REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj spisa: P-5241/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po punomoćnici Željki Pokupec, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB: 61817894937, radi isplate, dana 16. siječnja 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 61817894937, tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 isplatiti iznos od 86,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, i to:
- na iznos od 34,43 EUR tekućim od 26.11.2024. do isplate, te
- na iznos od 52,37 EUR tekućim od 27.06.2025. do isplate,
po stopi koja se određuje svakog polugodišta, uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.
II. Nalaže se tuženiku GRADU ZAGREBU, OIB: 61817894937, tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., OIB 43965974818 naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 79,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.01.2026. godine, kao dana presuđenja, do isplate po stopi koja se određuje svakog polugodišta, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi koja je ovom sudu podnesena 01.08.2025. godine navodi da je pravna osoba ovlaštena za naplatu isporuke električne energije. Nadalje, tužitelj navodi da je tuženik vlasnik nekretnine, koja je upisana u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica], i to 15. suvlasničkog dijela. S time u vezi, ovdje tuženik je, kao zemljišnoknjižni suvlasnik navedene nekretnine, ujedno i stvarni korisnik električne energije na predmetnom obračunskom mjestu, time da je raniji vlasnik i evidentirani kupac električne energije na adresi u [adresa], obračunskog mjesta / kupac 0113440118/ 1500375619, ugovorni račun 2202275444, bila DD, prednica tuženika. Dalje, tužitelj navodi da na predmetnoj nekretnini ima evidentirano nepodmireno potraživanje u ukupnom iznosu od 86,80 EUR, što je razvidno iz izvatka iz poslovnih knjiga i računa za predmetno mjerno mjesto koji se odnosi na nepodmirene obveze. Budući da je tuženik vlasnik nekretnine na predmetnoj adresi, isti je sukladno čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) te odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, (dalje u tekstu Opći uvjeti) obvezan podmiriti dugovanja nastala na temelju potrošene električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Također, tužitelj tvrdi da je i prema odredbama Zakona o tržištu električne energije tuženik krajnji kupac -kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje, a da je čl. 61.st.2. navedenog zakona propisano da je krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju, sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom Hrvatska regulatorna agencija ovlaštena je donositi opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojim se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna agencija donijela Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom 2015. kao i 2020. godine, a koji Opći uvjeti se imaju primijeniti na predmetni ugovorni odnos prema kojem tužitelj kao nositelj obveze javne usluge opskrbe električnom energijom prema važećim propisima pruža krajnjem kupcu javnu uslugu opskrbe električnom energijom, dok je kupac dužan plaćati električnu energiju i ostale naknade za obračunsko mjerno mjesto. Tužitelj upire i na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) kojom je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i da su odgovorni za njihovo ispunjenje, te na odredbu čl. 65.st.1. ZOO-a kojom je propisano da vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze.
2. Slijedom svega navedenog, kako je tuženik kao suvlasnik i stvarni korisnik električne energije na predmetnom obračunskom mjestu ujedno i obveznik plaćanja računa za isporučene električnu energiju, a koja obveza nije podmirena tužitelju, to tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u ovoj tužbi od tuženika potražuje isplatu iznosa od 86,80 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 34,43 EUR od 26.11.2024. godine do isplate te na iznos od 52,37 EUR godine do isplate. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
3. Tuženiku su tužba od 1. kolovoza 2025. godine s prilozima, kao i poziv od 6. listopada 2025. na podnošenje odgovora na tužbu u roku 45 dana, Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), uredno dostavljeni dana 7. listopada 2025. godine putem e-Komunikacije, što je sud utvrdio uvidom u potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena, koja prileži na poleđini lista 117 spisa.
4. Tuženik, iako je uredno zaprimio tužbu i poziv na davanje odgovora na tužbu, nije u roku od 45 dana, podnio odgovor na tužbu.
5. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a iste činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili općepoznatim činjenicama te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen opravdanim razlozima podnijeti odgovor na tužbu koju je uredno zaprimio, ovaj sud je na temelju čl. 331.b. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 155/23 i 146/25, dalje ZPP) donio presudu zbog ogluhe kojom je prihvatio tužbeni zahtjev te presudio kao u točki I izreke.
6. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21).
7. Vrijednost predmeta spora je 86,80 EUR.
8. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od sastava tužbe – 25 bodova po Tbr. 7. toč. 1., što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR iznosi 50,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV (25%) u iznosu od 12,50 EUR po Tbr. 46., tako da ukupni trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 62,50 EUR.
9. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR (dokaz o uplati prileži na listu 124 spisa) te od troška sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u iznosu od 3,32 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a), što ukupno iznosi 16,59 EUR.
10. Slijedom navedenog, kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom, to mu sud dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i priznati trošak sudske pristojbe, što čini dosuđeni parnični trošak tužitelja u iznosu od 79,09 EUR, kao u točki II. izreke ove presude.
11. Zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od 79,09 EUR tekuća od 16. siječnja 2026. godine, kao dana donošenja ove presude kojom je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate, dosuđena je tužitelju temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a.
12. Sud, zaključno ističe kako tužitelju nije priznao trošak zastupanja po odvjetniku prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife jer je u ovom parničnom postupku tužitelj poduzeo samo jednu radnju tj. podnio tužbu, a po Tbr. 7. toč. 9. Tarife tužiteljev trošak zastupanja po odvjetniku sa uključenim PDV-om iznosio bi 125,00 EUR, što je iznos koji je viši od utužene glavnice. Naime, sud ukazuje kako se pri primjeni zakonskih propisa mora polaziti od temeljne pretpostavke - da je zakonotvorac, normiranjem određene materije, a bez obzira na njene jedinstvene osobitosti, išao za tim, da rezultat primjene propisa ostvari stanovitu legitimnu - razumnu i pravičnu svrhu. Zbog nužno potrebnog suglasja zakona s Ustavom, navedeni interpretativni imperativ izvire iz načela vladavine prava (razumna svrha zakona) i socijalne pravde (pravičnost) kao najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske sukladno odredbi iz čl. 3. Ustava RH (NN broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14). Slijedom iznesenoga, situacija u kojoj bi dužnik (tuženik) podmirivao vjerovniku (tužitelju) veći iznos troškova postupka nego je utužena glavnica, a što bi ovdje bio slučaj, imajući u vidu da je tužitelj (po punomoćniku) poduzeo samo jednu parničnu radnju, bilo bi slijedom razumne i pravične svrhe, neprihvatljivo, nepravično i nerazumno.
U Zagrebu 16. siječnja 2026. godine
Sudac:
Violeta Veselić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a)
DNA:
1. pun. tužitelja uz rješenje za sudsku pristojbu na presudu zbog ogluhe u iznosu od 3,32 EUR
2. tuženiku
