Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

P-1557/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Antei Barešić, u pravnoj stvari tužitelja UH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Miran Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženika OTP banka Hrvatska d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima u odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 05. prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja IH, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Mirana Zorice i zamjenice punomoćnika tuženika KH, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. Zadar, na ročištu za objavu presude od 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 platiti tužitelju UH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],

iznos

od 18.954,21

eura

(osamnaesttisućadevetstotinapedesetčetitieuradvadesetjedancent) sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 24,26 eur od 20.09.2006.g. do isplate,

- na iznos od 332,68 eur od 11.10.2006.g. do isplate,

- na iznos od 17,47 eur od 20.10.2006.g. do isplate,

- na iznos od 141,04 eur od 27.10.2006.g. do isplate,

- na iznos od 9,10 eur od 20.03.2008.g. do isplate,

- na iznos od 21,32 eur od 20.10.2008.g. do isplate,

- na iznos od 17,46 eur od 20.11.2008.g. do isplate,

- na iznos od 13,72 eur od 20.12.2008.g. do isplate,

- na iznos od 82,09 eur od 20.01.2009.g. do isplate,

- na iznos od 90,29 eur od 20.02.2009.g. do isplate,

- na iznos od 54,95 eur od 20.03.2009.g. do isplate,

- na iznos od 57,04 eur od 20.04.2009.g. do isplate,

- na iznos od 62,30 eur od 20.05.2009.g. do isplate,

- na iznos od 49,76 eur od 20.06.2009.g. do isplate,

- na iznos od 52,38 eur od 20.07.2009.g. do isplate,

- na iznos od 48,47 eur od 20.08.2009.g. do isplate,

- na iznos od 49,43 eur od 20.09.2009.g. do isplate,

- na iznos od 42,56 eur od 20.10.2009.g. do isplate,

- na iznos od 54,16 eur od 20.11.2009.g. do isplate,

- na iznos od 60,63 eur od 20.12.2009.g. do isplate,

- na iznos od 78,45 eur od 20.01.2010.g. do isplate,

- na iznos od 87,32 eur od 20.02.2010.g. do isplate,

- na iznos od 107,94 eur od 20.03.2010.g. do isplate,

- na iznos od 106,94 eur od 20.04.2010.g. do isplate,

- na iznos od 135,12 eur od 20.05.2010.g. do isplate,

- na iznos od 150,94 eur od 20.06.2010.g. do isplate,

- na iznos od 162,69 eur od 20.07.2010.g. do isplate,

- na iznos od 196,85 eur od 20.08.2010.g. do isplate,

- na iznos od 200,50 eur od 20.09.2010.g. do isplate,

- na iznos od 208,39 eur od 20.10.2010.g. do isplate,

- na iznos od 198,82 eur od 20.11.2010.g. do isplate,

- na iznos od 275,56 eur od 20.12.2010.g. do isplate,

- na iznos od 260,83 eur od 20.01.2011.g. do isplate,

- na iznos od 263,79 eur od 20.02.2011.g. do isplate,

- na iznos od 275,43 eur od 20.03.2011.g. do isplate,

- na iznos od 259,40 eur od 20.04.2011.g. do isplate,

