Poslovni broj: Povrv-118/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalist ĐRK, u pravnoj stvari tužitelja KORČULA HILL SERVICES d.o.o., OIB: 66994072112, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik iz Zagreba, Fallerovo šetalište 22, protiv tuženika LRK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Tina Drnjević Kotarac, odvjetnica iz Splita, Rooseveltova 47, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 5. prosinca 2025. u prisutnosti Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli, kao zamjenice punomoćnika tužitelja i Ljubomira Vranješa, odvjetnika u Korčuli, kao zamjenika punomoćnice tuženika, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 16. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika od 5. svibnja 2025., poslovni broj Ovrv-6538/2024, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.257,84 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.10.2024. pa sve do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika od 5. svibnja 2025., poslovni broj Ovrv-6538/2024, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti zakonske zatezne kamate koje počinju teći od 01.10.2024. na iznos glavnice od 2.257,84 EUR pa do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika od 5. svibnja 2025., poslovni broj Ovrv-6538/2024 u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s pripadajućim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u visini od 1.534,64 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 8 (osam) dana, dok se u preostalome dijelu, do zatraženih 1.659,64 EUR,

zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj KORČULA HILL SERVICES d.o.o. (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika LRK (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 25. studenoga 2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Ivu Radoviću iz Dubrovnika, a koji je 5. svibnja 2025., donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6538/2024., UPP/OS-Ovrv-1006/2024 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 2.257,84 EUR iz prijedloga za ovrhu, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 275,00 EUR.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli rješenjem poslovni broj Povrv-118/2025 od 23. rujna 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 6538/2024 od 5. svibnja 2025. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tužitelj u svom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbi, navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 2.257,84 EUR s osnove nepodmirenih mjesečnih računa za pričuvu i to za period od veljače pa do rujna 2024. godine temeljem priloženih i dospjelih računa, a uz ovo i zakonske zatezne kamate tekuće na dugovani iznos, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

4. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 11. rujna 2025. ovršenik, sada tuženik, navodi kako osporava osnov i visinu ovrhovoditeljeva potraživanja obzirom da nema nikakvih dugovanja prema ovrhovoditelju. Ukazuje kako se u utuženim računima kao usluga za koju se izdaje račun: plaćanje pričuve za fizičke osobe, Banya 5, [adresa] i to utužuje pričuvom od veljače 2024. do rujna 2024. te kako se kao adresa ovršenika spominje adresa [adresa]. Ističe kako ovršenik nije vlasnik nekretnine na navedenoj adresi i to još od 2022. i da je adresa ovršenika [adresa]. Također, ističe kako jedan od utuženih računa i to za rujan 2024. Dospijeva 14. Listopada 2024., ali u prijedlogu za ovrhu se traže zakonske zatezne kamate od 1. Listopada 2024., što je javni bilježnik i usvojio, a što govori o neurednosti postupanja ovrhovoditelja. Opreza radi, ovršenik navodi kako je vlasnik stana na adresi [adresa] i to u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji stan je kupio temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. svibnja 2024. i upisao se kao vlasnik stana posebna cjelina S5 koji se nalazi na drugom katu i koji predstavlja suvlasnički dio od 3198/10000 etažno vlasništvo E-9. Također, navodi kako zgrada na adresi [adresa] je tek upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dana 25. ožujka 2024. i tek je dana 25. ožujka 2024. predan zahtjev za upis etažiranja zgrade u zemljišne knjige i zgrada je cijela bila u vlasništvu jedne osobe i to firme Korčula Hill d.o.o., a uvidom u povijesni vlasnički list se može vidjeti da su prvi stanovi tek prodani u svibnju 2024., a zadnji tek 17. listopada 2024. tako da za ovu zgradu nikako nije moglo biti određeno plaćanje pričuve jer je cijela bila vlasništvo Korčula Hill d.o.o. i tek je predan zahtjev za provedbu etažiranja dana 25. ožujka 2024. i zadnji stan, od kada počinje i obveza da se odabere upravitelj zgrade, je prodan 17. listopada 2024. Radi se o zgradi u kojoj 4 vlasnika imaju stanove i to je zadnji kupio stan 17. listopada 2024. i investitor je zadržao određene spreme. Zaključno, tuženik navodi kako se utuženi računi nikako ne mogu odnositi na njegov stan u zgradi [adresa], obzirom da u razdoblju na koje se odnose utuženi računi ovršenik nije bio vlasnik stana na navedenoj adresi, a niti je mogao biti izabran zakonito upravitelj zgrade jer niti jedan stan prije svibnja 2024. nije bio prodan, a konačno su svi prodani tek 17. listopada 2024., kada je tek mogao gledano biti izabran upravitelj zgrade pa slijedom svega navedenoga tuženik predlaže sudu ukinuti pobijano rješenje o ovrsi te obvezati tužitelja na naknadu troška tuženiku.

