REPUBLIKA HRVATSKA

P-3444/2025

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupan po pun. Dora Nanžeković Žuža odvj. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave održane dana 14. studenog 2025. god., u prisustvu tužitelja i zamj. pun. tuženika Igor Bulovan odvj. vjež. u Splitu, dana 16. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"- Proglašava se ovrha u predmetu Općinskog suda u Splitu br. Ovr-1839/2019 od 9. 3. 2020. godine nedopuštenom.

- Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak."

II Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 421,88 Eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče od 16. siječnja 2026. god., pa do isplate.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 18. svibnja 2020. god., podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je Rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1839/2019 od 9.3.202.god., upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe u tom ovršnom predmetu nedopuštenom.

Navodi da je tuženik predložio ovrhu u ovom ovršnom postupku na temelju Rješenja o ovrsi Općinskog sud u Omišu posl. br. Ovr-288/00 od 15.6. 2000. god., koje Rješenje je sada ovršna isprava.

Tužitelj smatra da je za pobijanu ovrhu nastupila zastara budući je od nastupanja pravomoćnosti ovršne isprave proteklo više od deset (10) godina, u kojem roku je tuženik sukladno članku 233 Zakona o obveznim odnosima, mogao tražiti provođenje ovrhe.

Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese odluku pobliže opisanu u izreci presude.

U odgovoru na tužbu od 03. listopada 2025. god., tuženik navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nadalje, tuženik ističe da je prigovor zastare tužitelja u cijelosti neosnovan.

Naime, rješenjem o ovrsi naslovnog suda posl. br. Ovr-288/00 od 15.06.2000., protiv tužitelja, tada ovršenika, a povodom ovršnog prijedloga tuženika, određena je ovrha na pojedinačnom žiro računu ovršenika (Dokaz: uvid u spis naslovnog suda posl. br.Ovr-288/00).

Budući da je ovrha na pokretninama ostala bezuspješna tuženik, tada ovrhovoditelj, predložio je naslovnom sudu da se ovrha nastavi pljenidbom svih računa ovršenika, stoga je sud donio rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-1839/19 od 28.11.2019., kojim je određena pljenidba novčanih sredstava ovršenika.

Protiv rješenja o ovrsi pod posl. br. Ovr-1839/19 ovršenik, sada tužitelj, izjavljuje žalbu ističući prigovor zastare, a koji je u cijelosti neosnovan.

Naime, iz svega navedenog proizlazi da zastara u konkretnom slučaju nije nastupila sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), kojim je propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

Slijedom navedenog, zastara je u konkretnom slučaju prekinuta podnošenjem ovršnog prijedloga 15.05.2000., te je zastara počela teći tek donošenjem rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. br Ovr-1839/19 od 24.05.2022., a kojim je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, posl. br. Ovr-1839/19 od 28.11.2019.

U prilog navedenom govori i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev- 1537/2015 od 12. listopada 2015., u kojem se navodi i sljedeće: «Predlaganje novog sredstva ili predmeta ovrhe se u smislu odredbe čl. 5. st. 3. OZ-a, ne može smatrati prijedlogom za ovrhu kojim se pokreće novi ovršni postupak, jer ovrhovoditelj predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe u već pokrenutom ovršnom postupku radi namirenja iste tražbine. Pravni institut promjene sredstava ili predmeta ovrhe ne bi imao smisla kada bi se takav prijedlog smatrao prijedlogom za kojim se pokreće novi ovršni postupak. Dakle, kada ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine predlaže novo sredstvo ili predmet ovrhe, sud donosi novo rješenje o ovrsi, ali time se nastavlja već prije započeta ovrha. U konkretnom slučaju u odnosu na zastaru predmetnog potraživanja nastupio je prekid zastare podnošenjem ovršnog prijedloga na temelju vjerodostojne isprave i istovremenim prijedlogom za provedbu ovrhe 1994., a zastara potraživanja na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi još nije niti počela teći- jer ovršni postupak još uvijek traje, pa traje i prekid zastarijevanja potraživanja koji je nastupio podnošenjem naprijed navedenog ovršnog prijedloga.» (Dokaz: rješenje Vrhovodnog suda Republike Hrvatske, Rev—1537/2015 od 12. listopada 2015.).

Gore navedenim tvrdnjama tuženika u prilog govori i sentenca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž—1547/2021 od 05. siječnja 2022. Cit. sentenca navodi sljedeće: «podnošenjem ovršnog prijedloga (30. travnja 2003.) tuženik je prekinuo zastaru, a s obzirom da ovršni postupak od tada neprekinuto traje, odnosno određena ovrha nije obustavljena ili dovršena na neki od načina propisanih odredbama čl. 67. i čl. 68. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.), to desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO, nakon prekida do kojeg je došlo podnošenjem ovršnog prijedloga nije ni počeo teći, zbog čega je neosnovan tužiteljev prigovor zastare tuženikove tražbine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. br. Rev 1608/15-2 od 3. svibnja 2017. i presudi posl. br. Rev 1919/2019-2 od 8. svibnja 2019.» (Dokaz: sentenca Županijskog suda u Zadru, posl. br. Gž—1547/2021 od 05. siječnja 2022.).

