Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-38/2024-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u pravnoj stvari tužitelja SŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik RŽ, odvjetnik iz [adresa] protiv tuženika VIVITA d.o.o., OIB: 27910579204, Varaždin, Ulica Dragutina Rakovca 3, kojeg zastupa punomoćnik Josip Kozjak, odvjetnik iz Varaždina, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti z. pun. tužitelja Martina Milaka, odvjetnika iz Varaždina i z. punomoćnika tuženika Marina Hraina, odvjetnika iz Varaždina, dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier iz Varaždina poslovni broj UPP/OS-Ovrv-484/2023 od 27. studenog 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku VIVITA d.o.o., da tužitelju SŽ, namiri tražbinu u iznosu od 7.534,14 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 4. lipnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od osam dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi avnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier iz Varaždina poslovni broj UPP/OS-Ovrv-484/2023 od 27. studenog 2023. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.347,87 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 4. lipnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.335,38 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Zvijezdane Rauš Klier iz Varaždina poslovni broj UPP/OS-Ovrv-484/2023 od 27. studenog 2023. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju glavnični iznos od 9.882,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu naknadi nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 314,78 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave-računa tužitelja od dana 4. svibnja 2023.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je izjavio prigovor pobijajući isto u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini. Navodi da osporava osnovanost ovrhovoditeljeve tražbine prikazane u prijedlogu za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave, obzirom da ne postoji nikakva tražbina ovrhovoditelja prema ovršeniku. Osporava se da bi ovrhovoditelj izvršio za ovršenika uslugu vrijednosti 9.882,01 eura te ujedno osporava da bi ovršenik bio dužan bilo koji iznos ovrhovoditelju. Navodi da ovrhovoditelj uz prijedlog nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazila osnovanost njegova potraživanja – osobito, ugovor/narudžbenicu, dokaz o tome da bi nekakva usluga bila izvršena ili sl. Potraživanje ovrhovoditelja nije zavedeno u poslovnim evidencijama ovršenika, te prema stanju vlastitih poslovnih knjiga ovrhovoditelju nije ništa (ni po kojoj osnovi) dužan.

3. Dana 26. siječnja 2024. Općinski sud u Varaždinu donio je rješenje broj Povrv- 341/2023-2 kojim se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je istim rješenjem po pravomoćnosti predmet ustupljen stvarno i mjesno nadležnom Trgovačkom sudu u Varaždinu.

4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, Trgovački sud u Varaždinu je rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-38/2024-2 od 2. travnja 2024. te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu saslušan je tužitelj SŽ, direktor tuženika TŽ te je provedeno vještačenje po vještaku strojarske struke dr. sc. Nikši Čatipoviću na okolnost vrste i količine izvedenih radova te visine izvedenih radova po utuženom računu.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za dopunom vještačenja i provođenjem novog vještačenja od strane drugog vještaka kao nepotreban obzirom je nalaz vještaka jasan i potpun, te nije u suprotnosti sam sa sobom niti s izviđenim okolnostima, nema proturječnosti, niti nedostataka, niti sud sumnja u pravilnost danog mišljenja.

7. Među strankama je sporno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos.

8. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje ZPP-a), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, primjenjujući odredbe članka 461.a ZPP-a, sud je utvrdio da tuženik duguje tužitelju iznos od 7.534,14 eura, te da je tužbeni zahtjev osnovan za taj iznos.

