REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6103/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HBM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Matku Novincu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, dana 16. siječnja 2026., temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 10. Ugovora o kreditu br. 51404607-5102271899 od 4. ožujka 2005. koji su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, koja glasi:
„Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 02,500 % (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno = 200,00 kn, obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.“.
II Nalaže se tuženiku Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, nadoknaditi tužiteljici HBM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu 303,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 16. siječnja 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu br. 51404607-5102271899 4. ožujka 20025. na iznos od 9.400,00 EUR. Člankom 1. Ugovora o kreditu tuženik je odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu od 9.400,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Tuženik je člankom 10. odredio obvezu plaćanja naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini 2,500% od iznosa kredita, jednokratnu, a koja se naplaćuje prije korištenja kredita, koju je tuženik samoinicijativno ustegnuo tužiteljici od iznosa odobrenog kredita. Ističe da je predmetni kredit sklopila kao potrošač, te se radi o potrošačkom ugovoru o kreditu. Navodi se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane prednika tuženika, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne, te ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti kreditoru naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2,500 % od iznosa odobrenog kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u tom iznosu. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati. Ističe da je tuženik odobrio jedan iznos kredita, a faktički isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, koja obrada, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke, a svi troškovi poslovanja banke obračunati u efektivnoj kamatnoj stopi koju je tuženik odredio ugovorom. Iako je odredba čl. 10. ugovora o kreditu lako uočljiva jer je ista pisana istom veličinom slova kao i ostale ugovorne odredbe, ali nije jasna, jer se izričito ne navodi o kojim uvjetima se radi već se paušalno navodi da se korisnik obvezuje prije korištenja platiti banci naknadu, ali se ne navodi na što se točno ta naknada odnosi, što se tim troškom pokriva te ostale parametre kako bi potrošač mogao donijeti konkretnu odluku prilikom sklapanja ugovora, te samim time ista odredba nije lako razumljiva prosječnom potrošaču, a to iz razloga jer iznos visine naknade nije naznačen u samom ugovoru. Ništetnost spornih odredaba članka 10. ugovora o kreditu proizlazi iz činjenice da tuženik u vezi istih nije pojedinačno pregovarao s tužiteljicom, a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Stoga ustaje tužbom i tužbenim zahtjevom predlaže utvrditi ništetnom odredbu sadržanu u članku 10. Ugovora o kreditu br. 51404607-5102271899 od 4. ožujka 2005. koji su sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, te naložiti tuženiku da joj u roku 15 dana naknadi trošak parničnog postupka.
2. Tuženom je dana 1. listopada 2025. uredno dostavljena tužba s prilozima s pozivom da dostavi sudu u određenom roku od 45 dana odgovor na tužbu, sukladno čl. 285. st. 2. ZPP-a.
3. Ujedno je tuženik upozoren da ukoliko u određenom roku ne dostavi pisani odgovor na tužbu da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev - presuda zbog ogluhe, ako bude udovoljeno uvjetima iz čl. 331. b. st. 1. toč. 1. -3. ZPP-a.
4. Sukladno čl. 331. b. st. 1. ZPP-a, određeno je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, te ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate, te ukoliko ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.
5. Kako je tuženik tužbu primio dana 1. listopada 2025. te nije u određenom roku od 45 dana dostavio pisani odgovor na tužbu, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev su u suglasju s dokazima koje je priložio uz tužbu, te kako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sud utvrdio da je udovoljeno uvjetima za donošenje presude zbog ogluhe, pa je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izrijeku, temeljem čl. 331. b ZPP-a.
6. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.330,00 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23), u daljnjem tekstu OT.
7. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), odnosno 200,00 EUR i trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 50,00 EUR, slijedom čega je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu 250,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 26,55 EUR i presudu zbog ogluhe 26,55 EUR, slijedom čega je tužiteljici priznat trošak u ukupnom iznosu 303,10 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.
8. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 16. siječnja 2026. do isplate.
9. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23).
U Zagrebu, 16. siječnja 2026.
Sutkinja
Jadranka Liović Merkaš
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dna:
- pun. tužiteljice uz rj za sp na presudu zbog ogluhe
- tuženiku
