REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pr-90/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tužene Opće bolnice „Dr. Anđelko Višić“ OIB: 34506547848, Bjelovar, Ul. Antuna Mihanovića 8, zastupane po ravnateljici ŠTK, dr. med., spec. opće kirurgije, a dotična po ZT, mag., iur., zaposleniku tuženika, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o rasporedu, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 12. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice i odgovorne osobe tužene, te zamjenika punomoćnika tužiteljice, ali i zastupnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 16. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

„Utvrđuje se da nije dopušten usmeni nalog šefa Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine Opće bolnice „Dr. Anđelko Višić“, Bjelovar, dr. OT kojim je tužiteljica ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prebačena sa Odjela anesteziologije, na Objedinjeni hitni bolnički prijem te se poništava odluka, KLASA: 021-01/25-01/420, URBROJ:2103-72-04-03-25-05 od 16. rujna 2025.

Nalaže se tuženiku Općoj bolnici „Dr. Anđelko Višić“, Bjelovar, OIB:34506547848, da tužiteljicu ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na poslove na Odjelu anesteziologije koje je radila prije usmenog naloga o rasporedu na objedinjeni hitni bolnički prijem, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku Općoj bolnici „Dr. Anđelko Višić“, Bjelovar, OIB:34506547848, da tužiteljici ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 Eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekući od dana 16. siječnja 2026. godine, do isplate, po stopi koja se određuje za svako pologodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunane za referentno razdoblje koje prethodi tekuće, polugodištu uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela protiv tuženika (svog poslodavca), podneskom od 01. listopada 2025. godine, tužbu radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o rasporedu, te vraćanja na poslove na kojima je tužiteljica ranije radila kod tuženika.

2. U tužbi je navela da je kod tuženika radila kao medicinska sestra na Odjelu anesteziologije duže od 20 godina, te da je usmenim nalogom šefa tog odjela, OT, premještena na Objedinjeni hitni bolnički prijem (u daljnjem tekstu: OHBP), te je na tom novom odjelu počela raditi od 01. rujna 2025. godine, na kojem Odjelu i sada radi i obavlja poslove koje ranije nije nikada obavljala, niti ima radno iskustvo za te poslove. Tvrdi da je protiv navedenog usmenog naloga podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a u vezi kojeg je tuženik odgovorio (u pisanoj formi dana 16. rujna 2025. godine, pod brojem KLASE: 021-01/25-01/420, URBROJ:2103-72-04-03- 25-05), da nije osnovan.

3. Međutim, tužiteljica smatra da je navedena usmena odluka nenadležnih osoba (ovdje valjda tužiteljica misli na jednu nenadležnu osobu, izvjesnog OT , a ne na više nenadležnih osoba – opaska suca) protivna normativnim aktima tuženika i Zakona o radu, te tvrdi kako nije bilo zakonske osnove da ju se navedenim usmenim nalogom, premjesti na drugu radno mjesto.

4. Prema viđenju tužiteljice, radnik se može trajno rasporediti na obavljanje drugih poslova u zakonom propisanom postupku i to samo odlukom ravnateljice tuženika u pisanoj formi, a što je u ovom slučaju izostalo. Stoga, tužiteljica smatra da je njezin raspred na navedeni novi odjel, nezakonit. Ujedno, tužiteljica smatra da je čak spornu odluku i donijela ravnateljica tuženika u pisanoj formi, takva odluka da bi se pravilno mogla ocijeniti njezina svrhovitost, morala bi biti u skladu sa svrhom, radi koje je donesena.

5. Također, tužiteljica napominje da je navedenom odlukom o premještaju dovedena u diskriminirajući položaj jer nikada nije u 22 godina radnog staža, obavljala poslove na OHBP, te nije niti stručno usavršavana za rad na tom odjelu jer je svih godina radila na Odjelu anesteziologije, pa kako tuženik nije donio pisanu odluku u kojoj bi naveo razloge za premještaj, na druge poslove, smatra tu odluku nedopuštenom. Tužiteljica smatra da je u odnosu na one radnike koji su raspoređeni na druge poslove pisanom odlukom ravnateljice tuženika, dovedena u neravnopravan položaj, napominjući da je doktor OT pohvalio njezinu stručnost u obavljanju poslova, ali je prilikom spornog priopćenja dao do znanja tužiteljici da je problem njezina „verbalna i neverbalna komunikacija“.

