Poslovni broj P-897/2018-63
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, pravnoj stvari tužitelja BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Jurjeviću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Zadar panorama d.o.o. Zagreb, Ivana Lučića 2/a, OIB: 78341055619, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 03. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 16. siječnja 2026. javno je objavio i p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„Utvrđuje se da je tužitelj BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik za 1/10 dijela puta označenog kao č.z. 3642/4, površine 82 m2, ž.z. 3645/24, površine 1095 m2 i č.z. 3645/51, površine 209 m2 sve k. o. [katastarska općina], sve prema skici sudskog očevida izrađene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju CV od 01.07.2022., koje nekretnine predstavljaju put, što je tuženik Zadar Panorama d.o.o. OIB: 78341055619 dužan priznati i trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste upise pravo suvlasništva na nekretninama oznake č.z. 3645/24, č.z. 3645/51 i č.z. 3642/4, sve k. o. [katastarska općina] za 1/10 dijela, sve u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju po osnovi naknade parničnih troškova isplatiti tuženiku iznos od 3.000,00 Eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi iznos u visini 500,00 Eura zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.343,39 Eura sa zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj BV iz [adresa] (dalje: tužitelj) 09. svibnja 2018. sudu podnosi tužbu protiv tuženika Zadar panorama d.o.o. Zagreb (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužitelj vlasnik građevinskog zemljišta zv. Veliki Brig-Ploče oznake čest. 3645/64 k. o. [katastarska općina] površine 788m2 i čest. 3645/71 k. o. [katastarska općina] površine 1486m2 za cijelo te suvlasnik za 1/10 dijela puta koji da zajednički koriste kao suvlasnici-suposjednici tužitelj i tuženik, a koji je put označen kao čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina], a koje da je nekretnine tužitelj stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji sastavni dio kojih da čini skica mjerenja koju je sastavio RV, sklopljenih s prodavateljicama GV i IV 2002. godine ovjerenih kod javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojevima OV- 5539/02 od 26. lipnja 2002. i OV-8503/02 od 21. listopada 2002. Prodavateljice da su tužitelju prodale i razmjerni dio puta odnosno suvlasnički udio od 1/10 dijela, koji dio da odgovara razmjernom dijelu vlasništva nekretnina oznake čest. 3645/64 i čest. 3645/71 obje k. o. [katastarska općina] koje su nastale od matične nekretnine oznake čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina]. Temeljem Ugovora o kupoprodaji i skice koja je sastavni dio Ugovora, prednice tužitelja GV i IV da su uvele tužitelja u posjed odnosno suposjed predmetnog puta oznake čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] koji da predstavlja jedini pristupni put čest. 3645/64 i čest. 3645/71 obje k. o. [katastarska općina]. Naime, diobenim ugovorom o fizičkoj (geometrijskoj) diobi i parcelaciji od 22. travnja 1999. prednice tužitelja zajedno s ostalim nasljednicima, djeljenicima, da su izvršile diobu zajedničke nekretnine čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina] na ukupno 20 nekretnina te prilazni put za sve te nekretnine, sve kako je prikazano na skici mjerenja od RV koja prileži tom ugovoru. Kako je tužitelj postao vlasnik za cijelo dvije nekretnine, tako da su mu prednice, u razmjernom dijelu, prodale i 1/10 dijela predmetnog puta. Dakle, tužitelj da je osobno u suposjedu predmetnog puta još od 2002. godine i taj da je suposjed zakonit, istinit i pošten jer da tužitelj ima valjani pravni osnov stjecanja, a prije njega da su u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina bile njegove prednice prodavateljice IV i GV, a prije njih njihovi prednici kroz više od 40 godina, tako da je tužitelj suvlasništvo predmetnih nekretnina stekao i dosjelošću. Tužitelj da je u parničnom postupku koji se je vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-1880/2009 uspio zaštitit svoj zakonit, istinit i pošteni posjed koji je bio ometan od strane tuženika 2009. godine i to upravo na česticama koje su vlasništvo tužitelja u cijelosti te na utuženom putu koje je u suvlasništvu tužitelja i tuženika, što da je sve potvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom poslovni broj P-1880/2009 od 01. rujna 2011. Da se radi o putu koji je u suvlasništvu tužitelja i tuženika te da je isti nastao od jedne čestice da dokazuje i izvod iz posjedovnog lista broj 980 k. o. [katastarska općina] u kojem su kao vlasnici i posjednici na predmetnom putu upisani nasljednici pravnih prednika tužitelja i to DV, OV, ŠV, LV i ČV u raznim udjelima. Tuženik da je na utuženim nekretninama upisan samo formalno i taj upis da ne odgovara stvarnom stanju jer da je tužitelj suvlasnik razmjernog dijela utuženih nekretnina i to za 1/10 dijela pa tužitelj ovom tužbom traži utvrđenje da je on suvlasnik čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] za 1/10 dijela, koje nekretnine predstavljaju put, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik označenih nekretnina za 1/10 dijela.
2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 12. srpnja 2018. tuženik osporava činjeničnu i pravnu osnovanost tužbe u cijelosti. Tuženik prije svega osporava pravni interes tužitelju za podnošenje tužbe radi čega da je tužba nedopuštena i kao takva da se treba odbaciti. Tužitelj da je u konkretnom slučaju podnio tužbu za utvrđenje. Sukladno odredbi čl. 187. Zakona o parničnom postupku, takva da se tužba može podići isključivo (i) kad je to posebnim propisima predviđeno, ii) kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili (ili) kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. U konkretnom slučaju, podnošenje ove tužbe da nije predviđeno posebnim propisima te je stoga tužitelj dužan dokazati pravni interes za podnošenje iste. Tužitelj da to u ovom slučaju temelji na ugovorima o kupoprodaji nekretnina, a kojim ugovorima da nisu obuhvaćene nekretnine glede kojih se traži utvrđenje prava suvlasništva i stoga tuženik predlaže sudu odbaciti ovu tužbu zbog nedostatka pravnog interesa. Opreza radi, ukoliko sud procijeni kako usprkos naprijed navedenom nema mjesta odbacivanju tube zbog nedostatka pravnog interesa, tuženik osporava činjeničnu i pravnu osnovu tužbe u cijelosti. Za pravilno i potpuno razumijevanje svih činjenica, smatra nužnim kronološki poredati i definirati pravne poslove na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, budući da se u protivnom otvara prostor nerazumijevanju. Prije svega, tužitelj da se u svojoj tužbi poziva na Diobeni ugovor o fizičkoj diobi i parcelaciji sklopljen 22. travnja 1999. između suvlasnika - nasljednika navedenih u rješenju poslovni broj R-C- 44/88 od 16. kolovoza 1988. za čest. 3645/24 = 23.725 m2 zv. "Veliki Brig - Ploče" upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina]. Sukladno sadržaju Diobenog ugovora, čestica koja je bila predmet podjele i iz koje izvorno tužitelj "crpi" sva svoja prava (čest. 3645/24) da je imala sveukupnu površinu od 23.725 m2. Nadalje, Diobnim ugovorom da je bilo jasno predviđeno kojem od nasljednika pripada koji dio nekretnine čest. 3645/24 kao i rok u kojem predmetni ugovor mora biti proveden. U prilogu predmetnog ugovora da se nalazi skica mjerenja RV. Sve nekretnine koje su obuhvaćene tužbom tužitelja da su bile formirane sklapanjem Diobenog ugovora te su kao take nesporno bile ucrtane u skicu mjerenja RV koja je bila priložena predmetnom Diobenom ugovor i to kako nekretnine čije je vlasništvo tužitelj stekao naknadno ugovorima o kupoprodaji (čest. 3645/71 i čest. 3645/64 obje k. o. [katastarska općina]) tako i nekretnine koje su sada u vlasništvu tuženika, a glede kojih tužitelj traži utvrđenje suvlasništva (čest. 3642/4, 3645/24 i 3645/51 sve k. o. [katastarska općina]), sve kako to proizlazi iz dokumentacije koja je priložena uz tužbu. Više od tri godine od sklapanja Diobenog ugovora, tužitelj kao kupac da sklapa Ugovor o kupoprodaji sa GV te IV ovjeren od strane javnog bilježnika Darija Grigillo Ramijak 26. lipnja 2012. pod brojem OV-5539/02 te Ugovor o kupoprodaji sa GV te IV ovjeren od strane javnog bilježnika Darija Grigillo Ramijak 21. listopada 2002. pod brojem OV-8503/02. Prvo navedenim Ugovorom da je tužitelj kao kupac stekao je pravo vlasništva čest. 3645/71 k. o. [katastarska općina] za sveukupnu cijenu u iznosu od 141.700,00 kn, a osim toga da je definirano kako je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu, kako je odmah stupio u posjed predmetne nekretnine te mu je stoga dana i tabularna izjava za uknjižbu prava