- na iznos od 298,24 eur od 20.05.2011.g. do isplate,

- na iznos od 355,83 eur od 20.06.2011.g. do isplate,

- na iznos od 412,62 eur od 20.07.2011.g. do isplate,

- na iznos od 459,32 eur od 20.08.2011.g. do isplate,

- na iznos od 373,33 eur od 20.09.2011.g. do isplate,

- na iznos od 323,91 eur od 20.10.2011.g. do isplate,

- na iznos od 335,56 eur od 20.11.2011.g. do isplate,

- na iznos od 359,21 eur od 20.12.2011.g. do isplate,

- na iznos od 381,54 eur od 20.01.2012.g. do isplate,

- na iznos od 385,66 eur od 20.02.2012.g. do isplate,

- na iznos od 377,07 eur od 20.03.2012.g. do isplate,

- na iznos od 375,45 eur od 20.04.2012.g. do isplate,

- na iznos od 387,63 eur od 20.05.2012.g. do isplate,

- na iznos od 386,35 eur od 20.06.2012.g. do isplate,

- na iznos od 374,22 eur od 20.07.2012.g. do isplate,

- na iznos od 368,59 eur od 20.08.2012.g. do isplate,

- na iznos od 349,40 eur od 20.09.2012.g. do isplate,

- na iznos od 376,30 eur od 20.10.2012.g. do isplate,

- na iznos od 380,25 eur od 20.11.2012.g. do isplate,

- na iznos od 376,35 eur od 20.12.2012.g. do isplate,

- na iznos od 336,35 eur od 20.01.2013.g. do isplate,

- na iznos od 356,35 eur od 20.02.2013.g. do isplate,

- na iznos od 368,33 eur od 20.03.2013.g. do isplate,

- na iznos od 380,14 eur od 20.04.2013.g. do isplate,

- na iznos od 342,81 eur od 20.05.2013.g. do isplate,

- na iznos od 337,42 eur od 20.06.2013.g. do isplate,

- na iznos od 338,08 eur od 20.07.2013.g. do isplate,

- na iznos od 343,68 eur od 20.08.2013.g. do isplate,

- na iznos od 360,54 eur od 20.09.2013.g. do isplate,

- na iznos od 361,13 eur od 20.10.2013.g. do isplate,

- na iznos od 365,24 eur od 20.11.2013.g. do isplate,

- na iznos od 376,02 eur od 20.12.2013.g. do isplate,

- na iznos od 359,55 eur od 20.01.2014.g. do isplate,

- na iznos od 381,13 eur od 20.02.2014.g. do isplate,

- na iznos od 384,53 eur od 20.03.2014.g. do isplate,

- na iznos od 375,76 eur od 22.04.2014.g. do isplate,

- na iznos od 366,97 eur od 20.05.2014.g. do isplate,

- na iznos od 368,24 eur od 20.06.2014.g. do isplate,

- na iznos od 380,60 eur od 21.07.2014.g. do isplate,

- na iznos od 384,43 eur od 20.08.2014.g. do isplate,

i to po stopi od 14 % godišnje za razdoblje od dospijeća svakog gore navedenog iznosa do 31.07.2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14 % godišnje, od 01. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05 % godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68 % godišnje, od 01. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41 % godišnje, od 01. srpnja 2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12. 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30.12.2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženice prema tužitelju i to u iznosu od 1.004,50 eura (tisućučetirieurapedesetcenti) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,98 eura od 20.11.2006. pa do isplate,