6. Vezano za neravnopravni položaj ili nekakvu diskriminaciju tužiteljice, iako tužba tužiteljice nije niti bila podnesena u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije, niti je u smislu tog Zakona uopće i istaknut tužbeni zahtjev (pa eventualna diskriminacije tužiteljice, čak i da je do nje došlo, nije predmet ovoga spora, odnosno ne predstavlja predmet raspravljanja u ovoj parnici – opaska suca), tužiteljica je navela da ju je po njezinom mišljenju tuženik prerasporedio jer je kod tuženika član sindikata „Zajedno“, te da joj se takvim postupanjem nastoji ograničiti njezin sindikalni angažman , kod tuženika.

7. Zbog navedenog je tužiteljica predložila da se udovolji njezinom tužbenom zahtjevu pobliže istaknutom u navodnicima točke I. Izreke ove odluke.

8. Na prvom pripremnom ročištu tužiteljica je posredstvom zamjenika punomoćnika u osobi odvjetničkog vježbenika, istakla niz dokaznih prijedloga, a potrebu izvođenje kojih dokaza u kontekstu odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužiteljice je navedeni zamjenik punomoćnika tužiteljice, neuspješno pokušao obrazložiti na tom istom ročištu.

9. U pisanom odgovoru na tužbu, tuženik je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije u vezi zahtjeva istaknutog radi utvrđenja nedopuštenim usmenog naloga šefa Odjela anesteziologije, renimatologije i intenzivne medicine bjelovarske bolnice, dr. OT, kojim je tužiteljica premještena na OHBP u bjelovarskoj bolnici, navodeći da je zahtjev na taj način usmjeren prema fizičkoj osobi koja nije zakonski zastupnik tuženika, niti punomoćnik tuženika, te da se taj zahtjev ne odnosi uopće na tuženika Opću bolnicu „Dr. Anđelko Š“ u [adresa]. Ujedno je tuženik naveo da takav usmeni nalog navedeni zaposlenik tuženika, nije niti ovlašten donijeti, niti ga je donio u konkretnom slučaju. Tuženik je ukazao da je u konkretnom slučaju tužiteljica bila raspoređena na OHBP, temeljem prijedloga za raspored djelatnika FT, mag. med. techn., pomoćnika ravnatelja bolničke ustanove za sestrinstvo, a koji prijedlog je ravnateljica prihvatila, time da je navedeni voditelj Odjela (OT) samo obavijestio tužiteljicu o navedenoj odluci o premještaju.

10. Također, tuženik ističe kako je u istoj točci tužbenog zahtjeva, kojim je u parnici koju je pokrenula protiv tužene bolnice, a kojom je predložila da se utvrdi nedopuštenom usmeni nalog navedene fizičke osobe, tužiteljica istakla i dodatni zahtjev kojim traži da se poništi odluka označena brojem klase: 021-01/25-01/420 i urbrojem: 2103-72-04-03-25-05 od 16. rujna 2025. godine, odnosno dopis tuženika kojim je tužiteljica obavještena o neosnovanosti zahtjeva za zaštitu prava radnika, premda sud nije ovlašten uopće odlučivati o odluci poslodavca kojom je isti odlučio o zahtjevu za zaštitu prava radnika, pa taj dio tužbenog zahtjeva po tuženiku ne spada u sudsku nadležnost. Zbog navedenog je tuženik predložio da se tužba tužiteljice odbaci.

11. Tuženik je iznio još neke bitne činjenice u slučaju da sud ne odbaci tužbu tužiteljice, vezano za navode tužiteljice iz tužbe, odnosno u pogledu preostalog tužbenog zahtjeva, istaknutog u odnosu na tuženika, kao poslodavca tužiteljice, priznavši da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Medicinska sestra / medicinski tehničar – 1, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. ožujka 2024. godine (u daljnjem tekstu: Ugovor), te je naglasio da joj je Odlukom o plaći utvrđen koeficijent složenosti poslova za navedeno radno mesto, kao i pravo na dodatke za različite oblike organizacije rada (u prilogu odgovora na tužbu je dostavio i navedeni Ugovor i navedenu odluku o plaći), te je osporio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice u cijelosti.