vlasništva. Isto tako, prodavateljice jamče da je prodana nekretnina njihovo isključivo vlasništvo i da nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Drugo navedenim Ugovorom tužitelj kao kupac da je stekao pravo vlasništva nekretnine čest. 3645/64 k. o. [katastarska općina] za sveukupnu cijenu u iznosu od 74.860,00 kn, a osim toga da je definirano kako je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu, kako je odmah stupio u posjed predmetne nekretnine te mu je stoga dana i tabularna izjava za uknjižbu prava vlasništva. Isto tako, prodavateljice jamče da je prodana nekretnina njihovo isključivo vlasništvo i da nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Uz oba naprijed navedena ugovora da je bila priložena skica mjerenja RV od 1. lipnja 1999., koja je ucrtana u katastarske planove 1. rujna 1999. te koja je predana strankama 3. svibnja 2000., sve kako to nesporno proizlazi iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu. Dakle, da je nesporno kako su prije sklapanja naprijed navedenih ugovora o kupoprodaji pa tako i u trenutku njihova sklapanja već bile formirane sve nekretnine koje su predmet ovog postupka i to kako one koje je tužitelj stekao ugovorima o kupoprodaji tako i one koje su sada u vlasništvu tuženika, a glede kojih tužitelj traži utvrđenje suvlasništva. Međutim, predmet kupoprodaje temeljem Ugovora OV- 5539/02 i Ugovora OV-8503/02 da su bile isključivo čest. 3645/71 i 3645/64 obje k. o. [katastarska općina], a da pri tome niti jednim od predmetnih Ugovora nije preneseno nikakvo pravo na tužitelja glede bilo koje druge nekretnine, uključujući ni čest. 3642/4, 3645/24 i 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] za koje isti traži utvrđenje suvlasništva u ovom postupku. Dakle, da je nesporno kako tužitelj nema pravnu osnovu zahtijevati utvrđenje suvlasništva glede nekretnina čest. 3642/4, 3645/24 i 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] budući da takvo pravo vlasništva (ali niti pravo posjeda) nikad nije stekao. Sve naprijed navedeno da nesporno ukazuje i ne neosnovanost navoda tužitelja u dijelu koji se odnosi na narav Diobenog ugovora. Naime, tužitelj da u predmetnom dijelu nastoji ukazati kako je Diobenim ugovorom izvorna čestica označena kao čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina] podijeljena na sveukupno 20 cestica i pristupni put te je time tužitelj uz dvije čestice, stekao pravo i na razmjeran dio pristupnog puta na nekretnini označenoj kao čest. 3645/24. Međutim, ovdje da je nesporno kako čest. 3645/24 Diobenim ugovorom nije prestala, već se isključivo njena površina smanjila sa izvornih 23.725 m2 na 906 m2, kako to proizlazi iz skice mjerenja RV od 1. lipnja 1999., koja je ucrtana u katastarske planove 1. rujna 1999. te koja je predana strankama 3. svibnja 2000, a koja je priložena uz tubu. Dakle, da je nesporno kako je tužitelj već u trenutku sklapanja Ugovora OV-5539/02 i Ugovora OV-8503/02 znao odnosno mogao znati pravo stanje nekretnina te kako su predmet prodaje temeljem Ugovora OV-5539/02 i Ugovora OV-8503/02 bile isključivo nekretnine čest. 3645/71 i čest. 3645/64 obje k. o. [katastarska općina] pa samim time tužitelj nikad nije stekao nikakvo pravo glede predmetnih čestica. Pored svega naprijed navedenoga, tuženik dodatno ističe kako je isti pravo vlasništva nekretnina glede kojih se traži utvrđenje prava suvlasništva u ovom postupku stekao od osoba koje su u trenutku sklapanja predmetnih ugovora o kupoprodaji bili jedini i isključivi vlasnici predmetnih nekretnina. Citira odredbu čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama i navodi da je načelo povjerenja u zemljišne knjige potvrđeno i brojnom sudskom praksom, koju dalje djelomično citira. Ugovori o kupoprodaji temeljem kojih je tuženik stekao pravo vlasništva spornih nekretnina da su sklopljeni sa osobama koje su u trenutku njihova sklapanja bile upisane kao isključivi vlasnici predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru. U trenutku upisa prava vlasništva tuženika glede predmetnih nekretnina u zemljišne knjige na teret spornih nekretnina da nije bilo upisano nikakvo ograničeno stvarno pravo u korist tužitelja niti je postojala ikakva zabilježba i/ili aktivna plomba koja bi ukazivala na mogućnost postojanja određenog knjižnog i/ili izvanknjižnog ograničenog stvarnog prava u korist tužitelja. Zbog naprijed navedenog, tuženik da je pristupio sklapanju Ugovora o kupoprodaji kao i upisu predmetnog prava vlasništva u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru u dobroj vjeri i sa povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnoknjižnog stanja te da stoga uživa odgovarajuću zaštitu temeljem čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama pa da je stoga tužba u cijelosti činjenično i pravno neosnovana. U odnosu na postupak koji se vodio između tužitelja i tuženika pred sudom pod poslovnim brojem P-1880/09 radi smetanja posjeda, tuženik da se ne može detaljnije očitovati, budući da je tužitelj propustio naznačiti zbog čaga se točno predmetna okolnost smatra relevantnom za potrebe ovog postupka. Naime, odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da su detaljno regulirani uvjeti pod kojima i tko ima pravo na zaštitu posjeda, a koji su značajno različiti od uvjeta zaštite prava vlasništva. Tako da se u slučaju posjedovne zaštite posjednik štiti od konkretne aktivnosti koji ima narav samovlasnog smetanja, dok se u slučaju zaštite prava vlasništva traži uspostavljanje određenog trajnog stanja neovisnog o faktičnom posjedu stvari. Tuženik stoga ne prigovara pravomoćnosti i ovršnosti sudske odluke donesene u postupku koji se pred Naslovnim sudom vodio pod poslovnim brojem P-1880/09, a kojim je bilo utvrđeno koji se konkretan čin smatrao samovlasnim smetanjem, od koga je tužitelj pretrpio takvo smetanje te koje su pravne posljedice takvog smetanja. U okviru naprijed navedenog, isto je tako nesporno kako je 19. prosinca 2017. sklopljena izvansudska nagodba kojom su dogovoreni uvjeti i način uklanjanja pravnih posljedica smetanja posjeda utvrđenih naprijed navedenom odlukom, a koji su uvjeti uredno ispunjeni. Međutim, odluka Naslovnog suda donesena u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-1880/09 da ne dokazuje zakonitost, istinitost niti poštenost posjeda tužitelja glede predmetnih nekretnina od sklapanja Ugovora OV-5539/02 niti Ugovora OV-8503/02, budući da iste nisu bile predmet tih ugovora. Posjed tužitelja glede predmetnih nekretnina da nije zakonit (budući da ne postoji pravni temelj posjedovanja, uvažavajući činjenicu kako predmetne nekretnine nisu bile predmet Ugovora OV-5539/02 niti Ugovora OV-8503/02 na kojima se temelji ovaj postupak), nije istinit (budući da je upitno na koji način je isti pribavio odnosno pokušava pribaviti posjed predmetnih nekretnina) niti pošten (budući da potpisom Ugovora OV- 5539/02 i Ugovora Ov-8503/02, u fazi kad su već bile formirane predmetne nekretnine koje nisu bile predmet tih ugovora, znao odnosno obzirom na okolnosti imao je dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed tih nekretnina, uvažavajući okolnost kako nije stekao nikakav temelj posjedovanja). Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecane posjeda dosjelošću. Slijedom svega naprijed navedenoga, tuženik putem predlaže Naslovnom sudu da odbaci ovu tužbu zbog nedostatka pravnog, a podredno da istu odbije kao činjenično i pravno neosnovanu, kao i da u svakom slučaju nalozi tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove vođenja ovog postupka.
3. U odnosu na prijedlog tuženika da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, odmah je za istaknuti da je sud takav prijedlog ocijenio neosnovanim. Naime, pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe kojom traži utvrđenje i uknjižbu prava (su)vlasništva na svoje ime i u svoju korist uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika je ishođenje presude temeljem koje će tužitelj ostvariti upis u zemljinu knjigu, nedvojbeno jer ne raspolaže ispravom koja bi predstavljala valjani pravni osnov za uknjižbu tog prava izravno u zemljišnoknjižnom postupku. Stoga je i u ovoj parnici, a u kojoj tužitelj traži utvrđenje stjecanja prava suvlasništva na nekretninama i uknjižbu tog prava u zemljišnu knjigu, jasan postojeći pravni interes tužitelja za pokretanje i vođenje ovog postupka. Pri tome činjenica da li su ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a u svezi koje tuženik ukazuje da Ugovorima o kupoprodaji nekretnina na koje se tužitelj poziva nisu obuhvaćene nekretnine glede kojih se traži utvrđenje prava suvlasništva, nije od utjecaja na pitanje dopuštenosti tužbe u smislu postojanja pravnog interesa za podnošenje tužbe već je to činjenica koja utječe na (ne)osnovanost tužbenog zahtjeva.