9. U smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) proizlazi da se ugovorom odjelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

10. U smislu odredbe čl. 613. st. 2. ZOO ako naknada nije određena utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

11. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi:

- da je suradnja s tuženikom započela preko zajedničkog prijatelja RŽ

- da je tuženik imao problema s kvalitetom hladnjače te je kod druge firme naručio rashladni agregat za hlađenje, a dogovoreno je da tužitelj izvrši montažu

- da se posao tužitelja sastojao od demontaže starog cjevovoda, izrade novog cjevovoda te montaže i paljenja rashladnog agregata

- do kolovoza ili rujna 2022. godine, odrađen je posao vezan uz demontažu i izradu novog cjevovoda, a nakon toga je tuženik trebao napraviti čelično postolje za vanjsku jedinicu, osigurati dizalicu, a nakon toga je tužitelj trebao odrediti montažu i paljenje agregata za hlađenje

- da nakon odrađenog prvog dijela posla, dolazi do problema u komunikaciji s tuženikom,

- da je tuženik napravio čelično postolje, ali je tužitelj sugerirao da to čelično postolje nije dovoljno dugo da bi bilo dovoljno odmaknuto od pročelja zgrade, odnosno zida i na tome je stalo

- da je već tada imao osjećaj da to sve ne ide u pravom smjeru te je nakon toga napravio ponudu koja je sadržavala radove koji su do tada obavljeni, plus radove na montaži uređaja i puštanje istog,

- da tuženik nije prihvatio ponudu, a tužitelj je nakon toga ponudu revidirao te izdao utuženu fakturu time da je na utuženoj fakturi umanjena usluga montaže za nekih 30 sati s obzirom da je montažu za tuženika izvršila druga firma

- da prije nego što je tužitelj krenuo s poslom, nije napravljena nikakva pisana ponuda, već je s tuženikom usmeno dogovorena montaža rashladnog agregata i sve vezano uz to, ali usmeno nije dogovorena cijena za izvršene radove

- da tužitelj uobičajeno posluje na način da ne izrađuje pisane ponude, a da pisane ponude radi kad su u pitanju neki veliki radovi i puno materijala za, recimo, TOMMY i PLODINE

- da je cijena materijala u ponudi i računu formirana prema prodajnoj cijeni materijala, plus zavisni troškovi tužitelja (troškovi transporta i skladištenje).

- da su količine materijala obračunate na način da je tužitelj za samu izradu cjevovoda morao odrediti i izmjeriti trasu cjevovoda i dimenzije cjevovoda, a kako bi mogao nabaviti materijal te je za to i izradio projekt te je prema tom projektu, odnosno parametrima iz projekta, obračunata i cijena, te je količina određena prema projektu a ne prema stvarno izvedenom stanju,

- da se trošak dizalice odnosi na trošak iznajmljivanja dizalice od strane RIWAL, a da je tužitelju trebala unajmljena dizalica za radove na visini, jer je njegova vlastita bila preniska, a radovi koje je obavljao s tom dizalicom su bili u trajanju desetak dana.

- da je ponuda revidirana samo zato jer je otpao dio radova vezan uz montažu

- da u ponudu nije trebao biti uključen plin freon R404A, obzirom da je tuženik imao svoj plin i uvijek se koristio taj njegov plin za punjenje sistema.

12. Iz iskaza direktora tuženika u bitnome proizlazi:

- da je hala u Splitu sadržavala stare agregate, sedam komora, sa starim rashladnim sistemom

- da se na početku sezone u 5. mjesecu 2022. desio kvar na jednoj od komora i tuženikov majstor iz Međimurja nije mogao doći na intervenciju te je tuženikov prijatelj RŽ predložio da se za intervenciju angažira tužitelj, koji je taj kvar i sanirao

- tužitelj i direktor tuženika zaključili su da je zbog starosti rashladnog sistema potrebna kompletna sanacija, i da će se o tome dogovarati, ali nakon sezone, a u međuvremenu se pojavilo i još nekoliko kvarova na komorama, koje je također sanirao tužitelj

- da je tuženika već kod prvog kvara tražio da mu tužitelj izda račun, ali tužitelj ga je izdao tek naknadno u ljeti, dok je za ostale radove (intervencije) račune izdao tek zajedno sa spornom ponudom (25. 10. ili dan ranije), s time da su ti računi bili i do nekoliko puta veći od onih koje je fakturirao majstor iz Međimurja

