Poslovni broj: Us I-1350/2025-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice VI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenicima Odvjetničkog društva Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. u Rijeci, Križanićeva 1, protiv tuženika Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200, radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. godine, u prisutnosti opunomoćenika tuženika i odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika tužiteljice,16. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva zdravstva, KLASA:UP/II-118-01/25-01/04, URBROJ:534-07-1-2/6-25-02 od 24. travnja 2025. godine i privremenog rješenja Hrvatske komore dentalne medicine, KLASA:UP/I-900-01/14-01/219, URBROJ:497-03/03-25/32 od 03. veljače 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U pravovremeno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA:UP/II-118- 01/25-01/04, URBROJ:534-07-1-2/6-25-02 od 24. travnja 2025. godine tužiteljica je u bitnom navela: da se u osporenom rješenju tuženika netočno navodi da je tužiteljica zahtjev za polaganje stručnog ispita podnijela godinu dana nakon ulaska Republike Hrvatske u EU, budući da je zahtjev podnijela 24. srpnja 2012. godine, povodom kojeg zahtjeva je Agencija za znanost i visoko obrazovanje temeljem odredbi članka 9. i 12. Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija provela postupak priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije. Navodi da je prije osporenih rješenja Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj: U-III-2731/2020 od 29. svibnja 2024. godine ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 2077/19-2 od 05. veljače 2020. godine, presudu Upravnog suda u Splitu, broj: UsIzs- 27/18-10 od 26. studenog 2018. godine, rješenje Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-133-04/17-02/02, Urbroj:534-02-1-2/2-18-04 od 12. travnja 2018. i privremeno rješenje Hrvatske komore dentalne medicine, Klasa: UP/I-900- 01/14-01/219, Urbroj:497-03/03-15/23 od 14. srpnja 2016. godine predmet vratilo Hrvatskoj komori dentalne medicine na ponovni postupak; da se u navedenoj odluci Ustavnog suda navodi da je tužiteljica pokrenula postupak radi priznavanja inozemne stručne kvalifikacije na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija, koji je pravomoćno dovršen prije stupanja na snagu Zakona o reguliranim profesijama; da je tijekom pripravničkog staža tužiteljice dana 11. srpnja 2013. godine stupio na snagu Pravilnik o mjerilima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, a da je dana 07. prosinca 2013. godine stupio na snagu novi Pravilnik o pripravničkom stažu/13, u prijelaznim odredbama kojeg je propisano da će pripravnici koji su započeli staž prije stupanja na snagu tog pravilnika završiti pripravnički staž i stručni ispit položiti prema odredbama ranije važećih propisa; da je tužiteljica pripravnički staž započela 12. prosinca 2012. godine, dakle prije stupanja na snagu Pravilnika o pripravničkom stažu/13, pa da se u konkretnom slučaju primjenjuje Pravilnik o pripravničkom stažu/11 u kojem piše da će samo strani državljani (a podnositeljica-tužiteljica, tvrdi da ima hrvatsko državljanstvo), uz prijavu za polaganje stručnog ispita morati ishoditi i dostaviti rješenje o priznavanju stručne kvalifikacije; da Ustavni sud zaključuje da nije jasno na temelju čega sudovi i upravna tijela smatraju da bi tužiteljica prije polaganja stručnog ispita trebala pristupiti dopunskoj mjeri provjere osposobljenosti i to na temelju propisa koji su stupili na snagu nakon što je tužiteljica na temelju ranije priznate kvalifikacije započela obavljati pripravnički staž, slijedom čega je Ustavni sud utvrdio povredu ustavnog prava iz članka 54. stavak 1. Ustava RH. Nadalje se navodi da je nakon odluke Ustavnog suda RH u ponovljenom postupku Komora dentalne medicine donijela zaključak od dana 22. listopada 2024. godine kojim