4. Po zaprimanju skice sudskog očevida izrađene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju CV tužitelj je u podnesku dostavljenom sudu 22. srpnja 2022. sukladno toj skici uredio tužbeni zahtjev na način da sada istim traži utvrđenje da je tužitelj suvlasnik za 1/10 dijela čest. 3642/4 površine 82m2, čest. 3645/24 površine 1095m2 i čest. 3645/51 površine 209m2 sve k. o. [katastarska općina], sve prema skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju CV od 01. srpnja 2022., koje nekretnine predstavljaju put, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik označenih nekretnina za 1/10 dijela. Ovakvo uređenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja preinaku tužbe budući istim tužitelj nije niti promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva niti povećao u tužbi postavljen tužbeni zahtjev niti je istaknuo drugi uz u tužbi postavljeni tužbeni zahtjev, a poradi čega za ovu intervenciju u tužbeni zahtjev nije bila potrebna suglasnost tuženika.
5. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Ugovor o kupoprodaji sklopljen 26. lipnja 2002. s ovjerom potpisa prodavatelja po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojem OV-5539/02 (list spisa 4), Ugovor o kupoprodaji sklopljen 21. listopada 2022. s ovjerom potpisa prodavatelja po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojem OV-8503/02 (list spisa 5), skicu mjerenja izrađenu po RV **.**.1999. (list spisa 6), zapisnik i dopis o skici omeđivanja (list spisa 6-7), izvod iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list spisa 8), Diobeni ugovor o fizičkoj diobi i parcelaciji sklopljen 22. travnja 1999. sa skicom (list spisa 9-10), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1880/2009 od 01. rujna 2011. pravomoćno 27. veljače 2014. (list spisa 11-19), izvod iz posjedovnog lista broj 980 k. o. [katastarska općina] (list spisa 20), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 35-65, 234-250), izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 66-80, 225-233), Nagodbu sklopljenu 19. prosinca 2017. (list spisa 81-83), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 29. studenog 2007. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku Nadici Milovac u [adresa] pod brojem OV-9948/2007 (list spisa 87-95), Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjerenog 30. studenog 2007. sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-12973/2008 (list spisa 96-102), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-12988/2008 (list spisa 103- 113), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-12986/2008 (list spisa 1114-125), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-12969/2008 (list spisa 126-136), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13006/2008 (list spisa 137-147), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13004/2008 (list spisa 148-160), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13028/2008 (list spisa 161-170), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13046/2008 (list spisa 171-182), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13046/2008 (list spisa 183-194), tabularne izjave (list spisa 195-224), potvrdu o plaćanju predujma za očevid u iznosu od 4.000,00 kn (list spisa 267), zapisnik o očevidu provedenom 01. srpnja 2022. (list spisa 270-272), skicu sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju CV s fotografijama (list spisa 273-276), Predugovor o kupoprodaji nekretnine (list spisa 287-294), iskaze svjedoka MV (list spisa 298-299), BVZ (list spisa 299), ČV (list spisa 300), JV (list spisa 303), TV (list spisa 303-304), AV (list spisa 304-306), EV (list spisa 306-307) i HV (list spisa 311) te iskaz tužitelja BV (list spisa 316-317). Posebno sud ovdje ističe da nakon promjene uređujućeg suca u ovom postupku nisu ponovno neposredno izvođeni dokaz očevidom na licu mjesta i saslušanjem tužitelja i navedenih svjedoka već je sud, a s čime su stranke bile suglasne, u dokaznom postupku pročitao zapisnike o izvođenju očevida i saslušanju tužitelja i svjedoka.
5.1. Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi osim kao prvo, dokaz saslušanjem svjedoka VV, KV, SV, NV i FV budući je tužitelj tijekom glavne rasprave odustao od prijedloga za saslušanje ovih svjedoka; kao drugo, dokaz saslušanjem svjedoka GV, IV, UV i ZV budući su ovi svjedoci umrli zbog čega nije bilo moguće izvesti dokaz njihovim saslušanjem; te kao treće, dokaz saslušanjem svjedoka ĐV, ĆV, ŽV, PV i BJ budući je sud, vodeći računa o načelu ekonomičnosti parničnog postupka, odustao od izvođenja dokaza saslušanjem označenih svjedoka budući je ocjena suda da je izvođenje dokaza na okolnost na koju tužitelj predlaže saslušati ove svjedoke (kako to izričito precizira na ročištu glavne rasprave održanom 03. prosinca 2025.), okolnost da tuženik prethodno sklapanju kupoprodajnih ugovora koji prileže spisu nije došao na teren vidjeti predmetne nekretnine i predaje u posjed predmetnih nekretnina tuženiku od strane prodavatelja, suvišno budući se radi o pravno irelevantnim činjenicama za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva (više o čemu u nastavku obrazloženja), a poradi čega bi izvođenje ovih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti parničnog postupka (ovo posebno imajući i u vidu da su iako uredno pozvani na sudsko ročište svjedoci ĐV, ŽV i PV neopravdano izostali s ročišta, a tužitelj je naveo da ne predlaže izdavanje dovedbenog naloga policijskoj postaji za potrebe izvođenja dokaza njihovim saslušanjem).
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6.1. Tužitelj tužbom traži utvrđenje da je suvlasnik čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] za 1/10 dijela navodeći da je tužitelj osobno i putem pravnih prednika u zakonitom, istinitom i poštenom suposjedu označenih nekretnina, koje da u naravi predstavljaju put, a u koji da je suposjed on stupio temeljem Ugovora o kupoprodaji sklopljenih s ranijim suvlasnicima tih nekretnina IV i GV kojim da je Ugovorima od prodavateljica kupio i suvlasnički udio od 1/10 dijela označenih nekretnina. Kako pri tome tužitelj tužbeni zahtjev postavlja na utvrđenje da je on suvlasnik čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] za 1/10 dijela, dakle, na utvrđenje (stjecanja) prava vlasništva, a ne na utvrđenje stjecanja valjane pravne osnove (kupoprodajnog ugovora) za stjecanje prava vlasništva na označenim nekretninama to je, a cijenjeno u svezi s činjeničnim navodima tužbe, predmet ovog spora stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju zakona (dosjelošću).
6.2. Odredba čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona pri čemu je pravo vlasništva stečeno onda kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
6.3. Sukladno odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Pri tome, odredba čl. 159. st. 2. ZV propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok odredba čl. 159. st. 3. ZV određuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
7. U postupku među strankama nije sporno da su čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] koje su predmet ovog spora kao i čest. 3645/64 i čest. 3645/71 obje k. o. [katastarska općina] koje su nekretnine nesporno vlasništvo tužitelja za cijelo, nastale parcelacijom matične čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina] koja je bila suvlasništvo IV i GV kao nasljednika ranijeg suvlasnika pok. KV pok. B za 2/8 dijela, IV i NV KV kao nasljednika ranijeg suvlasnika CJ. Krste za 1/8 dijela, CVZ (Marije) Lintl, RJ i GJ kao nasljednika ranijeg suvlasnika pok. IJ pok. C za 1/8 dijela, KV i DJ za ¼ dijela te OJ i ĐV za ¼ dijela. Osim što ove činjenice nisu sporne, iste proizlaze i uvidom u Diobeni ugovor o fizičkoj diobi i parcelaciji sklopljen 22. travnja 1999. sa skicom (list spisa 9-10) kao i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 35-65, 234-250) i izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 66-80, 225-233).