- da je do konkretnih radova vezanih uz cjevovod (montaža cjevovoda) došlo u ljetnom periodu

- da je tuženik već imao jedan gotov agregat koji je trebalo osposobiti – montirati i pustiti u pogon, te je smatrao, poučen prijašnjim iskustvom, da se to može odraditi u kratkom vremenu, dogovoreno da to odradi tužitelj

- da je za taj posao tuženik zatražio ponudu, a tužitelj je rekao da će mu ponudu dati kroz par dana, međutim ta ponuda je dana u 10. mjesecu (25.10.2022.), dva mjeseca nakon što su zadnji radovi izvršeni od strane tužitelja

- da su radnici na terenu radili svega dva sata dnevno, a plaćani su im troškovi transporta

(a što je vidljivo iz fakture)

- prilikom montaže dvije cijevi na krovu skladišta je načinjena i šteta tuženiku, jer su nakon te montaže stare cijevi bile neiskoristive (cijevi od šest metara bile su izrezane na pola metra), bilo je potrebno postaviti još jednu skelu, a kada je skela bila tamo, radnika nije bilo

- da je, s obzirom na navedeno, vidio da to ne ide u dobrom smjeru, te je nakon što je dio cjevovoda završen u osmom mjesecu htio tada, na lijep način zaustaviti radove i pričekati ponudu tužitelja

- da je tužitelja više puta zvao da dostavi ponudu, kako tužitelj ponudu nije dostavio daljnji radovi su se zaustavili, cjevovod od strane tužitelja nije do kraja napravljen, a u konačnici je izradu cjevovoda do kraja te montažu uređaja izvršila druga firma uz kompletnu rekonstrukciju svih komora u puno kraćem vremenu.

13. Na temelju iskaza tužitelja te direktora tuženika sud zaključuje kako su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem usmeno sklopljenog ugovora o djelu kojim među strankama nije bila određena naknada za rad izvođača.

14. Kako naknada za rad izvođača nije bila određena ugovorom o djelu sud je naknadu utvrdio prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla, a nakon provedenog vještačenja po vještaku strojarske struke.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi:

- da je očevidom utvrđeno odstupanje stvarnog stanja rashladnog cjevovoda za rashladne komore 5 i 7 u vlasništvu tuženika VIVITA d.o.o., obzirom su radovi tužitelja koji su predmet ovog spora izvedeni ranije, a tuženik je naknadno postavio i instalirao još jednu komoru (slika 1 nalaza) što je dovelo do izmjena rashladnog cjevovoda

- da je prije postavljanja nove rashladne komore prikazane na slici 1 nalaza i prije uvođenja tužitelja u rad, postojao je izvorni rashladni cjevovod (slika 2 nalaza) koji je prolazio mjestom gdje se sada nalazi nova rashladna komora, u popratnoj tehničkoj dokumentaciji označena kao komora 8

- da je na mjestu uviđaja izvršena izmjera nespornog dijela starog rashladnog cjevovoda kojeg je postavio tužitelj (odnosi se na komore 5 i 7) te izmjera dijela skladišta kuda je preostali dio trebao prolaziti, a na čijem je mjestu sada nova rashladna komora. Izmjera je izvršena korištenjem digitalnog laserskog daljinomjera marke WISENT 0.2 - 20M. Zatečeno stanje prikazano je na slici 3 nalaza gdje je plavom bojom označen stari rashladni cjevovod kojega je nesporno postavio tužitelj, a crvenom bojom novi rashladni cjevovod za čije postavljanje je tuženik angažirao drugog izvođača po završetku postavljanja nove rashladne komore.

- da su na slici 3 vidljivi različiti ostatci nekoliko starijih rashladnih cjevovoda što dodatno komplicira utvrđivanje činjeničnog stanja tj. koji izvođač je u kojem trenutku postavljao koji dio rashladnog cjevovoda.