12. Naime, tuženik je u tom smislu istakao kako je navedenom Ugovorom i to u čl. 5.st.1., utvrđeno da tužiteljica obavlja poslove radnog mjesta: Medicinska sestra / medicinski tehničar – 1, a stavkom 4., istoga članka je utvrđeno da „Poslodavac može Radnika rasporediti u bilo koju organizacijsku jedinicu sukladno stručnoj spremi Radnika“, pa tuženik zaključuje kako je tužiteljica zaposlena kod tuženika, te da odluku o tome u kojoj organizacijskoj jedinici će ista raditi donosi poslodavac (tuženik iz ove parnice), sukladno odredbama navedenog Ugovora.

13. Tuženik je istakao kako su neosnovani navodi tužiteljice da je odluku o njezinom premještaju donio usmenim nalogom dr. OT, te je uz tuženikovo pisano obrazloženje istaknuto u odgovoru na tužbu o tome na koji je način i tko donio tu spo rnu odluku (istaknuto u točci 9., ovoga obrazloženja), tuženik dostavio u prilogu odgovora na tužbu pisani prijedlog FT od 04. travnja 2025. godine, upućen ravnateljici tuženika u vezi raspoređivanja ŠT sa Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja i centralne sterilizacije na OHBP, počevši od 01. rujna 2025. godine.

14. Navode tužiteljice u vezi nekakvog njezinog radnog (ne)iskustva u pogledu poslova na OHBP, tuženik je tretirao i okarakterizirao potpuno promašenim u ovom slučaju ukazujući da su stručni uvjeti za rad za sve medicinske sestre, na svim odjelima isti i što radno iskustvo nije propisano kao stručni uvjet za radno mjesto tužiteljice, ali i uputivši da je tužiteljica potpuno kvalificirana i ispunjava sve uvjete za rad na tom novom odjelu na radnom mjestu: Medicinska sestra / medicinski tehničar – 1 jer ima položen stručni ispit, te odobrenje komore za samostalan rad kao medicinska sestra, a koji uvjeti su inače i propisani Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji tuženika, za radno mjesto na kojem tužiteljica radi (u vezi tih tvrdnji je tuženik također dostavio materijalne dokaze u prilogu odgovora na tužbu na listu 19-22).

15. Tvrdnje tužiteljice o nekakvom dovođenju dotične u neravnopravan položaj ili diskriminirajući položaj je tuženik, također, osporio, istaknuvši da tuženik inače ne donosi pisanu odluku o premještaju ili rasporedu radnika, niti je u obvezi takvu pisanu odluku donositi. Pri tome je naveo kako tužiteljici nije mijenjan ugovor o radu, niti odluka o plaći, odnosno da tužiteljica nema drugačiji ugovor o radu ili odluku o plaći u odnosu na sve ostale zaposlenice na istom radnom odjelu, pa su njezine tvrdnje o stavljanju u neravnopravan položaj ili diskriminirajući, potpuno neosnovane po tuženiku.

16. Također, navod tužiteljice da odluka o premještaju nije donesena „u zakonom propisanom postupku“, po tuženiku nije osnovan jer je već istaknuto kako poslodavac sukladno Ugovoru, može rasporediti radnika u bilo koju organizacijsku jedinicu u kojoj postoji potreba za radnikom njezine stručne spreme, a na što je tužiteljica pristala potpisom Ugovora. Suprotno tvrdnji tužiteljice, tuženik ponovo naglašava, kako tuženik nije u obvezi donositi pisane odluke o rasporedu na rad, a upravo u skladu s tim, tužiteljica nije raspoređena na rad niti u Odjel anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine temeljem pisane odluke, pa se tako niti za raspored na rad u drugi odjel, ne donosi posebna pisana odluka. Pri tome je tuženik ukazao kako obveza donošenja pisane odluke nije propisana niti nekim zakonom, niti internim aktima tuženika, pa je slijedom toga po tuženiku nejasno koji je to „zakonom propisani postupak“, na koji upućuje tužiteljica u historijatu tužbe, izostao u ovom slučaju.

