P-3721/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju po sucu Boži Šitumu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mislavu Milasu, odvjetniku iz Splita, protiv tužene ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mirjani Mrčeli, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne rasprave, javno održane dana 01. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženice, dana 16. siječnja. 2026. godine,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica ŠN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naspram tužene REZE RADE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključiva vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 628, KO [katastarska općina],, pa se ista ovlašćuje temeljem ove presude izvršiti uknjižbu svog prava vlasništva na označenoj nekretnini, za ½ dijela u odnosu na tuženu, uz istovremeno brisanje ovog prava za ½ dijela sa imena tužene.

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 953,09 EUR-a, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koja teče od dana presuđenja pa do isplate sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 12. listopada 2022. godine, podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja i uknjižbe, te u istoj navodi da je ona vlasnica nekretnine označena kao č. zem. [katastarska čestica]. Z.U. K. O. [katastarska općina], za cijelo. Naime, tužiteljica navodi da joj je istu darovala, a radi gradnje obiteljske kuće, majka, sada pok. ON, no da je ugovor bio usmen. Nadalje, navodi da je tužiteljica bila u dobrim odnosima sa pok. bratom ZN, suprugom tužene te da su isti znali da je pok. ON darovala prije gradnje tužiteljici navedenu nekretninu te da je tužiteljica na njoj, bez ičijeg protivljenja, sagradila kuću. navodi da je vlasništvo stekla i darovanje, podredno gradnjom na tuđem zemljištu, kao i dosjelošću.

2. U odgovoru na tužbu, tuženica se usprotivila tužbi te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije. Ista navodi da da tužiteljica neistinito navodi da je njen posjed u 40 godina neometan, da je proveden ostavinski postupak iza ON, kao i iza brata tužiteljice ZN, koji je i sačinio oporuku u kojoj je supruzi, ovdje tuženoj, ostavio nekretnine u K. O. [katastarska općina] i to nekretnine u Z. U. [broj ZK uloška], za K. O. [katastarska općina]. Nadalje, navodi da posjed tužiteljice nije pošten jer su parnične stranke posjed stekle temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenog u ostavinskom postupku(iza ON i ZN). Također, navodi da je predmetnu kuću sagradila pok. ON a da su joj financijski pomagali tužiteljica i pok. ZN te navodi da je tužiteljica tražila od tužene da joj ustupi predmetni dio nekretnine i to bez odgovarajuće isplate.

3. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu, izvršio uvid u izvadak iz zemljišnu knjigu za premetnu nekretninu ( list spisa 4-5), prijepis posjedovnog lista br. 294. (list 4), uvid u Geoportal za predmetnu nekretninu (list 5), izvršio uvid u potvrde o uplati za struju (list 6), Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju posl. br. O-642/12 (list 7), uvid u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. O-9086/17 (list 25-27), uvid u oporuku ZN (list 28), dokaz saslušanje svjedoka DN, LN, ČN, CN, GN, RN, JN te dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

4. Nakon izvedenih dokaza, sud smatra da je činjenično stanje raspravljeno u mjeri dovoljnoj da se na tako utvrđenom činjeničnom stanju može donijeti na zakonu utemeljena odluka.

5. Na temelju tako izvedenih dokaza, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, da se utvrdi da je ona vlasnica, za cijelo nekretnine, označene kao č. zem. [katastarska čestica]. Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], te da se ovlasti temeljem presude upisati na suvlasnički dio, 1/2 dijela, predmetne nekretnine, koji je upisan na tuženu, te bi time tužiteljica, postala vlasnica za cijelo predmetne nekretnine, obzirom da je već upisana za ½ dijela iste, u zemljišnoj knjizi, a sve temeljem darovanja, građenja na tuđem zemljištu i dosjelosti.

7. Među strankama nije sporno da je predmetna nekretnina bila u posjedu obitelji tužiteljice i pok. supruga tužene.

8. Među strankama je sporno da li je u odnosu predmetnu nekretninu, izvršeno darovanje na način da je pok. ON, majka tužiteljice i svekrva tužene, za života usmeno darovala premetnu nekretninu tužiteljici radi gradnje kuće. Nadalje, sporno je da li je posjed tužiteljice, kao osnova za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću, za cijelo, bio pošten, te da li je podredno tužiteljica stekla vlasništvo građenjem na tuđem zemljištu.