- da ukupna duljina preostalog nespornog dijela starog rashladnog cjevovoda (plava boja) iznosi približno 37,39 metara dok ukupna duljina uklonjenog dijela rashladnog cjevovoda do vanjskih agregata, na čijem mjestu se nalazi nova rashladna komora, iznosi približno 20,53 metara. Ukupno, cijeli rashladni cjevovod, postavljen istovremeno od jednog izvođača, iznosio bi približno 57,92 metar. Skica izmjerenih vrijednosti prikazana je na slici 4. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještak je pojasnio da su mjerenja provedena digitalnim laserskim daljinomjerom koji ima deklariranu pogrešku od +/- 2 mm time da je moguće odstupanje možda i do 1 cm pa se radi upravo o takvom eventualnom postojanju odstupanja kod duljina koje vještak navodi u svom nalazu. Dakle, na duljinu od 37,39 m, moguće je eventualno odstupanje od 1 cm, a nikako se ne može raditi o većim odstupanjima.

- da su uz izmjerene duljine segmenata rashladnog cjevovoda zatečeni uklonjeni dijelovi prijašnjih rashladnih cjevovoda (slika 4 nalaza). Neki dijelovi su uklonjeni zbog postavljanja nove rashladne komore 8 dok su neki mijenjani zbog dotrajalosti. Osim uklonjenih dijelova rashladnog cjevovoda evidentirani su podni (slika 5 nalaza) i plafonski ovjesi (slika 6 nalaza) koji služe za pozicioniranje i fiksiranje rashladnog cjevovoda, a koje je postavio tužitelj prilikom postavljanja rashladnog cjevovoda.

- da su uočena i 2 zidna ovjesa sa vanjske strane skladišta koji vode do vanjskih agregata (slika 7 nalaza) te su crvenom bojom označene rupe na fasadi za koje tužitelj tvrdi da ih je on uradio prilikom montaže cijelog rashladnog cjevovoda te su po njegovim tvrdnjama dokaz izrade kompletnog rashladnog cjevovoda. Uz to, tužitelj navodi i da su prikazana 2 zidna ovjesa njegova, što nije isključeno, ali za to nema nikakvih dokaza osim usmene tvrdnje.

- da iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da ponuda za predmetne radove iznosi 10.626,58 eura. U odnosu na ponudu tužitelj je račun umanjio za 30 radnih sati montaže jer je pozicioniranje vanjske jedinice izvršila druga tvrtka. Račun je izdan na iznos od 9.882,01 eura. U ponudi i računu navodi se da je tužitelj obračunao 45 metara rashladnog cjevovoda za čitav posao. Nesporno je da je tužitelj izveo približno 37,39 metara (plava boja). Razlika obračunate i nesporno izvedene duljine rashladnog cjevovoda iznosi 7,61 metra. Na temelju jedinične cijene od 60,77 eura/m koju je naveo tužitelj razlika iznosi 462,46 eura. Iz ponude tvrtke RIWAL prema tužitelju za najam dizalice-platforme u trajanju od 6 dana proizlazi da ponuda iznosi približno 355,60 eura. Istu dizalicu za navedeni vremenski period tužitelj je u ponudi i računu tuženiku naplatio 451,26 euro. Uvidom u dostavljenu ponudu, kao i račun, uočava se da je tužitelj naveo količinu putnih troškova od 700 kilometara kao i količinu montaže od 180 radnih sati (150 sati na računu nakon umanjenja od 30 sati zbog ne izvršenog pozicioniranja vanjske jedinice). U slučaju da je tužitelj svaki dan putovao od adrese svoje tvrtke u Trogiru do adrese tuženika na TTTS-u u Splitu prelazio bi 64,4 kilometra po danu. Ukupan obračunati put od 700 kilometara prešao bi za 10,87 dana. U tih 10,87 radnih dana, radeći 8 sati dnevno, odradio bi 86,96 radnih sati, što je za 63,04 radnja sata manje od obračunatih 150 radnih sati na ispostavljenom računu. Daljnjim pregledom predmetnog računa uočava se da je tužitelj naveo jednu jediničnu cijenu za materijal, u iznosu od 60,77 eura, i jednu jediničnu cijenu za montažu, u iznosu od 19,91 eura. Zbirno gledajući, po dužnom metru rashladnog cjevovoda jedinična cijena za materijal cjevovoda i montažu iznosila bi približno 80,68 EUR.