7.1. Pri tome, iz sadržaja Diobenog ugovora o fizičkoj diobi i parcelaciji sklopljenog 22. travnja 1999. sa skicom (list spisa 9-10, dalje: Diobeni ugovor od 22. travnja 1999.) proizlazi kao prvo, to da djeljenici – nasljednici IV, GV, NV, CVZ sa zebe i kao punomoćnica GJ i RJ, KV, DJ, OJ i ĐV do sada zajedničku nekretninu čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina] fizički (geometrijski) dijele na način da IV i GV u isključivo vlasništvo dobivaju onaj dio čest. 3645/24 koji je na skici označen žutom bojom i oznakama a1, a2, a3, a4 i a5 te ¼ zajedničkih prilaznih puteva; da IV i NV te RVZ, ŠJ i GJ u isključivo vlasništvo dobivaju onaj dio čest. 3645/24 koji je na skici označen plavom bojom i oznakama b1, b2, b3, b4 i b5 te ¼ zajedničkih prilaznih puteva; da KV i DJ u isključivo vlasništvo dobivaju onaj dio čest. 3645/24 koji je na skici označen zelenom bojom i oznakama c1, c2, c3, c4 i c5 te ¼ zajedničkih prilaznih puteva; i da OJ i ĐV u isključivo vlasništvo dobivaju onaj dio čest. 3645/24 koji je na skici označen crvenom bojom i oznakama d1, d2, d3, d4 i d5 te ¼ zajedničkih prilaznih puteva; te kao drugo, da se djeljenici – nasljednici obvezuju izvršiti parcelaciju na način da svaka od boja (a, b, c, d) dobije novi podbroj matične čest. 3645/24 i svoju površinu te da se isti međusobno ovlašćuju upisati na svoje ime u zemljišnim knjigama pravo vlasništva tako novoformiranih parcela.
7.2. Usporedbom skice koja je sastavni dio Diobenog ugovora od 22. travnja 1999. (list spisa 10) sa izvodom iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] (list spisa 8) te skicom sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju CV (list spisa 273-274) sud utvrđuje, a što je u postupku među strankama i nesporno, da je provedbom parcelacije matične čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina] sukladno Diobenom ugovoru od 22. travnja 1999. dio a1 dobio oznaku čest. 3645/54 k. o. [katastarska općina], dio a2 dobio oznaku čest. 3645/61 k. o. [katastarska općina], dio a3 dobio oznaku čest. 3645/64 k. o. [katastarska općina], dio a4 dobio oznaku čest. 3645/68 k. o. [katastarska općina], dio a5 dobio oznaku čest. 3645/71 k. o. [katastarska općina], dio b1 dobio oznaku čest. 3645/57 k. o. [katastarska općina], dio b2 dobio oznaku čest. 3645/58 k. o. [katastarska općina], dio b3 dobio oznaku čest. 3645/65 k. o. [katastarska općina], dio b4 dobio oznaku čest. 3645/69 k. o. [katastarska općina], dio b5 dobio oznaku čest. 3645/71 k. o. [katastarska općina], dio c1 dobio oznaku čest. 3645/55 k. o. [katastarska općina], dio c2 dobio oznaku čest. 3645/60 k. o. [katastarska općina], dio c3 dobio oznaku čest. 3645/63 k. o. [katastarska općina], dio c4 dobio oznaku čest. 3645/67 k. o. [katastarska općina], dio c5 dobio oznaku čest. 3645/70 k. o. [katastarska općina], dio d1 dobio oznaku čest. 3645/56 k. o. [katastarska općina], dio d2 dobio oznaku čest. 3645/59 k. o. [katastarska općina], dio d3 dobio oznaku čest. 3645/74 k. o. [katastarska općina], dio d4 dobio oznaku čest. 3645/66 k. o. [katastarska općina] te dio d5 dobio oznaku čest. 3645/72 k. o. [katastarska općina]; dok su ono što se Diobenim ugovorom formira kao zajednički prilazni putevi dobili oznake čest. 3645/51, 3642/4 i 3645/24 sve k. o. [katastarska općina].
7.3. Istaknimo pri tome da iz zapisnika o očevidu provedenog 01. srpnja 2022. (list spisa 270-272) na licu mjesta proizlazi da su prema neposrednom opažanju suda nekretnine koje tužitelj pokazuje kao predmet spora, a koje stalni sudski vještak za geodeziju nazočan očevidu identificira kao čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina], u naravi bijeli neuređeni put, a kako je to jasno vidljivo i na fotografijama koje prileže skici sudskog očevida izrađenim po stalnom sudskom vještaku za geodeziju CV (list spisa 275). Točan položaj i granice predmetnog su puta (predmetnih nekretnina) pri tome detaljno i precizno prikazane na skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju CV (list spisa 273-274) iz koje skice sudskog očevida kao nedvojbeno proizlazi da se do čest. 3645/71 k. o. [katastarska općina] i čest. 3645/64 k. o. [katastarska općina], nekretnina koje su nesporno u isključivom vlasništvu tužitelja, može pristupiti prolazeći preko čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina], dapače, iz oblika i putanje čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina] je prema ocjeni suda jasno razvidno da je ta nekretnina Diobenim ugovorom od od 22. travnja 1999. formirana upravo kao pristupni put svim nekretninama koje graniče s istom, a među kojima su i čest. 3645/71 i čest. 3645/64 obje k. o. [katastarska općina]. Istaknimo odmah ovdje da niti jedna od stranaka nije imala prigovora ni primjedbi na sadržaj skice sudskog očevida izrađene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju CV.
8. Nadalje, u postupku među strankama nije sporno to da su čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] koje su predmet ovog spora, kako u vrijeme pokretanja ovog spora tako i u vrijeme zaključenja raspravljanja, u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] upisane kao vlasništvo tuženika za cijelo, a te činjenice proizlaze i uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 35-65, 234-250) i izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 66-80, 225-233) iz kojih je razvidno da su čest. 3645/24 i 3645/51 obje k. o. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisane kao put dok je čest. 3642/4 k. o. [katastarska općina] upisana kao neplodno zemljište te da je na čest. 3645/24 i čest. 3645/51 obje k. o. [katastarska općina] 03. rujna 2008. na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenih 14. kolovoza 2008. i tabularnih izjava izvršeno brisanje predbilježbe prava vlasništva upisanih temeljem ranijih sudskih rješenja i uknjižen prijenos prava vlasništva sa svih uknjiženih suvlasnika predmetnih nekretnina na ovdje tuženika za cijelo dok je na čest. čest. 3642/4 k. o. [katastarska općina] upis prava vlasništva u korist ovdje tuženika uz istodobno brisanje do tada uknjiženih suvlasnika izvršen dijelom 18. ožujka 2008. temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2627/07 od 10. ožujka 2008., a dijelom temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenih 14. kolovoza 2008., Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 20. studenog 2007. i Aneksa sklopljenog 14. kolovoza 2008. te tabularnih izjava.
8.1. Sud pri tome uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 29. studenog 2007. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku Nadici Milovac u [adresa] pod brojem OV-9948/2007 (list spisa 87-95), Aneks Ugovora o kupoprodaji nekretnine ovjerenog 30. studenog 2007. sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-12973/2008 (list spisa 96-102), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-12988/2008 (list spisa 103-113), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-12986/2008 (list spisa 1114-125), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-12969/2008 (list spisa 126- 136), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13006/2008 (list spisa 137-147), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13004/2008 (list spisa 148-160), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13028/2008 (list spisa 161-170), Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV-13046/2008 (list spisa 171-182) i Ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 14. kolovoza 2008. s ovjerom potpisa po javnom bilježniku mr. sc. Davoru Miškoviću iz [adresa] pod brojem OV- 13046/2008 (list spisa 183-194), utvrđuje da je tuženik 14. kolovoza 2008. i 29. studenog 2007. sklopio pisane kupoprodajne ugovore sa suvlasnicima čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] kojim Ugovorima IV, OJ, ĐV, ĆV, ŽV, ZV, LJ, ČV, HV, ČJ, MJ, JJ, TJ, KV, SV, PV, NV, ŠJ, BJ i AJ, kao prodavatelji tuženiku kao kupcu prodaju svoje suvlasničke udjele na, među ostalim, ovdje predmetnim čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina].
8.2. Tužitelj međutim tvrdi da takvo zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju i to jer da su ranije suvlasnice predmetnih nekretnina GV i IV još 2002. godine prilikom prodaje čest. 3645/64 i 3645/71 obje k. o. [katastarska općina] za cijelo, tužitelju prodale i razmjerni dio odnosno suvlasnički udio od 1/10 predmetnih nekretnina koje su u naravi put.
