REPUBLIKA HRVATSKA
Posl.br. 30. Pn-80/2022
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ana Marinović Tarabarić, odvjetnica u Splitu, 141. brigade 9, protiv tužene TURISTIČKA ZAJEDNICA OPĆINE OREBIĆ, OIB 35782972787, koju zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Kunstek, Halle & Štimac d.o.o. iz Zagreba, Ilica 31, radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane dana 8. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 16. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Dužna je tužena Turistička zajednica Općine Orebić, Zrinsko-Frankopanska 2, OIB: 35782972787, isplatiti tužiteljici MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iznos od 2.000,00 EUR (dvijetisuće eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2021. do 12. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 12. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. U preostalom dijelu (3.900,00 EUR) tužbeni zahtjev se odbija.
III. Nalaže se tuženoj Turističkoj zajednici Općine Orebić, Zrinsko- Frankopanska 2, OIB: 35782972787, da tužiteljici MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.437,25 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je tužena svojim postupanjem povrijedila tužiteljičino pravo na zaštitu osobnih podataka, a što je pravomoćno i utvrđeno rješenjem Agencije za zaštitu osobnih podataka od 29. ožujka 2017. te presudom Upravnog suda u Splitu pod posl.br. Usl-191/17 od 5. travnja 2018. Zbog toga je, kako se dalje navodi u tužbi, tužena odgovorna za štetu koju trpi tužiteljica, a takva je odgovornost propisana odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka kao i Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka. Uslijed ovakvog postupanja tužene, tvrdi dalje tužiteljica, ona je doživjela više nelagodnosti u sredini u kojoj živi jer su vrlo brzo njeni zaštićeni podaci postali tema razgovora i raspravljanja među mještanima, a sve to utjecalo je na njezino zdravlje zbog osjećaja poniženosti, bespomoćnosti i razočarenja. Pozivajući se tako na tvrdnju da je na opisani način tužena povrijedila njeno pravo osobnosti, tužiteljica je tužbom od 30. ožujka 2021. zatražila od tužene naknadu štete u iznosu od 45.000,00 kn uz pripadajuću zateznu kamatu počev od podnošenja tužbe pa do isplate.
1. 1. Prvobitno postavljeni odštetni zahtjev tužiteljica je tijekom postupka uskladila s važećom novčanom jedinicom u RH i to podneskom od 6. travnja 2025. (list spsia br. 136 i 137) tako da od tužene potražuje novčanu naknadu u iznosu od 5.900 € uz pripadajuću zateznu kamatu počev od podnošenja tužbe.
2. Tužena je u odgovoru na tužbu (list spisa 23-31) osporila i osnov i visinu odštetnog zahtjeva istaknuvši u prvom redu prigovor zastare s tvrdnjom da je tužiteljica već 6. srpnja 2016. uputila prijavu nadležnoj Agenciji za zaštitu osobnih podataka iz čega proizlazi da je već tada bila upoznata sa štetnom radnjom i osobom koja joj je navodno nanijela štetu. Stoga je, tvrdi tužena, od 6. srpnja 2016. pa do dana podnošenja tužbe (30. ožujka 2021.) protekao i subjektivni i objektivni zastarni rok. Stoga tužena predlaže da se odbije tužiteljičin zahtjev za naknadu štete pored čega navodi da tužiteljica nije dokazala bilo kakvu uzročnu vezu između opisane radnje tužene tj. dostave zapisnika s ročišta održanom u sudskom predmetu pred ovim sudom pod posl.br. Pr-37/2017 (raniji broj Pn-75/15) i eventualne štete tj. pogoršanja tužiteljičinog zdravstvenog stanja a se to neovisno o činjenici što je Agencija za zaštitu osobnih podataka svojim rješenjem od 29. ožujka 2017. utvrdila da je došlo do povrede prava na zaštitu osobnih podataka. Predložila je da se tužbeni zahtjev odbije.