5. U podnesku dostavljenom sudu 27. studenog 2025., tužitelj se po punomoćniku očitovao na navode prigovora tuženika te naveo kako su navodi izneseni u prigovoru u cijelosti neosnovani te pravno irelevantni, te kako ovršenik svojim tvrdnjama ne dovodi u pitanje niti činjeničnu osnovu tražbine niti pravnu valjanost isprave na temelju koje je određena ovrha. Ističe kako je tužitelj omaškom na računima koje je izdavao tuženiku u stavci Naziv- "plaćanje pričuve za fizičke osobe: [adresa]" pogrešno specificirao brojeve 657-659 što je potpuno irelevantno s obzirom na to da se stan " [adresa] koji je spomenut u nazivu nalazi u zgradi [adresa]. Ističe kako je do omaške došlo zbog toga što je tuženik imao prijavljeno prebivalište u zgradi [adresa], ali zbog toga nije oslobođen odgovornosti plaćanja pričuve na stanu [adresa] koji je u njegovom vlasništvu, a u prilog navedenom tužitelj citira odluku Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž- 47/2020-3 od 27. travnja 2020. Nadalje, ističe kako bez obzira na to što je tuženik kao vlasnik stana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan tek 24. svibnja 2024., on je izvanknjižno vlasništvo stekao ranije, a što dokazuje međuvlasnički ugovor od 1. veljače 2024. i odluka suvlasnika u zgradi [adresa] od 29. siječnja 2024. Navedeni dokumenti stupili su na snagu već u siječnju i veljači 2024. čim ih je potpisala potrebna većina suvlasnika, a ne postoji nijedan razlog zašto bi se u međuvlasnički ugovoru među vlasnicima nalazilo ime i prezime vlasnika da on uistinu nije bio izvanknjižni vlasnik obzirom na to da je platio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed nekretnine. Tužitelj ukazuje kako izvanknjižno vlasništvo tuženika, stečeno na temelju valjanih pravnih osnova prije provedbe zemljišno knjižnog upisa u ovom je slučaju potpuno izjednačeno s kasnije upisanim knjižnim vlasništvom. Odlukom suvlasnika, tužitelj je imenovan upraviteljem zgrade, a prvi račun je shodno tome izdan dana 24. veljače 2024. s čime je ovršenik bio upoznat, a isti je u više navrata tužitelju dao do znanja da nema namjeru plaćati zajedničku pričuvu iako je to njegova zakonska obveza što jasno dokazuje da je ovršenik bio svjestan svojih obveza, ali ih je namjerno odbijao izvršavati. Podneskom zaprimljenim 2. prosinca 2025. tužitelj je u spis predmeta dostavio dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. svibnja 2024., a u odredbi čl. 1. dodataka ugovora utvrđeno je kako su tužitelj i tuženik dana 29. rujna 2023. zaključili ugovor o kupoprodaji nekretnine i suglasno utvrdili da je predaja stana Đ 5 u posjed izvršena u srpnju 2023. bez obzira na to što određeni radovi u tom trenutku nisu bili dovršeni.