8.3. U prilog takvoj tvrdnji tužitelj kao prvo ističe Ugovor o kupoprodaji sklopljen 26. lipnja 2002. s ovjerom potpisa prodavatelja po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojem OV-5539/02 (list spisa 4), Ugovor o kupoprodaji sklopljen 21. listopada 2022. s ovjerom potpisa prodavatelja po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojem OV-8503/02 (list spisa 5) i skicu mjerenja izrađenu po RV **.**.1999. (list spisa 6), međutim, ocjenom kojih dokaza, kako samostalno tako i u međusobnoj svezi, ne proizlazi da je tužitelj od GV i [adresa]. godine kupio čest. 3642/4, čest. 3645/24 i čest. 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] odnosno određeni suvlasnički udio tih čestica. Naime, iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 26. lipnja 2002. s ovjerom potpisa prodavatelja po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojem OV-5539/02 (list spisa 4, dalje: Ugovor o kupoprodaji od 26. lipnja 2002.) proizlazi da su 26. lipnja 2002. prodavateljice GV i IV kupcu BV ovdje tužitelju prodale svoju čest. 3645/71 k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 141.170,00 kn, da je tim Ugovorom potvrđeno da je kupac prodavateljicama isplatio cijenu i da kupac odmah stupa u posjed nekretnine koja je predmet kupoprodaje te da prodavateljice kupca ovlašćuju bez njihova daljnjeg znanja i pitanja ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na nekretnini iz točke 1. tog Ugovora, a kojom je točkom 1. jasno označeno da prodavateljice ovdje tužitelju kao kupcu prodaju čest. 3645/71 k. o. [katastarska općina]. Ističe se pri tome da iz niti jednog dijela sadržaja Ugovora o kupoprodaji od 26. lipnja 2002. ne proizlazi da bi se tim Ugovorom na bilo koji način upućivalo da je predmet kupoprodaje koja druga nekretnina prikazana na skica mjerenja izrađenoj po RV **.**.1999. (list spisa 6), a niti sadržaj te Skice, koja je sud ističe nastala nekoliko godina prije označene kupoprodaje i stoga ista nije izrađena za potrebe ove kupoprodaje, na ijedan način svjedoči u prilog navodima da je tužitelj kupio i određeni idealni dio ovdje predmetnih nekretnina. Nadalje, iz sadržaja Ugovora o kupoprodaji sklopljenog 21. listopada 2022. s ovjerom potpisa prodavatelja po javnom bilježniku Dariji Grigillo Ramljak iz [adresa] pod brojem OV-8503/02 (list spisa 5, dalje: Ugovor o kupoprodaji od 21. listopada 2002.) proizlazi da su 21. listopada 2002. prodavateljice GV i IV kupcu BV ovdje tužitelju prodale svoju čest. 3645/64 k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 74.860,00 kn, da je tim Ugovorom potvrđeno da je kupac prodavateljicama isplatio cijenu i da kupac odmah stupa u posjed nekretnine koja je predmet kupoprodaje te da prodavateljice kupca ovlašćuju bez njihova daljnjeg znanja i pitanja ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za cijelo na nekretnini iz točke 1. tog Ugovora, a kojom je točkom 1. jasno označeno da prodavateljice ovdje tužitelju kao kupcu prodaju čest. 3645/64 k. o. [katastarska općina]. Ističe se pri tome da iz niti jednog dijela sadržaja Ugovora o kupoprodaji od 26. lipnja 2002. ne proizlazi da bi se tim Ugovorom na bilo koji način upućivalo da je predmet kupoprodaje koja druga nekretnina prikazana na skica mjerenja izrađenoj po RV **.**.1999. (list spisa 6), a niti sadržaj te Skice, koja je sud ističe nastala nekoliko godina prije označene kupoprodaje i stoga ista nije izrađena za potrebe ove kupoprodaje, na ijedan način svjedoči u prilog navodima da je tužitelj kupio i određeni idealni dio ovdje predmetnih nekretnina.
8.4. Dakle, iako iz Diobenog ugovora od 22. travnja 1999. proizlazi da je geometrijskom diobom matične čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina] IV i GV u isključivo vlasništvo, svakoj za ½ dijela pripao onaj dio čest. 3645/24 koji je na skici (list spisa 10) koja je sastavni dio Diobenog ugovora označen žutom bojom i oznakama a1, a2, a3, a4 i a5 (nedvojbeno su to čest. 3645/54, 3645/61, 3645/64, 3645/68 i 3645/71 sve k. o. [katastarska općina]) te ukupno ¼ zajedničkih prilaznih puteva (nedvojbeno su ti putevi upravo ovdje predmetne nekretnine), iz isprava (materijalnih dokaza) koje tužitelj dostavlja u spis ne proizlazi da su suvlasnice IV i GV pri prodaji čest. 3645/64 i 3645/71 obje k. o. [katastarska općina] tužitelju za cijelo prodale i suvlasnički udio od 1/10 dijela predmetnih nekretnina oznake čest. 3642/4, 3645/24 i 3645/51 sve k. o. [katastarska općina]. U prilog takvoj tvrdnji tužitelja ne svjedoči niti sadržaj izvoda iz posjedovnog lista broj 980 k. o. [katastarska općina] (list spisa 20), koju ispravu tužitelj također dostavlja u prilog navodima tužbe, budući iz te isprave ne proizlazi da je tužitelj evidentirani (su)posjednik predmetnih nekretnina (već su kao suposjednici predmetnih nekretnina evidentirane druge osobe) pa da bi tako činjenica evidentiranog (su)posjeda svjedočila u prilog tužbenom navodu da je tužitelj 2002. godine od IV i GV kupio i 1/10 dijela čest. 3642/4, 3645/24 i 3645/51 sve k. o. [katastarska općina].
8.5. U svojem je iskazu tužitelj (list spisa 316-317) sudu iskazao da je on u svibnju 2002. godine saznao da se prodaje predmetno zemljište i to od strane GV i IV, da je tada bila fešta u Arbanasima, da su ljudi o tome pričali, a potom da je on otišao kod tih gospođa i s njima dogovorio prodaju. Međutim, upitan da li je dogovorio prodaju puta tužitelj odgovara da nakon što je sklopio Ugovor o kupoprodaji prve parcele 26. lipnja 2002. i nakon što je sklopio predugovor za kupnju druge parcele je on zajedno s IV, GV i suprugom AV bio u odvjetničkom uredu JV i pitao zašto je ugovor tako škrt i zašto se u ugovoru ne spominje put, a kada mu je u odvjetničkom društvu objašnjeno da on kupnjom ukupno tih 2274m2 ujedno kupuje i jednu desetinu tog puta i da nema potrebe to posebno nagoditi jer se radi o zajedničkom putu, a iz kakvog iskaza tužitelja prema ocjeni ovog suda kao nedvojbeno proizlazi kao prvo, to da je tužitelj pri sklapanju Ugovora o kupoprodaji od 26. lipnja 2002. i 21. listopada 2002. bio svjestan da su kao predmet kupoprodaje u tim Ugovorima označene samo čest. 3645/71 i 3645/64 obje k. o. [katastarska općina], a ne i idealni dio nekretnina koje su predmet ovog spora te kao drugo, da usprkos svijesti da u Ugovorima o kupoprodaji nisu navedene predmetne nekretnine tužitelj nije tražio izmjenu sadržaja Ugovora odnosno sklapanje Aneksa kako bi se i predmetne nekretnine označile kao predmet kupoprodaje. Pri tome, ocjenom sadržaja skice mjerenja izrađene po RV **.**.1999. (list spisa 6) u svezi s tužbenim navodom da je ta skica prilog Ugovorima o kupoprodaji koje je on sklopio sa GV i IV, kao nedvojbeno proizlazi da je tužitelj u trenutku sklapanja ovih Ugovora znao da su putevi kojima se pristupa nekretninama čest. 3645/71 i 3645/64 obje k. o. [katastarska općina] koje kupuje ovim Ugovorima zasebne čestice koje imaju svoje površine, granice i katastarske oznake, međutim, usprkos čemu nije tražio sklapanje pisanog ugovora o kupoprodaji istih odnosno navođenje njihovih oznaka kao predmeta kupoprodaje u Ugovorima o kupoprodaji. Nadalje, svijest tužitelja da je pisanim Ugovorima o kupoprodaji od 26. lipnja 2002. i 21. listopada 2002. on kupio isključivo čest. 3645/71 i 3645/64 obje k. o. [katastarska općina], a ne i 1/10 dijela predmetnih nekretnina prema ocjeni ovog suda proizlazi i ocjenom činjenice da je temeljem sklopljenih Ugovora o kupoprodaji od 26. lipnja 2002. i 21. listopada 2002. tužitelj u zemljišnoj knjizi zatražio i ishodio uknjižbu prava vlasništva u svoju korist isključivo na čest. 3645/71 i 3645/64 obje k. o. [katastarska općina], a nikad nije zatražio i uknjižbu prava suvlasništva za 1/10 dijela i na predmetnim nekretninama, što je razvidno iz povijesnog pregleda upisa na predmetnim nekretninama (list spisa 35-80, 225-250). Što se pak tiče navoda tužitelja da mu je u odvjetničkom društvu (prethodno navodi da se radi o odvjetniku JV) objašnjeno da on kupnjom ukupno tih 2274m2 ujedno kupuje i jednu desetinu tog puta i da nema potrebe to posebno nagoditi jer se radi o zajedničkom putu, za istaknuti je da takve navode odvjetnik JV nije potvrdio, a budući je u svom svjedočkom iskazu (list spisa 303) sudu iskazao da poznaje tužitelja kao susjeda iz gradskog predjela Arbanasi, da misli da je za njega kao odvjetnik radio jedan ugovor, ali to da je bilo davno pa se ne sjeća detalja pa kada mu je sud predočio Ugovore o kupoprodaji od 26. lipnja 2002. i 21. listopada 2002. (list spisa 4-5) svjedok JV je potvrdio da on jest sačinjavao te ugovore, prepoznaje oba, ali je iskazao da ne zna detalje o sadržaju tih ugovora, dodajući da je to bio jednokratan posao u kojem osim toga nije bilo potrebe ništa drugo raditi. Izričito upitan da li je između stranaka bio dogovor ulazi li prilazni put u kupoprodaju, svjedok JV je iskazao da se ne sjeća.