17. Zaključno, tuženik je potpuno osporio tvrdnju tužiteljice da bi ju rasporedio na rad u drugi odjel iz razloga što je tužiteljica član sindikata Zajedno, te da takvim raspoređivanjem nastoji ograničiti njezin sindikalni rad kod tuženika. U tom smislu je ukazao na činjenicu da kod tuženika djeluje oko 180 članova sindikata čiji je tužiteljica član, te oko 600 ukupno sindikalno organiziranih radnika u svim organizacijskim jedinicama, pa je nejasno na koji bi to točno način tužiteljica bila ograničena u sindikalnom djelovanju samom činjenicom da je raspoređena na rad u drugu organizacijsku jedinicu jer svi članovi svih sindikata koji djeluju kod tuženika imaju sva prava u skladu sa Zakonom o radu, te Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama (u daljnjem tekstu: TKU) i ostalim relevantnim propisima.

18. Zbog svega navedenog tuženik je predložio odbacivanje tužbe, a podredno odbijanje iste.

19. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica u ovom predmetu je izvršen uvid u materijalne dokaze koje su stranke dostavile u spis, a saslušani su i tužiteljica i zakonska zastupnica tuženika u svojstvu stranaka, na jedinoj održanoj glavnoj raspravi (list 34-37).

20. Kako je sud dužan u smislu ZPP ovaj hitan radni postupak okončati u što kraćem roku, sa što manje parničnih troškova i bez odugovlačenja postupka, sud je nakon saslušanja navedene dvije osobe, te uvida u materijalne dokaze koji se već nalaze u ovom spisu zaključio da bi izvođenje bilo kojeg od mnogobrojnih preostalih predloženih dokaza, od strane obje stranke, samo nepotrebno odugovlačilo ovaj postupak i stvaralo daljnje parnične troškove, pa je odbivši izvođenje preostalih predloženih dokaza kao nepotrebnih, zaključio glavnu raspravu na ročištu održanom dana 12. prosinca 2025. godine.

21. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8 ZPP.

22. Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva, pa ga je valjalo odbiti u cijelosti, kao neosnovanog.

23. Prije svega valja naglasiti kako tužbeni zahtjev tužiteljice nije bio istaknut u ovom slučaju u smislu Zakona o suzbijanju diskriminacije (jer da jest, sud bi trebao u ovoj parnici izvoditi dokaze u smislu utvđivanja sporne činjenice o tome da li je tužiteljica diskriminirana u konkretnom slučaju), pa su neke doduše nedorečene natuknice tužiteljice istaknute u historijatu tužbe (na koju nedorečenost je uostalom opravdano ukazao i tuženik u odgovoru na tužbu), kojima je tužiteljica uputila na navodnu diskriminaciju ili stavljanje dotične u neravnopravni položaj bile sasvim nepotrebne u kontekstu utvrđivanja spornih odlučnih činjenica, vezanih za donošenje odluke o istaknutom tužbenom zahtjevu tužiteljice, a pogotovo je bilo nepotrebno u kontekstu činjenice o kojem tužbenom zahtjevu sud treba donijeti odluku u ovome predmetu da sud pribavlja silne materijalne dokaze koje je tužiteljica predložila (posredstvom svog pravnog zastupnika u ovome predmetu) da se pribave na ročištu održanom dana 19. studenog 2025. godine.

24. Naime, sud u parničnom postupku donosi odluku u granicama istaknutog tužbenog zahtjeva tužitelja, a tužiteljica je u predmetnoj tužbi podnesenoj, posredstvom odvjetnika, protiv pravne osobe koja je poslodavac tužiteljice, predložila točkom I., tužbenog zahtjeva niti manje, niti više, nego li da se utvrdi nedopuštenim usmeni nalog jedne fizičke osobe (zaposlene kod tuženika), a koja osoba nije odgovorna osoba tuženika, o premještaju tužiteljice s jednog na drugi odjel bjelovarske bolnice, ali i da se poništi nekakva klasificirana i urudžbirana „odluka“ od 16. rujna 2025. godine, premda se uopće ne radi o nekoj formalnoj odluci, već samo o tuženikovom odgovoru na zahtjev tužiteljice za zaštitu prava iz radnog odnosa, datiranom sa 16. rujnom 2025. godine (list 7 spisa). Nadalje, slijedećom točkom tužbenog zahtjeva je tužiteljica predložila (valjda posve nerealno očekujući da bi sud mogao usvojiti tako sročen početni tužbeni zahtjev tužiteljice), da se tuženiku naloži da tužiteljicu u roku od 15 dana, vrati na poslove u odjel u kojem je tužiteljica radila do premještaja na novi odjel, a trećim zahtjevom je predložila da se tuženika obveže da joj naknadi parnične troškove.