- da je u svrhu boljeg razumijevanja činjeničnog stanja izrade cijelog rashladnog cjevovoda, od isparivača komora 5 i 7 do vanjske jedinice izvan skladišta, bilo je potrebno što preciznije utvrditi tijek radova. Od tuženika je dobavljena fotografija vidljivog dijela starog rashladnog cjevovoda (slika 2) za koju tuženik tvrdi da je dokaz da su rupe na fasadi (zaokruženo crvenom bojom na slici 7) posljedica izbijanja tog starog rashladnog cjevovoda van fasade, a ne izrada kompletnog rashladnog cjevovoda sve do vanjske jedinice kako tvrdi tužitelj. Po tvrdnjama tuženika, taj stari rashladni cjevovod sa slike 2 je širi tj. cijevi su većeg promjera u odnosu na cijevi koje je koristio tužitelj pa samim time šire rupe na fasadi (slika 7) ne odgovaraju cijevima koje je postavio tužitelj. Međutim, detaljnim pregledom slike 2 jasno se vidi da su cijevi starog rashladnog cjevovoda pozicionirane vrlo blizu zapadnog zida skladišta što je dalje od spornih rupa na fasadi, a ujedno i na nižoj visini. Tu činjenicu potkrepljuje i pregled dostupnih fotografija fasade skladišta tuženika koje su dostupne na Google Maps-u i prikazane na slikama: slika 13 – fotografija fasade iz srpnja 2021. bez vidljivih cijevi na mjestu budućeg novog rashladnog cjevovoda, slika 14 – fotografija fasade iz listopada 2022. nakon izvršenih radova od strane tužitelja gdje se jasno vide samo dvije cijevi manjeg promjera i sa 2 zidna ovjesa (označeno crvenom bojom) kao na slici 7 te na desnoj strani mjesto gdje izlaze stare cijevi rashladnog cjevovoda (označeno zelenom bojom) i slika 15 – fotografija fasade iz listopada 2023. godine. Na slici 15 crvenom bojom prikazana je izmjena koju su izveli novi izvođači angažirani od strane tuženika po završetku instalacije nove komore 8. Na istoj slici su žutom bojom prikazane nove cijevi rashladnog cjevovoda i električne instalacije također izvedene od strane novih izvođača koje idu iznad nove komore 8, što je i vidljivo na slici 3. Zelenom bojom je označeno mjesto na fasadi gdje su izlazile cijevi starog rashladnog cjevovoda šireg promjera, a iste su zamijenjene novim cijevima označenim žutom bojom.

- da je iz svega navedenog jasno da tvrdnje tuženika nisu točne i da sporne rupe na fasadi i 2 zidna ovjesa odgovaraju radovima tužitelja što znači da je tužitelj zaista i izradio cijeli rashladni cjevovod od isparivača komora 5 i 7 do vanjske jedinice koja je naknadno pozicionirana i montirana od strane drugog izvođača. Time je tužitelj izvršio radove postavljanja rashladnog cjevovoda u ukupnoj duljini od približno 57,92 metara što je 12,92 metra više od količine predočene u predmetnoj ponudi i predmetnom računu. Uzimajući u obzir jediničnu cijenu od 60,77 eura koju je naveo tužitelj, lako se izračuna da cijena izvedenih radova po tužiteljevom jediničnom obračunu iznosi 3.519,80 eura, što je za 785,15 eura više od iskazanog iznosa u predmetnom računu.