8.6. Tužitelj je dalje sudu iskazao (list spisa 316-317) i to da su se 5 godina nakon što je sklopio Ugovor o kupoprodaji pojavili neki ljudi u ime tuženika s ponudom za kupnju zemlje od IV, AJ, ĐV i ostalih suvlasnika, s tim da su neke čestice već ranije bile prodane kao što su i njemu prodane, da je njemu IV rekla da ta firma želi kupiti ostatak zemljišta pa i ono što je on kupio, a na što joj je on rekao da on ne želi prodavati jer je tu zemlju kupio kako bi napravio obiteljsku kuću, ali da mu je IV rekla da njoj za ljubav dođe i vidi što onih hoće pa da je on radi IV došao kod javne bilježnice gdje je IV donijela ugovor koji su oni bili sastavili o kupnji njegovih parcela, iako on ništa o tome nije znao niti su ga išta pitali te da on ništa kod javnog bilježnika nije potpisao, konačno im rekavši da on tu nema što tražiti i otišavši. Cijeneći takav iskaz tužitelja u svezi sa sadržajem Predugovora o kupoprodaji nekretnine (list spisa 287-294), koju ispravu kao dokaz u spis dostavlja sam tužitelj, sud utvrđuje da je tuženik ovdje tužitelju 10. rujna 2007. ponudio sklapanje predugovora o kupnji čest. 3645/64 i 3645/71 obje k. o. [katastarska općina], međutim, ne i ovdje predmetnih čest. 3642/4, 3645/24 i 3645/51 sve k. o. [katastarska općina], a što sudu svjedoči u prilog činjenici da u vrijeme kada tužitelju nudi kupnju čest. 3645/64 i 3645/71 obje k. o. [katastarska općina] (2007. godine) tuženik nema saznanja da bi tužitelj bio suvlasnik i drugih čestica u procesu kupnje kojih je tuženik odnosno da tuženik nema saznanja da bi tužitelj ranije kupio određeni suvlasnički dio predmetnih nekretnina, a budući bi logično i životno, da ima takva saznanja, tuženik tužitelju podnio sklapanje predugovora i o kupoprodaji ovdje predmetnih nekretnina.
8.7. Konačno, značajan je sudu i onaj dio iskaza tužitelja (list spisa 316-317) u kojem on navodi „matematički kad bi se gledalo ukupno veličina parcele koju sam ja kupio, kupujem i 1/10 tog puta“, budući kako iz sadržaja ovog navoda tako i iz njegove gramatičke konstrukcije jasno prema ocjeni suda proizlazi da je samo jednostrana subjektivna procjena tužitelja da je on kupovinom čest. 3645/64 i 3645/71 obje k. o. [katastarska općina] kupio upravo onaj idealni suvlasnički udio predmetnih nekretnina (koje su u naravi put koji služi pristupu nekretninama formiranim Diobenim ugovorom) koji je predmet ovog spora (1/10 dijela), a ne da je to konkretan sastojak kupoprodaje o kojoj su se tužitelj kao kupac i GV i IV kao prodavatelji izričito (usmeno) usuglasili 2002. godine.
8.8. Svjedok MV (list spisa 298-299) iskazuje da mu je poznato područje prikazano na skici vještaka od 01. srpnja 2022., na tom da je zemljištu njegov tetak OJ imao zemljište koje je prodao norvežanima odnosno jednoj norveškoj firmi, njegov tetak i njih još 5-6 vlasnika da su prodali to zemljište toj firmi za tadašnjih milijun njemačkih maraka, barem da se tako pričalo, da on nije vidio ugovore, a što se tiče tužitelja BV da zna da je on kupio dio zemlje na tom području od EJ i još jedne gospođe prezimena GV, ali ne zna koju je površinu tada BV kupio, zna da je to bilo negdje oko 2000. godine. Upitan na koji je način tužitelj pristupao do zemlje koju je kupio svjedok je iskazao da od TC Supernova postoji put do gradskog predjela Ploča, a malo niže toga da postoji put koji vodi do gradskog predjela Sinjoretovo na kraju kojeg je bila rampa, a upitan da li mu je poznato da bi tužitelj na koji način označavao taj put svjedok je iskazao da ne zna točno za put, ali da oni jesu pomagali tužitelju postaviti neke kolce na parceli koju je kupio, kako bi se znalo koju je parcelu kupio i do koje su došli upravo ovim putem od Ploče prema Sinjoretovu. Dakle, svjedok MV ima saznanja samo o tome da je tužitelj od EJ i gospođe prezimena GV kupio parcelu na kojoj je potom postavio neke kolce i da su do te parcele dolazili putem koji postoji od Ploče do Sinjoretova, ali nema saznanja o tome da bi tužitelj kupio i suvlasnički dio tog puta ili da bi na neki način označavao put kojim se prilazi kupljenoj parceli. Svjedokinja BVZ (list spisa 299) nije imala saznanja o kupoprodaji između tužitelja i njezine svekrve IV, a za područje na kojem se nalaze predmetne nekretnine, nakon što joj je predočena skica sudskog očevida (list spisa 274), je navela da joj nije poznato to područje, da tu nikada nije bila. Niti svjedok ČV (list spisa 300), sin prodavateljice GV, nije imao saznanja o tome da bi tužitelj od njegove majke i IV kupio suvlasnički dio predmetnih nekretnina, a budući je ovaj svjedok sudu iskazao da je na području prikazanom na skici sudskog očevida (list spisa 274) tužitelj od njegove majke GV i od IV uzeo jedno zemljište, on da je to čuo od svoje majke, ali da nije nikad vidio taj ugovor, to da je bilo negdje 2002. do 2003., ne zna točno o kojem se površini tu radilo, navodno je bila riječ i malo većoj parceli. Svjedok LJ (list spisa 303-304) je iskazao da mu je poznato da je tužitelj kupio neku zemlju od njegove majke HJ udane LJ, da se radi o zemlji koja je negdje na Putu Ploče, kupoprodaja da je možda bila 1999. -2000. godine, i to da su prodale njegova majka i IV koje su bile suvlasnice zemlje. Dakle, identično kao i svjedoci ČV i MV, i svjedok LJ ima isključivo saznanja da je tužitelj kupio nekretninu u suvlasništvu IV i GV (u svezi čega sud ističe da su samo nekretnine označene a1, a2, a3, a4 i a5 odnosno čest. 3645/54, 3645/61, 3645/64, 3645/68 i 3645/71 k. o. [katastarska općina] bile samo u suvlasništvu IV i GV dok su predmetne nekretnine bile u suvlasništvu svih djeljenika iz Diobenog ugovora) dok nema saznanja da bi od njih kupio i određeni suvlasnički dio predmetnih nekretnina (kao nekretnina koje u naravi predstavljaju put). U bitnom tome identično je iskazivao i svjedok EV (list spisa 306-307) koji je naveo da poznaje tužitelja cijeli život, da zna da je kupovao zemlju na području Velikog briga, da inače zna ljude koji tamo imaju zemlju jer je i osobno vlasnik zemlje na tom dijelu, tužitelj da je svoj dio kupio od IV, negdje 2002. -2003. godine, tada da je tu već postojao put kojim je i on (svjedok) prolazio, taj put da postoji i danas samo je malo obrastao, pri tome na skici sudskog očevida (list spisa 274) kao tužiteljevu zemlju pokazujući čest. 3645/64 i 3645/71 k. o. [katastarska općina], dakle, ne i nekretnine koje su predmet ovog spora. Štoviše, ovaj svjedok sudu dalje iskazuje i to da je ovim putem koji je označen žutom bojom (sud napominje da je na skici sudskog očevida žutom bojom označena predmetna čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina]) on inače prolazio, a danas da se tim putem može proći nekakvom polovicom puta, a što cijenjeno s onim dijelom iskaza svjedoka u kojem navodi da je u vrijeme kada je tužitelj kupio zemlju od IV tu već postojao put kojim je on (svjedok) prolazio te cijenjeno u svezi sa dosad citiranim iskazima svjedoka (od kojih nitko ne iskazuje da je tužitelj kupio i određeni suvlasnički dio puta) sudu svjedoči da tužitelj pri kupnji čest. 3645/64 i 3645/71 k. o. [katastarska općina] nije smatrao potrebnim kupiti (i platiti cijenu) i za dio predmetnih nekretnina budući su iste na terenu već postojale kao put kojim su se osim djeljenika iz Diobenog ugovora služile i treće osobe (primjerice EV) koje na području Velikog briga imaju nekretnine. U prilog takvom zaključku prema ocjeni suda svjedoči i onaj dio iskaza samog tužitelja u kojem on navodi da mu je rečeno da nema potrebe „to posebno nagoditi jer se radi o zajedničkom putu“. Vjerodostojnost do sada citiranog i cijenjenog iskaza svjedoka EV pri tome nije dovedena u pitanje onim dijelom iskaza svjedoka u kojem isti navodi da jedna gospođa iz Njemačke ima česticu odmah do tužiteljeve i da se do te parcele nalazi baš put od tužitelja i te gospođe, a obzirom je tužitelj kao nekretnine koje je tužitelj kupio od IV na skici sudskog očevida (list spisa 274) izričito pokazao (samo) čest. 3645/64 i 3645/71 k. o. [katastarska općina], a ne i predmetne nekretnine odnosno ne i nekretnine koje su prema svom položaju i obliku putevi kojima se pristupa na čest. 3645/64 i 3645/71 k. o. [katastarska općina], a što sudu ukazuje da kada navodi „put od tužitelja i te gospođe“ svjedok ne podrazumijeva da su predmetne nekretnine suvlasništvo tužitelja. Svjedokinja HV (list spisa 311) nije imala nikakvih saznanja o spornoj činjenici kupoprodaje predmetnih nekretnina, iskazavši sudu da tužitelja ne poznaje, da ga nikada nije vidjela i da joj nije poznato što se nalazi na skici sudskog očevida i fotografijama (list spisa 274-275), pojašnjavajući da joj je tuženik poznat zbog prodaje zemlje istom, ali da ona nikada nije bila na toj zemlji koju su ona i njena braća prodali tuženiku.
