Poslovni broj 19 P.927/2020-24

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Srhoj, u pravnoj stvari tužitelja KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Iva Orlić Šoletić, odvjetnica iz Dubrovnika, protiv tuženika 1. FL OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić, odvjetnik iz Dubrovnika, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 16. prosinca 2025. u prisutnosti stranaka i punomoćnika stranaka, 16 siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina upisanih u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] civilnom diobom.

Dužni su tuženici trpjeti prodaju čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u ovršnom postupku.

Dužni su tuženici platiti tužitelju troškove parničnog postupka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da su KL, FL i JL suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] u slijedećim suvlasnički dijelovima i to da je: KL vlasnik 1/3 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], FL vlasnik 1/3 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], JL vlasnik 1/3 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina].“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima trošak ovog postupka u iznosu od 825,00 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su parnične stranke uknjižene kao suvlasnici čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], svaki po 1/3 dijela prava vlasništva. Tužiteljica je zatražila razvrgnuće suvlasničke zajednice u postupku R1- 188/2015 pred Općinskim sudom u Dubrovniku, ali je postupak razvrgnuća obustavljen i tužiteljica je upućena u parnicu, obzirom su tuženici u tom postupku naveli kako je suvlasnička zajednica već razvrgnuta jer u nekretnini postoje tri samostalne stambene jedinice od kojih svaki od suvlasnika posjeduje posebnu etažu. Predmetna nekretnina čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čest. zem. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] predstavlja obiteljsku kuću koja se sastoji od stana u prizemlju, stana na prvom katu i stana u potkrovlju, kao i vrt i dvorište obiteljske kuće. Tvrdi da predmetnu nekretninu nije moguće etažirati niti je moguća geometrijska dioba iste s obzirom da ne postoji sporazum suvlasnika o istom, te suvlasnički udjeli ne odgovaraju stvarnim dijelovima . Slijedom navedenog, predlaže donijeti presudu kojom će se utvrditi da su KL, FL i JL vlasnici po 1/3 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, razvrgnuti suvlasničku zajednicu civilnom diobom, pri čemu su tuženici dužni trpjeti prodaju predmetne nekretnine u ovršnom postupku, sve uz naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženici se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvenstveno osporavaju tužiteljici aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari, a koji prigovor temelje na sljedećim tvrdnjama:

- da je 2005. g. vlasnica zgr. 2762 k. o. [katastarska općina] bila KLM – majka ČL (oca tužiteljice) te tuženika FL i JL,

- da se čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od 3 samostalne uporabne cjeline tj. stana u prizemlju, na 1. katu i potkrovlju,

- da je BL (tužiteljičina baka i majka oboje tuženika) ugovorom o darovanju od 15.11.2005. g. svakom od svoje troje djece (ČL, FL i JL) darovala 1/3 čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi stanove u zgradi,

- da su JL i FL ušli u posjed stanova u potkrovlju odnosno 1. katu, dok ČL nije ušao u posjed stana u prizemlju zgrade jer je s obitelji živio i nastavio živjeti u [adresa] na adresi [adresa], na kojoj i danas stanuje tužiteljica,

- da je u stanu u prizemlju zgrade 2762 k. o. [katastarska općina] nastavila živjeti majka KLM,

- da je LL svojoj kćeri malodobnoj NL darovao 1/3 prava vlasništva zgrade 2762 k. o. [katastarska općina] te zem.816/2 i 807 sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovorom o darovanju ovjeren pod brojem OV-2896/2013 kod j.b. A. Stanića 23.3.2013.g, i pohranjen u zbirci isprava Z-2057/13, a koji nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta,

- da nedostatak forme ugovora o darovanju bez prave predaje stvari predstavlja razlog za ništetnost ugovora u smislu čl.53. st.1. i 2. Zakona o javnom bilježništvu.

2.1. Tvrde da je tužiteljica vlasništvo nekretnine stekla uknjižbom na temelju ništetnog ugovora, u vrijeme kad u stanu u prizemlju zgr.2762 k. o. [katastarska općina] stanuje KLM, u stanu na 1. katu zgrade FL, a u stanu u potkrovlju zgrade JL, a da sklapanjem darovnog ugovora između oca ČL i kćeri KL, tužiteljica nije stupila u posjed ni najmanjeg dijela zgr.2762 k. o. [katastarska općina], radi čega je ugovor o darovanju sklopljen bez prave predaje nekretnine u posjed. Dodaju i da je kod Općinskog suda u Dubrovniku po tužbi KL bio u tijeku parnični postupak protiv tuženika FL i JL, radi naplate, br.P-454/14 u kojem je sud utvrdio ništetnost darovnog ugovora od 23.3.2013g. br.ovjere OV-2896/16, a što je potvrdio i Županijski sud u Zagreb presudom Gž-5036/17 od 20.3.2018.godine. Slijedom svega navedenog, budući da je ništetan ugovor o darovanju 1/3 zgrade 2762 k. o. [katastarska općina] sklopljen između AL i mldb. KL, a ništetan ugovor ne proizvodi pravne učinke, tužiteljica nije vlasnica nekretnine, pa time ni aktivno legitimirana zahtijevati diobu stvari.