6. Podneskom zaprimljenim 2. prosinca 2025. punomoćnica tuženika se očitovala na navode iz podneska tužitelja od 27. studenoga 2025. ističući, u bitnome, kako su svi navodi pravno i činjenično neosnovani. Ponavlja svoje navode iz prigovora, u pogledu vjerodostojnih isprava – računa koji se odnose na zgrade na adresi [adresa], te kako se ne može raditi o nikakvih omaškama jer se navedeni računi odnose na potpuno druge nekretnine. Nadalje, navodi ako je tužitelj dostavio međuvlasnički ugovor koji se odnosi na zgradu [adresa] od 1. veljače 2024. u kojoj tuženik nema nekretninu te kako se radi o nevjerodostojnom ugovoru te kako tužitelj pokušava proširiti obvezu pričuve na osobu koja u relevantnom razdoblju nije bila niti knjižni, niti izvanknjižni vlasnik i kako u trenutku donošenja odluke suvlasnika zgrada još uopće nije bila etažirana niti upisana pa odluka nije mogla nastati s pravnim učinkom prema tuženiku. Ističe kako je 29. siječnja 2024. Korčula Hill d.o.o. bio jedini uknjiženi vlasnik nekretnine stoga ne postoji niti jedan pojedinačni vlasnik posebnog dijela pa niti osobe koje potpisuju navodnu odluku ne mogu biti suvlasnici zgrade te takva odluka donesena prije etažnog vlasništva nema zakonski temelj te kako tužitelj nije izabran većinom suvlasnika i nije aktivno legitimiran u ovom postupku, a odluka suvlasnika od 29. siječnja 2024. je nezakonita u svakom pogledu. Punomoćnica tuženog poziva se na presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-6632/2016 kojom je, kako navodi, utvrđeno da nije moguće donositi odluke dok ne postoji etažno vlasništvo, te da Presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-530/2018 kojom je, kako navodi utvrđeno da međuvlasnički ugovor mora biti za jednu, a ne za više zgrada te nadalje na Presudu Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1121/2019 kojom je kako navodi utvrđeno da su odluke potpisane od osoba koje nisu suvlasnici ništetne te kako je navedeno: odluka suvlasnika koju potpisuju osobe koje u vrijeme donošenja odluke nisu suvlasnici nema pravni učinak. Potpisivanje od strane društva ili fizičkih osoba koje nisu uknjiženi suvlasnici posebnog dijela čini odluku ništetnom u cijelosti. Zaključno, poziva se i na presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž- 1213/2017 kojom je, kako navodi, određeno da upravitelj bez većine nema aktivnu legitimaciju i to se navodi: "Upravitelj koji nije izabran većinom suvlasničkih udjela ne može podnijeti tužbu u svoje ime niti ima aktivnu legitimaciju za potraživanje pričuve." Slijedom navedenoga, predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovanu u cijelosti.

7. U podnesku zaprimljenom 3. prosinca 2025. punomoćnik tužitelja očitovao se na navode tuženika od 2. prosinca 2025. ističući kako se tuženik poziva na sudsku praksu koju nije dostavio, niti je ista dostupna u javnim pravosudnim bazama podataka pa tužitelj smatra da takvi paušalni i nedokazani navodi ne mogu imati nikakav utjecaj na pravilno i zakonito odlučivanje u ovom postupku. U bitnome navodi sve što i u prijašnjim podnescima te sudu dostavlja međuvlasnički ugovor od dana 1. veljače 2024. koji se između ostalog odnosi i na zgradu [adresa] u kojoj se nalazi stan " [adresa]", a naglašava kako je omaškom dostavio međuvlasnički ugovor koji se odnosi samo na zgradu 656B, a u kojem su sadržani potpisi suvlasnika svih ostalih zgrada. Ističe kako je tuženi 2. prosinca 2025. dostavio nepotpisani međuvlasnički ugovor pa je tako potvrdio navode tužitelja da mu je međuvlasnički ugovor uredno dostavljen na potpis. Također, poziva se na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koje ne propisuju obvezu ažuriranja odluka suvlasnika pa tako ni međuvlasničkog ugovora kao što tvrdi tuženik. Prema tome, ističe kako činjenica što je međuvlasnički ugovor sklopljen prije etažiranja, ne znači da on nije bio valjan i da je tuženik bio oslobođen plaćanja pričuve. U prilog svojih tvrdnji sudu dostavlja Presudu Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gž-76/2025-2 od 8. travnja 2025. te Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1119/2023-2 od 20. listopada 2023. te slijedom svega iznesenoga predlaže sudu održati platni nalog na snazi.

