REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-14602/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vesni Horvath na prijedlog višeg sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Dunger Dalbello, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić & partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice Gorana Dukovčića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika NV, odvjetničke vježbenice, te presude javno objavljene dana 16. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužiteljici BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 401,00 eura bruto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, tekućim na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 41,19 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 45,01 eura od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 40,67 eura od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 37,11 eura od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 30,50 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 33,95 eura od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 40,53 eura od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 22,42 eura od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 8,07 eura od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 4,15 eura od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 2,52 eura od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 3,95 eura od 16. listopada 2017. do isplate,

- na iznos od 4,92 eura od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 3,03 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 2,40 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 3,94 eura od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 8,27 eura od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 3,77 eura od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 8,68 eura od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 7,08 eura od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 0,52 eura od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 1,18 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 0,44 eura od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 2,45 eura od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 0,44 eura od 16. studenog 2018. do isplate,

- na iznos od 1,42 eura od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 0,45 eura od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 3,90 eura od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4,49 eura od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 4,08 eura od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 0,50 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 0,53 eura od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 1,12 eura od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 1,28 eura od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 11,12 eura od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 4,98 eura od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 2,04 eura od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 0,08 eura od 16. listopada 2020. do isplate,

- na iznos od 0,50 eura od 16. studenog 2020. do isplate,

- na iznos od 0,05 eura od 16. veljače 2021. do isplate,

- na iznos od 1,91 eura od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 2,01 eura od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 0,40 eura od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 1,40 eura od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 1,54 eura od 16. studenog 2019. do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. godine, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 401,00 eura, kao neosnovan.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za isplatu razlike manje isplaćene plaće i to:

- na iznos od 5,29 eura sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 40,86 eura sa zateznim kamatama od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 42,52 eura sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 32,30 eura sa zateznim kamatama od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 18,44 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 39,78 eura sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 0,67 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 0,17 eura sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2016. do isplate.

IV Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, naknaditi tužiteljici BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu 867,65 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu – namještenik IV vrste temeljem Ugovora o radu od 16. srpnja 1996. postavljajući dva zahtjeva za isplatu razlike plaće, i to zbog pogrešnog obračuna osnovice za period od siječnja 2016. do siječnja 2017. te zbog toga što joj nisu obračunata određena uvećanja na plaću za period od prosinca 2015. do svibnja 2021.

1.1. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu, u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09). Člankom 5. stavkom 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano je da se osnovica plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, dok je stavkom 3. propisano da osnovicu utvrđuje Vlada RH posebnom odlukom, u slučaju da se ista ne utvrdi do donošenja državnog proračuna.

Tužiteljica ističe da je dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum), kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Zbog nastupa recesije, iste stranke zaključile su dana 12. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu), koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 7. prosinca 2011. Sukladno odredbi članka XI. stavka 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno je trajanje istog na pet godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio dana 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Nadalje, dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući je odredbom članka VII.c, stavak 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava ¨za mjesec¨ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećava na iznos od 5.415,37 kuna.

Budući da je tuženik od siječnja 2016. do zaključno siječnja 2017. plaću tužiteljice obračunavao i isplaćivao prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn, a u siječnju 2017. prema osnovici u iznosu od 5.211,02 kn umjesto prema osnovici u iznosu od 5.415,37 kn, tuženik nije u cijelosti isplatio tužiteljici plaću za rad obavljen u navedenom razdoblju.

1.2. Nadalje, tužiteljica u tužbi ističe da joj tuženik u razdoblju od 1. prosinca 2015. pa nadalje nije evidentirao, a posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) prema članku 58. stavku 9. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 88/13, 96/15), a sve u svezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj. Tužiteljica smatra da joj u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, ako bi stvarano odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati. Tužiteljica ovom tužbom potražuje i isplatu dodatka za otežane uvjete rada pri čemu navodi da joj tuženik u razdoblju od 1. prosinca 2015. pa nadalje nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada, iako je i u satima prekovremenog rada radila u otežanim uvjetima, a na što ima pravo sukladno odredbama članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15) i članka 56. KU/18 te prema pripadajućem "Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak za otežane uvjete rada".