- 1,04 eura od 20.12.2006. pa do isplate,

- 14,41 eura od 20.01.2007. pa do isplate,

- 72,53 eura od 24.01.2007. pa do isplate,

- 15,80 eura od 20.02.2007. pa do isplate,

- 7,56 eura od 20.03.2007. pa do isplate,

- 17,32 eura od 20.04.2007. pa do isplate,

- 42,37 eura od 20.05.2007. pa do isplate,

- 365,02 eura od 25.05.2007. pa do isplate,

- 41,32 eura od 20.06.2007. pa do isplate,

- 45,83 eura od 20.07.2007. pa do isplate,

- 20,67 eura od 20.08.2007. pa do isplate,

- 36,27 eura od 20.09.2007. pa do isplate,

- 48,45 eura od 20.10.2007. pa do isplate,

- 23,71 eura od 20.11.2007. pa do isplate,

- 44,60 eura od 20.12.2007. pa do isplate,

- 13,35 eura od 20.01.2008. pa do isplate,

- 18,27 eura od 20.02.2008. pa do isplate,

- 18,32 eura od 20.04.2007. pa do isplate,

- 33,95 eura od 20.05.2008. pa do isplate,

- 26,64 eura od 20.06.2008. pa do isplate,

- 30,92 eura od 20.07.2008. pa do isplate,

- 31,48 eura od 20.08.2008. pa do isplate,

- 32,70 eura od 20.09.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

III. Nalaže se tuženici da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 5.013,63 eura (pettisućatrinaesteurašezdesettricenta) sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 24. kolovoza 2021. navodi da je dana 25. srpnja 2006. u [adresa] tužitelj s tuženicom sklopio ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, broj ugovora 060725399428 kojim mu je tuženica odobrila stambeni kredit za kupnju stana i zatvaranje postojećeg kredita u kunskoj protuvrijednosti u iznosu od 234.736,00 CHF, uz rok otplate od 10 godina (120 jednakih mjesečnih anuiteta) te redovnu kamatu po kamatnoj stopi od 4,89 % godišnje, promjenjiva. Mjesečni anuitet je iznosio 2.477,14 CHF a dospijevao je na naplatu svakog dvadesetog u mjesecu. Tijekom otplatnog razdoblja tuženica je naplaćivala tužitelju anuitete u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja za valutu CHF. Odredba čl. 1 ugovora o kreditu je ništetna što je utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. dok temeljem čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača navedena presuda obvezuje ostale sudove u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača u postupcima koje potrošač osobno pokrene. Budući je odredba čl.1. ugovora o kreditu ništetna, tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je stekao temeljem takve odredbe. Preplaćeni iznos za razdoblje od 20. veljače 2008. do 20. prosinca 2013. iznosi 18.081,70 eura. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku isplatu naznačenog iznosa sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je naveo da se mjesna nadležnost Općinskog suda u Zadru u ovom sporu temelji na čl. 59. Zakona o parničnom postupku i čl. 17. ugovora o kreditu.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu od 10. rujna 2021. prigovorila vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko označenoj, istaknula je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru te se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu osporavajući osnovu i visinu. Tuženica je istaknula prigovor zastare potraživanja tužitelja. Za suđenje bi trebao biti mjesno nadležan Općinski sud u Splitu jer je sjedište tuženice u Splitu a ne više u [adresa]. Predmetno potraživanje je u zastari jer je od plaćanja koje je tužitelj vršio pa do podnošenja tužbe proteklo znatno više od 3 godine, koliki rok zastare bi se trebao primijeniti u konkretnom slučaju. Tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje tužbe jer je obvezno pravni odnos između stranaka prestao ispunjenjem budući je kredit otplaćen. Ugovorena valutna klauzula u CHF pravno je valjana ugovorna odredba kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz Zakona o obveznim odnosima tako i s aspekta odredbi Zakona o zaštiti potrošača. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik je s tužiteljem pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, tuženik nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je imao ili znao a koja je mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu. Tuženik je tužitelja izrijekom upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u CHF, upravo zbog moguće promjene tečaja CHF, ali je tužitelj unatoč tome ustrajao u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom u CHF jer je smatrao da mu je to najpovoljnije. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa uvjetima pod kojima je ugovor sklopljen. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli su jasne, lako uočljive i razumljive pa uopće ne mogu biti predmet ocjene poštenosti. Istaknuo je da se tuženik bio dužan sam informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama prije sklapanja ugovora neovisno što ga je tuženik informirao o navedenom. Tužitelj se mogao informirati putem službenika tuženika, sve informacije su mu bile dostupne i putem reklamnog materijala i oglasa a podatke je mogao provjeriti svakodnevno u banci, na Internet stranici banke te putem besplatnog telefona banke. U razgovorima sa djelatnicima banke tužitelju je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje valutne klauzule vezane uz CHF. Tužitelj je svojim potpisom potvrdio da ga je tuženik informirao o svim posljedicama te svim eventualnim rizicima tečaja čime je tužitelj pristao na mogućnost da plati veću kamatu od početno ugovorene. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita posebice imajući u vidu činjenicu da se u ovom slučaju radilo o kreditu na rok povrata od 10 godina. Tuženik u ugovornom odnosu s tužiteljem zasnovanim 2006. nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te time prouzročio neravnotežu na štetu potrošača. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih tuženik je istaknuo da, čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten stjecatelj pa bi tužitelj imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos od podnošenja tužbe. Iako tuženik dosljedno smatra kako niti jedna odredba predmetnog ugovora o kreditu nije ništetna, pa da samim time nema mjesta niti ništetnosti ugovora u cjelini, a niti djelomično, opreza radi je istaknuo prigovor radi prebijanja. Za slučaj da sud nađe da je glavni tužbeni zahtjev osnovan, tuženik predlaže da se njegova tražbina u iznosu od 234.736,00 CHF prebije s tražbinom tužitelja. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz dosudu obveze tužitelju na nadoknadu troškova postupka tuženiku sa zakonskim zateznim kamatama, a u slučaju prihvaćanja glavnog tužbenog zahtjeva predlaže da sud odluči o postojanju potraživanja istaknutom radi prebijanja.