Shodno navedenom, nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, a kako to neosnovano tvrdi tužitelj.

Slijedom svega navedenog, obzirom da je prigovor zastare tužitelja u cijelosti neosnovan, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev, te naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

Tuženik je zatražio parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Rješenje ovog suda posl. br. Ovr-1839/2019 od 09. ožujka 2020. god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-1537/2015-2 od 21.10.2015. god., Sentencu Županijskog suda u Zadru br. odluke Gž 1547/2021-2 od 05.01.2022. god., te spis predmeta ovog suda posl. b.r Ovr-1839/2019.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Ovr-1839/2019, utvrđeno je da je tuženik dana 15. svibnja 2000. god., podnio ex. Općinskom sudu u Omišu, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u svrhu prisilne naplate potraživanja u iznosu od ukupno 5.317,35 Kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.533,95 Kn, teče od 21. 10. 1999. god., na iznos od 2.281,47 Kn, teče od 21. 11. 1999. god., te na iznos od 1.501,93 Kn, teče od 21. 12. 1999. god., sve do isplate, i to iz osnova neplaćenih računa za obavljene telekomunikacijske usluge za 10 mj./1999 god. s dospijećem plaćanja 20.10.1999. god., za 11 mj./1999 god. sa dospijećem plaćanja 20.11. 1999. god., te za 12 mj./1999 god. sa dospijećem plaćanja 20.12. 1999. god., a temeljem priloženog Izvatka iz poslovne knjige br. T-7/5465/00 od 31.03. 2000. godine.

Ex. Općinski sud u Omišu je prihvatio u cijelosti podneseni ovršni prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja i donio Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-288/00 od 15. 06. 2000. godine.

Ovršni prijedlog i pravomoćno Rješenje o ovrsi posl. br. Ovr-288/00 od 15. 06. 2000. god., dopisom ex. Općinskog suda u Omišu posl. br. Ovr-288/00 od 02. studenog 2000. god., dostavljeno je ZAP-u Omiš kao ovršenikovom dužniku, uz nalog da se izvrši prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u korist tuženika kao ovrhovoditelja.

Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-288/00 od 29. svibnja 2019. god., naloženo je ovršenikovom dužniku FINA Split, da dostavi očitovanje o provedbi rješđenja o ovrsi ex. Općinksog suda u Omišu posl. br. Ovr-288/00 od 15. lipnja 2000. godine.

Kod ovog suda je dana 14. lipnja 2019. god., zaprimljen dopis Financijske agencije, Regionalni centar Split Kl. 120-11/19-02/13, Ur. br. 08-523-19-AK od 10. 06. 2019. god., u kojem izvješćuje ovaj sud da između ostaloga, i za osnovu za plaćanje Ovr-288/00, ovršenik JC, nije moguće izvršiti provjeru bez podataka o ovršenikovom broju računa (iz tog razdoblja odnosno iz te osnove), pa je ovaj sud zamoljen za dostavu navedenog podatka ili preslika rješenja za tužitelja kao ovršenika.

Kod ovog suda je dana 25. srpnja 2019. god., zaprimljena i obavijest o vraćanju osnova za plaćanje FINA-e, Sektor poslovne mreže, RC Split Kl. 120-11/19-02/13, Ur. br. 08-523-19-AG od 16. 07. 2019. god., i to na osnovi članka 14, 15 i 16 Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (N.N. br. 71/18), iz razloga što račun na kojem je određena ovrha i u korist kojeg je određena ovrha ne postoje u JRR.

Zaključkom ovog suda posl. br. Ovr-288/00 od 26. rujna 2019. god., naloženo je tuženiku kao ovrhovoditelju da u roku od 8 dana dostavi uređeni ovršni prijedlog s obzirom na zaprimljeni dopis FINA-e, u kojem je navedenog kako računi u kojima je određena ovrha i u korist kojeg je određena ovrha ne postoje u JRR, a koji dopis je tuženik kao ovrhovoditelj zaprimio dana 02. rujna 2019. godine.

Postupajući po nalogu suda tuženik kao ovrhovoditelj je dana 22. studenog 2019. god., podnio ovom sudu Prijedlog za promjenu sredstava ovrhe, i predložio ovom sudu da donese rješenje koji se određuje ovrha pljenidbom novčanih sredstava tužitelja kao ovršenika po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama, a prema osobnom identifikacijskom broju, sukladno odredbama čl. 5 i 8 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

Ovaj su je postupajući po prijedlogu tuženika kao ovršenika donio Rješenja o ovrsi kojim se određuje predložena ovrha posl. br. Ovr-1839/2019 od 28. studenog 2019. godine.