8. Podneskom zaprimljenim 4. prosinca 2025. punomoćnica tuženika očitovala se na navode tužitelja iz podnesaka od 2. i 3. prosinca 2025. te iste u cijelosti osporila navodeći kako su svi navodi pravno i činjenično neosnovani. Ponovila je kako tužitelj nije izabran većinom jer 29. siječnja 2024. nije bilo etažnog vlasništva, nije bilo suvlasnika, nije bilo udjela i potpisnici nisu bili suvlasnici, a čak i da jesu nemaju natpolovičnu većinu stoga je osporila i aktivnu i pasivnu legitimaciju. Podneskom zaprimljenim 4. prosinca 2025. punomoćnik tužitelja istaknuo je kako prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaka zgrada mora imati imenovanog upravitelja, a upravljanje zgradom obuhvaća upravljanje zajedničkim dijelovima, raspodjelu pričuve i ostale obveze koje se tiču svih suvlasnika, a što opravdava imenovanje upravitelja neovisno o tome jesu li svi stanovi već useljeni. U pravom promjenu nije sporno da međuvlasnički ugovor može obuhvaćati više zgrada, a takva praksa je uobičajena kod investitora koji razvijaju više objekata istovremeno, a njegova valjanost nije sporna. Ponavlja kako sudske praske koje je tužitelj dostavio postoje, dostavljene su u spis i održavaju stvaran stav sudova u Hrvatskoj, za razliku od sudske prakse na koju se poziva tuženik, koja nije dostavljena i koja po svemu sudeći ne postoji.

9. U prethodnom postupku tužitelj je ustrajao u svom tužbenom zahtjevu i svim navodima istaknutim u dosadašnjem tijeku postupka. Tuženik je osporio u cijelosti sve navode tužitelja i ustrajao u predloženim dokazima i dostavljenoj dokumentaciji te u bitnome ponovio sve ono što je već izneseno u zaprimljenim podnescima.

10. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ive Radovića od 5. svibnja 2025., posl.br. Ovrv-6538/2024, prigovor tuženika uz priloženi izvadak iz zemljišne knjige, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvadak iz zemljišne knjige, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Presudu i Rješenje Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-47/2020-3 od 27. travnja 2020., Odluku suvlasnika zgrade od 29. siječnja 2024., Međuvlasnički ugovor, kućni br. 656B od 1. veljače 2024., dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. svibnja 2024., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Međuvlasnički ugovor, kućni broj 657C, 657B, 657, 658, 659, 660, 661, 656B, 656A, 687, 652, Presudu Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž-1119/2023-2 od 20. listopada 2023., Presudu Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-76/2025-2 od 8. travnja 2025., Međuvlasnički ugovor kućni broj 657C, 657B, 657, 658, 659, 660, 661, 656B, 656A, 687, 652, sa pripadajućom potpisnom listom suvlasnika.

11. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanjem u svojstvu svjedoka ĐR i LR obzirom da je činjenično stanje već dovoljno razjašnjeno temeljem svih isprave i dokumentacije koje su priložene spisu.

12. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

13. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi nepodmirenih mjesečnih računa za pričuvu za razdoblje od veljače do rujna 2024., u iznosu od 282,23 EUR mjesečno, za stan koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], etažno vlasništvo E-9, suvlasnički dio: 3198/10000, posebna cjelina S5.

14. Među strankama je sporna osnova i visina predmetnog potraživanja tužitelja. Također, tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

15. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 1. veljače 2024. utvrđeno je kako je čl. 5. istog određeno da upravljanje zgradom suvlasnici povjeravaju ovdje tužitelju, koji je registriran za poslove upravljanja zgradom te da se njime uređuju uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnina, stambenih zgrada u [adresa], kućni broj 657C, 657B, 657, 658, 659, 660, 661, 656B, 656A, 687, 652. Nadalje, određen je predstavnik suvlasnika te njegova ovlaštenja, a između ostalih, isti je ovlašten sklopiti ugovor o upravljanju s upraviteljem u skladu s međuvlasničkim ugovorom i zakonom. Upravljanje zgradom suvlasnici su, od 1. veljače 2024. povjerili ovdje tužitelju, kako je to navedeno u čl. 5. Međuvlasničkog ugovora. Člankom 7. Međuvlasničkog ugovora određeno je kako će predstavnik suvlasnika u ime i za račun suvlasnika sklopiti s upraviteljem ugovor o upravljanju kojim će se, između ostalog, regulirati zastupanje suvlasnika pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja na način da ih isti može zastupati osobno ili putem punomoćnika – odvjetnika po upraviteljevom izboru. Iz potpisa osoba ovlaštenih za zastupanje suvlasnika, odnosno samih suvlasnika, koji je prilog Međuvlasničkog ugovora vidljivo je da je Međuvlasnički ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine zbog čega on obvezuje sve suvlasnike sukladno odredbi čl. 375. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81715, 94/17 - dalje: ZV). Odredbom istog članka, propisano je kako odredbe međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao i nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora. Nadalje, u pogledu potpisa suvlasnika zgrade [adresa] (list 88 spisa) nedvojbeno je kako je isti potpisan od strane svih suvlasnika, osim društva Blue Investments d.o.o. (suvlasnički udio 1758/10000) i LRK (suvlasnički udio 3198/10000). Također, iz odluke suvlasnika zgrade Đ, sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], od dana 29. siječnja 2024. za upravitelja zgrade izabire se ovdje tužitelj, a odluku su svojim potpisima potvrdili suvlasnici čiju suvlasnički udjeli čine većinu suvlasničkih udjela (5044/10000). Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za predmetnu nekretninu, stambena zgrada [adresa], utvrđeno je kako suvlasnički udjeli navedeni u odluci suvlasnika, odgovaraju suvlasničkim udjelima po provedenom etažiranju predmetne nekretnine.

16. Prema odredbi čl. 378. st. 5. ZV-a upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako međuvlasničkim ugovorom nije drugačije određeno. Navedeno podrazumijeva i ovlast za pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili interesi suvlasnika u održavanju zgrade, odnosno i ovlast da kao stranka u postupku pokreće i vodi postupak protiv nekog od suvlasnika radi naplate pričuve, koja sredstva se uplaćuju na poseban račun otvoren u tu svrhu. Slijedom navedenog neosnovan je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja te nevaljanosti Međuvlasničkog ugovora.

17. Prema odredbi čl. 85. st. 2. ZV-a suvlasnici su dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu. Prema odredbi čl. 90. st. 1. ZV-a zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanje nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Odredbom st. 2. istog članka propisano je da zajedničku pričuvu čine novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu, a ta sredstva su dužni uplaćivati mjesečno kako to određuje odredba st. 4. tog članka.