poziva tužiteljicu za polaganje stručnog ispita, da odabere jednu od dopunskih mjera i obrazovnu ustanovu, pod prijetnjom odbijanja zahtjeva za priznavanje zahtjeva pozivajući se na propise za koje se u odluci Ustavnog suda navodi da se ne mogu primijeniti, te time ignorira primjedbe Ustavnog suda; da je tužiteljica s obzirom na sadržaj navedenog zaključka u kojem se navodi da će biti odbijen zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije ako ne izabere jednu od ponuđenih opcija, opreza radi u podnesku od 21. studenog 2024. godine navela da je u obraćanju Komori dentalne medicine i Ministarstvu zdravstva ukazala na postupanje protivno izraženom stajalištu Ustavnog suda i traži da se odredi nastavak postupka polaganja stručnog ispita koji je prekinut rješenjem Ministarstva zdravlja, Klasa: UP/I-133-02/14-02/17, Urbroj: 534-07-1-2-2/6- 14-6 od 27. svibnja 2014. godine. Nakon navedenog da tužiteljica dobiva mail kojim se poziva da odabere rok provjere ispita kompetentnosti, što tužiteljica opreza radi čini putem podneska od 23. prosinca 2024. godine; da Ministarstvo zdravstva u podnesku od 09. siječnja 2025. godine odgovara tužiteljici na zahtjev za nastavak polaganja stručnog ispita, navodeći kako se prethodno mora provesti postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, iako iz sadržaja odluke Ustavnog suda proizlazi da nije dužna prije polaganja stručnog ispita pribaviti rješenje o priznavanju stručne kvalifikacije, odnosno da nije dužna odabrati jednu od dopunskih mjera. U ponovljenom postupku da Komora dentalne medicine donosi novo privremeno rješenje, Klasa: UP/I- 900-01/14-01/219, Urbroj: 497-03/03-25/32 od 03. veljače 2025. godine (prvostupanjsko rješenje), koje je identično ranijem rješenju Komore od 14. srpnja 2016. godine koje je ukinuto odlukom Ustavnog suda RH, pozivajući se na propise za koje je Ustavni sud naveo da se ne mogu primijeniti. Tužbenim zahtjevom zatražila je da se poništi osporeno rješenje tuženika od 24. travnja 2025. godine i privremenog rješenja Hrvatske komore dentalne medicine, KLASA:UP/I-900-01/14-01/219, URBROJ: 497-03/03-25/32 od 03. veljače 2025. godine.
2.Tuženik je odgovorio na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod sadržaja osporenog rješenja od 24. travnja 2025. godine. Navodi da protivno tužbenom navodu da je osporeno rješenje tuženika nerazumljivo i protivno samo sebi, ističe se da je rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 06. kolovoza 2012. godine tužiteljici je samo formalno, ali ne i statusno, priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija doktor stomatologije, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj i to na temelju Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 158/03,198/03,138/06. i 45/11), a koji se je prestao primjenjivati na regulirane profesije od ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju, 01. srpnja 2013. godine, te od tada Republika Hrvatska mora provesti postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija sukladno Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine", broj: 124/09,45/11. i 74/14); da priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, koje se ranije provodilo u skladu sa Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 158/03, 198/03,138/06. i 45/11), temeljem kojeg je Agencija donijela spomenuto rješenje, podrazumijeva samo formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne visokoškolske kvalifikacije i ono ne stvara nikakva statusna prava, niti se njime dodjeljuju akademski stupnjevi, nazivi ili bilo kakve druge titule prema hrvatskim propisima. U tom postupku vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije (kod Agencije), uzima se u obzir isključivo stupanj postignutih znanja, vještina i kompetencija koji je stečen kvalifikacijom, bez usporedbe studijskih programa. U odnosu na tužbeni navod da je tuženik pogrešno naveo da je tužiteljica zahtjev za polaganje stručnog ispita podnijela godinu dana nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku Uniju, i da to nije točno jer je zahtjev za priznavanje inozemne visokoškolske kvalifikacije podnijela 24. srpnja 2012. godine povodom kojeg je Agencija za znanost i visoko obrazovanje provela postupak priznavanja, tuženik ističe da je navodno neistinito i neosnovano, obzirom da je iz spisa predmeta razvidno da je tužiteljica dana 26. svibnja 2014. godine podnijela Ministarstvu zdravstva zahtjev za odobrenje polaganja stručnog ispita, o kojem je
