i mišljenje vještaka (str. 436-438 spisa), kao i na činjenicu da je dnevnice obračunavao sukladno tada važećim propisima i kriterijima za njihov obračun a koji su jasno obrazloženi i usklađeni sa važećim propisima te koji potvrđuju početni nalaz i mišljenje.

19. Isti vještak je u drugom pisanom obrazloženju nalaza i mišljenja (str. 456-462 spisa) dodatno izračunao dodatak za posebne uvjete rada koji bi pripadao tužitelju da je obavljao posao vozača hitne medicinske pomoći a ne vozača saniteta te je dodatno izračunao prethodno neizračunate dnevnice za period od ožujka 2012. do travnja 2014.

20. Obzirom je sud kao osnovu za izračunavanje ukupnog broja radnih sati uzeo evidenciju o korištenju radnog vremena, a ne evidenciju radnih sati koje je obračunavao tužitelj pri obračunu isplaćene plaće tužitelju, izračun prava na uvećanje plaće za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad te rad u drugoj smjeni, pravo na uvećanje plaće za rad blagdanom, naknade za pripravnost i prekovremene sate s osnova rada po pozivu se sveo na matematički izračun uvećanja osnovne plaće za odgovarajući postotak uvećanja plaće propisan navedenim odredbama KU i TKU, pri čemu je samo trebalo obratiti pozornost na kumulaciju dodataka propisanu čl. 58.

KU/11 odnosno čl. 51. KU/13.

21. Kako je nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića u tom smislu jasno obrazložen, pri čemu se vještak po pitanju svih navedenih dodataka ujedno i pozvao na odgovarajuće i točne odredbe KU/11, KU/13 i TKU, a stranke ničime nisu osporile sam matematički izračun izrađen po evidenciji o korištenju radnog vremena, to je nalaz i mišljenje vještaka u tom dijelu prihvaćen kao točan u potpunosti obzirom je sačinjen u skladu sa pravilima struke i jasno obrazložen, i to u obje verzije izračuna, onoj u osnovnom nalazu i mišljenju (str. 414-425 spisa), u kojem je vještak obračunao iste u skladu sa koeficijentom vozača saniteta, kao i u dopunskom (str. 456-462 spisa), u kojem je obračunao iste u skladu sa koeficijentom vozača hitne medicinske pomoći.

22. Pitanje koji od je od ta dva obračuna zapravo primjenjiv na predmetni slučaj je vezan uz pitanje prava na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada i prava na dnevnicu, koje je tuženik osporio u cijelosti, ne samo po pitanju visine tužbenog zahtjeva već i prava tužitelja na iste.

23. Pravo tužitelja na dodatak na plaću s osnove posebnih uvjeta rada je vezano uz pitanje da li je tužitelj tijekom radnog vremena obavljao poslove vozača vozila hitne medicinske pomoći ili vozača sanitetskog vozila, obzirom da je koeficijent umnoška osnovice bio različito propisan za navedene poslove u čl. 65. KU/11 i čl. 57. KU/13, osim u periodu od 1. listopada 2015. do prosinca 2015., jer je u to vrijeme Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja izjednačen koeficijent vozača hitne medicinske pomoći i saniteta, slijedom čega bi se tužitelju u periodu od ožujka 2012. do rujna 2015. obračunavao različiti koeficijent plaće da je obavljao poslove vozača hitne medicinske pomoći.

24. Samo radno mjesto na koje je tužitelj bio zaposlen, vozača sanitetskog vozila, nije sporno između stranaka, a isto proizlazi i iz ugovora o radu od 1. listopada 2008. (str. 3-4 spisa) i sporazuma o prijenosu ugovora o radu između Doma zdravlja Gospić i Zavoda za hitnu medicinu Ličko-senjske županije od 14. veljače 2012. (str. 117-119 spisa).

25. Sporno je stoga da li je tužitelj, kao vozač sanitetskog vozila, suprotno odredbama ugovora o radu kojim se određuju radni zadaci tužitelja, a to su poslovi vozača saniteta i sa time povezani poslovi koji odgovaraju istom radnom mjestu, povremeno ili stalno po nalogu tuženika obavljao poslove vozača hitne medicinske pomoći za potrebe tuženika kao poslodavca.

26. Iz dostavljenih naloga za sanitetski prijevoz osiguranih osoba i putnih radnih listova za utuženi period (u pomoćnom omotu spisa) nije bilo moguće utvrditi narav prijevoza obzirom da u navedenim ispravama nije specificirano stanje niti druge okolnosti koje bi upućivale na hitnost ili druge potrebe prevezenih osoba, a takve napomene nisu stavljene niti u evidenciju o korištenju radnog vremena za period ožujak 2012. – ožujak 2016. (str. 62-108, 124-125 spisa) koje se isprave neposredno odnose na radni odnos tužitelja kod tuženika kao poslodavca.