18. Nadalje, tuženik tijekom cijelog postupka ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći kako je stan u stan na adresi [adresa] i to u zgradi sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. svibnja 2024. i upisao se kao vlasnik stana posebna cjelina S5 koji se nalazi na drugom katu i koji predstavlja suvlasnički dio od 3198/10000 etažno vlasništvo E-9 i kako je tek dana 25. ožujka 2024. predan zahtjev za upis etažiranja zgrade u zemljišne knjige i zgrada je cijela bila u vlasništvu jedne osobe i to firme Korčula Hill d.o.o., a uvidom u povijesni vlasnički list se može vidjeti da su prvi stanovi tek prodani u svibnju 2024., a zadnji tek 17. listopada 2024. tako da za ovu zgradu nikako nije moglo biti određeno plaćanje pričuve jer je cijela bila vlasništvo Korčula Hill d.o.o. i tek je predan zahtjev za provedbu etažiranja dana 25. ožujka 2024. i zadnji stan, od kada počinje i obveza da se odabere upravitelj zgrade, je prodan 17. listopada 2024. Uvidom u povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige, kojeg je u spis priložio sam tuženik, za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], predmet Z- 6425/2024, zaprimljeno 24. svibnja 2024., provedena je uknjižba prava vlasništva na ovdje tuženika u pogledu predmetnog stana i to temeljem Ugovora o kupoprodaji OV- 4054/2023 i Tabularne izjave OV-2483/24, a sam tužitelj u spis predmeta je dostavio i Dodatak ugovora o kupoprodaji nekretnine kojim su prodavatelj, Korčula Hill d.o.o. i ovdje tuženik, u čl. 1. istog dodatka naveli kako suglasno utvrđuju da su dana 29. rujna 2023. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnine, ovjeren od strane javnog bilježnika Ivne Kaliman, broj ovjere OV-4054/2023, a temeljem kojeg ugovora je iz povijesnog zk izvatka razvidno da se tuženik upisao kao vlasnik predmetnog stana. Dakle, nedvojbeno je kako tuženik nije kupio stan temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. svibnja 2024., već temeljem Ugovora o kupoprodaji od 29. rujna 2023., a temeljem kojeg ugovora je isplaćena kupoprodajna cijena i izvršena primopredaja stana, stan je predan u posjed tuženiku koji je započeo sa izvršavanjem svojih vlasničkih prava. Tuženik tijekom postupka nije osporavao ni posjed navedenog stana, a ni valjanost predmetnog kupoprodajnog ugovora i tabularne isprave, temeljem kojih je upisan u zemljišne knjige kao jedan od suvlasnika. Točno je da se pravo vlasništva na nekretnini formalno stječe upisom u zemljišnu knjigu, te da je zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, međutim, nedvojbeno je da je ovdje tuženik izvanknjižno vlasništvo predmetnog stana stekao temeljem valjanog pravnog posla, isplatom cijene i predajom nekretnine u posjed, stoga, vlasnik ima sva prava i obveze kao i vlasnik upisan u zemljišne knjige. Dakle, činjenica da zgrada nije etažirana ne utječe na obvezu tuženika da plaća pričuvu, koja je u konačnici zakonska obveza suvlasnika.

19. Odlukom suvlasnika zrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], od 29. siječnja 2024. potpisani suvlasnici za upravitelja zgrade odabiru ovdje tužitelja, dok su Međuvlasničkim ugovorom od 1. veljače 2024., potpisanim od strane suvlasnika stambenih zgrada u [adresa], kućni broj 657C, 657B, 657, 658, 659, 660, 661, 656B, 656A, 687, 652, definirani uvjeti i način upravljanja nekretninom, predstavnik suvlasnika, troškovi upravljanja i održavanja i međusobni odnosi suvlasnika te sredstva zajedničke pričuve. Naime, obveza tuženika na plaćanje zajedničke pričuve proizlazi iz članka 85. i 90. ZV i na tu obvezu nije od utjecaja način na koji je izabran upravitelj zgrade, odnosno, to ne oslobađa tuženika obveze plaćanja zajedničke pričuve, jer tuženik tu zakonom propisanu obvezu ne plaća upravitelju zgrade, već na zajednički račun suvlasnika zgrade i njihova je namjenski vezana zajednička imovina (i tužitelja i tuženika) namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

20. Isto tako, obzirom da obveza plaćanja zajedničke pričuve, ne ovisi o provedbi etažiranju zgrade, navodi tuženika kako pravna osoba Planet Cash d.o.o. koja je navedena kao suvlasnik s udjelom od 1453/1000 u odluci od 29. siječnja 2024. nikada nije bio vlasnik bilo kojeg dijela zgrade pa tužitelj nema aktivnu legitimaciju jer nikada nije izabran većinom suvlasnika, nisu osnovani, jer činjenica da je u vrijeme donošenja odluke i sklapanja međuvlasničkog ugovora u zemljišnim knjigama kao vlasnik cijele nekretnine bilo upisano društvo Korčula Hill d.o.o., ne znači da isto, a što je konkretno primjer i sa ovdje tuženikom, nije imalo ovlasti raspolagati temeljem valjanog pravnog posla (titulus) i prodati stanove u zgradi te iste predati u posjed (modus), odnosno da je društvo Planet Cash d.o.o. bilo izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine, a tim svojim pravom dalje raspolagalo u korist upisanog suvlasnika, imajući u vidu odredbu ZV-a, prema kojoj odredbe Međuvlasničkog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora.

21. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava. Nastavno na navedeno, želi se ukazati kako je sud izvršio provjeru u pogledu odluka i sudske prakse na koju se tijekom postupka poziva i iste citira punomoćnica tuženog, međutim, takve odluke u bazi odluka sudova Republike Hrvatske ne postoje, odnosno pod navedenim poslovnim brojevima odluka na koje se tuženik poziva, dostupne su sasvim druge odluke, irelevantne za ovu pravnu stvar.

22. Dakle, imajući u vidu isprave koje je tužitelj dostavio na okolnost osnova i visine potraživanja i ocjenom svih izvedenih dokaza utvrđeno je kako je dana 29. siječnja 2024., odnosno 1. veljače 2024., u tom trenutku u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik nekretnine bio upisan bivši vlasnik i investitor, društvo Korčula Hill d.o.o., međutim, da je predmetna nekretnina već tada bila prodana tuženiku i predana mu u posjed i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 29. rujna 2023., a temeljem kojeg je uknjižba vlasništva na stanu E-9, posebna cjelina S5, provedena temeljem rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel Korčula poslovnog broja: Z-6425/2024, zaprimljeno 24. svibnja 2024. (list 46 spisa), stoga postoje nepodmirene tražbine tuženika prema tužitelju s osnova nepodmirenih računa za pričuvu, Đ 5, [adresa], u ukupnom iznosu od 2.257,84 EUR pa je slijedom navedenog valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženoj naloženo plaćanje navedenog iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15. listopada 2024. te je odlučeno kao u točki I. izreke.

23. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. St. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO). U svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, tuženik osnovano ukazuje kako je tijek kamata, određen od dana 1. listopada 2024., a kao rok plaćanja računa izdanog 30. rujna 2024., naveden je dan 14. listopada 2024. Uvidom u Račun br. 249-1-1 R1, datum računa 30. rujna 2024., kao rok plaćanja računa naveden je dan 14. listopada 2024. Znači, kao rok dospijeća naveden je dan 14. listopada 2024., stoga opravdano tuženik ukazuje kako kamate ne mogu teći od 1. listopada 2024., obzirom da je posljednja tražbina tužitelja prema tuženiku dospjela 14. listopada 2024., a dužnik pada u zakašnjenje i kamata počinje teći od dana 15. listopada 2024., stoga je sud u dijelu koji se odnosi na kamate na iznos glavnice od 2.257,84 EUR, za period od 1. listopada do 14. listopada 2024., ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te je odlučeno kao u točki II. izreke.

24. U točki III. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ive Radovića iz Dubrovnika od 5. svibnja 2025., poslovni broj Ovrv-6538/2024, u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR, s pripadajućim kamatama, a u kojem iznosu ih tužitelj potražuje. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Sukladno Zaključku br. 3 sa

1 0

sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

25. Odluka o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da tužitelj nije upio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka. Tužitelju je tako priznat zatraženi trošak u iznosu od 250,00 EUR (uvećano za PDV od 25%) nastao po osnovi sastava prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi od 25. studenoga 2024., (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročište održano 5. prosinca 2025. u iznosu od 250,00 EUR (100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 27. studenoga 2025., 2. prosinca 2025., 3. prosinca 2025., 4. prosinca 2025., (4 x 100 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), a što ukupno iznosi 1.000,00 EUR (uvećano za PDV od 25%), odnosno iznos od 1.500,00 EUR uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25%, a uz navedeno je tužitelju valjalo priznati kao osnovan i trošak u iznosu od 34,64 EUR na ime sudske pristojbe na sudsku odluku za ovu presudu. Slijedom navedenog, tužitelju je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 1.534,64 EUR. Tužitelju, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos troška.

26. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, budući da trošak ročišta za objavu presude nije potreban u smislu čl. 155. ZPP-a jer se presuda neposredno nakon ročišta za objavu objavljuje i na e- oglasnoj ploči te je cjelovit sadržaj odluke dostupan strankama odmah nakon ročišta za objavu, kao i obrazloženje odluke, pa na ročištu za objavu nije potrebna prisutnost stranaka niti može utjecati na postupak. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

27. Primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a valjalo je odbiti tuženika sa zahtjevom za naknadom troškova, stoga je odlučeno kao u točki V. presude.

U Korčuli, 16. siječnja 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno

1 1

obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).