Ministarstvo odlučilo rješenjem, KLASA:UP/I-133-02/14-02/17, URBROJ: 534-07-1-2- 2/6-14-2 od 27. svibnja 2014. godine i prekinulo postupak povodom zahtjeva tužiteljice, te uputilo tužiteljicu da se zahtjevom obrati Hrvatskoj komori dentalne medicine radi pokretanja postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, u vezi sa propisima koji su bili na snazi u vrijeme kada je zahtjev podnesen, i to člankom 138.a Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 150/08, 71/10,139/10, 22/11, 84/11, 12/12, 70/12, 82/13,159/13. i 22/14), te člankom 10. i 13. Pravilnika o mjerilima za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj:89/13), koji određuju da postupak i utvrđivanje uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, te izdavanje rješenja o priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kao i usporedbu obrazovnog programa stečenog u inozemstvu s obrazovnim programom važećim u Republici Hrvatskoj provodi nadležna komora, sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 124/09, 45/11. i 74/14). Tuženik ističe da pri Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, u postupku priznavanja inozemne visokoškolske kvalifikacije nije provedena usporedba studijskog programa stečenog u inozemstvu sa studijskim programom važećim u Republici Hrvatskoj za zanimanje za koje se tražilo odobrenje polaganja stručnog ispita, odnosno da nisu utvrđeni minimalni uvjeti obrazovanja sukladno članku 2. stavku 4. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 124/09. i 45/11), kojim je propisano da dokazi o formalnoj osposobljenosti za obavljanje reguliranih profesija iz glave IV. ovoga Zakona (među kojima su i doktori dentalne medicine), stečeni izvan države ugovornice EEP-a moraju udovoljavati minimalnim uvjetima osposobljavanja propisanim glavom IV. ovoga Zakona. Stručne kvalifikacije stečene izvan područja Europskog gospodarskog prostora podliježu općem sustavu priznavanja kvalifikacija, što podrazumijeva usporedbu studijskog programa stečenog u inozemstvu sa studijskim programom važećim u Republici Hrvatskoj za predmetno zanimanje. Navodi se da protiv rješenje Ministarstva zdravstva od 27. svibnja 2014. godine tužiteljica nije pokrenula upravni spor, već je dana 11. srpnja 2014. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za priznavanje kvalifikacije, koje tijelo ju je Zaključkom pozvalo da odabere jednu od dopunskih mjera. Slijedom navedenog da je nesporna činjenica da je tužiteljica dana 11. srpnja 2014. godine prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za priznavanje kvalifikacije, a koji postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija se provodi sukladno važećem propisu u trenutku podnošenja zahtjeva i to prema Zakonu o reguliranim profesijama i priznanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 124/09,45/11. i 74/14), koji se počeo primjenjivati nakon 01, srpnja 2013. godine, dakle prije nego što je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje kvalifikacije prvostupanjskom tijelu. Vezano za tužbeni navod da tužiteljica obzirom na Odluku Ustavnog suda nije dužna prije polaganja stručnog ispita pribaviti rješenje o priznavanju stručne kvalifikacije, odnosno da nije dužna odabrati jednu od dopunskih mjera, kako se od nje zahtjeva u ponovnom postupku, tuženik ističe da je priznavanje inozemne stručne kvalifikacije prethodno pitanje u postupku polaganja stručnog ispita. Stoga da je Ministarstvo zdravstva rješenjem od 27. svibnja 2014. godine prekinulo postupak odobrenja polaganja stručnog ispita i uputilo tužiteljicu da se obrati Hrvatskoj komori dentalne medicine, radi provođenja postupka priznavanja inozemne kvalifikacije; da je člankom 8. stavkom 2. Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika (koji je stupio na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji), propisano da državljani država članica Europske unije koji su stekli stručnu kvalifikaciju u trećim državama, uz dokaz o formalnoj osposobljenosti izdan u skladu sa Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija su obvezni položiti stručni ispit pred ispitnim povjerenstvom nadležnog ministarstva. Slijedom navedenog, da je postupak koji je prethodio osporenim rješenjima pravilno proveden, obzirom da je rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje tužiteljici priznata samo obrazovna, ali ne i stručna kvalifikacija, tako na isto rješenje podrazumijeva samo formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne visokoškolske kvalifikacije, ali da to rješenje ne stvara nikakva statusna prava, slijedom čega da je tužiteljica ispravno bila upućena da se obrati Hrvatskoj komori dentalne medicine, radi provođenja postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, sukladno važećim propisima, što je tužiteljica i učinila podnošenjem zahtjeva za priznavanje kvalifikacije prvostupanjskom tijelu dana 11. srpnja 2014. godine. Stoga da se tužiteljica neosnovano u tužbi poziva na rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 06. kolovoza 2012. godine obzirom da je kod Komore zahtjevom pokrenula postupak za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije dana 11. srpnja 2014. godine. Vezano za tužbeni navod o povredi ustavnih i konvencijskih prava navodi da bi tužiteljica mogla raditi u zanimanju za koje se obrazovala, obzirom da je kvalifikaciju stekla u inozemstvu, da je potrebno provesti postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pri Komori. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
3.Osporenim rješenjem tuženika KLASA:UP/II-118-01/25-01/04, URBROJ: 534-07-1-2/6-25-02 od 24. travnja 2025. godine odbija se žalba tužiteljice izjavljena protiv privremenog rješenja Hrvatske komore dentalne medicine, KLASA:UP/I-900- 01/14-01/219, URBROJ:497-03/03-25/32 od 03. veljače 2025. godine.
Navedenim privremenim rješenjem Hrvatske komore dentalne medicine, u predmetu priznavanja inozemne stručne kvalifikacije doktora dentalne medicine, stečene na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, na temelju izbora tužiteljice, određena je dopunska mjera provjere kompetentnosti za obavljanje poslova doktora dentalne medicine u Republici Hrvatskoj, i to nakon što je Povjerenstvo za procjenu studijskih programa s visokih učilišta-EU zemalja Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, dana 03. rujna 2024. godine izvršilo usporedbu programa ustanove na kojoj je tužiteljica stekla svoje obrazovne kvalifikacije u trećoj zemlju (van EU) i programa obrazovanja koji se pohađa za istu profesiju na istoj razini obrazovanja u Republici Hrvatskoj, nakon što je usporedbom stručnog-obrazovnog programa Stomatološkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, gdje je tužiteljica stekla visokoškolsku stručnu kvalifikaciju (profesiju) doktora dentalne medicine sa obrazovnim programom Stomatološkog fakulteta u Zagrebu, utvrđeno da postoje bitne razlike u programima. Sukladno izboru tužiteljice određena je dopunska mjera provjere kompetentnosti za obavljanje profesije doktora dentalne medicine u Republici Hrvatskoj iz 10 predmeta (kako se navodi u rješenju), te tu tužiteljica pozvana da pristupi ispitu provjere kompetentnosti dana 16. siječnja 2026. godine, a da će o točnom vremenu održavanja ispita biti naknadno obaviještena.