3. Proveden je dokaz pregledom spisu priloženih isprava, pregledom spisa Upravnog suda u Splitu pod posl.br. Usl-191/17 te ovosudnog parničnog predmeta Pr-37/17, vještačenjem po vještaku dr Hrvoju Markoviću, saslušanjem svjedokinja MHD i DHD te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.
4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
5. Predmetom spora u ovoj je parnici zahtjev tužiteljice da joj tužena naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti utemeljen na tvrdnji da je tužena obradom osobnih podataka tužiteljice povrijedila odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka (NN 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 106/12). Riječ je, dakle, o potraživanju naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pa su u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe citiranog Zakona kao i odredbe čl. 19., čl. 1046. i čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje ZOO), a po pitanju zastarnog roka primjenjuje se odredba čl. 230. ZOO-a.
5. 1. Prema čl. 26. Zakona o zaštiti osobnih podataka za štetu koja je ispitaniku nastala zbog obrade osobnih podataka protivno odredbama istog Zakona odgovara voditelj zbirke osobnih podataka, a sukladno općim propisima o naknadi štete.
5. 2. Od 25. svibnja 2018. u svim državama članicama EU pa tako i u Republici Hrvatskoj izravno se primjenjuje Uredba 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i osobnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ – Opća uredba o zaštiti podataka. Odredbama spomenute Uredbe u čl. 4.12 propisano je da povreda osobnih podataka znači kršenje sigurnosti koje dovodi do slučajnog ili nezakonitog uništenja, gubitka, izmjene, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa osobnim podacima koji su preneseni, pohranjeni ili na drugi način obrađivani.
5. 3. Odredbom čl. 19. st. 1. ZOO-a propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a u st. 2. cit. članka naznačeno je da se pod pravo osobnosti podrazumijeva pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i sl.
5. 4. Odredbom čl. 1046 ZOO-a prihvaćena je objektivna koncepcija neimovinske štete kao povrede prava osobnosti jer je istom odredbom propisano da štetu predstavlja, između ostalog, i povreda prava osobnosti.
5. 5. Prema odredbi čl. 1100. st. 1. istog Zakona propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.
5. 6. Odredbom čl. 230. ZOO-a propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koju je štetu počinila (st. 1.) kao i da u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.
6. Kako je tužena već u odgovoru na tužbu istakla prigovor zastare, valjalo je u ovoj pravnoj stvari utvrditi od kada teče subjektivni zastarni rok od 3 godine, odnosno je li takav subjektivni rok u okviru objektivnog roka od pet godina, a sve primjenom odredbe čl. 230. ZOO-a.
7. Iz sadržaja pregledanih isprava u postupku je utvrđeno:
- da je tužiteljica počev od 2007. godine bila u radnom odnosu kod tužene na radnom mjestu direktorice Turističkog ureda
- da je na sjednici Turističkog vijeća tužene dana 10. ožujka 2015. donesena odluka kojom se tužiteljica razrješava dužnosti direktorice
- da je nakon provedenog nadzora dopisom Ministarstva turizma od 31. ožujka 2015. naloženo tuženoj da poništi svoju odluku o razrješenju direktorice
- da je tužiteljica pred ovim sudom zatražila sudsku zaštitu zbog uznemiravanja na radnome mjestu pozivajući se na odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije a takav je predmet zaveden pod posl.br. Pn-75/2015 s time što je naknadno izmijenjena oznaka i poslovni broj predmeta te se nastavio voditi pod posl.br. Pr-37/2017
- da je u istoj parnici dana 26. veljače 2016. održano ročište za glavnu raspravu na kojemu su saslušani brojni svjedoci, a zapisnik s tog ročišta priložen je na listu spisa 52-63