2.2. Osim navedenog, pregledom ugovora o darovanju od 15. studenog 2005. godine, ovjerenog u potpisu darovateljice KLM kod javnog bilježnika Nikše Viđena pod poslovnim brojem OV-14382/05 je razvidno da je BL (darovateljica) darovala svojoj djeci (tuženicima ad.1 i ad.2) i sinu ČL (tužiteljičinom ocu) svakom po 1/3 dijela prava vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] i zem.816/2 z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, BL je svakom svom djetetu darovala samostalnu etažu odnosno svojoj kćeri JL stan u potkrovlju, svom sinu FL stan na 1. katu, jer su ih već posjedovali u vrijeme darovanja, a predlagateljičinom ocu ČL stan u prizemlju. Sadržaj predmeta darovanja je BL potvrdila ovjerenom izjavom (Potvrdom) od 10. prosinca 2011. godine, ovjerene OV-13087/2011 od 10. prosinca 2011. godine. Pregledom te Potvrde slijedi da suvlasnik ČL koristi prizemlje kuće u kojoj živi majka te pripadajući vrt ispred kuće, da suvlasnik FL koristi 1. kat kuće koji je renovirao u cijelosti te pripadajuću taracu na istočnoj strani kuće i polovinu vrta na zapadnoj strani kuće, da suvlasnik JL koristi 2. kat kuće koji je uredila i namjestila za sebe te drugu polovicu vrta na zapadnoj strani kuće. Budući da je ČL odbio provesti etažiranje zgrade, KLM je sklopila Dodatak ugovoru o darovanju s djecom JL i FL, ovjerenim u potpisu svih ugovornih strana kod javnog bilježnika Anđelka Stanića pod poslovnim brojem OV-6138/2014 od 24. lipnja 2014. godine, kojim je neopozivo potvrdila da je na temelju Ugovora o darovanju od 15. studenog 2005. godine svakom obdareniku pripala točno određena stambena jedinica (etaža) u zgradi 2762 k. o. [katastarska općina] odnosno da je ČL na temelju Ugovora o darovanju od 15. studenog 2005. godine stekao 1/3 prava vlasništva zgr.2762 i čest. zem. [katastarska čestica] te 807, sve z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio u zgradi predstavlja stan u prizemlju zgrade u kojem stanuje BL, da je FL na temelju Ugovora o darovanju od 15. studenog 2005. godine stekao 1/3 prava vlasništva zgr.2762 i čest. zem. [katastarska čestica] te 807, sve z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio u zgradi predstavlja stan na 1. katu zgrade u kojem stanuje FL, da je JL na temelju Ugovora o darovanju od 15. studenog 2005. godine stekla 1/3 prava vlasništva zgr.2762 i čest. zem. [katastarska čestica] te 807, sve z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji suvlasnički dio u zgradi predstavlja stan u potkrovlju zgrade u kojem stanuje JL.

2.3. Tužiteljica nema pravni interes utvrditi postojanje prava vlasništva 1/3 nekretnina. U izvanparničnom postupku koji je prethodio ovom parničnom postupku tuženici su tužiteljici osporili pravo na geometrijsku diobu stanova na 1.katu i potkrovlju zgrade 2762 k. o. [katastarska općina] jer tužiteljica nije vlasnica ovih stanova i nema pravni interes ni pravo na diobu stvari koje nije suvlasnik.

2.4. I konačno, tuženici se protive tužbenom zahtjevu jer stan na 1. katu zgrade 2762 k. o. [katastarska općina] predstavlja jedinu nekretninu i jedini dom FL, jednako kao što stan u potkrovlju zgr.2762 k. o. [katastarska općina] predstavlja jedini stan i dom JL. Zbog prava na dom, tuženici se protive zahtjevu za civilnu diobu zgrade 2762 i zem.807 i 816/2 k. o. [katastarska općina]. Slijedom svega iznesenog, predlažu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave koje prileže spisu, i to rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 13.svibnja 2016. R1-188/2015 (stranica 4 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 5- 6 spisa), Ugovor o darovanju nekretnina zaključen između ČL i KL **.**.2013. (stranica 16-18 spisa), potvrdu o realnom načinu korištenja kuće na adresi [adresa] od 10. Prosinca 2011. ovjerena u potpisima FL i KLM kod javnog bilježnika Anđelka Stanića broj OV-13087/2011 (stranica 19-20 spisa), Dodatak ugovoru o darovanju sklopljen između KLM kao darovateljice i FL te JL kao obdarenika od 24. Lipnja 2014. Broj OV-6138/2014, OV-6139/2014 kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, presudu Županijskog suda u Zagrebu od 20. ožujka 2018. poslovni broj Gž-5036/2017 (stranica 25-30 spisa), izvršio uvid u spise ovog suda poslovni broj R1-188/2015 i R1 Ob-234/2022 te saslušao parnične stranke (stranica 65-70 spisa).