4.Opunomoćenik tužiteljice dostavio je dana 15 prosinca 2025. godine podnesak u kojem se je očitovao o predmetu spora, ostajući u bitnom kod tužbenih navoda te je uz podnesak priložio navedenu dokumentaciju. Naveo je da nije u mogućnosti pristupiti na ročište zbog spriječenosti ročištima kod sudova u Rijeci, te je predložio da se ročište održi u njegovoj odsutnosti. Popisao je trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za PDV-a od 25 % ili ukupno 1.250,00 eura, te trošak sudskih pristojbi prema odluci suda.
5.Na ročištu za glavnu raspravu održanom 16. prosinca 2025. godine nije pristupio opunomoćenik tužitelja koji je opravdao izostanak a predložio je da se rasprava održi u njegovoj odsutnosti. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez opunomoćenika tužitelja. Opunomoćenica tuženika je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja odgovora na tužbu. Navela je da je rješenje, Klasa: UP/I- 133-02/14-02/17, Urbroj: 534-07-1-2-2/6-14-2 od 27. svibnja 2014. godine prekinut postupak povodom zahtjeva tužiteljice za odobrenje polaganja stručnog ispita a da je istim rješenjem tužiteljica upućena da se obrati Hrvatskoj komori dentalne medicine radi pokretanja postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, jer je u predmetnom postupku po zahtjevu za odobrenje polaganja stručnog ispita, pitanje priznanja i dokaz o tome, prethodno pitanje za odobrenje polaganja stručnog ispita. Također je istakla da je navedenim rješenjem dana uputa o pravnom lijeku da se protiv istog rješenja može pomože pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana, ali da tužiteljica nije koristilo navedeno pravo niti je pokrenula upravni spor protiv tog rješenja. Stoga, da tuženik smatra da propuštanjem da pokrene upravni spor protiv navedenog rješenja je tužiteljica izgubila pravo da isto učini naknadno.
Navela je da u predmetnoj situaciji nije trebalo poništavati rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje jer je tim rješenjem tužiteljici priznat stupanj obrazovanja tj. 7. stupanj obrazovanja, tako da se je temeljem navedenog rješenja Agencije tužiteljica mogla zaposliti na radnom mjestu VSS, ali da predmetnim rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje tužiteljici nije priznata stručna kvalifikacija doktora dentalne medicine; da je tek nakon što je tužiteljica podnijela zahtjev za polaganje stručnog ispisa pokrenut postupak priznavanje stručne kvalifikacije doktora dentalne medicine, jer je za odobrenje stručnog ispita nužan dokaz o priznanju inozemne stručne kvalifikacije, a u toku kojeg postupka je izvršena usporedba obrazovnih programa i utvrđene razlike; da bez obzira što je rješenjem Agencije tužiteljici priznata inozemna stručna kvalifikacija VSS, da tužiteljica ne može u Republici Hrvatskoj raditi kao doktor dentalne medicine bez položenog stručnog ispita, a da je za polaganje stručnog ispita treba provjeriti da li tužiteljičine stručne kvalifikacije koje je stekla u drugoj državi (van EU) odgovaraju onima kojima se stječu u RH-oj, a što se utvrđuje usporedbom obrazovnog programa po kojem je tužiteljica stekla svoju stručnu kvalifikaciju (diplomu) sa programom po kojem se vrši obrazovanje u RH-oj.
6.U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 24.travnja 2025. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 15. prosinca 2025. godine, te je pregledan cjelokupni sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.
7.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8.Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja KLASA:UP/II-118- 01/25-01/04, URBROJ:534-07-1-2/6-25-02 od 24. travnja 2025. godine, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem – privremenim rješenjem Hrvatske komore dentalne medicine, KLASA:UP/I-900-01/14-01/219, URBROJ:497-03/03-25/32 od 03. veljače 2025. godine, određena dopunska mjera provjere kompetentnosti za obavljanje profesije doktora dentalne medicine u Republici Hrvatskoj iz 10 predmeta (kako se navodi u rješenju), te tu tužiteljica pozvana da pristupi ispitu provjere kompetentnosti dana 16. siječnja 2026. godine
9.Iz spisa proizlazi da je tužiteljica dana 05. lipnja 2012. godine na Stomatološkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovine stekla visoku stručnu spremu (VSS) i stručnu kvalifikaciju doktor dentalne medicine. Radi se o reguliranoj profesiji.
