REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-16/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Tihane Bokan kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog MT, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog MT, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-587/2025 od 2. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog MT odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon donošenja nepravomoćne presude, kojom je optuženi MT proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 139. stavaka 2. 3. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), protiv optuženog MT produljen istražni zatvor, iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke je optuženom MT u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 21. srpnja 2025. pa nadalje. Pod točkom III. izreke je određeno da istražni zatvor produljen tim rješenjem može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, odnosno do upućivanja na izdržavanje kazne po pravomoćnoj presudi, ali ne dulje od isteka maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. stavka 3. ZKP/08.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi MT po branitelju po službenoj dužnosti Matiji Doriću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08., a podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati optužnom vijeću na ponovno odlučivanje.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog MT nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi navodi da sud u pobijanom rješenju nije dao razloge zašto predložene blaže mjere, poput zabrane približavanja, zabrane uspostavljanja kontakta s oštećenom ili obveze redovitog javljanja policiji, ne bi bile djelotvorne odnosno zašto bi bile nedostatne za zaštitu javnog interesa i sigurnosti oštećenice, a čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Nadalje, žalitelj osporava postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora navodeći da se sud poziva na iste okolnosti koje su bile istaknute prilikom određivanja istražnog zatvora i produljenja istog, a da takve okolnosti nisu dostatne za daljnji ostanak optuženika u istražnom zatvoru jer je potrebno primijeniti dinamički pristup pri ocjeni dostatnosti okolnosti na kojima se temelji novo rješenje. Također, žalitelj navodi da sud nije uzeo u obzir iskaz svjedoka ZT koji je u svom iskazu naveo da se optuženika ne boji. Žalitelj ističe i da svrha istražnog zatvora nije da se boravak u istražnom zatvoru pretvori u izdržavanje kazne zatvora. Stoga žalitelj smatra da je sud trebao primijeniti načelo razmjernosti i ispitati može li se istražni zatvor zamijeniti za neku drugu blažu mjeru opreza.
6. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog MT iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08., odnosno mjere opreza, nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor.
6.1. Slijedom navedenog, neosnovani su paušalni prigovori žalitelja da sud nije dao razloge zašto se iteracijska opasnost ne bi mogla prevenirati mjerama opreza. Naime, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbama članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, valjani i dostatni razlozi, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani i koje u cijelosti prihvaća i ovo vijeće te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju sadržajno upire žalitelj, bez navođenja oblika istaknute bitne povrede. Također se napominje žalitelju da subjektivno nezadovoljstvo kvalitetom i navodno nedovoljnom količinom izloženih razloga ne opravdava niti jedan oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08.
7. Nadalje, iako se u tom dijelu rješenje ne pobija, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a ta sumnja proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali donošenjem nepravomoćne osuđujuće presude kojom je optuženi MT proglašen krivim zbog počinjenja dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine.
8. Također, protivno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koje upućuju na realnu i razumno predvidivu opasnost da bi optuženi MT puštanjem na slobodu mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo. Navedeno prvenstveno proizlazi iz činjenice da je optuženik višestruko kazneno osuđivana osoba za razna kaznena djela, kao i za kazneno djelo prijetnje, za koja je i sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim. Uz navedeno, prvostupanjski sud je pravilno cijenio i način počinjenja kaznenih djela, gdje je optuženik počinio dva kaznena djela prijetnje na štetu dvije različite osobe, sina i kćeri, dakle oboje njemu bliskih osoba, i to tako da je prvo 21. srpnja 2025. prijetio sinu ZT, a onda sljedećeg dana 22. srpnja 2025. i kćeri ĐT, čime je u svom protupravnom postupanju iskazao iznimnu upornost i odlučnost, kao i visok stupanj kriminalne volje. Sve navedeno, u svojoj ukupnosti, ukazuje na ustrajnost optuženika u protupravnom postupanju i nespremnost da se, unatoč ranije izrečenim sankcijama, suzdrži od takvoga postupanja i da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama ponašanja. Stoga je razvidno da postoji realna i razumno predvidiva opasnost da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo pa je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora, a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
9. U odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i nekom drugom blažom mjerom opreza, prvostupanjski sud je, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., pazio na načelo razmjernosti, odnosno vodio je računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Naime, prvostupanjski sud je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama te je razmatrajući sve utvrđene okolnosti i uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i po ocjeni ovoga suda, pravilno utvrdio da su, u konkretnom slučaju, svrha koja se želi postići istražnim zatvorom ne može ostvariti niti jednom od zakonom predviđenih blažih mjera opreza te da mjere opreza nisu adekvatna garancija za sprječavanje iteracijske opasnosti, a kako to žalitelj neosnovano predlaže u žalbi.
9.1. Također se ukazuje žalitelju da nije osnovan njegov prigovor da svrha istražnog zatvora nije da se pretvori u izdržavanje kazne zatvora. Naime, mjera istražnog zatvora nikako ne može predstavljati izdržavanje kazne jer se svrha istražnog zatvora razlikuje od svrhe kažnjavanja.
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu i nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 16. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