9. Člankom 479. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, dalje ZOO) Ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati, dok je čl. 482. ZOO propisano da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku te da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

10. Člankom 232. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019, dalje ZN), je propisano da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno što je u sastavu ostavine, tko je ostaviteljev nasljednik, koliki mu nasljedni dio pripada, je li mu nasljedno pravo ograničeno ili opterećeno i kako, te postoje li kakva prava na zapise i koja. Isto vrijedi i za djelomično rješenje o nasljeđivanju glede onoga što je njima utvrđeno, također da što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju. On to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava. Pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane, ako i da nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona, ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi, niti su na nju bile uredno osobno pozvane, i da nisu vezane osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, no ipak nisu vezane a glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebao uputiti, ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, te ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.

11. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, sud je utvrdio da su tužiteljica i tužena, svaka upisana za po ½ dijela na istoj.

12. U odnosu na gradnju predmetne kuće, odnosno vršenja posjedovnih čina na predmetnoj nekretnini, sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka.

13. U svom iskazu svjedok DN, iskazuje da je sudjelovao u gradnji kuće koja se nalazi na predmetnoj nekretnini zajedno s svojim ocem IN, da su gradili pregradne zidove, negdje 1984. godine, da poslije navedenih radova nije dolazio na predmetni nekretninu, da je poznavao brata tužiteljice pok. ZN, da ne zna da li je otac radio za novce ili na prijateljskoj bazi s obzirom da je poznavao tužiteljičinog muža Š, da je prilikom gradnje viđao Š i tužiteljicu koji su nosili marendu te dane zna tko bi živio u predmetnoj kući nakon što je dovršena.

14. Svjedok AN, iskazuje da je sudjelovao u gradnji kuće s obzirom da se bavio građevinom, da ga je angažirao tužiteljičin muž Š, negdje 1983., 1984., da je odrađivao radove zbog prijateljstva s Š, da je tužiteljica donosila hranu prilikom gradnje, da je nekoliko puta bila tužiteljičina majka Ž dok ZN nije viđao dok su se obavljali radovi, da o njihovoj diobi ne zna ništa te da je nakon što e kuća izgrađena u istoj živjela majka tužiteljice ON.

15. Svjedok TN, ima saznanja o predmetnoj nekretnini s obzirom da je dva puta po jedan dan pomagao u zidanju kuće, na poziv Š, na prijateljskoj bazi.

16. Svjedok CN ističe da cijeli život živi u blizini ove nekretnine, da je pomagao u izgradnji iste negdje 1983. godine, i to po nalozima Š i njegove supruge ŠN, da je pomagao u gradnji a0-ak puta, da nije viđao ZN dok se gradila kuća te da su ŠN i Š obrađivali vrt ispod kuće. Također navodi da je pok. ON živjela sa svojom sestrom u zaseoku Jagnjić u Gali.

17. Svjedok GN, navodi da je pomagao u izgradnji iste negdje 80-ih godina, da ga je zvao Š, da je postojao vrta koji je ŠN obrađivala, da ne zna tko je ZN kao i da ne zna tko bi koristio kuću nakon što je izgrađena.

18. Svjedok RN, kći od tužene navodi da je se sjeća da je 1987. g- kada je došla na ljetne praznike stavlja crijep na kuću, da je dolazila svake godine ljeti od 1987 do 1995 dolazila u tu kuću u kojoj bi je dočekala baka pavica koja je stalno boravila u toj kući. Nadalje navodi da su se sporovi pojavili iza smrti oca ZN 2017. godine, te da je tetak Š ponudio da vidimo koji bi novčani iznos bio dovoljan da se “skinemo” s predmetne nekretnine. Navodi da su i roditelji pk. ZN i tužena dolazili svake godine do smrti bake ON koja je umrla 2012. godine.

19. Svjedok FN, zet tužene iskazuje da je 2020, ili 2021. godine, vozio punicu te da se ista sastala na parkingu u [adresa] Š te ju je Š pitao za koji novčani iznos bi se “skinula” s predmetne nekretnine da je punica odgovorila da nađe procjenitelja pa da će onda lako dogovoriti.