10.Nakon navedenog tužiteljica je dana 24. srpnja 2012. godine Agenciji za znanost i visoko obrazovanje podnijela zahtjev za priznavanje inozemne stručne kvalifikacije.
11.Agencija za znanost i visoko obrazovanje je po navedenom zahtjevu tužiteljice sukladno tada važećem propisu - odredbama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 158/03,198/03,138/06. i 45/11), dana 06. kolovoza 2012. godine donijela rješenje kojim je tužiteljici samo formalno, ali ne i statusno, priznata inozemna visokoškolska kvalifikacija, doktor stomatologije, za potrebe zapošljavanja u Republici Hrvatskoj. Navedeno priznanje inozemne kvalifikacije od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje značilo je samo formalno potvrđivanje vrijednosti inozemne visokoškolske kvalifikacije i ono ne stvara nikakva statusna prava, niti se njime dodjeljuju akademski stupnjevi, nazivi ili bilo kakve druge titule prema hrvatskim propisima. Navedeno rješenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje potvrdilo je da je diploma vjerodostojna i koji je to stupanj obrazovanja u RH-oj.
Ključni problem je što priznavanje stručne kvalifikacije stečene u inozemstvu (diplome) od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje nije isto što i priznanje u svrhu pristupa tržištu radu (profesionalno priznavanje stečene kvalifikacije) tj. zapošljavanje u RH-oj kao doktora stomatologije, koji samostalno obavlja poslove, o čemu odlučuje nadležno Ministarstvo odnosno Hrvatska komora dentalne medicine. Ovakva situacija je čest pravni problem za diplome stečene u Bosni i Hercegovini prije i nakon ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, jer ovisno o vremenu kada se provodi profesionalno priznavanje kvalifikacije stečene u inozemstvu (trećim zemljama-van Unije), se provodi prema različitim propisima.
12.Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 158/03,198/03,138/06. i 45/11), temeljem kojeg je Agencija za znanost i visoko obrazovanje tužiteljici priznala predmetnu inozemnu stručnu kvalifikaciju je prestao primjenjivati na regulirane profesije od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, 01. srpnja 2013. godine, te od tada Republika Hrvatska mora provesti postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija sukladno Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine", broj: 124/09,45/11. i 74/14).
13.Člankom 15. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 124/09,45/11. i 74/14) propisano je da se postupak priznavanja inozemne kvalifikacije pokreće zahtjevom kandidata kojeg isti podnosi nadležnom tijelu.
14.Člankom 74. stavkom 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 124/09,45/11. i 74/14), propisano je da će se postupci priznavanja stručnih kvalifikacija osobama iz članka 2. stavka 1.,2. i 3. ovoga Zakona započet provoditi od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji. Stavkom 2. istog članka je propisano da od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, na osobe iz članka 2. ovoga Zakona, a koje u Republici Hrvatskoj žele obavljati određenu reguliranu profesiju sukladno bazi podataka iz članka 67. ovoga Zakona, prestaju se primjenjivati odredbe Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 158/03. i 138/06) koje se odnose na priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija u svrhu zapošljavanja u Republici Hrvatskoj.
15.Temeljem rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje od dana 06. kolovoza 2012. godine tužiteljica se je zaposlila u Domu zdravlja Dubrovnik na određeno vrijeme, u okviru stručne spreme VII stupanj, te obavila pripravnički staž u vremenu od 12. prosinca 2012. godine do 11. prosinca 2013. godine.