25. Obzirom na navedeni sadržaj tužbenog zahtjeva tužiteljice koji je u njezino ime istakao odvjetnik koji je sastavljao predmetnu tužbu tužiteljice, prijedlozi tužiteljice da se za potrebe ove parnice, pribavlja raspored rada tužiteljice na OHBP i raspored njezinog ranijeg rada na Odjelu anesteziologije, platne liste tužiteljice za zadnjh 12 mjeseci, određene diplome i priznanja, te uvjerenja tužiteljice, izvještaj o godišnjem pregledu tužiteljice sa medicine rada – službe zaštite na radu, odluke o godišnjem odmoru tužiteljice za 2025. godinu, dokaze o položenoj dopunskoj izobrazbi za radnike izložene zračenju, sva očitovanja (zahtjev za pisano rješenje o premještaju i odgovor uprave, pritužbu na ponašanje i odgovor u kojem traži zaštitu od strane uprave od pritisaka s obzirom na sudjelovanje tužiteljice u sudskom postupku protiv djelatnika tuženika...), kolektivni ugovor koji je bio na snazi na dan premještaja tužiteljice, predstavljali su, po uvjerenju predmetnog suca, više šalu, nego li smislene dokazne prijedloge tužiteljice u kontekstu donošenja odluke o istaknutim tužbenim zahtjevima tužiteljice navedenim u tužbi.

26. Kada se ima u vidu što je točno tuženik naveo u vezi donošenja konkretne odluke o premještaju tužiteljice u odgovoru na tužbu, ali i kada se ima u vidu u tom smislu dostavljeni po tuženiku, vjerodostojni materijalni dokaz tuženika (koji je sa određenim brojem klasificiran i urudžbiran kod tuženika), koji se nalazi na listu 18 spisa i naslovljen je kao „Prijedlog raspodjele djelatnika unutar Opće bolnice.....Bjelovar“ , a koji materijalni dokaz potvrđuje istinitost tvrdnji tuženika o tome tko je zapravo (tuženik, posredstvom odgovorne osobe tuženika – ravnateljice) i na koji način, odnosno temeljem prijedloga koje osobe (FT), donio odluku o premještaju tužiteljice sa jednog, na drugi navedeni odjel bjelovarske bolnice, počevši sa 01. rujnom 2025. godine, a što je uostalom potvrdila i prilikom saslušanja ravnateljica tuženika, bilo je sasvim jasno da je tužbeni zahtjev tužiteljice potpuno pogrešno u predmetnoj tužbi bio usmjeren u ovom slučaju prema fizičkoj osobi (navedenom doktoru OT), a koja fizička osoba je samo u konkretnom slučaju, bila zadužena da na navedenom Odjelu anesteziologije (na kojem je tada radila, kod tuženika, tužiteljica) usmeno predoči ili da do znanja tužiteljici na kojem odjelu će nastaviti raditi kod tuženika od 01. rujna 2025. godine, a koja fizička osoba (OT) ujedno nije bila ovlaštena da u tom smislu premještanja tužiteljice, samostalno donosi bilo kakvu odluku.

27. Obzirom na navedenu tvrdnju tuženika istaknutu u tom smislu u odgovoru na tužbu o tome kako je točno došlo do spornog premještaja tužiteljice, a na istinitost koje tvrdnje tuženika, upućuje navedeni vjerodostojni urudžbirani i klasificirani materijalni dokaz koji se nalazi u spisu na listu 18 (kojim pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo, FT, predlaže ravnateljici tuženika, da se tužiteljica rasporedi na rad od 01. rujna 2025. godine, na OHBP unutar bjelovarske bolnice), te na istinitost koje tvrdnje tuženika, direktno upućuje i iskaz u ovom postupku saslušane ravnateljice tuženika (list 36-37), koji je prihvaćen kao istinit (jer za suprotno utvrđenje nije bilo opravdanog razloga), bilo je sasvim suvišno (i nepotrebno jer bi se time samo bespotrebno odugovlačio ovaj postupak) prihvatiti dokazne prijedloge stranaka i saslušavati na te iste okolnosti u ovoj parnici u svojstvu svjedoka FT ili silne svjedoke koje je tužiteljica predložila (VT, KT, ČT, ĐT, ĆT, IT i ET).