27. Iz iskaza svjedoka ŽČ (str. 139-140 spisa), OČ (str. 140 spisa) i tužitelja (str. 140-141 spisa) proizlazi da je njihova ocjena da su neki od pacijenata koje su prevozili zapravo bili hitni slučajevi, što su zaključili po vlastitoj procjeni iz stanja pacijenata u trenutku prijevoza.

28. Zakonska zastupnica tuženika je u svom iskazu (str. 141 spisa) odbila takvu mogućnost te je navela da vozila saniteta nisu niti opremljena na način kakav trebaju biti opremljena vozila hitne medicinske pomoći, mada je navela da su se medicinske sestre u nekoliko navrata žalile da prate hitne pacijente.

29. Iz očitovanja zaposlenika Doma zdravlja Gospić (str. 160-174 spisa) također proizlazi da se barem u jednoj situaciji dogodio slučaj prijevoza životno ugrožene osobe po nalogu Opće bolnice Gospić od strane tuženika, mada je iz navedenih očitovanja jasno i da je utvrđeno kako je riječ o problemu na koji je upraviteljica tuženika upozorila Opću bolnicu Gospić kao naručitelju prijevoza o neprihvatljivosti takvog postupanja.

30. Ocjenom svakog od navedenih dokaza zasebno i dovodeći ih u međusobnu vezu, ovaj sud ipak ne nalazi da je tužitelj tijekom svog radnog vremena izvršavao poslove vozača hitne medicinske pomoći.

31. Naime, iz svega navedenog proizlazi da je situacija u kojoj je utvrđeno da je sanitet prevozio životno ugroženog pacijenta, ravnateljica tuženika urgirala da se takva situacija više ne ponavlja upravo zbog neadekvatnosti prijevoza vozila saniteta.

32. Moguće je da je tužitelj uistinu i prevozio životno ugrožene pacijente što bi bila obaveza vozača hitne medicinske pomoći, ali iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je takav prijevoz bio uobičajen, niti da bi na bilo koji način utjecao na tužiteljevo izvršavanje svojih radnih zadataka.

33. Naime, sve da je u vozilo kojim je tužitelj upravljao i bio ukrcan životno ugroženi pacijent, ništa ne upućuje da je takav prijevoz utjecao na njegove radne zadatke kao upravitelja vozila, bilo na način da bi upravljao vozilom na drukčiji način, upravljao kompleksnijim vozilom ili postupao na bilo koji način različit od onog određenog pravilima koje uređuju njegove radne zadatke.

34. Moguće je da su se događale situacije da je tužitelj prevozio životno ugrožene pacijente, ali to nije odgovornost tuženika kao poslodavca koji je na poziv Opće bolnice Gospić dužan osigurati prijevoz naručenih pacijenata, već u tom slučaju odgovornost za moguće pogrešno organizirani prijevoz i neadekvatnu zdravstvenu skrb i način prijevoza u cijelosti pada na teret Opće bolnice Gospić, sve iz razloga što je upravo bolnica mjesto procjene zdravstvenog stanja pacijenata obzirom da zapošljava medicinsko osoblje koje je jedino sposobno i ovlašteno određivati hitnost potrebe zdravstvene skrbi za pojedinog pacijenta.

35. Čl. 7. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23., u nastavku teksta: ZR) propisuje kako je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

36. Kako iz izvedenih dokaza dakle ne proizlazi da su se radni zadaci i odgovornost tužitelja na bilo koji način mijenjali sve i da je prevozio životno ugrožene pacijente, to je utvrđeno kako u utuženom periodu tužitelj uistinu nije izvršavao poslove niti imao odgovornosti vozača hitne medicinske pomoći niti je na taj način izvršavao poslove suprotno naravi i vrsti rada za koju je zaposlen, te je utvrđeno da je tuženik pri isplati plaće obračunavao ispravni koeficijent pri isplati njegove plaće i postupao sukladno čl. 7. st. 1. ZR-a, koja istovjetna odredba je postojala u ranijem čl. 5. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09., 61/11., 82/12., 73/13., 93/14., 130/23.) koji je vrijedio u dijelu utuženog perioda.