20. Tužiteljica ŠN, navodi da je predmetna nekretnina u posjedu njene obitelji od davno, da su 1983.g. počeli raditi kuću koja još nije dovršena, da su zadnji radovi obavljeni 2012 kada je majka umrla. Navodi daje gradnju počela nakon što joj je majka darovala usmeno predmetnu nekretninu te da brat ZN nije imao primjedbi na to te navodi da na ostavinskoj raspravi iza majke nije pričala o tome s bratom s obzirom da je isti bio loše te odmah iza otišao u Zagreb. Iskazuje da joj brat ništa nije osporavao u pogledu kuće od kada je počela gradnja 1983.g. pa do kada je bio živ, da je kuća u grubo izgrađena u godinu dana, da je brat u trenutku usmenog darovanja bio u Zagrebu, da je kuća građena njezinim novcem, da je dizala kredit za izgradnju, da nema računa o gradnji s obzirom da je prošlo puno vremena od gradnje. Iskazuje da je majka imala mirovinu, koja je bila 500,00 do 900,00 kuna te da je osim ove gradila i svoju kuću koju je počela 1974. godine.

21. Tužena ŽN, navodi da se za brata tužiteljice udala 1976.g., da je nakon udaje dolazila skoro svake godine u [adresa], i to ljeti. Navodi da se kuć počela graditi 1984. godine., te da su aktivno sudjelovali u gradnji ona i suprug, kao i tužiteljica. Iskazuje da su ručno kopali podrum i temelje te da su ona i pok. suprug išli na Čiovo po crijepove za kuću. Iskazuje da je svekrva angažirala IN da zida s obzirom da je isti rođak od svekrve, da je gradnju organizirala tužiteljica sa suprugom, da su financijski u gradnji sudjelovali svekrva, tužiteljica i njena obitelj dok ona i suprug nisu sudjelovali financijski u gradnji već da su pomagali na način da su dopremili štednjak da bi svekrva mogla useliti u kuću. iskazuje da se nikada nije raspravljalo o diobi niti je ikada čula da bi svekrva usmeno darovala predmetnu kuću ŠN. Navodi da suprug nikada nije govorio o diobi sa sestrom niti je to uradio prije ostavinske, da nema ključeve predmetne kuće niti su ga ikad imali, da joj 2020. godine, suprug tužiteljice ponudio da otkupi njen dio kuće.

22. Iskaze svjedoka RN i FN, sud ne poklanja vjeru s obzirom da je riječ o osobama koje su osobno zainteresirani za ishod navedenog postupka.

23. Svjedoci DN, AN, TN, CN, GN, u bitnome iskazuju isto da su sudjelovali u gradnji navedene kuće, da ih je angažirao suprug tužiteljice Š, da nisu viđali ZN te da ne znaju tko stanjuje u istoj iza gradnje. Navedeni iskazi su u suglasju s iskazom tužiteljice i tužene te im sud, u tom dijelu, poklanja vjeru.

24. Uvidom u ovosudno Rješenje o nasljeđivanju, iza ON, posl. br. O- 642/12, razvidno je da su u istom ostavinskom postupku sudjelovali i tužiteljica ŠN i njezin brat pk. ZN. Također razvidno je da su kao ostavinska imovina u točci I.a navedene nekretnine a među njima i nekretnine u Z. U. [broj ZK uloška]. K. O. [katastarska općina], koja je pak predmet ovog postupka. Nadalje, uvidom u isto je razvidno, da je nasljednicima iza O, proglašeni ZN i ŠN i to temeljem zakona i sporazuma. Iz obrazloženja navedenog Rješenja je razvidno da su nasljednici postigli sporazum u odnosu na točku I. b. (računi ostavitelja). Dakle, sud je stava da je nelogično i neživotno da netko kome je roditelj darovao nekretninu, prije 30-ak godina, koji tvrdi da je drugi zakonski nasljednik upoznat s tim pravnim poslom (darovanjem) i kojemu nije to smetalo, ne spomene na ostavinskoj raspravi da ta imovina ne može ući u ostavinsku imovinu, s obzirom da je riječ o imovini koja je već darovana, odnosno kojom je ostavitelj već raspolagao (darovao je prije 30 godina).