Tužitelj kao ovršenik je dana 18. prosinca 2019. god., podnio ovom sudu žalbu protiv donijetog Rješenja o ovrsi posl. br. Ovr-1839/2019 od 28. studenog 2019. god., u kojem ističe prigovor zastare tražbina iz ovršne isprave koja je donesena 15.06. 2000. godine.

Rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-1839/2019 od 09. ožujka 2020. god., tužitelj kao ovršenik je upućen da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u toj pravnoj stvari.

Kod ovog suda je dana 23. veljače 2022. god., zaprimljena potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje FINA-e, Sektor poslovne mreže, RC Split Kl. 160-01/22-07/177, Ur. br. 08-5012-22 od 18. 02. 2022. god., a temeljem članka 12 ZPONS, uz obrazloženje da je utvrđena nemogućnost izvršenja temeljem članka 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (N.N. br. 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20), navedene u specifikaciji koja je prilog dostavljenoj potvrdi.

Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-1839/2019-8 od 24. svibnja 2022. god., obustavljen je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda poslovni broj Ovr-1839/2019 od 28. studenog 2019. godine.

Kod ovog suda je potom dana 01. lipnja 2022. god., zaprimljena i potvrda o nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje zbog nedostatka novčanih sredstava FINA-e, Sektor poslovne mreže, RC Split Kl. 160-01/22-07/177, Ur. br. 08-5012-22-AK od 27. 05. 2022. god., uz obrazloženje da za izvršenje osnove br. Ovr-1839/19 nema novčanih sredstava, a koje potvrda se izdaje na zahtjev tuženika kao ovrhovoditelja.

U sporno vrijeme važeći Zakon o obveznom odnosima (N.N. br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), propisivao je u odredbi čl. 378, st. 1, toč. 3, da zastarijevaju za jednu godinu potraživanja pošte, telegrafa, i telefona za upotrebu telefona i poštanskih pretinaca te druga njihova potraživanja koja se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima.

U odredbi čl. 379 st. 1 u sporno vrijeme važećeg Zakona o obveznom odnosima, bilo je propisano da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

Kako je već navedeno, pregledom spisa predmeta ovog suda posl. br. Ovr- 1839/2019, utvrđeno je da je tuženik dana 15. svibnja 2000. god., podnio ex. Općinskom sudu u Omišu, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u svrhu prisilne naplate potraživanja u iznosu od ukupno 5.317,35 Kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 1.533,95 Kn, teče od 21. 10. 1999. god., na iznos od 2.281,47 Kn, teče od 21. 11. 1999. god., te na iznos od 1.501,93 Kn, teče od 21. 12. 1999. god., sve do isplate, i to iz osnova neplaćenih računa za obavljene telekomunikacijske usluge za 10 mj./1999 god. s dospijećem plaćanja 20.10.1999. god., za 11 mj./1999 god. sa dospijećem plaćanja 20.11. 1999. god., te za 12 mj./1999 god. sa dospijećem plaćanja 20.12. 1999. god., a temeljem priloženog Izvatka iz poslovne knjige br. T-7/5465/00 od 31.03. 2000. godine.

Prema tome, tuženik je prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, podnio ex. Općinskom sudu u Omišu dana 15. svibnja 2000. god., dakle tijekom zakonskog zastarnog roka od jedne godine, propisanog citiranom odredbom čl. 378, st. 1, toč. 3 u sporno vrijem važeće Zakona o obveznom odnosima, a računajući od dospijeća neplaćenih računa za obavljene telekomunikacijske usluge za 10 mj./1999 god. s dospijećem plaćanja 20.10.1999. god., za 11 mj./1999 god. sa dospijećem plaćanja 20.11. 1999. god., te za 12 mj./1999 god. sa dospijećem plaćanja 20.12. 1999. godine.

Slijedom navedenog, za pobijanu ovrhu nije nastupila zastara budući da od nastupanja pravomoćnosti ovršne isprave tj. donijetog Rješenja o ovrsi ex. Općinskog suda u Omišu posl. br. Ovr-288/00 od 15. 06. 2000. god., a koje je tužitelju kao ovršeniku uredno dostavljano dana 26. lipnja 2000. god., nije proteklo više od deset (10) godina, u kojem roku je tuženik kao ovrhovoditelj sukladno članku 379 st.1 u sporno vrijeme važećeg Zakona o obveznim odnosima, mogao tražiti provođenje ovrhe, a kako to u tužbi neosnovano navodi tužitelj.

Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev je odbijan kao neosnovan, te je donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155 Zakona parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Tuženiku su priznati zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav odgovora na tužbu 75 bod., pristup na jedno ročište 18,75 bod., i pristup na jedno ročište 75 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 84,38 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 16. siječnja 2026. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - tužitelju

- pun. tuženika