Dakle, kako je prethodno i navedeno, temeljem rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje od 06. kolovoza 2012. godine tužiteljica je navedenim priznanjem kvalifikacije dobila mogućnost zapošljavanja u RH-oj u okviru priznate stručne spreme VII. stupnja, s tim da je bila zaposlena na određeno vrijeme te obavljala pripravnički staž, ali temeljem istog rješenja Agencije tužiteljica nije mogla u RH-oj obavljati poslove doktora stomatologije, budući da u postupku priznavanja predmetne inozemne kvalifikacije koji je proveden kod Agencije za znanost i visoko obrazovanje nije provedena usporedba studijskog programa stečenog u inozemstvu sa studijskim programom važećim u Republici Hrvatskoj.
16.U postupku priznavanja inozemne kvalifikacije kod Agencije za znanost i visoko obrazovanje nisu utvrđeni minimalni uvjeti obrazovanja sukladno članku 2. stavku 4. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija, kojim je propisano da dokazi o formalnoj osposobljenosti za obavljanje reguliranih profesija iz glave IV. ovoga Zakona (među kojima su i doktori dentalne medicine), stečeni izvan države ugovornice EEP-a moraju udovoljavati minimalnim uvjetima osposobljavanja propisanim glavom IV. ovoga Zakona.
17.Nakon obavljenog pripravničkog staža u Domu zdravlja Dubrovnik tužiteljica dana 26. svibnja 2014. godine podnijela Ministarstvu zdravstva zahtjev za odobrenje polaganja stručnog ispita.
18.Priznavanje tužiteljičine inozemne stručne kvalifikacije bilo prethodno pitanje za donošenje odluke po zahtjevu tužiteljice za odobrenje polaganja stručnog ispita, jer je za odobrenje stručnog ispita nužan dokaz o priznanju inozemne stručne kvalifikacije, u kojem postupku priznavanja se provodi usporedba obrazovnog programa u inozemstvu po kojem je stečena stručna kvalifikacija sa obrazovnim programom u Republici Hrvatskoj.
19.Člankom 8. stavkom 2. Pravilnika o pripravničkom stažu zdravstvenih radnika (koji je stupio na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji), propisano da državljani država članica Europske unije koji su stekli stručnu kvalifikaciju u trećim državama, uz dokaz o formalnoj osposobljenosti izdan u skladu sa Zakonom o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija su obvezni položiti stručni ispit pred ispitnim povjerenstvom nadležnog ministarstva.
20.Kako tužiteljica uz zahtjev za polaganje stručnog ispita nije priložila dokaz da je priznata inozemna stručna kvalifikacija, sukladno tada važećim propisima i to:
Zakonu o reguliranim profesijama i priznanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 124/09,45/11. i 74/14), koji se počeo primjenjivati nakon 01. srpnja 2013. godine, od kada je Republika Hrvatska pristupila Europskoj uniji, dakle, prije nego što je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje kvalifikacije Hrvatskoj komori dentalne medicine, prije donošenja odluke po zahtjevu za odobrenje polaganja stručnog ispita trebalo je provesti postupak sukladno odredbama navedenog Zakona te utvrditi da li su ispunjeni uvjeti za priznanje, vezano za studijski program po kojem je stručna kvalifikacija stečena u inozemstvu i usporedbu istog sa studijskim programom za istu kvalifikaciju u RH-oj.
21.Provođenje postupka priznavanja inozemne stručne kvalifikacije, sukladno odredbama navedenog Zakona podrazumijeva provođenje usporedbe studijskog programa po kojem je tužiteljica navedenu stručnu kvalifikaciju stekla u inozemstvu sa studijskim programom važećim u Republici Hrvatskoj. Slijedom navedenog Ministarstvo zdravstva je rješenjem od 27. svibnja 2014. godine prekinulo postupak odobrenja polaganja stručnog ispita i uputilo tužiteljicu da se obrati Hrvatskoj komori dentalne medicine, radi provođenja postupka priznavanja inozemne kvalifikacije.