Isto tako, tuženik nije tužiteljici u razdoblju od 1. prosinca 2015. pa nadalje isplaćivao dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada, uključujući i sate u prekovremenom radu, a na koji dodatak tužiteljica ima pravo sukladno odredbama članka 59. KU/13 i članka 59.a Dodatka I. KU/15 te članka 57. KU/18 ("Narodne novine" broj: 29/18) u iznosu od 10% za razdoblje od 29. lipnja 2015. do rujna 2015., a od 1. listopada pa nadalje u iznosu od 12% osnovne plaće.

S obzirom da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće po gore navedenim osnovama, posljedično tome je pogrešno obračunavao i isplaćivao tužiteljici naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, i to konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Zaključno, tužiteljica navodi da ima pravo na isplatu navedenih dodataka na plaću, i to kumulativno zajedno s dodatkom za prekovremeni rad, budući da odredbe Zakona o radu i Kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom razdoblju ne isključuju pravo na uvećanje osnovne plaće za prekovremeni rad po ostalim osnovama za isplatu pripadajućih dodataka. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev te predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj s osnova razlika plaća zbog umanjenja osnovice te s osnova razlika plaća zbog pogrešnog obračuna pripadajućih dodataka na plaću ukupan iznos 581,03 eura bruto zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, kako u osnovi tako i visini te ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja za utuženo razdoblje.

2.1. Tuženik navodi da je plaća u javnim službama definirana Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" broj: 27/01 i 39/09) prema kojem u javnim službama plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje, Zakon o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09, 124/09) u članku 2. propisuje kako se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom.

Sukladno navedenom, donesena je Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 40/09) kojom je utvrđena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn bruto, za koju tuženik smatra da se treba primjenjivati i u ovdje utuženom razdoblju u odnosu na tužiteljicu, a kao što je i pravilno obračunata i primijenjena.

Tuženik smatra kako Sporazumi, na koje se poziva tužiteljica, nisu i ne mogu biti temelj za utvrđivanje osnovice plaće, sve sukladno ranije iznesenim navodima, dakle ne radi se niti o Kolektivnom ugovoru niti o Odluci Vlade Republike Hrvatske kako je to navedeno u članku 2. gore spomenutog Zakon o osnovici plaće u javnim službama. Sporazumi mogu eventualno i okvirno služiti kao potvrda i jamstvo da će Vlada donijeti Odluku kako je to određeno ranije spomenutim propisima ili da će se na drugi način kroz odgovarajuću zakonsku ili podzakonsku regulativu urediti pitanje visine osnovice plaće. Prema tome, isplata plaće tužiteljici na način i u visini koja nije u skladu sa gore navedenim propisima bila bi u cijelosti protuzakonita.

Tuženik nadalje smatra da se, unatoč odredbi članka 9. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje u tekstu: ZoR) kojom je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno, u odnosu na državne službenike "viša" osnovica određena Sporazumima ne primjenjuje što potvrđuje i pravno mišljenje rješenja Vrhovnog suda RH u predmetu pod poslovnim brojem Gop-1/2021 od dana 3.11.2021.