- da je za detaljnu analiza visine izvedenih radova bilo potrebno prikupiti druge ponude koje je tuženik pribavio za slične radove izvršene od strane tužitelja i to u istom vremenskom periodu. Jedna od pribavljenih ponuda je od tvrtke SKAI, prikazana na slici 16, i odnosi se na isto vremensko razdoblje i samim time je usporediva i relevantna s ponudom tužitelja. U ponudi tvrtke SKAI navodi se da ukupna cijena za cjevovod i elektroinstalacije do 35 metara iznosi 22.500,00 kuna što je približno 2.986,26 eura. To znači da približna jedinična cijena po dužnom metru iznosi 85,32 eura. Jedinična cijena montaže iznosi 200 kuna po radnom satu što je približno 26,54 eura. Zbirno gledajući po ponudi tvrtke SKAI, po dužnom metru rashladnog cjevovoda jedinična cijena za materijal cjevovoda i montažu iznosila bi približno 111,86 eura. To je približno 35% više od ponude tužitelja. Uz navedeno treba istaknuti da po ponudi tvrtke SKAI vrijeme potrebno za obaviti cijeli posao iznosi 4 dana po 10 sati dnevno što bi ukupno bilo 40 sati. Ako se to vrijeme rada usporedi sa izračunatih stvarnih 86,96 sati rada tužitelja evidentno je da obračunatih 150 radnih sati (nakon umanjenja) ne odgovara stvarnom stanju i stvarnom vremenu potrebnom da se posao izvrši.

- da bi analiza bila potpuna vještak je pristupio i pregledu tržišnih cijena materijala rashladnog cjevovoda time da su dostupne informacije o cijenama iz tog perioda dosta limitirane obzirom je predmetni posao obavljen prije 3 godine. Na našem tržištu postoji više tvrtki koje se bave prodajom materijala za rashladne cjevovode. Neke od njih su IKOMA, Vitos, Feroterm, Tea Pharia, Agria, itd. Kako su za predmetni posao korištene bakrene cijevi različitih promjera (fi 18, fi 28, fi 35, …) tako su i istražene jedinične cijene materijala pojedinih cijevi. Uvidom u sve dostupne podatke iz 2022. godine i činjenicu da je cijena bakra na globalnom tržištu bila najveća u 2022. godini pa je onda slijedio pad i tek se početkom ove godine cijena vratila na nivo iz 2022. godine, utvrđeno je da je prosječna cijena po dužnom metru iznosila:

6,75 EUR za fi 18 mm,

11,50 EUR za fi 28 mm,

16,50 EUR za fi 35 mm.

- da je bilo potrebno istražiti i prosječne cijene po dužnom metru za gotov rashladni cjevovod sa svim popratnim materijalima i montažom. Na temelju detaljne analize tržišta zaključeno je sljedeće:

2020.-2021. godine: prosječna cijena iznosila je ~ 50-60 EUR/m,

2022. godine: prosječna cijena iznosila je ~ 65 EUR/m,

2023. godine: prosječna cijena iznosila je ~ 36-40 EUR/m.

- da iz svega navedenog proizlazi da jedinične cijene materijala i montaže koje su u ponudama tužitelja dostavljene tuženiku odstupaju od prosječnih jediničnih cijena i po iznosu su veće barem za 25% (toliko je po jediničnoj cijeni veća ponuda tužitelja u odnosu na prosječne cijene).

- da zaključno, kada se uzme u obzir da je tužitelj dužinski izveo veći obim radova nego što je naveo u računu (~ 57,92 metra u odnosu na 45 metara), ali istovremeno obračunao veće jedinične cijene materijala i montaže (~ 65 EUR/m u odnosu na ~80,68 EUR/m) te više radnih sati (~ 86,96 sati u odnosu na 150 radnih sati), proizlazi da je stvaran iznos obavljenih radova koje je izveo tužitelj ~ 6.027,21 eura bez PDV, a ~ 7.534,14 eura sa PDV.