4. U odnosu na prigovor tuženika iznesen tijekom postupka da je za ovu vrstu tužbe i raspolaganje imovine zakonskom zastupniku tužiteljice potrebno posebno odobrenje suda u izvanparničnom postupku, treba reći da su zakonski zastupnici tužiteljice pokrenuli postupak za izdavanje odobrenja za zastupanje maloljetnog djeteta u vezi s imovinskim pravima djeteta pred ovim sudom poslovni broj R1 Ob-234/2022, međutim vođenje tog postupka, kao i odobrenje za vođenje ovog postupka je postalo bespredmetno, obzirom je tužiteljica u međuvremenu postala punoljetna, time i potpuno poslovno sposobna.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su parnične stranke suvlasnici na jednake dijelove nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te razvrgnuće suvlasničke zajednice na predmetnoj nekretnini civilnom diobom, prodajom nekretnine na javnoj dražbi i podjelom postignute kupovnine sukladno suvlasničkim omjerima stranaka na istoj nekretnini.

6. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] je utvrđeno da su parnične stranke uknjižene kao vlasnici za po 1/3 dijela prava vlasništva nekretnine oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

7. Iz potvrde o realnom načinu korištenja kuće na adresi [adresa] od 10. Prosinca 2011. ovjerena u potpisima FL i KLM Brkan-Đurović kod javnog bilježnika Anđelka Stanića broj OV-13087/2011 (stranica 19-20 spisa) proizlazi da su ČL, FL i JL, suvlasnici za po 1/3 dijela čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ovu imovinu dobili darovanjem od majke KLM temeljem ugovora o darovanju od 15. studenog 2005. i da je po želji darovateljice određeno tko će koristiti koji dio kuće pa da je tako i koriste, i to ČL prizemlje kuće u kojoj živi majka te pripadajući vrt ispred, FL 1. kat kuće koji je renovirao u cijelosti te pripadajuću taracu na istočnoj strani kuće i polovinu vrta na zapadnoj strani kuće, Zorana Đurović 2. kat kuće koji je uredila za sebe te drugu polovicu vrta na zapadnoj strani kuće, kao i da realni dijelovi odgovaraju udjelu od 1/3 idealnog dijela.

8. Pregledom ugovora o darovanju nekretnina od 23. ožujka 2013. zaključen između ČL kao darovatelja i KL kao obdarenice je utvrđeno da je darovatelj darovao svoje nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to kč. Zgr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], u naravi zgrada, dvorište, šetnica obdarenici i da je ugovor ovjeren u potpisu darovatelja kod javnog bilježnika Anđelka Stanića OV-2896/2013. Temeljem tog ugovora je tužiteljica u zemljišnim knjigama uknjižena kao suvlasnica za 1/3 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine.

9. Iz Dodatka ugovoru o darovanju sklopljen između KLM kao darovateljice i FL te JL kao obdarenika od 24. lipnja 2014. Broj OV-6138/2014, OV-6139/2014 kod javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika (stranica 21- 24 spisa) proizlazi da su ugovorne strane člankom 2. suglasno utvrdile što je temeljem ugovora o darovanju pripalo pojedinom djetetu darovateljice i način na koji se predmetna nekretnina koristi, da je člankom 3. Dodatka ugovoru utvrđeno da je FL zadržao posjed stana na 1. katu kuće, da je JL zadržala posjed stana na 2. katu kuće, a koje su o svom trošku uredili i renovirali, da ČL nije stupio u posjed tih stanova i da u stanu u prizemlju koji je po darovnom ugovoru pripao ČL do smrti stanuje darovateljica KLM.

10. Pregledom spisa ovog suda poslovni broj R1-188/2015 je utvrđeno da su parnične stranke vodile izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, po prijedlogu ovdje tužiteljice KL, a koji je obustavljen zbog spora o pravu suvlasništva i predmetu diobe.