2.2. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće zbog neisplate pripadajućih dodataka na plaću, tuženik navodi da je člankom 47. KU propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Tuženik ističe da se svi dodaci i uvećanja plaća (stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća) obračunavaju na osnovnu plaću kako je to definirano čl. 47. st. 2. Kolektivnog ugovora. U pogledu navedene odredbe dana su mišljenja povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora koje je zauzelo stajalište kako se za prekovremeni rad iznad ukupnog mjesečnog fonda sati plaća obračunava sukladno članku 51. stavku 1. podstavku 4. KU, odnosno uvećava se za 50% na osnovnu plaću bez primjene položajnog dodatka. Isto tako Zaključkom br. 106 određeno je kako je osnovica za izračun plaće osnovna plaća bez dodataka na plaću. Iz navedenog jasno proizlazi da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, a u koju ne ulazi prekovremeni rad. Osim toga, tuženik navodi kako radnik koji ostvaruje pravo na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi nema pravo i na povećanje dodatka s osnova posebnih uvjeta rada budući da iz Zaključka 152. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora proizlazi da se dodatak s osnova posebnih uvjeta rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ne mogu kumulirati. Slijedom navedenog tuženik ističe da tužiteljica nema pravo na navedene dodatke kako ih potražuje u svojem tužbenom zahtjevu. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice o pogrešnom računanju naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, tuženik navodi kako su izračuni i navodi tužiteljice proizvoljni i neosnovani te da je tuženik pravilno vršio ovdje sporni obračun i isplatu naknade plaće tužiteljici. Tuženik zaključno ističe da su tužiteljici isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaća, kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama.

Slijedom svega gore navedenog, budući da se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o radu, aneks ugovora o radu, obračunske isprave za isplatu plaća, izračune potraživanja i u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu te proveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak, Vještak Tkalec d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće zbog pogrešnog obračuna osnovice, isplate uvećanja plaće po osnovi dodatka za prekovremeni rad, po osnovi dodatka na plaću s osnove otežanih uvjeta rada te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za utuženo razdoblje za sve efektivno odrađene sate rada u redovnom i u prekovremenom radu, kao i pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu namještenik IV. vrste, a što proizlazi i iz obračunskih lista plaća tužiteljice.

7. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. Isto tako sporno je i pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću za sve efektivno odrađene sate, uključujući i prekovremene, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

8. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

9. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

10. Nisu osnovani prigovori tuženika vezani za neprimjenjivost Sporazuma kao temelja za utvrđivanje osnovice plaće već da je to isključivo Odluka Vlade RH o osnovici za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" 40/09), a kojom je odlukom utvrđena osnovica u iznosu od 5.108,84 kn bruto. Naime, navedene Izmjene i dopune unesene su i u odredbu čl. 51. st. 4. TKU/12 od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju.

Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Da su Izmjene Dodatka Sporazumu valjane i proizvode pravne učinke proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017., Revr 847/10-2 od 7. prosinca 2011. te odluke Revr 1797/09-2 od 7. veljače 2012.), te odluke Ustavnog suda RH broj: U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015. Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017.

11. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

12. Nadalje, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

13. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njegovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelj može ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Obveza tuženika tužiteljici isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi i iz čl. 8. st. 1. ZoR- a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

14. Nadalje utvrđuje se da je neosnovan prigovor tuženika da se u odnosu na državne službenike “viša” osnovica određena Sporazumima ne primjenjuje što potvrđuje i pravno mišljenje iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gop- 1/2021. od 3. studenoga 2021., a s obzirom da u ovom konkretnom predmetu tužiteljica ne pripada u kategoriju državnih službenika, nego u kategoriju javnih službenika, u čije su ime sindikati javnih službi s Vladom Republike Hrvatske i sklopili Sporazum o osnovici plaće u javnim službama, Dodatak Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama te Izmjene i dopune dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, koji predstavljaju normativnu osnovu tužbe.

15. Odredbom članka 83. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/09, 61/11 i 73/13; dalje ZR/09), odnosno članka 91. stavak 3. ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19; dalje ZR/14) propisano je da se pod plaćom podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Odredbom čl. 86. ZR/09, odnosno čl. 94. ZR/14 propisano je da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi.