28. Saslušana u svojstvu stranke, tužiteljica je uostalom i sama navela da nije niti pitala doktora OT (koji joj je usmeno u prisutnosti njegove zamjenice šefa odjela, dr. Z, dao do znanja dana 27. kolovoza 2025. godine, da od 01. rujna 2025. godine, tužiteljica počinje raditi na OHBP), kada je od njega čula da treba početi raditi na drugom odjelu, kod istog poslodavca, da li je tu odluku o premještaju tužiteljice donijela ravnateljica tuženika i da li je ona uopće upoznata s tom odlukom.

29. Obzirom da je u ovom slučaju na temelju navedenih izvedenih dokaza , iskaza tužiteljice i iskaza ravnateljice tuženika i pisanog prijedloga ovlaštene osobe - datiranog od 27. kolovoza 2025. godine, utvrđeno da je upravo na temelju pisanog prijedloga FT (koji je inače pomoćnik ravnatelja za sestrinstvo i ovlašten da predlaže odgovornoj osobi bolnice da se pojedine medicinske sestre, koje rade na jednom odjelu kod tuženika, premjesta na rad u drugi odjel), a s kojim prijedlogom se usmeno suglasila ravnateljica tuženika, tu usmenu odluku tuženika posredstvom zakonske zastupnice tuženika o premještaju tužiteljice sa jednog, na drugi odjel bjelovarske bolnice, usmeno prenio tužiteljici na njezinom radnom mjestu, doktor OT u prisutnosti svoje zamjenice, doktorice Z, ne postoji niti jedan opravdan razlog da se usvoji dio tužbenog zhatjeva tužiteljice kojim je predloženo da se utvrdi nedopuštenim usmeni nalog navedenog šefa Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine kod tuženika, na navedenom odjelu o „prebačaju“ tužiteljice (iako se prebaciti sa jednog odjela na drugi mogu primjerice plahte i ostala posteljina ili krumpiri, odnosno razne stvari, a ne može se govoriti o prebačaju tužiteljice, već samo o premještaju, odvjetnik tužiteljice je u tužbenom zahtjevu u 4 retku, potpuno neprimjereno napisao „prebačena“ – opaska suca) jer tužiteljica nije bila niti premještena na temelju usmenog naloga doktora OT, već samo i isključivo na temelju neformalne odluke koju je o tom premještaju donijela ravnateljica tuženika, kao odgovorna osoba tuženika, a koja je bila i ovlaštena da donosi odluke o premještaju pojedinih medicinskih sestara zaposlenih kod tuženika, sa jednog na drugi odjel unutar bjelovarske bolnice. Stoga je taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, odbijen kao neosnovan.

30. Da je kojim slučajem, tužiteljica posredstvom odvjetnika, uopće pokušala podnesenom tužbom osporiti pravilnost sporne usmene odluke tuženika, dakle njezinog poslodavca (a ne neki usmeni nalog O ili F u tužbi koja se podnosi protiv bolnice, koja fizička osoba je samo zaposlenik bjelovarske bolnice) o premještaju tužiteljice, sa jednog na drugi odjel, smatrajući da je tuženik, kao pravna osoba i poslodavac tužiteljice trebao donijeti pisanu odluku o takvom premještaju, sud bi tek u tom slučaju da je tužbeni zahtjev bio pravilno usmjeren „na odluku tuženika“, trebao i mogao raspravljati o spornoj činjenici treba li ili ne tuženik donositi posebnu pisanu odluku o premještaju medicinskih sestara, sa jednog na drugi odjel bjelovarske bolnice.

31. Kako je u ovom slučaju ocijenjen osnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije jer je tužiteljica posredstvom svog odvjetnika iz samo njemu poznatog razloga, tužbenim zahtjevom u tužbi podnesenoj protiv poslodavca tužiteljice

– bjelovarske bolnice, pokušala ishoditi odluku o proglašenju nedopuštenim usmenog naloga navedenog šefa odjela bjelovarske bolnice, OT o „prebačaju“, valjalo je odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u tom dijelu. Sasvim je nebitno u kontekstu navedenog početnog sadržaja tužbenog zahtjeva tužiteljice, koji je bio usmjeren ne prema poslodavcu tužiteljice, nego prema navedenoj fizičkoj osobi zaposlenoj u bolnici, da li je u opisanom slučaju tuženik trebao donijeti pisanu odluku o premještaju ili nije, kada je taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen zbog usvojenog tuženikovog prigovora promašene pasivne legitimacije.

32. Sud može samo u tom smislu napomenuti da iz iskaza ravnateljice tuženika, jasno proizlazi kako se nikada dok je ona odgovorna osoba tuženika, a to je već cca 4 godine, nisu donosile posebne pisane odluke o premještaju pojedinih medicinskih sestra zaposlenih kod tuženika, sa jedan na drugi odjel bjelovarske bolnice, već su se o tome donosile isključivo usmene odluke, te da ne postoji nekakva zakonska obveza tuženika da uopće donosi takve pisane odluke, a nešto takvo nije određeno ili propisano niti internim aktima bjelovarske bolnice.

33. U kontekstu navoda tužiteljice istaknutih u historijatu tužbe, ali i u podnesku od 10. studenog 2025. godine, valja naglasiti da je Ugovorom u čl. 5.st.4., od 12. ožujka 2024. godine, kojeg je tužiteljica potpisala i time prihvatila sve obveze koje iz njega proizlaze, jasno i određeno propisano da poslodavac može radnika rasporediti u bilo koju organizacijsku jedinicu sukladno stručnoj spremi radnika, pa kako sadržajem tog Ugovora nije niti bilo određeno da je tužiteljica zaposlena kao: Medicinska sestra / medicinski tehničar – 1, na Odjelu anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine kod tuženika, tužiteljica u tim okolnostima slučaja treba biti svjesna da ne može sama sebi uzimati za pravo (što očito pokušava učiniti predmetnom tužbom), da bira odjel na kojem će do svoje mirovine primjerice raditi kod tuženika ili odjel „na kojem se već uhodala“ za nastavak rada kod tuženika, dokle god to njoj odgovara, obzirom da je samo radnica tuženika, te da je tuženik, kao poslodavac, tužiteljice, up ravo taj koji odlučuje kada će tužiteljica kod njega raditi na kojem odjelu i do kada će raditi na određenom odjelu, odnosno od kada će raditi na nekom drugom odjelu. Radi se o diskrecijskom pravu tuženika, kao poslodavca, a ako tužiteljica nije zadovoljna na svom radnom mjestu kod tuženika ili više ne želi raditi kod tuženika na nekom odjelu na koji ju tuženik rasporedi, uvijek postoji legalna mogućnost da tužiteljica prekine takav radni odnos.

34. Nadalje, vezano za dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica, posredstvom odvjetnika, predlaže da se poništi „odluka, KLASA: 021-01/25-01/420, URBROJ: 2103- 72-04-03-25-05 od 16. rujna 2025.“ (ne navodeći čak u tom dijelu tužbenog zahtjeva koji je bio istaknut ne prema tuženiku, nego prema fizičkoj osobi, dr. OT, da se uopće radi o tuženikovoj „odluci“), valja ponovo napomenuti da pod tim brojem klase i urudžbenim brojem, navedenog dana nije donesena baš nikakva tuženikova formalna odluka, nego je tuženik tim podneskom koji se nalazi na listu 7 spisa, samo odgovorio odvjetniku tužiteljice, na podneseni zahtjev tužiteljice za zaštitu njezinih prava iz radnog odnosa vezano za navedeni premještaj tužiteljice na drugi odjel unutar bjelovarske bolnice, cijeneći okolnost da je tužiteljica posredstvom odvjetnika podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava i da je smatrala da su neka njezina prava povrijeđena uslijed navedenog premještaja.

35. Prema tome, nemoguće je bilo usvojiti i taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim se tražilo poništenje nekakve odluke tuženika, koja inače nije niti donesena, obzirom da tuženik nije donio neku konkretnu odluku (u pravnom smislu razlika između neke formalne odluke i običnog dopisa ili očitovanja poslodavca na zahtjev za zaštitu prava radnika, podnesen u smislu Zakona o radu, bi inače trebala biti jasna svakoj osobi sa završenim pravnim fakultetom) na koju tužiteljica apelira tužbenim zahtjevom. U radnim sporovima sud, između ostalog, primjerice odlučuje o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu radniku od strane poslodavca, a n ikada nije odlučivao, niti može odlučivati, o „poništenju“ očitovanja poslodavca, koji je poslodavac dostavio radniku u vezi radnikovog zahtjeva za zaštitu prava. Naime, diskrecijsko pravo svakog poslodavca jest da u vezi zahtjeva za zaštitu prava radnika, napiše što god ga je volja ovisno o okolnostima slučaja, pa čak i da se ogluši očitovati u vezi takvog zahtjeva radnika, a sud ne može poništavati poslodavčevo očitovanje o zahtjevu radnika za zaštitu prava, nakon provedenog sudskog postupka.

36. Zbog navedenog razloga je odbijen i taj dio istaknutog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

37. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice se odnosio na nalog tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove na Odjelu anesteziologije, na kojem je radila prije nego li je premještena na OHBP, kod tuženika, a za usvajanje takvog dijela tužbenog zahtjeva tužiteljice, sud nije imao, kao niti u slučajevima odlučivanja o prethodna dva zahtjeva tužiteljice, nikakvu opravdanu osnovu.

38. U tom kontekstu, treba naglasiti da nije sud taj koji može ili treba odlučivati na kojem će odjelu kod tuženika, raditi tužiteljica sa svojom stručnom spremom, zaposlena na radnom mjestu: Medicinska sestra / medicinski tehničar – 1, sukladno Ugovoru, već je upravo tuženik, kao poslodavac, ovlašten posredstvom za to nadležne i ovlaštene osobe ili osoba, rasporediti tužiteljicu na rad u ovaj ili onaj odjel, sukladno potrebi poslova na pojedinim odjelima, a što predstavlja također diskrecijsko pravo svakog poslodavca – u ovom slučaju bolnice.

39. Jasno je u kontekstu sadržaja i kronologije istaknutih tužbenih zahtjeva tužiteljice u predmetnoj tužbi da je tužiteljica osobno, ali očito i njezin odvjetnik, očekivala da bi sud mogao usvojiti početne tužbene zahtjeve, pa da bi se na temelju te činjenice moglo udovoljiti i ovom preostalom glavnom zahtjevu tužiteljice, no kako početno istaknuti zahtjevi tužiteljice nisu bili usvojeni, ne postoji niti jedan opravdan razloga za udovoljenje zahtjevu tužiteljice u vezi vraćanja na rad dotične u odjel u kojem je tužiteljica ranije radila kod tuženika.

40. Tužiteljica treba biti svjesna činjenice da je samo radnica tuženika, a obzirom na sadržaj Ugovora, posebice u članku 5., da ne treba i ne smije preširoko tumačiti svoja prava u kontekstu činjenice da je veliki broj godina radila kod tuženika na Odjelu anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine, odnosno da je njezin poslodavac u svako doba ovlašten prerasporediti tužiteljicu u bilo koju organizacijsku jedinicu, dakle u bilo koji odjel unutar bjelovarske bolnice, sukladno stručnoj spremi tužiteljice, neovisno o tome je li to po volji tužiteljice ili nije (tvrdnje tužiteljice da tuženik nije imao valjan razlog za premještaj tužiteljice, da je trebao donijeti pisanu odluku o premještaju tužiteljice na drugi odjel i da ju je premjestio na drugi odjel jer je tužiteljica članica sindikata, nemaju nikakve veze sa ovom parnicom u kontekstu istaknutih tužbenih zahtjeva i sadržaja tužbe na način na koji je ista obrazložena).

41. Naravno, ukoliko tužiteljici nije po volji rad na odjelu na koji ju je tuženik prerasporedio ili premjestio, postoji za tužiteljicu uvijek zakonska opcija otkaza ugovora o radu od strane radnika ili sporazumnog otkaza ugovora o radu, pa će u tom slučaju, na tom spornom odjelu kod tuženika, raditi neka druga fizička osoba, zaposlenica ili zaposlenik tuženika kojoj će to biti po volji, a koja ima istu stručnu spremu, kao tužiteljica.

42. Zbog svega navedenog je u cijelosti odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice.

43. Kako tuženik nije niti potraživao naknadu parničnih troškova u ovoj parnici, nije donesena posebna odluka o naknadi parničnih troškova tuženiku, od strane tužiteljice.

U Bjelovaru, 16. siječnja 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, počevši od dana 17. siječnja 2026. godine, a putem ovoga suda.