11. Tužiteljica KL je u svojem iskazu (stranica spisa 66) navela da je upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine za 1/3 dijela prava vlasništva, pri čemu ima oko 50 m2 u toj kući, dok tuženici imaju otprilike od po 90 m2. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću koja se sastoji od prizemlja, prvog i drugog kata. Koliko ona zna, oni nemaju zapisani ugovor o korištenju pojedinih dijelova nekretnine. Njezin dio je prizemlje, a ne zna tko koristi prvi i drugi kat. Kada je se pita o načinu razvrgnuća suvlasništva i zbog čega se ne mogu dogovoriti, navodi da ne mogu postići dogovor da se nekretnina proda ili da se njoj da određena naknada u novcu na ime vrijednosti prizemlja i po njezinom mišljenju je to razlog zbog čega se ne mogu razvrgnuti. Ona ne zna bi li se predmetna nekretnina mogla etažirati jer nema saznanja o tome. Njezin dio prizemlje se nalazi u dugotrajnom najmu, a nema posebna saznanja o tome jer studira u Zagrebu te je dala punomoć roditeljima za davanje prizemlja u najam. Obiteljska kuća se sastoji od tri zasebna stana. BL je bila njezina baka, preminula je 2019. godine. Ona nema saznanja o darovanju BL svojoj djeci, a vezano za predmetnu nekretninu jer je bila mala. Pretpostavlja da njezin otac zna više o tome. Ne zna otkad je upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine, a njezin otac joj je darovao suvlasnički dio, tada je bila maloljetna. Trenutno se nalazi u Zagrebu gdje studira, a inače stanuje u [adresa] na ranije navedenoj adresi. U gradu u predmetnoj nekretnini nije nikada stanovala niti je stanovao itko od njezine uže obitelji osim oca kad je bio dijete. I njezin otac stanuje u [adresa], a tamo su otkad zna za sebe, sigurno preko 20 godina. Pokojna baka je stanovala u predmetnoj nekretnini i to u prizemlju, cijeli svoj život, a misli da je nekoliko godina prije smrti bila u [adresa]. Na pitanja punomoćnika tuženika, odgovorila je da ulaz stana u prizemlju gleda prema moru i da se nalazi s južne strane; da se do stana na prvom katu dolazi stepenicama pri čemu je udaljenost oko 5-6 metara i da se stan nalazi na zapadnom pročelju, da se do stana na drugom katu dolazi također stepenicama i da se nalazi na zapadnom pročelju; da nema ključ stanova na prvom i drugom katu odgovara i da ih nije nikada imala; da ne zna točno imena osoba koje stanuju u stanu u prizemlju koji je u najmu i da stanuju 4 osobe; da računi struje i vode dolaze na njezino ime; da nema saznanja koliko ima brojila za vodu, gdje se nalazi šaht i gdje se nalazi kutija za struju; da je imala 9 godina kada joj je otac darovao stan u prizemlju i kako je bila mala da se ne sjeća tko je tada stanovao u prizemlju, ali pretpostavlja da je baka; da ne zna tko je tada stanovao u stanovima na prvom i drugom katu i da je jedno vrijeme u stanu na drugom katu stanovala JL, a moguće da stanuje i danas pri čemu nije sigurna u to; da je preuređivala stan prije davanja u najam; da stvarno ne zna je li tražila suglasnost od preostalih suvlasnika za uređenje i za iznajmljivanje i stvarno ne zna je li tražila pisanim putem odgovara; da je kao mala možda bila u stanovima na prvom i drugom katu