3. Po provedenom financijskom vještačenju, tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tuženika, na ime preplaćenog iznosa po ugovoru o kreditu broj 060725399428, potražuje iznos od 18.954,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

4. Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti je odbijen raspravnim rješenjem od 21. prosinca 2022. te je odmah nastavljeno s raspravljanjem o glavnoj stvari. Člankom 17.

2. ugovora o kreditu broj 060725399428 zaključenog 25. srpnja 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženice, kao kreditora te UHR u svojstvu jamca i "Gortan Zadar" kao zalogodavca, ugovoreno je da će ugovorne strane u sporu potražiti rješenje u pregovorima, a ukoliko u tome ne uspiju određuju mjesnu nadležnost prema sjedištu poslovnog centra banke u kojem je ovaj ugovor zaključen. Budući da su stranke predmetnim ugovorom odredile nadležnost suda prema sjedištu poslovnog centra banke u kojem je ugovor zaključen i da je ugovor nesporno zaključen u poslovnom centu tuženice u [adresa], valjalo je prigovor tuženice glede mjesne nenadležnosti ovog suda odbiti kao neosnovan. Podredno se napominje da bi sud u Zadru bio mjesno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, pored suda opće mjesne nadležnosti, sve i da stranke nisu sporazumom odredile mjesnu nadležnost jer je sukladno čl. 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko označenoj radi čega je sud raspravnim rješenjem od 5. prosinca 2025. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 18.954,21 eura. Rješenje kojim je određena vrijednost predmeta spora je doneseno nakon što je provedeno financijsko vještačenje i uređen tužbeni zahtjev radi čega je vrijednost predmeta spora i određena u skladu s istima. Tužitelj je naveo da je u tužbi vrijednost predmeta spora označio po približno određenim pretplatama zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a što se nakon provedenog financijskog vještačenja doista pokazalo približno uređenom tužbenom zahtjevu.

6. Tijekom postupka sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Petru Bajlo, mag. oec. te je proveo dokaz uvidom i čitanjem isprava priloženih spisu i to: ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zaključenog između OTP banke d.d. [adresa] s jedne strane kao banka i UH s druge strane kao korisnika kredira te UHR u svojstvu jamca i "Gortan Zadar" kao zalogodavca, broj ugovora 060725399428 od 25. srpnja 2006., solemniziranog po javnom bilježniku Veri Marčina u [adresa] pod brojem OU-596/06-1 dana 1. kolovoza 2006. (l.s. 80-86, 158-166), obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate (l.s. 87-90, 154-157), prikaz prometa računa za period od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2013, račun broj 724700054950 (l.s. 91-97), promet po računu od 27. srpnja 2019. (l.s. 98), promet po računu od 7. rujna 2021. (l.s. 122-124), promet po računu tužitelja za razdoblje od 1. siječnja 1957. do 1. siječnja 2014. (l.s. 125-153), obavijest o naplati interkalarne kamate od 16. kolovoza 2006. (l.s. 167), amortizacijski plan (l.s. 168-171), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak Petra Bajla broj 34/25-934 od 18. rujna 2025 (l.s. 509-515), te je saslušao tužitelja. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet spora, prema uređenom tužbenom zahtjevu, je potraživanje tužitelja prema tuženiku radi isplate iznosa od 18.954,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama na ime pretplata tužitelja po kreditu broj 060725399428 zbog ništetne odredbe toga ugovora o valutnoj klauzuli.

9. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj 060725399428 dana 25. srpnja 2006. kojim ugovorom je tuženica kao kreditor odobrila tužitelju kao korisniku kredita iznos od 234.736,00 CHF u protuvrijednosti kuna za kupnju stana i zatvaranje postojećeg kredita, uz rok otplate od 120 jednakih mjesečnih anuiteta, s kamatnom stopom od 4,89% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva. Sporan je početak tijeka zakonskih zateznih kamata na potraživane iznose, nastup zastare potraživanja tužitelja, te osnovanost prigovora radi prebijanja.