Nadalje, tužiteljica je s bratom ZN, na predmetnoj ostavinskoj komunicirala na način da je uspjela sklopiti sporazumu u pogledu imovine označene u točci I.b.(računi) navedenog ostavinskog rješenja. Iz navedenog sud zaključuje, da je tužiteljica, za vrijeme trajanje navedene ostavinske rasprave, u takvim korektnim međusobnim odnosima s bratom, te da je mogla navedeno iskomunicirati s bratom da se predmetna nekretnina izuzme iz ostavine, da je postojalo uopće, navedeno usmeno darovanje od majke, u odnosu na predmetnu nekretninu. Nadalje, uzimajući u obzir da se navedeno darovanje po iskazu tužiteljice dogodilo 1980/81. g.,, postavlja se pitanje zašto ista nije “realizirala” darovanje u pismenom obliku, za života majke koja je još živjela preko 30 godina, odnosno zašto ostaviteljica, nije sastavila oporuku kojom bi potkrijepila navedene tvrdnje tužiteljice.

25. Dakle, iz svega gore navedenog, sud je stava, da se usmeno darovanje na koje se poziva tužiteljica, nije nikada dogodilo, odnosno da ON, nije darovala predmetnu nekretninu, kćeri ŠN, tužiteljici.

26. Nadalje, razvidno je da je ista sudjelovala aktivno u ostavinskoj raspravi iza majke ON te da je ista vezana pravomoćnošću navedenog rješenja o nasljeđivanju a sve u skladu s čl. 230. ZV-a.

27. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu iza Vinka Rade(list 25-28) posl. br. O-9086/17, razvidno je da je isti i oporučno raspolagao nekretninom koja je predmet ovoga postupka, a koju je naslijedio iza smrti majke ON, iz čega je razvidno da nije istinita tvrdnja tužiteljice, da je isti znao za navodno usmeno darovanje u korist tužiteljice, od strane majke, ON.

28. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/99, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, odredbom st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog, samostalnog posjedovanja, te je st. 3. spomenutoga članka, samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

29. Iz iskaza samih stranaka proizlazi, a u svezi s ostavinskom raspravom iza ON, proizlazi da posjed tužiteljice nije bio pošten, odnosno da je tužiteljica znala, odnosno imala razloga znati, da joj ne pripada pravo na posjed. Dakle ista nije ostvarila pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine temeljem dosjelosti u smislu čl. 159. ZV-a.

30. Tvrdnja tužiteljice da je stekla vlasništvo predmetne nekretnine temeljem osnove građenja na tuđem zemljištu, nije osnovana. Naime, tužiteljica nije dokazala tijekom ovoga postupka da je upravo samo ona gradila navedenu nekretninu, te je razvidno da ista nema ni element poštenja s obzirom da je znala da joj ne pripada predmetna nekretnina a koji je nužan za eventualno stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, temeljem čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkim odnosima (NN 6/80, dalje ZOVO). Naime, tužiteljica nije uspjela dokazati tijekom postupka da je ona upravo izgradila navedenu nekretninu, ista nema nije priložila ni jedan dokument kojim bi potkrijepila eventualne troškove izgradnje predmetne kuće te su i svjedoci koji su gradili navedenu kuću, iskazivali da su to radili na prijateljskoj bazi, bez financijske koristi.

31. Na temelju tako provedenog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan te odlučio kao u točci

I. izreke.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakon o parničnom postupku Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti, u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, sud je tuženiku, a s obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice i to samo one troškove koje je tužitelj zahtijevao, i to sastav odgovora na tužbu od 01.12.22., pristup na ročišta od 06.02.24., zastupanje na ročištu 08.10.24., zastupanje na ročištu 19.12.24., zastupanje na ročištu 05.03.25., zastupanje na ročištu 01.10.25., trošak pristojbe od 53,09 € odnosno, daje iznos naveden u točci II. izreke.

U Sinju, 16. siječnja 2025. godine

S U D A C :

Bože Šitum

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. Odvjetnik Mislav Milas, Split,

2. Odvjetnica Mirjana Mrčela, Zagreb