11. 1. Tuženik ad. 1. FL u svom iskazu (stranica spisa 67-68) navodi da je predmetna nekretnina obiteljska kuća u [adresa] na adresi [adresa], koja se sastoji od 3 zasebne stambene cjeline, u prizemlju, na prvom i drugom katu. Sve stambene cjeline su zasebne na način da postoje tri odvojena ulaza, tri brojila za potrošnju vode i struje i sve je odvojeno i nema ništa zajedničko među njima. Prizemlje se sastoji od stana površine od oko 50 m2, spreme od oko 13-14 m2 i vrta površine 150 m2. Prvi kat se sastoji od stana površine 78 m2, a drugi kat od stana površine 85 m2. Stan na prvom katu je njegov, na temelju majčine diobe i njezine volje, a stan na drugom katu je sestrin. Osim toga, postoji i vrt na zapadnoj strani obiteljske kuće, tu se sada nalazi bazen, a inače sestra i on zajednički dijele taj vrt na jednake dijelove. Njihova pok. majka je još prije sklapanja ugovora o darovanju iz 2005. kojim je djeci darovala po 1/3 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, odlučila podijeliti imovinu svojoj djeci, i to nekretnine u [adresa] i [adresa]. Majčina volja je bila da nitko od djece ne bude zakinut i da svi otprilike dobiju podjednaki dio. Majka je povezala nekretnine iz [adresa] i [adresa] na način na koji je ona smatrala da će svatko od njih dobiti jednaki dio. Majka nije odlučivala kome će pripasti koji dio nego su izvlačili bruške. Njegov brat ČL je prvi izvlačio i po tome je njemu pripao stan u prizemlju predmetne nekretnine i veći stan u [adresa] od 40 m2 s taracom, njemu je pripao stan na prvom katu predmetne nekretnine i manji stan u [adresa] od 27 m2 bez tarace, a njegovoj sestri nije ništa pripalo u [adresa], ali joj je pripao najbolji stan u predmetnoj nekretnini, i to stan na drugom katu. Problem je što njegov brat ČL ne poštuje majčinu želju, stalno smatra da je zakinut, pravi probleme, opterećivao je majku koja je bila bolesna psihički i vode postupke na sudu. Zbog njegovog protivljenja se i ne mogu dogovoriti i riješiti imovinsko pravne odnose, mada se sestra i on žele dogovoriti i naći način, ali je problem što ČL svaki prijedlog odbija. Tuženik FL trenutno stanuje u [adresa], a u kući u gradu je stanovao od rođenja do 2014. godine. Njegova sestra stanuje u predmetnoj nekretnini u stanu na drugom katu. Njegova majka je cijeli svoj život stanovala u obiteljskoj kući u [adresa] u prizemlju, a ljeti bi došla kod njega u [adresa]. Dok je majka bila živa oni su molili ČL da se ne svađaju i da se pokušaju dogovoriti. Majka je bila na njihovoj strani. Oni su htjeli etažirati predmetnu nekretninu i na taj način razvrgnuti suvlasništvo, ali on to ne želi, on gleda zasebno nekretnine u [adresa] i [adresa], ne želi se nikako dogovoriti i smatra da će ga prevariti. Njegov brat ČL je u predmetnoj nekretnini stanovao od rođenja do 2000., a nakon ženidbe se preselio u [adresa] i od tada tamo stanuje. U prizemlju predmetne nekretnine sada stanuje ML sa svojom obitelji i to 4 djece i dva psa. Njegov brat je 2013. godine darovao stan u prizemlju kćeri, ovdje tužiteljici, a iz njegove priče mu je poznato da je to učinio jer se bojao poreza na nekretnine te je iz toga razloga ovaj stan prebacio na nju. Tužiteljica u istom nikada nije stanovala. Dodaje da je njegov pok. majka smatrala da je dioba među njima provedena kad su izvukli bruške i kad je napravila ugovor o darovanju. Kada je majka bila bolesna za nju se najviše brinula njegova sestra i on dok se brat nije brinuo. Na pitanja punomoćnice tužiteljice odgovorio je da je potkrovlje predmetne nekretnine građeno prije rata s majčinim sredstvima, da je turistički iznajmljivao stan na prvom katu do prošle godine kada mu je iznajmljivanje zaustavio brat ČL dopisom upućenim Ministarstvu, da nema suglasnost ostalih suvlasnika za dugoročni najam stana na prvom katu jer smatra da je vlasnik stana na prvom katu preko 20 godina te da iz tog razloga ne treba tražiti suglasnost preostalih upisanih suvlasnika. Na pitanja svog punomoćnika je odgovorio da je u posjed svog stana stupio 2005. nakon što im je majka darovala stanove, da je sam kompletno renovirao stan uz pomoć prijatelja, čak i uz malu pomoć brata koji se tada nije bunio; da je tuženica JL stupila u posjed stana na drugom katu iste godine i kompletno ga uredila; da tužiteljica nije stupila u posjed stana u prizemlju 2013. kada ju je otac darovao, a što mu je poznato jer je on tada stanovao u gradu u stanu na prvom katu a da je JL tada stanovala u stanu na drugom katu; da su na nekretnini u [adresa] on i ČL uknjiženi za po 1/2 dijela prava vlasništva, s time da je Denisov stan u [adresa] veći , a njegov je manji; da je majka umrla u listopadu 2019. i da je u trenutku smrti bila u [adresa], a inače je stanovala u gradu, pa tako i 2013., a da bi preko ljeta došla u [adresa]; da se šaht od vode nalazi istočnoj strani pored zida koji graniči sa susjednom parcelom i da se tu nalaze tri odvojena sata a da se brojila za struju nalaze na zapadnoj strani kuće; da ga tužiteljica nije tražila suglasnost za iznajmljivanje stan u prizemlju ili uređenje tog stana odgovara da nije i da tužiteljica nije ušla u posjed stana u prizemlju 2013. Na upit punomoćnice tužiteljice tko je ušao u posjed stana u prizemlju nakon majčine smrti, odgovara da je ušao njegov brat, a to mu je poznato jer ga je vidio, dolazi u predmetnu kuću svaki dan pa mu je to tako poznato.