10. U odnosu na istaknut prigovor zastare za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje broj: Su-IV-33/2022-2 na sjednici 31. siječnja 2022. prema kojem zastarni rok, ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača i to neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/16 kojom je povodom kolektivne tužbe udruge potrošač pravomoćno utvrđeno da je valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna je stekla svojstvo pravomoćnosti 14. lipnja 2018. Pravomoćnošću navedene presude je došlo do prekida roka zastare sukladno čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO). Stoga petogodišnji rok zastare propisan čl. 225. ZOO-a počinje teći ponovno od dana pravomoćnosti prethodno spomenute presude. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 24. kolovoza 2021. a rok zastare je počeo ponovno teći od 15. lipnja 2018. to za potraživanje tužitelja nije nastupila zastara jer nije protekao rok iz čl. 225. ZOO-a.

11. U odnosu na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva prvenstveno valja istaknuti da je Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da su tužene banke, među kojima je i tuženica, u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima su otplatu glavnice kredita vezale uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci informirali potrošače u cijelosti o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Predmetni ugovor o kreditu je sklopljen 25. srpnja 2006., dakle unutar razdoblja 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., koji sadrži odredbu kojom je glavnica odobrenog kredita vezana za valutu švicarskog franka radi čega predmetni ugovor spada među one na koja se odnose utvrđena iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. Slijedom navedenog, tužitelj se u ovoj parnici radi isplate osnovano poziva na pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, a sve imajući u vidu odredbu čl. 502. c. ZPP-a. Suprotno navodima tuženice, tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka jer činjenica što je predmetni kredit u cijelosti otplaćen ne znači da tužitelj gubi pravo na kondemnatorni tužbeni zahtjev radi isplate preplaćenih iznosa.

13. Sukladno čl. 81. st. 4. Zakon o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ("Narodne novine" br. 96/03., dalje ZZP) teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru, kakav je predmetni ugovor o kreditu, pojedinačno pregovaralo je na tuženici. Iako je tuženica tokom postupka isticala da je tužitelja jasno, potpuno i točno informirala o odredbama ugovora te da su iste tužitelju pojašnjene, tuženica nije predložila niti jedan dokaz na ove okolnosti. Vodeći računa da tuženica nije dokazala da se o pojedinim odredbama ugovora pregovaralo s tužiteljem i da je tužitelj mogao utjecati na sadržaj samog ugovora te cijeneći sadržaj predmetnog ugovora, njegov oblik te izraze u njemu korištene, sud utvrđuje da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed sastavljen od strane tuženice prema unaprijed pripremljenom obrascu, na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati.

14. Iz iskaza tužitelja slijedi da je predmetni kredit podignut za kupnju stana u kojem tužitelj danas stanuje dok je jednim dijelom kredita zatvoren ranije podignutog kredit koji je također bio podignut za kupnju manjeg stana koji je u konačnici prodan. Njegova pok. supruga je odabrala banku u kojoj će podići kredit ali tužitelj ne zna zašto se njegova supruga odlučila baš za konkretnu banku, ne zna ništa glede načina pregovaranja oko kredita. Početna rata kredita je bila 7.000,00 kuna a kasnije, tokom razdoblja od godine dana, je rata porasla na 11.500,00 kuna što je tužitelju znatno otežalo vraćanje kredita. Glede valutne klauzule tužitelj je naveo da je jedino znao da je rata kredita 7.000,00 kuna i to da mu je jedino bilo bitno. Ništa nije znao o kreditu u švicarskim francima, počeo je saznavati tek kada je rata kredita počela rasti. Javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora mu također nije pojašnjavao odredbe ugovora.

14.1. Iskaz tužitelja sud je cijenio kao životan, logičan i uvjerljiv te ga je u cijelosti prihvatio.

15. Člankom 3. toč. 1. ZZP je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu i iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tužitelj predmetni ugovor o kredit sklopio kao fizička osoba radi kupnje stana u kojem tužitelj stanuje od kupnje. Dakle, kredit je podignut u svrhe koje nisu namijenjene tužiteljevom zanimanju, ni njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnost iz čega slijedi da je tužitelj dokazao status potrošača sukladno čl. 3. toč. 1. ZZP. S druge strane, tuženica tokom postupka nije dostavila niti jedan dokaz kojim bi dovela u sumnju tužiteljev status potrošača.