22.Stručne kvalifikacije stečene izvan područja Europskog gospodarskog prostora podliježu općem sustavu priznavanja kvalifikacija, što podrazumijeva usporedbu studijskog programa stečenog u inozemstvu sa studijskim programom važećim u Republici Hrvatskoj za predmetno zanimanje.
Da bi tužiteljica mogla raditi u zanimanju za koje se obrazovala, obzirom da je kvalifikaciju stekla u inozemstvu, da je potrebno provesti postupak priznavanja inozemne stručne kvalifikacije pri Komori.
23.U ponovljenom postupku temeljem dostavljene dokumentacije kao i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj:U-III-2731/2020 od 29. svibnja 2024. godine, temeljem članka 86. stavak 1. Zakona o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 82/15), Hrvatska komora dentalne medicine je utvrdila da regulirana profesija doktora dentalne medicine u Republici Hrvatskoj sadrži više aktivnosti koje ne postoje u toj profesiji u državi gdje je kandidatkinja završila studij (BiH), da da se razlika odnosi na posebno osposobljavanje koje se traži u Republici Hrvatskoj i koje obuhvaća znatno drugačije sadržaje od sadržaja koje obuhvaća potvrda o kompetencijama ili dokaz o formalnoj osposobljenosti. Predmeti koji nisu obuhvaćeni dokazima o formalnoj osposobljenosti, a koji ujedno podliježu provjeri kompetentnosti, navedeni su u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja - Privremenog rješenja od 03. veljače 2025. godine, te su bitni za bavljenje reguliranom profesijom doktora dentalne medicine u Republici Hrvatskoj.
24.Protiv rješenje Ministarstva zdravstva od 27. svibnja 2014. godine tužiteljica nije pokrenula upravni spor, već je dana 11. srpnja 2014. godine Hrvatskoj komori dentalne medicine podnijela zahtjev za priznavanje kvalifikacije, koje tijelo ju je Zaključkom, KLASA: UP/I-900-07/14-01/219, URBROJ: 497-03/03-24-29 od 22. listopada 2024. godine pozvalo da odabere jednu od dvije ponuđene dopunske mjere, to : 1. Obavljanje provjere kompetentnosti, 2. Obavljanje razdoblja prilagodbe u trajanju od 520 sati.
25.Nakon navedenog tužiteljica je dopisom obavijestila Hrvatsku komoru dentalne medicine da izabire mjeru obavljanje provjere kompetentnosti, ali isto nije provedeno, što je bio uvjet za donošenje odluke o priznavanju njezine inozemne stručne kvalifikacije, sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 124/09,45/11. i 74/14), koji se počeo primjenjivati nakon 01, srpnja 2013. godine,
26.Slijedom navedenog je nesporno da je tužiteljica dana 11. srpnja 2014. godine prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za priznavanje kvalifikacije, a koji postupak priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija se provodi sukladno važećem propisu u trenutku podnošenja zahtjeva i to prema Zakonu o reguliranim profesijama i priznanju inozemnih stručnih kvalifikacija („Narodne novine“, broj: 124/09,45/11. i 74/14), koji se počeo primjenjivati nakon 01, srpnja 2013. godine, dakle, prije nego što je tužiteljica podnijela zahtjev za priznavanje kvalifikacije prvostupanjskom tijelu.
27. Sud ocjenjuje da je u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, da su pravilno primijenjene materijalne odredbe relevantnih propisa i da nisu počinjene postupovne povrede na štetu tužitelja, pa je osporeno rješenje zakonito.
Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.
28.Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.
U Splitu 16. siječnja 2026.
S U D A C
Studenko Vuleta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126.st.6. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice Odvjetničkom društvu Marjanović, Perčić i Bilandžija j.t.d. u Rijeci, Križanićeva 1,
- tuženiku Ministarstva zdravstva, Zagreb, Ksaver 200,
- u spis.