11.2. Tuženica ad. 2. JL u svom iskazu (stranica spisa 68-69) navodi da je slušala bratov iskaz te može reći da se u potpunosti slaže s istim i da je sve što je on naveo istina. Dodaje da je mama stanovala u stanu u prizemlju, a nakon što im je darovala predmetne stanove, FL je ušao u posjed stana na prvom katu, a ona u posjed stana na drugom katu. Po ulasku u posjed napravila je renovaciju stana. Također je sama popravila krov i ČL je odbio sudjelovati u troškovima popravka krova, sjeća se da joj je rekao "što bi ja plaćao kad je to tebi poviše glave". Inače i za neke druge zajedničke troškove npr. zamjenu ulaznih vrata ili ograde, ČL nikada nije htio sudjelovati u snošenju istih. Ona plaća potrošnju struje i vode za njezin stan jer kao što je tuženik ad1 već naveo, postoje odvojena brojila. Ona smatra da je suvlasništvo među njima već razvrgnuto jer postoje tri odvojene jedinice i svakome od njih pripada po jedna, a sve na temelju majčinog ugovora o darovanju i dodatka tom ugovoru kojim je ona odredila što u naravi predstavlja suvlasnički dio svakog od njih. Dodaje da ju nitko nikada nije tužio ni tražio predaju u suposjed predmetnog stana, dakle ni FL ni ČL. Na pitanja punomoćnice tužiteljice iz kojeg razloga u ugovoru darovanju iz 2005. nije opisano što pripada obdarenicima, odgovara da je ČL sastavio taj ugovor o darovanju i vodio mamu na potpisivanje, s njima je bio i FL, a ona nije bila prisutna jer je u to vrijeme bila na fakultetu, kao i da je njezino prvo pitanje bilo zašto u ugovoru o darovanju nije bilo određeno što točno kome pripada. Na daljnji upit tko je potpisao dodatak ugovora o darovanju odgovara da su ga potpisali mama, FL i ona. Na pitanja njezinog punomoćnika je odgovorila da su 2005. u predmetnoj nekretnini postojale tri stambene cijene, da je 2013. sada pokojna mama stanovala u prizemlju, FL na prvom katu, a ona na drugom katu; da tužiteljica nije nikada stupila u posjed stana u prizemlju; da ima samo stan na drugom katu predmetne nekretnine i da nema drugih nekretnina; da u [adresa] nema ništa i da je dobila stan u predmetnoj nekretnini kojoj se smatrao boljim i to ne zbog površine stana nego jer ima bolji pogled i nalazi se u potkrovlju; da danas u stanu u prizemlju stanuje ML sa svojom obitelji, 4 djece, dva psa; da nema ključeve stana u prizemlju i na prvom katu i da nitko nema ključ od njenog stana.

11.3. Prvenstveno treba reći da su iskazi parničnih stranaka pretežito međusobno suglasni, pri čemu je temeljna razlika u tome što tužiteljica nije imala saznanja o određenim okolnostima (zbog dobi ili drugih razloga), a ne razilaze se u u bitnim činjenicama. Sud je prihvatio iskaze tuženika kao istinite i vjerodostojne, obzirom su isti uvjerljivi, životni i logični, međusobno suglasni, te su u skladu s materijalnim dokazima iz spisa predmeta. Kao istinit je prihvaćen i stranački iskaz tužiteljice, u dijelu koji nije protivan iskazima tuženika.

12. Nakon čitanja isprava i izvođenja dokaza saslušanjem parničnih stranaka, proizlazi da među strankama nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su parnične stranke uknjižene u zemljišnoj knjizi za po 1/3 dijela prava vlasništva nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću u [adresa], na adresi [adresa], a koja se sastoji od 3 zasebna stana, i to u prizemlju, prvom katu i drugom katu, kao i okućnice i vrta,

- da su se na temelju ugovora o darovanju iz 2005. sklopljenog između sada pok. KLM kao darovateljice s njezinom djecom ČL, FL i JL kao obdarenicima, isti upisali kao vlasnici za po 1/3 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine,

- da je ČL 2013. darovao svoj suvlasnički udio tada maloljetnoj kćeri KL, ovdje tužiteljici,

- da je KLM stanovala u prizemlju cijeli svoj život do smrti 2019.,

- da je tužiteljičin dio prizemlje koji se trenutno nalazi u dugotrajnom najmu, kako proizlazi iz iskaza svih parničnih stranaka,

- da tužiteljica nikada nije stanovala u predmetnoj kući niti itko od njezine uže obitelji, osim oca ČL kao dijete, dok u [adresa] stanuju sigurno preko 20 godina,

- da tužiteljica nema i nikada nije imala ključeve stanova na prvom i drugom katu,

- da su vodile izvanparnični postupak radi razvrgnuća suvlasništva koji je obustavljen zbog spora među njima.

12.1. Sporno je:

- kao prethodno pitanje - valjanost ugovora o darovanju iz 2013. između ČL i KL, a time i aktivna legitimacija tužiteljice za vođenje ovog postupka,

- je li pravna prednica stranaka KLM darovala svojoj djeci suvlasnički udio predmetne nekretnine ili svakome od njih samostalnu etažu, a time i je li suvlasnička zajednica među njima već razvrgnuta, obzirom svatko od suvlasnika posjeduje posebnu etažu,

-mogući način razvrgnuća suvlasničke zajednice.

13. Vezano za točku I. tužbenog zahtjeva koja je po naravi tužba na utvrđenje, prema odredbi članka 187. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a takva se tužba može podnijeti, između ostalog, kada tužitelj za to ima pravni interes, kako to propisuje članak 187. stavak 2. ZPP-a. Sud u postupku razvrgnuća ne odlučuje o deklaratornom utvrđenju suvlasničkih omjera, već o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice. Naime, kada je tužiteljica rješenjem izvanparničnog suda u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice upućena na parnicu sa zahtjevom za razvrgnućem suvlasničke zajednice, zbog spora o pravu suvlasništva i veličine udjela, tada tužiteljica ne može deklaratornom tužbom tražiti utvrđenje svojeg suvlasničkog omjera upisanog u zemljišne knjige, jer za to nema pravni interes, već samo može tražiti da sud u parničnom postupku odluči o načinu razvrgnuća njihove suvlasničke zajednice.

13.1. U konkretnom slučaju, tužiteljica u tužbi navodi da suvlasnički udjeli ne odgovaraju stvarnim dijelovima, a potom točkom I. zahtjeva traži utvrđenje da su parnične stranke vlasnici po 1/3 dijela prava vlasništva predmetne nekretnine, dakle kako su već i upisani u zemljišnoj knjizi. Tužiteljica je na temelju ugovora o darovanju sa svojim ocem iz 2013. upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u 1/3 dijela, a i tuženici su upisani po 1/3 dijela prava vlasništva, stoga ista nema pravni interes tražiti od suda utvrđenje suvlasničkog omjera stranaka već upisanog u zemljišne knjige. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

14. Odredbom članka 47. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 14608, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZV), propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, to mu pravo ne zastarijeva. Dakle, svaki od suvlasnika ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, a to znači da su u procesno-pravnom smislu aktivno legitimirani pokrenuti postupak razvrgnuća pred sudom jedino suvlasnici.

14.1. Tuženici prigovaraju nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice, tvrdeći da je tužiteljica vlasništvo nekretnine stekla uknjižbom na temelju ništetnog ugovora jer je ugovor o darovanju sklopljen bez prave predaje nekretnine u posjed.

14.2. Odredbom članka 12. stavci 1. i 2. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. U predmetnom slučaju za odluku o osnovanosti/neosnovanosti tužbenog zahtjeva za razvrgnućem suvlasništva, potrebno je kao prethodno pitanje riješiti pitanje ništetnosti ugovora o darovanju iz 2013.

14.3. Odredbom članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju između ČL i KL, propisano je da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Također, odredbom članka 53. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine br. 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009) je propisano da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost, između ostalih, darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

14.4. Uvidom u ugovor o darovanju nekretnina od 23. ožujka 2013. zaključen između ČL kao darovatelja i KL kao obdarenice (stranica 16-18 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen u pisanoj formi s ovjerenim potpisom darovatelja, dakle nije u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

14. 5. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka iznio pravno shvaćanje prema kojem je odredba čl. 482. st. 2. ZOO prisilne naravi i ne trpi nikakve iznimke zbog čega je ugovor o darovanju bez prave predaje u posjed, a koji nije sklopljen u obliku propisanom čl. 482. st. 2. ZOO ništetan (Rev 3196/2019-3 od 21. ožujka 2024., Rev 412/2017-2 od 4. ožujka 2020. i dr.).

14.6. Stoga je u okolnostima konkretnog slučaja valjalo utvrditi je li prilikom sklapanja ugovora o darovanju došlo do prave predaje u posjed darovane nekretnine, odnosno je li došlo do prave predaje prizemlja predmetne kuće tužiteljici u neposredan posjed, obzirom je sama tužiteljica iskazala da je njezin dio prizemlje i da nema ključeve stanova na prvom katu i drugom katu. Pod pojmom prave predaje se podrazumijeva realna predaja stvari u neposredan posjed stjecatelja.

14.7. Kada se činjenice utvrđene pregledom isprava iz spisa, dovedu u vezu s iskazima parničnih stranaka koje je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne, nedvojbeno je utvrđeno da su tuženici stupili u posjed stanova na prvom i drugom katu još 2005. po majčinom darovanju, te su stanove odmah kompletno renovirali i u njih uselili, dok je u prizemlju kuće nastavila stanovati KLM koja je tamo stanovala cijeli svoj život sve do smrti 2019., da tužiteljica nikada nije stanovala u predmetnoj kući niti itko od njezine uže obitelji, osim oca ČL kao dijete, dok u [adresa], kako tužiteljica iskazuje, stanuju otkad zna za sebe, sigurno preko 20 godina, da je ugovor o darovanju između ČL i tada maloljetne KL sklopljen 2013. kada je ona imala 9 godina, a da je tada u stanu u prizemlju predmetne kuće stanovala sada pok. KLM, da ČL tada nije imao ključeve prizemlja kako to proizlazi iz obrazloženja priložene sudske odluke iz drugog sudskog postupka među strankama (stranica 28 spisa), slijedom čega je ovaj sud zaključio da ni darovatelj ČL ni obdarenica tada maloljetna KL stan u prizemlju nisu imali u neposrednom posjedu u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 2013. (kao ni preostala dva stana koja su u posjedu tuženika), slijedom čega da nije došlo do prave predaje predmetne kuće tužiteljici u neposredan posjed. To potvrđuju iskazi tuženika koji navode da tužiteljica nije stupila u posjed stana u prizemlju 2013. kada ju je otac darovao, o čemu imaju neposredna saznanja budući su stanovali u predmetnoj kući, u stanovima na prvom i drugom katu. Za ovaj je sud nedvojbeno da tužiteljica nije ni mogla stupiti u neposredan posjed stana u prizemlju u vrijeme darovanja, s obzirom na njezinu dob i činjenicu stanovanja (bake u prizemlju, oca tužiteljice i tužiteljice u [adresa]). Ovaj sud zaključuje da tužiteljica nije nikada stupila u posjed stana u prizemlju, pa ni po smrti bake. To stoga jer tuženici o tome imaju neposredna saznanja po viđenju, a tuženik FL navodi da je po majčinoj smrti 2019. u posjed stana stupio njegov brat ČL, a ne tužiteljica. Tom uvjerenju suda doprinosi iskaz tužiteljice koja nema bitna saznanja vezana za predmetnu nekretninu, a bilo bi životno da ih ima, da stan drži svojim vlasništvom i da je ikada stupila u posjed stana. Tako tužiteljica ne zna tko koristi stanove na prvom i drugom katu, ne zna bi li se moglo provesti etažiranje predmetne nekretnine, ne zna imena osoba koje su u dugotrajnom najmu stana u prizemlju, ne zna koliko ima brojila za vodu, gdje se nalzi šaht i kutija za struju i ne zna je li tražila suglasnost od preostalih suvlasnika za uređivanje stana u prizemlju i iznajmljivanje te je ovaj sud tijekom saslušanja iste stekao dojam da tužiteljica nema nikakve veze s vlasništvom i posjedom predmetne nekretnine, uključujući prizemlje, osim "na papiru".