8.9. Isključivo je tako od saslušanih svjedoka svjedokinja AV (list spisa 304-306), upitana da li je put bio unutar dogovora kupoprodaje, sudu iskazala da je, iskazujući da je tužitelj 2002. godine od IV i VJ kupio predmetno zemljište, u lipnju, a u listopadu iste godine još jedan manji dio, ona da je bila s njim kad je išao napraviti ugovor i platiti tu zemlju, to da je uredno platio i pitao što je s putem na što mu je bilježnik (kasnije precizira da govori o JV za kojeg ne zna je li bilježnik ili odvjetnik) rekao da se podrazumijeva da se put računa za to, dodajući da je ona bila prisutna kod JV kad su se potpisivali ugovori uz GV, IV i tužitelja. Međutim, vjerodostojnost iskaza svjedokinje AV da je put bio predmet kupoprodaje je prema ocjeni suda doveden u pitanje daljnjim dijelom njenog iskaza u kojem ona upitana jesu li te prilike (kada su tužitelj, ona, IV i GV bili kod JV radi potpisivanja ugovora) IV i GV išta komentirale za taj put iskazuje da su se one složile da je to zajednički put, da je svatko od svoje nekretnine ostavio odnosno odrekao se jednog dijela zemlje da se može formirati takav put za pristup na svaku parcelu; budući takav navod svjedokinje upućuje na zaključak da tužitelj od GV i IV nikada nije kupio određeni suvlasnički dio predmetnih nekretnina (puta) odnosno da se oni ovom prilikom o kojoj svjedokinja AV iskazuje nisu dogovorili oko kupoprodaje točno određenog suvlasničkog dijela (1/10) predmetnih nekretnina, očito prema ocjeni ovog suda isto smatrajući nepotrebnim jer se kako to svjedokinja iskazuje radi o zajedničkom putu za formiranje kojeg je svatko ostavio dio svoje nekretnine pa ga stoga svatko ima i pravo koristiti, a i jer se radi o putu na ovom području grada koji koriste i osobe različite od djeljenika iz Diobenog ugovora i time očito putu koji (po ocjeni pravnog laika što tužitelj jest) nije potrebno kupiti za potrebe prolaza njime. Osim toga, upitana da na skici sudskog očevida (list spisa 274) pokaže gdje se nalazi put (o kojem iskazuje da je bio unutar dogovora kupoprodaje) svjedokinja AV navodi da je to ovaj dio označen žutom bojom, u oba smjera, i manji put odnosno put prema manjoj čestici koji je također označen žutom bojom, a kada sud u svezi s takvim navodom cijeni činjenicu da je na skici sudskog očevida (list spisa 274) žutom bojom prikazana (samo) čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina], tada proizlazi da svjedokinja AV iskazuje da je tužitelj kao put kupio samo jednu od tri predmetne nekretnine, što je pak kontradiktorno navodima samog tužitelja koji tvrdi da je kao put kupio sve tri predmetne nekretnine. Također, kada sud cijeni ovaj navod svjedokinje AV, da je tužitelj kupio samo put označen žutom bojom (čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina]), u svezi sa sadržajem skice sudskog očevida (list spisa 274) iz koje je razvidno da je za dolazak do puta oznake čest. 3645/24 k. o. [katastarska općina] prethodno potrebno preći i preko čest. 3642/4 k. o. [katastarska općina] kao i čest. 3645/51 k. o. [katastarska općina], sud takav iskaz svjedokinje ne cijeni uvjerljivim jer ne nalazi životnim niti logičnim da bi tužitelj za potrebe pristupa na nekretnine koje su predmet pisanih Ugovora o kupoprodaji (list spisa 4-5) kupio samo jednu nekretninu koja u naravi predstavlja pristupni put istima, a ne sve nekretnine kojima je potrebno proći za pristup istima. Logičnijim i životnijim se ukazuje zaključak koji sud izvodi i već gore iznesenom ocjenom dokaza, taj da tužitelj od GV i IV nije kupio suvlasnički dio niti jedne od tri predmetne nekretnine, smatrajući da se radi o putu koji slobodno mogu koristiti (i u naravi u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji i koriste) svi vlasnici nekretnina na području zvanom Veliki brig.
9. Dalje je sud cijeneći sve navedeno u svezi sa činjenicom da iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 35-65, 234-250) kao ni iz izvatka iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. [broj ZK uloška] s povijesnim pregledom upisa (list spisa 66-80, 225-233) ne proizlazi da je u trenutku kada tuženik sa suvlasnicima predmetnih nekretnina sklapa kupoprodajne ugovore kojima kupuje njihove suvlasničke udjele predmetnih nekretnina niti u trenutku kada tuženik Općinskom sudu u Zadru podnosi zahtjeve za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama kao ni u trenutku kada tuženik potom sudu dostavlja isprave kojima opravdava izvršenu predbilježbu stjecanja prava vlasništva, na predmetnim nekretninama postojala kakva zabilježba odnosno kakav upis iz kojeg bi bilo razvidno da itko osim osoba s kojima tuženik sklapa Ugovore o kupoprodaji predmetnih nekretnina (primjerice ovdje tužitelj) na ove nekretnine moguće polaže kakva stvarna prava; sud kao nedvojbeno utvrđuje da tuženik temeljem postojećih upisa u zemljišnoj knjizi (stanja zemljišne knjige) za k. o. [katastarska općina] u trenutku sklapanja Ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina kao ni u trenutku podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, nije imao nikakvog razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.
9.1. Pri tome, navod tužitelja da tuženik prethodno sklapanju Ugovora o kupoprodaji predmetnih nekretnina, nije došao na teren vidjeti predmetne nekretnine (na koju okolnost tužitelj predlaže saslušanje svjedoka ĐV, ĆV, ŽV, PV i BJ) nije relevantan u svezi pitanja da li je tuženik pri sklapanju Ugovora o kupoprodaji i podnošenju zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama postupao u dobroj vjeri budući se sukladno čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, dalje: ZZK/96), kao zakona važećeg u vrijeme sklapanja Ugovora o kupoprodaji i podnošenju zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva u korist tuženika na predmetu ovog spora, nedostatak dobre vjere ne može prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje. Navedeno znači da tuženik, da bi se kasnije s uspjehom mogao pozvati na načelo povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, nije bio dužan prethodno sklapanju Ugovora o kupoprodaji i podnošenju zahtjeva za upis prava vlasništva doći na teren vidjeti predmetne nekretnine ne bi li utvrdio (temeljem činjenice posjeda) da je izvanknjižno stanje nekretnina koje kupuje potencijalno različito od knjižnog stanja. Iako se tako tuženiku ne može prigovoriti nedostatak dobre vjere radi toga što nije istraživao izvanknjižno stanje, ipak je za istaknuti to da niti posjedovno stanje predmetnih nekretnina evidentirano u katastarskom operatu ne govori u prilog tome da tužitelj, ovo u vrijeme kada tuženik sklapa Ugovore o kupoprodaji kojima 2007. i 2008. kupuje predmetne nekretnine odnosno u vrijeme podnošenja zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, moguće polaže kakva stvarna prava na predmetnim nekretninama (time što se nalazi u posjedu istih) pa da bi činjenica posjeda bila okolnost koja dovodi u pitanje dobru vjeru tuženika. Naime, iz posjedovnog lista broj 980 k. o. [katastarska općina] (list spisa 20) koji prikazuje evidentirano posjedovno stanje predmetnih nekretnina na dan 14. veljače 2018. proizlazi da su kao suposjednici istih evidentirani DV, KJ, ŠV, SJ i ČV, a ne ovdje tužitelj. Dakle, niti posjedovno stanje evidentirano u katastarskom operatu ne ukazuje da su postojale okolnosti zbog kojih bi tuženik imao razloga posumnjati da ono što je za predmetne nekretnine upisano u zemljišnoj knjizi nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.