37. Stoga, nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Runčevića je u pogledu neisplaćene bruto plaće tužitelja za razdoblje od 1. ožujka 2012. do 31. prosinca 2015. prihvaćen na način opisan početnim nalazom i mišljenjem opisanim na str. 414-425 spisa, koji nalaz i mišljenje su obračunati računajući tužiteljeva prava kao vozača saniteta, bez dodatka za vozača hitne medicinske pomoći koje je izračunao na dodatnom pisanom nalazu i mišljenju na str. 456-462 spisa, dok je tužbeni zahtjev odbijen u preostalom dijelu traženih dodataka na bruto plaću.

38. Pitanje dnevnica je tijekom postupka bilo prvenstveno pitanje djelovanja i tumačenja odredbi Kolektivnog ugovora te kao takvo pitanje da li se tužitelju i ostalim djelatnicima tuženika obračunava polovica dnevnice nakon 8 ili nakon 16 sati, a puna dnevnica nakon 12 ili nakon 20 sati, kao i pitanje da li se dnevnica kada je putovanje trajalo točno 12 sati isplaćuje u punom iznosu ili u pola iznosa.

39. Kako čl. 64. TKU u stavku 3. jasno propisuje da zaposlenik ima pravo na puno dnevnicu ako putovanje traje više od 12 sati, a pola dnevnice ako putovanje traje više od 8 sati, a manje od 12 sati, tumačenje tuženika nije prihvaćeno obzirom se takvo tumačenje odnosi na odredbe Kolektivnog ugovora koji je bio na snazi prije utuženog perioda, pri čemu se stranke upućuje i na tumačenje KU broj 56/64 od 24. svibnja 2013. koje potvrđuje takav stav.

40. Ujedno, nijedan propis ne isključuje istovremenu isplatu dnevnica i naknade za prekovremeni rad slijedom čega je stav ovog suda da je tužiteljev zahtjev za naknadom neisplaćenih dnevnica u cijelosti osnovan.

41. Jedino pitanje koje čini određenu pravnu prazninu je tumačenje odredbe čl. 64. TKU a koje se odnosi na putovanje koje traje punih 12 sati a koje je ostalo nedorečeno uslijed manjkavog izričaja TKU, po kojem radnik uopće ne bi imao pravo na dnevnicu za takvo putovanje što nema nikakvog logičnog ni životnog smisla.

42. Pri tumačenju ovog pravila ovaj se sud vodio generalnim načelom propisanim čl. 9. st. 3. ZR-a koji upućuje na primjenu najpovoljnijeg prava za radnika ako je to pravo različito uređeno različitim propisima.

43. U ovom slučaju to je pravo uređeno istim člankom istog propisa, ali kako načelo upućuje na generalno tumačenje prava u korist radnika, to je sud isto primijenio na način da se dnevnice za putovanja u trajanju od točno 12 sati i obračunavaju u punom iznosu dnevnice.

44. Stoga je i u ovom dijelu prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Runčevića kako je izneseno početnim nalazom i mišljenjem opisanim na str. 414-425 spisa te je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen u cijelosti.

45. Slijedom svega navedenog, kako je tužbeni zahtjev prihvaćen u svim dijelovima osim u dijelu koji se odnosi na dodatak na plaću za vozača hitne medicinske pomoći, obzirom je utvrđeno da je tužitelj u utuženom periodu uistinu obavljao poslove vozača saniteta, odlučeno je kao u izreci te je tužbeni zahtjev odbijen u dijelu koji se odnosi na razliku koeficijenta vozača hitne medicinske pomoći i vozača saniteta a prihvaćen u preostalom dijelu, pri čemu je za izračun istog u cijelosti prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Runčevića na način opisan u ovom obrazloženju.

46. Tužitelj i tuženik potražuju parnični trošak.

47. Obje stranke su uspjele u približno jednakim dijelovima sa svojim zahtjevima, pri čemu je tužitelj dokazao više osnova temeljem kojih je bio zakinut od strane tuženika dok je tuženik ostvario manji uspjeh u ukupnom novčanom iznosu ali koji i dalje bitno ne odstupa od uspjeha tužitelja.

48. Stoga je sud temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

49. Izuzetak je ročište održano 21. studenog 2025. za koji je tuženiku priznat trošak sukladno raspravnom rješenju od 24. rujna 2025. u visini 100 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, dalje Tarifa). Pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54 Tarife iznosi 200,00 eura. Uvećano za PDV po stopi od 25% sukladno Tbr 46 Tarife iznosi ukupno priznati trošak od 250,00 eura.

50. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 16. siječnja 2026.

Sudac:

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana njene objave, putem ovog suda na Županijski sud.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, Mornarska 8, putem e-oglasne ploče suda

- tuženiku po punomoćnici Željki Peitel, odvjetnici u Zagrebu, Savska cesta 141,

Lopašićeva 6, putem e-oglasne ploče suda