16. Slijedom navedenoga, imajući u vidu odredbu čl. 502. c. ZPP i pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. na čija utvrđenja se tužitelj pozvao u ovoj pravnoj stvari, kao i da je tužitelj dokazao status potrošača, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao pravnu osnovu potraživanja. Na okolnost utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo Petru Bajlo, mag. oec. iz čijeg nalaza i mišljenja broj 34/25-934 od 18. rujna 2025 (l.s. 509-515) slijedi da pretplata tužitelja na ime anuiteta s obzirom na povišenje istog, a uzimajući u obzir povećanje tečaja tijekom otplate kredita, odnosno uzimajući u obzir početni tečaj CHF prilikom isplate kredita te primijenjeni tečaj prilikom plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta, iznosi 18.954,21 eura. Sud je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka cijenio kao objektivan, izrađen u skladu s postavljenim zadatkom i pravilima struke te ga je u cijelosti prihvatio. Na izrađeni nalaz i miješnje stranke nisu imale prigovora te je tužitelj uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i milješnjem.

17. Odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO-a je propisano da, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka zakona je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

18. Člankom 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

19. Zbog svega iznesenog, cijeneći svaki dokaz pojedinačno te u međusobnoj vezi u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan slijedom čega je, na temelju čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a, odlučeno kao pod točkom I. izreke. Tuženica kao pravna osoba nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja pa razumje odredbe o valutnoj klauzuli dok tužitelj kao potrošač takvu odredbu ne razumje i nije svjestan da je ne razumje jer su mu na prvi pogled odredbe ugovora jasne pa smatra da je preuzeo opći rizik vezan uz sam pojam valutne klauzule. Kako je tužitelj naveo u svom iskazu, njemu je jedino bilo važno znati koliko mu iznosi rata kredita. Zbog navedenog je tuženica nepoštena od trenutka stjecanja pa tužitelj ima pravo na zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana plaćanja svakog mjesečnog anuiteta, kako je to određeno u izreci.

20. Tuženica je nakon provedenog financijskog vještačenja precizirala prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih povlaštenih anuiteta i to u ukupnom iznosu odu 1.004,50 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno određene iznose. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem stečenog bez osnove, pri čemu je tužitelj, plaćajući mjesečne rate kredita, po pozivu tuženice, pretplatio iznos u visini onoga što traži tužbenim zahtjevom. U odnosu na navode tuženice da je tužitelj zbog promjene tečaja tijekom trajanja ugovora o kreditu tuženici platio iznose manje od ugovorenog pa da je i tužitelj stekao određeni iznos novca koji sada predstavlja tražbinu tuženice, ističe se da je tuženica bila ta koju je tužitelja pozivala na mjesečne uplate, dok s druge strane tuženica nije ništa primila od tužitelja. Dakle, tužitelj je izvršavao isplate onako kako je od njega tražila i obračunavala tuženica, te je u tom razdoblju došlo isključivo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženice, ali ne i do prijelaza imovine tuženice u imovinu tužitelja. Shodno navedenom, prigovor tuženice radi prebijanja nije osnovan radi čega je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

21. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP pa je tužitelju, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), priznat trošak: sastava tužbe – 250 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), podneska od 28. rujna 2021., 13. listopada 2021., 8. listopada 2025. – ukupno 750 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištu 22. studenog 2022. – 50 bodova (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), zastupanja na ročištu 21. prosinca 2022., 22. kolovoza 2025. i 5. prosinca 2025. – ukupno 750 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), što sve ukupno uz vrijednost boda od 2,00 eura i PDV, iznosi 4.500,00 eura. Tužitelju je priznat trošak provedenog vještačenja u iznosu od 400,00 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 113,63 eura (Tbr. 1. toč. 1. Uredba o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine" br. 37/23., u vezi s čl. 7. st. 2. Zakon o sudskim pristojbama, "Narodne novine" br. 118/18., 51/23.). Zakonske zatezne kamate su dosuđene na troškove postupka od dana presuđenja sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a dok je stopa zakonskih zateznih kamata određena u skladu s čl. 29. ZOO-a.

21.1. Tužitelju nije priznat trošak ročišta od 22. studenog 2022. preko iznosa iz prethodne točke obrazloženja jer je navedeno ročište bilo odgođeno prije početka raspravljanja pa tužitelju pripada 25 % iznosa iz Tbr. 7. toč. 1. Tarife, kao ni trošak sastava podneska od 21. studenog 2022. i 24. studenog 2023. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

Zadar, 16. siječnja 2026.

Sutkinja

Antea Barešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave pisanog otpravka ove odluke.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženici po punomoćnicima.