16. Iako su i tužitelj i tuženik imali primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka vještak je sve primjedbe stranaka otklonio na jasan način, potpuno i bez bilo kakvih proturječnosti te je na glavnoj raspravi održanoj 28. studenog 2025. u cijelosti ostao pri danom pisanom nalazu i mišljenju.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz vještaka jer je jasan i potpun, te nije u suprotnosti sa samim sobom niti s izviđenim okolnostima, nema proturječnosti, niti nedostataka, niti sud sumnja u pravilnost danog mišljenja. U nalazu je vještak detaljno opisao način i metode temeljem kojih je utvrdio točnu količinu i vrijednost izvedenih radova, te njegovo postupanje i obrazlaganje ne ostavlja mjesto sumnji u pravilnost njegovog izračuna. Upravo zbog toga sud je odluku o visini tužbenog zahtjeva donio na temelju mišljenja vještaka dr. sc. Nikše Čatipovića.

18. Na temelju provedenih dokaza sud zaključuje kako tužitelj za tuženika temeljem usmeno sklopljenog ugovora o djelu izveo radove u vrijednosti od 7.534,14 eura, a koji iznos je utvrđen temeljem mišljenja vještaka prema vrijednosti djela, normalno potrebnom vremenu za takav posao i uobičajenoj naknadi za takav posao, te je valjalo tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 590. i čl. 613. st. 2. ZOO usvojiti te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, kao pod točkom I. izreke presude.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. u svezi članka 155. ZPP obzirom su stranke djelomično uspjele u parnici. Naime, u pogledu osnove zahtjeva, tužitelj je u cijelosti uspio u parnici (100%), a obzirom je sud nesporno utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio 76,24%, dok je tuženik uspio s 23,76%. Sumiravši uspjeh u pogledu osnove tužbenog zahtjeva i visine tužbenog zahtjeva sud zaključuje da je u ukupnosti tužitelj uspio sa 88,12% posto konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je tuženik uspio s 11,88%.

20. 88,12% - 11,88% = 76,24 % u kojem postotku se namiruje trošak tužitelja, kao stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici.

21. Trošak tužitelja koji se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku i to za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 2. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 17. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 25. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 9. travnja 2025. (uviđaj Trgovačkog suda u Splitu po zamolnici Trgovačkog suda u Varaždinu) u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 22. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava podneska od 7. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu održanom 28. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura sve uz pripadajući PDV od 25% u iznosu od 400,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, trošak pristojbe na presudu u iznosu od 145,27 eura, te trošak naknade javnog bilježnika za izdavanje rješenja o ovrsi u iznosu od 66,03 eura, što ukupno iznosi 2.211,30 eura. Taj trošak se tužitelju namiruje prema postotku u kojem je tužitelj uspio u parnici.

22. Pri tome sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak u ukupnom iznosu od 500,00 eura, a koji se odnosi na trošak sastava podneska od 30. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura jer je sve izneseno u podnesku od 30. rujna 2024. tužitelj mogao iznijeti na ročištu održanom 2. listopada 2024., te trošak sastava podneska od 25. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 eura jer sastav navedenog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice sve uz pripadajući PDV u iznosu od 100,00 eura.

23. 76,24% od 2.211,30 eura iznosi 1.685,90 eura.

24. Tome trošku valja pribrojiti trošak vještačenja i očevida u iznosu od 649,48 eura koji se, u skladu sa stavom sudske prakse, ne priznaje razmjerno uspjehu u sporu već se priznaje u cijelosti bez umanjenja prema postignutom uspjehu u sporu.

25. Temeljem iznesenog tuženik je tužitelju dužan naknaditi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.335,38 eura.

26. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. siječnja 2026.

S U D A C

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske,a koja se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana, time da rok za podnošenje žalbe za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena, dok za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku RŽ, odvjetniku iz [adresa]

2. tuženik po punomoćniku Josipu Kozjaku, odvjetniku iz Varaždina