- da su u tom zapisniku sadržani iskazi svjedoka DH, MHD, HH, SH, IH i ĐH
- da su svjedokinje MHD i SH iskazivale o tome kako su problemi na radnome mjestu tužiteljice utjecali na njezino zdravstveno stanje navodeći da je zbog psihičkih problema morala zatražiti liječničku pomoć
- da je tuženu u toj parnici zastupao ovlašteni punomoćnik i to odvjetnik, koji je sadržaj ovog zapisnika uputio elektroničkim putem na službeni e-mail Turističke zajednice Općine Orebić
- da je isti zapisnik nakon toga proslijeđen članovima Turističkog vijeća
- da se dana 6. srpnja 2016. tužiteljica obratila Agenciji za zaštiti osobnih podataka upitom o tome je li u njenom slučaju povrijeđen Zakon o zaštiti osobnih podataka
- da je dana 17. veljače 2017. tužiteljica nadležnoj agenciji podnijela zahtjev za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka navodeći kako je dana 26. veljače 2016. održano ročište u predmetu pred ovim sudom pod br. Pn-75/15, kako su na istom ročištu saslušani svjedoci koje je predložila te kako je elektroničkim putem sadržaj zapisnika sa svim osobnim podacima dostavljen drugim primateljima
- da je rješenjem Agencije za zaštitu osobnih podataka pod br. Klasa: UP/I- 041-02/17-01/08, Urbroj: 567-02/11-17-01, od 29. ožujka 2017. prihvaćen zahtjev MH za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka (list spisa br. 5-7)
- da je istim rješenjem utvrđeno kako je tužena Turistička zajednica Općine Orebić obradom osobnih podataka sadržanih u zapisniku sa sudskog ročišta u parnici pod br. Pn-75/15 (novi broj Pr-37/17) od 26. veljače 2016., a koji su učinjeni dostupnim u prekomjernom opsegu članovima Turističkog vijeća, postupala protivno odredbama čl. 6. i 7. Zakona o zaštiti osobnih podataka
- da iz obrazloženja spomenutog rješenja proizlazi kako tužena nije imala pravni temelj i zakonitu svrhu disponirati osobnim podacima tužiteljice koji su sadržani u zapisniku s ročišta u ovosudnoj parnici Pn-75/15 od 26. veljače 2016., a posebice jer je riječ o postupku koji u tom trenutku nije bio pravomoćno okončan
- da je protiv takvog rješenja Turistička zajednica Općine Orebić pokrenula upravni spor tužbom pred upravnim sudom u Splitu zatraživši poništenje rješenja
- da je presudom Upravnog suda u Splitu pod br. Usl-191/17 od 5. travnja 2017. odbijen zahtjev Turističke zajednice Općine Orebić upravljen na poništenje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka od 29. ožujka 2017. (list spisa br. 10- 14)
- da je ovakva presuda postala pravomoćna dana 17. srpnja 2019. donošenjem presude Visokog upravnog suda RH br. Usž-4734/18 od 17. srpnja 2019. a kojom je odbijena podnesena žalba (list spisa br. 8 i 9)
- da je u međuvremenu okončan parnični postupak pred ovim sudom započet od posl.br. Pn-75/15, a koji je poslovni broj naknadno promijenjen u Pr-37/17 i to donošenjem presude od 14. prosinca 2018. (list spisa br. 68-81)
- da je presudom u toj parnici odbijen zahtjev MH upravljen na utvrđenje da je uznemiravana na radnome mjestu čime bi bila povrijeđena njezina prava na dostojanstvo, čast, ugled, tjelesno i duševno zdravlje, a jednako je tako odbijen zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 90.000,00 kn
- da je takva presuda postala pravomoćna dana 19. veljače 2019. donošenjem presude Županijskog suda u Zagrebu pod br. Gžr-90/19 kojom je odbijena tužiteljičina žalba (list spisa 82-86)
8. Tužiteljica, dakle, tvrdi da je tužena njezine osobne podatke, posebice podatke o zdravlju sadržane u zapisniku sastavljenom dana 26. veljače 2016. u parnici pod br. Pn-75/15 dostavila članovima svog Turističkog vijeća, da su takvi podaci postali tema razgovora među mještanima, da je time tužena povrijedila njezino pravo osobnosti sramoteći je i ponižavajući, da je to utjecalo na njezino zdravlje i da tužena odgovara za takvu štetu jer je njena odgovornost propisana odredbom čl. 26. Zakona o zaštiti osobnih podataka.