9.2. Konačno, niti rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1880/2009 od 01. rujna 2011. pravomoćno 27. veljače 2014. (list spisa 11-19) ne svjedoči da je tuženik prethodno sklapanju Ugovora o kupoprodaji kojima 2007. i 2008. kupuje predmetne nekretnine odnosno prethodno podnošenju zahtjeva za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama 2008. godine imao saznanja o okolnostima zbog kojih bi imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, a budući iz sadržaja ove presude proizlazi da je tuženik radnje radi kojih ovdje tužitelj protiv njega podnosi tužbu radi smetanja posjeda i na čest. 3645/24 i 3645/51 obje k. o. [katastarska općina] uz tvrdnju da je on u posjedu istih poduzeo tek 05. siječnja 2009., dakle, puno kasnije nego što je sklopio Ugovore o kupoprodaji kojima kupuje predmetne nekretnine od uknjiženih suvlasnika odnosno puno kasnije nego što nadležnom sudu podnio zahtjeve za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama.
9.3. Stoga, čak i da je sud u ovom postupku kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj pri sklapanju pisanih Ugovora o kupoprodaji kojima 2002. godine od suvlasnica kupuje čest. 3645/64 i 3645/71 obje k. o. [katastarska općina] usmeno dogovorio kupoprodaju 1/10 predmetnih nekretnina čest. 3642/4, 3645/24 i 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] i upravo temeljem takvog usmenog dogovora o kupoprodaji ušao u suposjed predmetnih nekretnina (u posjedu kojih je nedvojbeno bio, kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1880/2009 od 01. rujna 2011. pravomoćno 27. veljače 2014.) te potom samostalnim i neprekinutim posjedovanjem istih kroz period od 10 godina temeljem čl. 159. st. 2. u svezi st. 1. ZV (dosjelošću) stekao pravo suvlasništva na tim nekretninama; sud predmetni tužbeni zahtjev svejedno ne bi ocijenio osnovanim i to iz razloga što se tako (temeljem zakona) stečeno pravo tužitelja ne bi moglo suprotstaviti pravu tuženika koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na kojima u zemljišnoj knjizi nije bilo upisano pravo suvlasništva tužitelja (tako i Županijski sud u Varaždinu u presudi poslovni broj Gž-1095/2022-2 od 05. travnja 2023. u kojoj navodi da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ima jaču pravnu zaštitu od prava vlasnika čije je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, ukoliko u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano, pri čemu je odlučna savjesnost stjecatelja).
9.4. Naime, prema odredbi čl. 122. st. 1. ZV smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona pri čemu je sukladno čl. 122. st. 2. ZV stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Odredba čl. 124. st. 1. ZV propisuje da je stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana niti je iz zemljišne knjige bilo vidljivo da je zatražen njihov upis. Nadalje, prema odredbi čl. 8. st. 2. ZZK smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a u smislu čl. 8. st. 3. ZZK stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upirano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Sukladno čl. 8. st. 5. ZZK osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe prednika.
9.5. Prema navedenom, odredbe čl. 122. st. 1. ZV i čl. 8. st. 3. ZZK pružaju pravnu zaštitu stjecatelju koji je postupao s povjerenjem u zemljišnu knjigu, ako isti nije znao, niti je s obzirom na okolnost imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, pri čemu se nedostatak dobre vjere ne može prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Dakle, zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati onaj tko je prigodom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, a dobra vjera je neskrivljeno neznanje da se izvanknjižno stanje razlikuje od zemljišnoknjižnog, pri čemu valja reći da je stjecatelj postupao u dobroj vjeri ako ni u trenutku sklapanja pravnog posla, a ni u trenutku kada je stavio prijedlog za upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 223/2022-13 od 21. svibnja 2024.).
9.6. Savjesnost tuženika u stjecanu prava vlasništva upisom u zemljišnu knjigu tj. postupanje tuženika u dobroj vjeri s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige se pri tome pretpostavlja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 223/2022-13 od 21. svibnja 2024., odluci Rev 602/2014-2 od 20. ožujka 2018. i odluci Rev x 1083/2014-2 od 10. prosinca 2014.), a uz što sud ističe da je, kako je to prethodno obrazloženo, ocjenom svih dokaza izvedenih u ovom postupku sud kao nedvojbeno utvrdio da je tuženik svoje pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u zemljišnu knjigu upisao postupajući u dobroj vjeri, ovo jer tuženik niti pri sklapanju pravnih poslova kupoprodaje predmetnih nekretnina niti pri podnošenju zahtjeva za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nije bio nesavjestan odnosno nije imao razloga posumnjati da bi izvanknjižno stanje bilo drugačije od zemljišnoknjižnog stanja (koju činjenicu da bi izvanknjižno stanje bilo različito od knjižnog, sud ponavlja, tužitelj nije nedvojbeno dokazao u ovom postupku). Navedeno pak znači da se pravo suvlasništva tužitelja stečeno dosjelošću (koje pravo nije bilo upisano niti je iz zemljišne knjige bilo vidljivo da je zatražen upis tog prava), ovo u slučaju da je sud našao nedvojbeno dokazanim da je tužitelj pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama stekao dosjelošću, ne bi moglo s uspjehom suprotstaviti pravu vlasništva tuženika budući to pravo tuženika svakako štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 223/2022-13 od 21. svibnja 2024., odluci Rev 602/2014-2 od 20. ožujka 2018. i odluci Rev x 1083/2014-2 od 10. prosinca 2014.).
9.7. Zbog obrazloženog je sud tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje da je tužitelj suvlasnik čest. 3642/4, 3645/24 i 3645/51 sve k. o. [katastarska općina] za 1/10 dijela i nalaganje tuženiku trpjeti uknjižbu prava suvlasništva u korist tužitelja na označenim nekretninama za 1/10 dijela sud ocijenio neosnovanim te ga je ovom presudom odbio.
10. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnih troškova je donesena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, temeljem koje je odredbe sud odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.343,39 Eura sa zakonskom zateznom kamatom budući tužitelj nije uspio u ovom sporu sa tužbenim zahtjevom dok je zahtjev tuženika kao stranke koja je u cijelosti uspjela u sporu sud ocijenio osnovanim, visinu troškova na naknadu kojih tuženik ostvaruje pravo utvrdivši temeljem odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora (koja je u tužbi označena na 10.000,00 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.327,23 Eura). Tuženiku su prema ocjeni suda opravdano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnim ročištima održanim 15. listopada 2018. i 29. ožujka 2022. (2 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na očevidu održanom 01. srpnja 2022. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 7. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je provodio dokazni postupak i/ili se je raspravljalo o predmetu spora održanim 22. ožujka 2023., 31. svibnja 2023., 18. srpnja 2023., 13. rujna 2023., 17. studenog 2023., 24. siječnja 2024., 14. srpnja 2025. i 03. prosinca 2025. (8 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 3.000,00 Eura. Nije sud ocijenio osnovanim zahtjev tuženika za naknadu troškova zastupanja na ročištima od 18. ožujka 2024. i 25. veljače 2025. budući tih datuma ročišta u ovoj pravnoj stvari nisu održavana (ročište koje je bilo zakazano za 18. ožujka 2024. je prije održavanja odgođeno rješenjem poslovni broj P- 897/2018-37 dok je ročište koje je bilo zakazano za 25. veljače 2025. prije održavanja odgođeno rješenjem poslovni broj P-897/2018-44).
U Zadru, 16. siječnja 2026. godine
S u d a c
Neva Lukin
Uputa o pravnom lijeku:
1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke sudu za sud drugog stupnja.
3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke ovom sudu za sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku (oslobođen od plaćanja sudske pristojbe za presudu),
2. Tuženiku po punomoćniku.