Nadalje, odredbom članka 47. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj: 143/13, dalje KU/13) odnosno članka 45. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 28/18, dalje KU/18) , propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a stavkom 2. istog članka da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavak 1. KU/13 odnosno članka 49. stavak 1. KU/18 propisano je da se osnovna plaća uvećava za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom članka 57. stavak 1. KU/13 odnosno članka 55. stavak 1. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Isto tako odredbom članka 69. KU 88/13 te članka 57. KU 29/18 propisano je da zdravstveni radnici ostvaruju pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

Odredbom članka 51. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, dalje TKU/12) odnosno članka 50. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/17, dalje TKU/17), a koji se u utuženom periodu također primjenjuju na tužiteljicu plaća radnika je definirana na isti način kao i u KU/13 odnosno KU/18.

16. Sud smatra da tužiteljici pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je radila u otežanim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu, te tužiteljici pripada za sve efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sati redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremeni sati.

Isto se temelji na odredbi članka 57. KU/13 odnosno članka 55. KU/18 kojom je propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Naime, u popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18 navodi se i radno mjesto tužiteljice kao radno mjesto za koje joj pripada dodatak za posebne uvjete rada, s time da je navedene dodatke tuženik obračunavao tužiteljici za redovne sate rada u utuženom periodu.

Nadalje, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, članka 59.a Dodatka I KU- a, odnosno članka 58. KU/18 i članka 60. KU/13 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama iz gore navedenih članka KU-a, jer tužiteljica i kada radi prekovremeno također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada te ima odgovornost za zdravlje i živote pacijenata.

Niti iz jedne odredbe KU-a ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, po osnovi odgovornosti za život i zdravlje pacijenata, kao i po osnovi dodataka za staž u zdravstvu, međusobno isključuju.

Dakle, tužiteljici za prekovremene sate treba priznati dodatak za posebne uvjete rada, kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Nadalje, treba naglasiti da pozivanje tuženika na Zaključke Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja nije odlučno u ovoj pravnoj stvari s obzirom da se navedeni Zaključci ne odnose na dodatke koji se potražuju u ovom postupku, (već na položajni dodatak) te iz istih ne proizlazi da tužiteljica ne bi imala pravo na dodatke za sve efektivno odrađene sate rada.

17. Dakle, sud smatra osnovanim zahtjev tužiteljice za isplatu na ime uvećanja plaće za dodatak za otežane uvjete rada u utuženom razdoblju i za prekovremene sate primjenom odredbe članka 86. ZR/09 odnosno članka 94. ZR/14, te članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18. Također je utvrdio osnovanim i zahtjev tužiteljice za uvećanjem plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi, u utuženom razdoblju za sve efektivno odrađene sate uključujući i prekovremene, prema članku 59. a Dodatka I KU odnosno članka 58. KU/18.

Slijedom navedenog, sud smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatom razlike naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju, jer je tu naknadu tuženik pogrešno obračunao zbog umanjenja plaće po prethodno navedenim osnovama.

18. Radi utvrđivanja visine potraživanja, sud je proveo financijsko vještačenje po vještakinji Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju od 13. listopada 2025. temeljem dokumentacije koju je pregledala, a to su obračunske liste plaća i evidencija rada tužiteljice utvrdila da u razdoblju od 1.12.2015. do 1.6.2021.:

- nema potraživanja po osnovi nepodmirenog prekovremenog rada,

- potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada, zajedno s razlikom plaće na ime primjene uvećane osnovice za izračun plaće (za razdoblje od 1.1.2016. do 31.1.2017.), te naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje iznosi ukupno 572,93 eura,

- razlika naknade plaće za bolovanje na teret HZZO-a za travanj i svibanj 2016., kolovoz i rujan 2018., te kolovoz, rujan i listopad 2019. iznosi ukupno 8,10 eura. Slijedom čega sveukupna visina potraživanja tužiteljice po ovim osnovama iznosi 581,03 eura.

19. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka budući je isti izrađen stručno, jasno i obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, a stranke ga nisu osporavale.