15. Stoga, kako je ovaj sud zaključio da nije došlo do prave predaje nekretnine u neposredan posjed, a ugovor o darovanju između oca tužiteljice i tužiteljice iz 2013. nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a propuštanje sklapanja ugovora o darovanju bez prave predaje u posjed u obliku propisanom čl. 482. st. 2. ZPP-a i čl. 53. ZJB, za posljedicu ima ništetnost tog ugovora, zbog čega ugovor ne proizvodi pravni učinak. Sud pazi po službenoj dužnosti na ništetnost ugovora u smislu odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a. Posljedično primjeni naprijed citiranih zakonskih odredbi predmetni Ugovor o darovanju ne proizvodi pravni učinak zbog čega ni tužiteljica nije mogla steći pravo suvlasništva predmetne nekretnine, to tužiteljica ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom da tuženici trpi razvrgnuće suvlasničke zajednice civilnom diobom jer tužiteljica nije (su)vlasnica nekretnine, pa time ni aktivno legitimirana zahtijevati diobu stvari.

16. Strankama, a i pravnom predniku tužiteljice je za ukazati da kada sud razvrgava suvlasništvo, odlučuje o načinu razvrgnuća uzimajući u obzir stvarno korištenje i uživanje nekretnine od strane suvlasnika, a ne samo upis u zemljišnim knjigama. U konkretnom slučaju nedvojbeno proizlazi da se predmetna nekretnina sastoji od tri samostalne cjeline i da svakoj stranci pripada po jedna, obzirom i sama tužiteljica navodi da je njezin dio prizemlje, a ukoliko je fizička dioba već izvršena, to može utjecati na odluku o razvrgnuću. Naime, kada suvlasnici suvlasničku nekretninu dugi niz godina uživaju kao fizički odijeljene dijelove zemljišne čestice, na način da svaki od njih posjeduje zasebnu samostalnu uporabnu cjelinu, koje imaju zasebne ulaze, brojila, račune, dakle po svemu su odijeljene i na tim fizički odijeljenim dijelovima vrše određena ulaganja (kao što je u konkretnom primjeru slučaj), tada je upitno da li između stranaka uopće postoji suvlasnička zajednica u smislu odredbe čl. 36. ZV-a ili je između njih već izvršena fizička dioba. Međutim, kako je sud našao osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice radi čega je već tužbeni zahtjev valjalo odbiti, to nije raspravljao daljnja sporna pitanja među strankama.

17. Polazeći od svega navedenog, pridržavajući se načela ekonomičnosti, sud nije izvodio daljnje predložene dokaze, i to uvidom u spis ovog suda poslovni broj O- 1219/2019 iza smrti pok. KLM, saslušanjem svjedoka ČL (koji u prethodnom postupku nije predložen kao svjedok, već kao zakonski zastupnik tužiteljice, koja je u međuvremenu postala punoljetna i sama dala stranački iskaz) te očevidom na licu mjesta uz vještaka građevinske struke, držeći navedene dokazne prijedloge suvišnim obzirom je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno za donošenje odluke.

18. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude.

19. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. t.1. u vezi Tbr. 7. t. 1. Tarife u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 14. travnja 2022. i 16. prosinca 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od po 100 bodova, ukupno 300 bodova, uz pravo na povišenje tarifnih stavaka za zastupanje više osoba za 10 % sukladno Tbr. 40. Tarife, što bi ukupno iznosilo 330 bodova, pa polazeći od vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife (2,00 EUR) i uz PDV od 25%, odredio naknadu u ukupnom iznosu od 825,00 EUR-a te naložio tužiteljici naknaditi isti (točka II. rješenja).

U Dubrovniku 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Srhoj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. odvjetnica Iva Orlić Šoletić

2. odvjetnik Hrvoje Katušić