9. Predmetnu tužbu radi naknade štete tužiteljica je podnijela dana 30. ožujka 2021., a ocjenom svih odlučnih okolnosti ovaj je sud utvrdio neosnovanim prigovor zastare kojega je istakla tužena.
9. 1. Nije sporno među strankama da je tužiteljica za činjenicu prosljeđivanja sudskog zapisnika svim članovima Turističkog vijeća tužene saznala neposredno nakon ročišta održanog u ovosudnoj parnici Pn-75/15 dana 26. veljače 2016., a nakon čega se dana 6. srpnja 2016. obratila Agenciji za zaštitu osobnih podataka zatraživši odgovor je li u njenom slučaju povrijeđen Zakon o zaštiti osobnih podataka. Ovo jasno proizlazi iz spisa Upravnog suda u Splitu pod posl.br. Usl-191/17 (list 40 tog spisa) odnosno iz presude tog suda pod posl.br. Usl-191/17 od 5. travnja 2018. priložene na listu spisa 10-14 (strana 7 obrazloženja presude, redak 7, 8 i 9). Potom je dana 17. veljače 2017. tužiteljica podnijela nadležnoj agenciji zahtjev za zaštitu prava vezano za obradu njezinih osobnih podataka, a o takvom je zahtjevu odlučeno rješenjem od
29. ožujka 2017. (list spisa 5-7).
9. 2. Međutim, u konkretnom je slučaju potrebno imati u vidu da prema odredbi čl. 230. ZOO-a, a sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, saznanje za štetu obuhvaća i saznanje o obujmu i visini štete odnosno o opsegu štete, a što je moguće utvrditi tek po završetku liječenja i nakon stabilizacije zdravstvenog stanja. Stoga je radi ocjene prigovora zastare te radi utvrđenja uzročno posljedične veze između štetne radnje tužene i nastalih posljedica kod tužiteljice valjalo u postupku provesti dokaz medicinskim vještačenjem.
9. 3. Vještakom je u ovoj pravnoj stvari imenovan dr Hrvoje Marković kojemu je sud dostavio svu raspoloživu medicinsku dokumentaciju, a u svom pisanom nalazu (list spisa br. 118-125) vještak je utvrdio:
- da je tužiteljica i prije veljače 2016. imala psihičke poteškoće, da je sve to bilo vezano za njezino razrješenje s mjesta direktorice TZ Orebić, da se o tome pisalo po društvenim mrežama, da je zbog toga sama tužiteljica imala niz depresivnih simptoma
- da je objavom spornog zapisnika sa sudskog ročišta u veljači 2016. došlo do pogoršanja zdravstvenog sanja tužiteljice, da je prije toga nastojala prikriti svoje teškoće i povjeravala se samo bliskim osobama te koristila neke lijekove bez javljanja liječniku no nakon objave sadržaja ovog zapisnika da nije više mogla izdržati pritisak jer se stanje pogoršalo u visu nesanica, napetosti, potištenosti te osjećaja srama i nelagode
- da je izabrana liječnica psihijatrica dr Dolores Britvić preporučila psihoterapiju s time što je najprije tužiteljica imala individualni tretman a kasnije grupne terapije koje su prekinute zbog COVID epidemije
- da je tijekom vremena poboljšano tužiteljičino stanje i emocionalno kao i radno funkcioniranje te je liječenje dovršeno
- da su u sudski spis dostavljeni samo liječnički nalazi od veljače 2019. pa do ožujka 2020. dok za prethodno razdoblje ne postoji liječnička dokumentacija
9. 4. Obzirom na primjedbe koje je na nalaz vještaka istakla tužena podneskom od 11. srpnja 2024. (list spisa br. 129-132) s tvrdnjom da ničim nije utvrđena uzročno posljedična veza između sadržaja spornog zapisnika te navodne štete za zdravstveno stanje tužiteljice, imenovani sudski vještak dr Hrvoje Marković je saslušan na glavnoj raspravi dana 7. travnja 2025. (list spisa br. 138-141). U svome iskazu vještak je ustrajao u već datom nalazu i mišljenju te je naveo da je stručno mišljenje izradio isključivo na temelju obavljenog razgovora sa tužiteljicom budući za to sporno razdoblje ne postoji liječnička dokumentacija a svi liječnički nalazi datiraju od veljače 2019. pa nadalje. Ta okolnost tj. nedostatak liječničke dokumentacije za navedeno razdoblje, kako dalje tvrdi vještak, ne utječe na njegov zaključak o tome da je objava spornog zapisnika utjecala na pogoršanje tužiteljičinog zdravstvenog stanja , a posebice imajući u vidu se okolnost života u malom mjestu kao što je [adresa] kao i karakterne crte same tužiteljice. Slijedom toga vještak zaključuje da se nakon što je zapisnik sa sudskog ročišta u predmetu Pn-75/15 od 26. veljače 2016. dospio u javnost kod tužiteljice pojavljuju jače psihičke smetnje u vidu nesanica, napetosti, potištenosti i intenzivnog osjećaja srama s time što je takvo stanje potrajalo par mjeseci.
10. Na sve ove okolnosti saslušana je sama tužiteljica koja navodi da je i u razdoblju prije veljače 2016. bila svjesna kako je njezin rad u Turističkoj zajednici Općine Orebić bio tema brojnih komentara među mještanima. Te su se priče, tvrdi tužiteljica, odnosile uglavnom na preispitivanje njezinih sposobnosti za obavljanje radnog mjesta direktorice TZ-a i nisu bile ugodne no nakon što je citirani zapisnik dospio u javnost se su bpriče i ogovaranja mještana postale za nju znatno neugodnije. Ovo stoga jer je sada glavna tema bila njezino psihičko zdravlje, pitanje je li normalna ili nije, uzima li tablete, je li bila kod psihijatra i sl. Pri svakom izlasku u mjesto osjećala je da je poznanici i mještani čudno gledaju, da iza njezinih leđa pričaju o njoj, teško joj se bilo nositi sa takvim pritiscima, pokušala se od toga obraniti tako da se zatvorila u kuću no shvatila je da joj doista treba stručna pomoć. Krenula je sa Centrom za psihoterapiju u Splitu posjećujući grupne terapije, no ubrzo je shvatila da mora imati intenzivniju i individualnu medicinsku pomoć te se javila liječnici u Splitu, savjetovano joj je da se pokuša vratiti nekim obvezama i poslu, u tu je svrhu otvorila kućnu radinost a kasnije tijekom 2019. otvorila obrt. Tužiteljica izjavljuje kako je njeno liječenje dovršeno tijekom 2021. s time što je još tijekom 2020. morala prekinuti odlaske na terapiju zbog epidemije COVID-19.
10. 1. Svjedokinja HHD vrlo dobro poznajte tužiteljicu, proživljavala je skupa s njom sve događaje počev od 2014. pa nadalje, sjeća se kada ej tužiteljica dobila odluku o prestanku ugovora o radu, družila se tada tijekom 2014. s njom jer je zbog rehabilitacije nakon operacije kičme dulje vremena boravila u [adresa], razgovarala je sa tužiteljicom sugerirajući joj da potraži stručnu pomoć smatrajući da joj nije dovoljna prijateljska podrška. Na takvo već narušeno psihičko zdravlje tužiteljice naknadno je, tvrdi ova svjedokinja, znatno utjecala druga trauma i to okolnost da je zapisnik sa sudske rasprave održane dana 26. veljače 2016. dospio u javnost te postao predmetom komentara među mještanima [adresa]. Na tom zapisniku, ističe ova svjedokinja, bio je sadržan i njezin iskaz, baš zato nedugo nakon ročišta od svoje je majke dobila upit je li doista sve to istina, je li MH posjećuje psihijatra, tad je zaključila da je sadržaj čitavog sudskog zapisnika postao dostupan javnosti, na takav je način došao i do njezine majke. Zbog svega toga njena je prijateljica MH proživljavala užasno teško razdoblje, zatvarala se u kuću kako bi izbjegla čudne poglede i pitanja, teško je bilo nositi se sa takvim pritiscima u maloj sredini gdje je svi poznaju, a posebice jer je osjećala da je neki mještani sažalijevaju što nije bilo dobro, a s druge strane bilo je i onih koji su se svemu tome naslađivali. Pokušavala je što češće telefonom kontaktirati MH, bojala se da se kod nje ne pojavljuju i suicidalne misli, svakako je tu bila potrebna stručna pomoć te se upravo zahvaljujući upornom odlasku na terapije tužiteljica uspjela izboriti sa traumama, započeti nekakav posao te je sada njezino zdravlje dobro. Pored psihičkih problema tužiteljica je, a kako navodi svjedokinja, imala i druge zdravstvene tegobe i to u vidu problema za štitnjačom, slabokrvnošću i sl.
10. 2. Svjedokinja SHD u svome iskazu izjavljuje da MH poznaje kao obiteljsku prijateljicu, pored toga jedno je vrijeme kao učenica tijekom ljeta radila u Turističkoj zajednici Općine Orebić dok je MH bila direktorica, držala je na temelju tog poznanstva da je MH vrlo otvorena osoba te ju je jako iznenadila promjena koju je primijetila tijekom Uskršnjih praznika 2016. Tad je vidjela da je MH postala depresivna, često je plakala, nije htjela izlaziti, bilo joj je jako teško a s druge pak strane po [adresa] je kolao među mještanima neki zapisnik u kojemu se spominjalo zdravstveno stanje tužiteljice. Njoj samoj znali su se obratiti mještani, jednako tako znali su pitati njezine roditelje o tome što se s MH događa, je li bolesna, je li se liječi i sl.
11. Cijeneći provedene dokaze ovaj je sud zaključio da je tužena obradom osobnih podataka tužiteljice na način da su njezini osobni podaci sadržani u sudskom zapisniku od 26. veljače 2016. postali dostupni široj javnosti bez njezinog znanja i pristanka povrijedila tužiteljičino pravo osobnosti te pravo na poštivanje privatnosti i obiteljskog života u smislu čl. 19. ZOO-a. Time je za tužiteljicu nastala šteta sukladno odredbi čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2. istog Zakona.
11. 1. Zastarijevanje podnošenja tužbe na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti regulirano je odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a pri čemu saznanje oštećenika za štetu podrazumijeva ne samo saznanje o postojanju štete već i saznanje o svim elementima visine take štete. Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr Hrvoja Markovića te iskaz same tužiteljice opravdano je zaključiti da je liječenje tužiteljice završeno negdje tijekom 2020., da su tada postale poznate sve posljedice pa samim time od tada i teče subjektivni rok za podnošenje tužbe te je istaknuti prigovor zastare neosnovan.
11. 2. Postupajući u smislu čl. 1100 ZOO-a ovaj je sud ocijenio da težina povrede i sve okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici. Naime, u postupku je dokazana odštetna odgovornost tužene i činjenica da je povredom prava na zaštitu osobnih podataka tužiteljici pričinjena šteta. Nedvojbeno je da je zbog činjenice što su podaci o njenom zdravstvenom stanju postali dostupni širem krugu ljudi u sredini gdje živi tužiteljica doživljavala neugodnosti u svojoj okolini, da je izbjegavala druženja, da je zbog toga trpjela duševne boli i da je njeno psihičko stanje bilo dodatno narušeno. Sve ovo jasno proizlazi iz njezinog iskaza kao i iskaza svjedokinja koje je vrlo dobro poznaju a vještak dr Hrvoje Marković zaključuje da je takvo stanje trajalo par mjeseci.
11. 3. Temeljem odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO-a sud će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha kao i o cilju kojemu služi ovakva naknada. Jednako tako u skladu sa ovom zakonskom odredbom sud mora voditi računa o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa društvenom svrhom pravične novčane naknade.
11. 4. Imajući u vidu sve okolnosti i intenzitet duševnih boli koje je tužiteljica trpjela zbog neovlaštene obrade osobnih podataka ovaj sud smatra da sve okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u iznosu od 2.000 €. Pri tome je svakako potrebno naglasiti da pravična novčana naknada po svojoj naravi ne predstavlja naknadu u punom smislu već zapravo određenu satisfakciju i jedan od načina da se umanje štetne posljedice.
11. 5. U preostalom je dijelu (3.900,00 €) tužiteljičin zahtjev na ime neimovinske štete odbijen kao neosnovan jer je sud ocijenio da je dosuđeni iznos od 2.000,00 EUR-a primjeren svim okolnostima ovog slučaja i težini same povrede.
11. 6. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu koja prema odredbi čl. 1103. ZOO-a teče od dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate, a visina kamatne stope temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. istog Zakona.
12. O troškovima postupka sud je odlučio prema odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP). Ovo stoga jer su stranke djelomično uspjele u ovoj parnici s time što je omjer uspjeha ocijenjen vodeći računa kako o osnovu tako i o visini zahtjeva. Imajući u vidu da je tužiteljica u potpunosti uspjela u osnovu svoje tužbe (100%) te da je njezin uspjeh u pogledu visine odštetnog zahtjeva cca 34% proizlazi da je njezin ukupan postotak 134% što podijeljeno sa 2 (osnov i visina) iznosi 67% S druge pak strane tužena nije uspjela u osnovu a njezin uspjeh u pogledu visine tužbenog zahtjeva je 66% što podijeljeno sa 2 iznosi 33%. Kada se od postotka tužiteljice (67%) oduzme postotak tužene (33%) proizlazi da preostaje postotak od 34% pa je upravo u tom omjeru tužena dužna naknaditi tužiteljici troškove na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku te troškove sudskih pristojbi.
12. 1. Odmjereni troškovi sastoje se od sastava tužbe i sastava podneska od 18. ožujka 2022., zastupanja na ročištima od 21. ožujka 2022., 27. svibnja 2022., 15. veljače 2023., 7. travnja 20225., 12. rujna 2025. te 8. prosinca 2025. te za sastav podneska od 6. travnja 2025., za svaku radnju po 200 € te za sastav žalbe od 18. srpnja 2022. - 250 € što ukupno na ime zastupanja iznosi 2.050,00 €. Ovome iznosu dodatni su troškovi sudskih pristojbi na tužbu (53,09 €), presudu od 5. srpnja 2022. (106,18 €) te žalbu (106,18 €) slijedom čega troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i troškovi sudskih pristojbi iznose 2.315,45 €. Sukladno utvrđenom omjeru na ime uspjeha u ovoj parnici sud je obvezao tuženu naknaditi tužiteljici 34% ukupnih troškova i to iznos od 787,25 €.
1 0
12. 2. Troškove za provedbu dokaza vještačenjem (650 €) sud je tužiteljici priznao u cijelosti obzirom da je takav dokaz svakako trebalo izvesti neovisno o visini priznatog tužbenog zahtjeva. Shodno tome ukupno priznati trošak iznosi 1.437,25 €.
13. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Korčuli, 16. siječnja 2026.
S u d a c :
Marija Skokandić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).