20. Tužiteljica je tijekom postupka podneskom od 14. studenog 2025. uredila tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

21. Prigovor zastare tuženika je djelomično osnovan i to: na iznos od 5,29 eura sa zateznim kamatama od 16. siječnja 2016. do isplate, na iznos od 40,86 eura sa zateznim kamatama od 16. veljače 2016. do isplate, na iznos od 42,52 eura sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2016. do isplate, na iznos od 32,30 eura sa zateznim kamatama od 16. travnja 2016. do isplate, na iznos od 18,44 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2016. do isplate, na iznos od 39,78 eura sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2016. do isplate, na iznos od 0,67 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2016., te na iznos od 0,17 eura sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2016. do isplate budući da je tužiteljica podnijela tužbu 17. lipnja 2021., odnosno nakon proteka zastarnog roka od pet godina u odnosu na naznačena potraživanja. Naime, odredbom čl. 139. ZoR-a, propisano je da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. U odnosu na kasnija potraživanja tužiteljice koja dospijevaju od 15. srpnja 2016. pa nadalje nije nastupila zastara, budući da se svakom radnjom pred sudom zastara prekida i ponovno počinje teći, pa se ista nije mogla navršiti.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

22. Tuženik je na ročištu od 19. prosinca 2025. učinio nespornim visinu potraživanja prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice, kao i tijek zatezne kamate.

23. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici na ime razlike bruto plaće za utuženo razdoblje ukupan iznos od 401,00 eura. Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

24. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

25. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Urbroj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23) prema vrijednosti predmeta spora cijeneći uspjeh tužiteljice u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu kao uspjeh u cijelosti u sporu.

27.1. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, jer je u cijelosti dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva. S obzirom da je tužbeni zahtjev u visini od 581,03 eura, prihvaćen u iznosu od 401,00 eura, a odbijen u preostalom iznosu od 180,03 eura, sud je utvrdio da je tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela s omjerom 69,02%. Temeljem navedenog sud je ocijenio da je tužiteljica u ovom sporu uspjela u ukupnom omjeru s 84,51%. Nadalje, sud je utvrdio da je tuženik u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio s 30,98%, a u pogledu osnove tužbenog zahtjeva s 0 %, dakle ukupno 15,49%. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a parnični trošak određuje se na način da se od postotka uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici oduzima postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, te se zatim stranci koja je u većoj mjeri uspjela dodjeljuju priznati i svrhoviti troškovi u postotku koji preostane nakon navedenog obračuna. Slijedom navedenoga sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na 69,02 % priznatih troškova.

27.2. Tako su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe - 50 bodova po Tbr. 7/1, sastav obrazloženog podneska od 10. prosinca 2024. - 50 bodova po Tbr. 8/1, zastupanja na ročištu dana 10. listopada 2023., dana 10. veljače 2025. i dana 19. prosinca 2025. – svako po 50 bodova po Tbr. 9/1, te trošak sastava podneska od 14. studenog 2025. kojim uređuje tužbeni zahtjev prema nalazu i mišljenju vještaka – 50 bodova po Tbr. 8/1, ukupno 300 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54.) i uvećano za 25 % PDV-a iznosi ukupno 750,00 eura. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 69,02% odnosno u iznosu od 517,65 eura. Tužiteljica ima pravo i na trošak vještačenja u iznosu od 350,00 eura, obzirom je provođenje ovog dokaza bilo neophodno za ishod ove parnice. Slijedom navedenog na ime ukupnog parničnog troška valjalo je dosuditi tužiteljici iznos od 867,65 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate. Tužiteljici je temeljem članka 151. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Valja reći da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 18. veljače 2025. kojim određuje zadatak vještaku budući da je isto mogla učiniti i na ročištu za koje joj je priznat trošak zastupanja, kao niti podneska od 8. rujna 2025. kojim se očituje o izboru osobe vještaka budući da isti nisu bili nužni za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a te bi priznavanje tih podnesaka u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

Stoga je odlučeno kao pod točkom IV izreke presude.

28. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 16. siječnja 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku