REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Stalna služba u Hvaru

Broj: Pp-882/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje Olivere Dedić kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika „PANINO HVAR“ d.o.o i dr., zbog prekršaja iz članka 10. stavka 1. i 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Narodne novine 61/11 i 66/19); po optužnom prijedlogu Državnog inspektorata, Područni ured Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu (dalje: Državni inspektorat) Klasa: 334-01/24-03/302, Urbroj: 443-02-03-08-24-9 od 24. prosinca 2024. godine; nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 15. siječnja 2026. godine u odsutnosti okrivljenika, branitelja i predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 16. siječnja 2026. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

prvookrivljenik:  „PANINO HVAR“ d.o.o. za proizvodnju i trgovinu, sa sjedištem u [adresa],  OIB: 20008649741,  prekršajno  nekažnjavan;  kao pravna osoba

drugookrivljenik: OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i pok. Č, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa],  državljanin Republike Hrvatske, prekršajno kažnjavan k r i v i  s u

što su u razdoblju od 10. do 24. srpnja 2024. godine u Hvaru, Obala Fabrika 6., u ugostiteljskom objektu naziva „SANDWICH BAR PANINO“, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, obavljali ugostiteljsku djelatnost, odnosno pružali ugostiteljske usluge pripreme i usluživanja jela, pića i napitaka a da za nevedeni objekt nisu ishodili rješenje nadležnog upravnog tijela da objekt ispunjava propisane uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti sukladno čl. 15., čl. 19. i čl. 20. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (NN br. 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20, 126/21),

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba obavljali djelatnost, a da nisu imali zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti,

čime su počinili prekršaj opisan u članku 5. stavku 1. podstavku 2. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti, a kažnjiv po članku 10. stavku 1. i 2. istoga Zakona.

I. Na temelju naprijed citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 dalje u tekstu: Prekršajni zakon), prvookrivljeniku se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 1.040,00 (tisuću i četrdeset) EURA

Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II. Na temelju naprijed citiranog propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, drugookrivljeniku se

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD

500,00 (petsto) EURA

Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22 dalje u tekstu: Prekršajni zakon), okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

III. Na temelju članka 76. Prekršajnog zakona odbija se prijedlog za oduzimanje imovinske koristi u iznosu od 2.877,42 eura.

IV. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona prvookrivljenik je dužan na ime troškova prekršajnog postupka platiti ukupni iznosu od 430,14 eura (četristo i trideset euro i četrnaest centi), od čega je 400,14 eura (četristo eura i četrnaest centi) trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja a 30 (trideset) eura predstavlja paušalnu svotu, dok je drugookrivljenik dužan na ime troškova uplatiti iznos od 30,00 (trideset) eura, a sve u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat podnio je dana 24. prosinca 2024. godine, pod gore navedenom poslovnom oznakom, optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude.

2. Glavna rasprava je na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona održana u odsutnosti uredno pozvanih okrivljenika i njihovog branitelja, koji su prethodno iznijeli obranu pred ovim sudom dostavili pisanu obranu, budući da je sud ocijenio kako su prava obrane adekvatno osigurana a naknadno nije bilo drugih dokaza u čijem izvođenju bi okrivljenici mogli eventualno sudjelovati; zbog čega nije bilo potrebe za njihovim neposrednim ispitivanjem na ročištu pred sudom.

2.1. Jednako tako, na temelju članka 167. stavka 3. Prekršajnog zakona, glavna rasprava je održana bez nazočnosti ovlaštenog tužitelja, koji je također uredno pozvan, a izostanak nije opravdao; jer je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa.

3. Iskazujući na glavnoj raspravi predstavnik prvookrivljene pravne osobe OU, kao i u pisanoj obrani, naveo je kako se smatra krivim za počinjenje predmetnog prekršaja. U bitnome je naveo da u inkriminirano vrijeme zaista nije imao ishođene minimalne tehničke uvjete za ugostiteljski objekt " Sandwich bar Panino", koji je poslovao u sklopu njegove pravne osobe u gradu Hvaru, Obala Fabrika broj 6. On je prije inspekcijskog nadzora pokrenuo postupak pred nadležnim tijelom kako bi ishodovao rješenje da taj objekt ispunjava potrebne uvjete za ugostiteljsku djelatnost, međutim isto rješenje nije bilo izdano do trenutka nadzora. Nekoliko dana prije provedenog nadzora zatvorio je taj object, jer je vidio da se postupak ishodovanja dozvole odužio, te su oni zapravo "nelegalno" radili svega pet dana. U tom smislu je ostao pri navodima iz svoje izjave pred inspektorom dana 19. prosinca 2024. godinr, te je osporio osnovu i visinu navedene imovinske koristi tada nije ostvario nikakav profit, dapače bio je u velikom minusu, za što ima i dokumentaciju. Inače živi u obiteljskoj nekretnini sa suprugom i malodobnom djecom, te su im primanja koje ostvaruje u svojoj drugoj firmi u [adresa] ( pekarska maloprodaja i proizvodnja) glavni izvor primanja, te ima još jednu nekretninu za stanovanje kao i poslovni prostor.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao podnesak okrivljenika od 15. siječnja 2026. godine sa prilogom, financijsko - računovodstveno vještačenje od 22. listopada 2025. godine, izvod iz sudskog registra za prvookrivljenika, zapisnike o obavljenom inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata, Područni ured Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu od 23. srpnja, 19. kolovoza i 19. prosinca 2024. godine sa fotodokumentacijom, pisanom izjavom prvookrivljenika i ostalom dokumentacijom. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa za okrivljenike, iz koje je vidljivo da je prvookrivljenik prekršajno nekažnjavan, dok je drugookrivljenik prekršajno kažnjavan za porezni prekršaj.

4.1. Iz financijsko-računovodstvenog vještačenja iznosa ostvarene imovinske koristi sačinjenog dana 22. listopada 2025. godine od strane stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Mate Zeljka, proizlazi da je prvookrivljenik poslovanjem predmetnog beach bara u inkriminiranom razdoblju ostvario gubitak u iznosu od 428,41 eura, dakle nije ostvario imovinsku korist.

5. Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti u smislu ovoga Zakona obavljanjem neregistrirane djelatnosti smatraju se sljedeće aktivnosti:

– kad pravna osoba obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski registar ili drugi odgovarajući registar,

– kad pravna osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti,

– kad fizička osoba obavlja djelatnost koju nije registrirala kod nadležnog tijela ili prijavila poreznim tijelima,

– kad fizička osoba nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti,

– kad pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti.

5.1. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistrirane djelatnosti propisano je kako će se novčanom kaznom od 20.000,00 do 50.000,00 kuna (2.654,46 do 6.636,14 eura) kazniti za prekršaj iz članka 5. stavka 1. podstavka 1., 2. i 5. ovoga Zakona pravna osoba koja obavlja djelatnost koja nije upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar, nema zakonom propisane akte o ispunjavanju uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti ili obavlja djelatnost unatoč zabrani obavljanja djelatnosti; dok je stavkom 2. određeno kako će se za isti prekršaj kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi, i to novčanom kaznom od 5.000,00 do 20.000,00 kuna (663,61 do 2.654,46 eura).

5.2. Člankom 15. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskim objektima moraju biti ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu glede uređenja i opreme ugostiteljskih objekata, usluga, kao i drugi uvjeti propisani ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona (u daljnjem tekstu: minimalni uvjeti). Ministar pravilnikom propisuje minimalne uvjete iz stavka 1. ovoga članka, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za zdravlje i ministra nadležnog za područje zaštite od požara, te sastav povjerenstva koje provodi očevid u ugostiteljskom objektu. Člankom 19. istog zakona propisano je da ugostitelj može obavljati ugostiteljsku djelatnost ako ishodi rješenje nadležnog upravnog tijela, odnosno Ministarstva da ugostiteljski objekt ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ugostitelj može početi obavljati ugostiteljsku djelatnost u ugostiteljskim objektima iz skupine »Hoteli« i ugostiteljskim objektima iz skupine »Kampovi« koji se kategoriziraju, prije nego što od Ministarstva ishodi rješenje o kategoriji objekta, ako ishodi rješenje za vrstu te ako je za građevinu, koja je, odnosno u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt, u skladu s posebnim propisima kojima se uređuje gradnja ishodio odgovarajući akt prema kojem se građevina smije početi rabiti. Članak 20. istog zakona propisuje da nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Ostali ugostiteljski objekti za smještaj«, »Restorani« i »Barovi«. Nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata, osim za vrste navedene u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona. Rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka kojima se zahtjev usvaja upisuju se u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu (u daljnjem tekstu: Središnji registar). Troškove postupaka iz stavaka 1. i 2. ovoga članka snosi ugostitelj. Na rješenja nadležnog upravnog tijela iz stavaka 1. i 2. ovoga članka stranka ima pravo izjaviti žalbu Ministarstvu. Primjerak izvršnih rješenja iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dostavlja se mjesno nadležnom uredu turističke inspekcije tijela državne uprave nadležnog za inspekcijske poslove u području ugostiteljstva i nadležnom uredu sanitarne inspekcije tijela državne uprave nadležnog za poslove sanitarne inspekcije, nadležnoj ispostavi područnog ureda tijela državne uprave nadležnog za porezni sustav te tijelu državne uprave nadležnom za poslove statistike, a za ugostiteljske objekte u kojima se pruža usluga smještaja i turističkoj zajednici toga područja.

6. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, u prvom redu iz obrane okrivljenika koji su priznali počinjenje prekršaja, koji navodi su potkrijepljeni citiranim materijalnim dokazima (u prvom redu iz priloženih zapisnika o obavljenim inspekcijskim nadzorima tužitelja); Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret. Naime utvrđena zapažanja inspektora mogu se smatrati profesionalnim i stručnim te im se može pokloniti vjera, pogotovo jer je istih vidljivo da okrivljenici nisu imali prigovore na obavljanje provedenih nadzora.

6.1. Ujedno je sud sukladno uvidu u navedene dokaze a posebno iz sadržaja priloženih zapisnika o inspekcijskom nadzoru, izvršio korekcije činjeničnog opisa optužbe, smatrajući da time ne zadire u identitet presude i optužbe, kao i da je način počinjenja djela u dovoljnoj mjeri određeno. Naime sud je konkretizirao vremensko razdoblje počinjenja prekršaja te time nije prekoračio optužbu, budući da se radi o izmjenama “in favorem” okrivljenicima (istima se stavlja na teret kraće vremensko razdoblje od onog koje prvotno navedeno u optužnom aktu).

7. Pri odmjeravanju kazne vođeno je računa o svim okolnostima koje se odnose na počinjene prekršaje i osobu drugookrivljenika, pa je tako kao olakotne okolnosti cijenio njihovo priznanje kojim su pridonijeli bržem okončanju postupka, izraženo kajanje, da su naknadno u potpunosti otklonili posljedice prekršaja, te osobito prekršajnu nekažnjavanost prvookrivljenika odnosno prekršajnu nekažnjavanost drugookrivljenika za istovrsne prekršaje. Kako s druge strane kod okrivljenika nisu utvrđene otegotne okolnosti, sud smatra da olakotne okolnosti u dovoljnoj mjeri pretežu da opravdavaju primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona. Stoga je okrivljenicima izrekao novčane kazne niže od najmanje propisane kazne za predmetni prekršaj, navedene u izreci presude. Na taj način će se prema stajalištu suda ostvariti svrha kažnjavanja, kako u smislu izražavanja prijekora za počinjeni prekršaj, tako i s aspekta generalne i specijalne prevencije.

7.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona ukoliko okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

8. Što se tiče protupravno stečene imovinske koristi, ističe se da iz provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja od 22. listopada 2025. godine nedovojbeno proizlazi da prvookrivljenik u inkriminiranom razdoblju nije ostvario nikakvu imovinsku korist, dapače isti je poslovao u gubitku. Ovaj sud prihvaća citirano mišljenje i zaključke stalnog sudskog vještaka kao stručne i argumentirane te je stoga odbio prijedlog ovlaštenog tužitelja za oduzimanjem imovinske koristi.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 1. i stavka 3. te članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, s tim da se iznos od 400,14 eura odnosi na trošak provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja; dok se ostatak odnosi na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

Hvar, 16. siječnja 2026. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Olivera Dedić,v.r.

Lara Menđušić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Hvaru u dva istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, tužitelju, u spis